Neovisno o usponima i padovima koji su pratili pobačaj planiranog svjetskog unaprijeđenja Kaligastijinom i Adamovom misijom, osnovna organska evolucija ljudske rase se nastavila kretati u pravcu daljeg ljudskog napretka i rasnog razvoja. Evolucija može biti odgođena, ali ne i zaustavljena. Unatoč tome što nije uspjela dostići planiranu brojnost, ljubičasta rasa je ostvarila civilizacijski napredak koji je od Adamovog doba na dalje, daleko nadmašio gotovo cjelokupni napredak dotadašnje milijungodišnje egzistencije čovječanstva. Gotovo trideset pet tisuća godina nakon Adamovog doba, kolijevka ljudske civilizacije je počivala u jugozapadnoj Aziji, šireći se od doline Nila prema istoku i djelomično u pravcu sjevera preko sjeverne Arabije, te preko Mezopotamije i Turkestana. I klima je bila presudni činitelj pri utemeljenju civilizacije u ovom podneblju. Klimatska evolucija je ovog časa bila u prilici postići to što se nije moglo postići ni jednim drugim metodom--primorati Evroazijskog čovjeka da se odrekne lova u korist naprednijih stočarskih i zemljoradničkih aktivnosti. Dok može biti spora, evolucija je strašno djelotvorna. Kako su zemljoradnici već počeli iskorištavati robove pri izvršenju poljoprivrednih aktivnosti, lovci i stočari su gledali na poljoprivrednike s puno prezira. Obrada zemlje je stoljećima smatrana poslužničkom aktivnošću; odatle vjerovanje da je obrada zemlje prokletstvo, dok je ustvari najveće blaženstvo. Čak i za vrijeme Kajina i Abela, stočarske žrtve su uživale veću naklonost od žrtvi zemaljskih plodova. Svi mi koji živimo u suvremenom dobu kulturnog razvoja i početnog napretka društvenih djelatnosti, a imamo ako ništa drugo ono malo slobodnog vremena koje možemo posvetiti razmišljanju o društvenim i civilizacijskim pitanjima, ne smijemo previdjeti činjenicu da naši rani preci nisu imali vremena za dublju meditaciju i društvenu misao.

Prva četiri bitna koraka u napretku ljudske civilizacije počivaju u:

1. Kontroli vatre.
2. Pripitomljenju životinja.
3. Porobljenju zatočenika.
4. Privatnoj imovini.
5. Institucije robovlasništva i privatog vlasništva nad zemljom su se javile s pojavom zemljoradnje. Robovlasništvo je podiglo gospodarev standard življenja i stovrilo više slobodnog vremena za razvoj društvene kulture.

Divljak je bio rob prirode, dok znanstvena civilizacija polako poklanja sve veću slobodu ljudskom rodu. Uz pomoć životinja, vatre, vode, elektriciteta i drugih za sada nepoznatih energetskih izvora, čovjek se oslobodio i nastavlja se oslobađati od nužde neprestanog rada. Unatoč privremenim problemima povezanim s preobilnim izumom i izgradnjom strojeva, neprocjenjive blagodati moraju biti konačni rezultat ovih mehaničkih izuma. Civilizacija nikad ne može uznapredovati, a naročito ne može biti utemeljena, sve dok čovjek ne bude imao vremena za razmišljanje, planiranje i zamišljanje novih i boljih solucija.
Porast trgovine i ručna prerada sirovih materijala u različitu trgovinsku robu predstavljaju neposredan i bitan utjecaj koji je vodio utemeljenju ranih i polumiroljubivih zajednica koje su utjecale na širenje kulture i civilizacijskih umjetnosti. Prethodno epohi rasprostranjene svjetske trgovine, društvene zajednice su bile plemenske prirode--proširene obiteljske grupe. Trgovina je stvorila zajednice različitih ljudskih bića, doprinjevši bržem kulturnom križanju.
Široka upotreba metala obilježava ovo razdoblje ranih industrijskih i trgovinskih gradova. Već ste imali priliku otkriti Turkestansku brončanu kulturu koja vuče porijeklo iz razdoblja od prije 9000 godina pr. K., dok su Anditi rano ovladali obradom željeza, zlata i bakra. Ali izvan naprednijih civilizacijskih centrara vladali su posve drugačiji uvjeti. Ne možemo govoriti o kamenom, brončanom i željeznom dobu kao tri različita razdoblja; sva tri su postojala u isto vrijeme na različitim mjestima.

S pojavom grube ručne proizvodnje i s početkom industrije, trgovina je vrlo brzo postala najmoćnijim utjecajem pri širenju kulturne civilizacije. Zahvaljujući otvaranju kopnenih i pomorskih trgovinskih kanala, unaprijeđeno je putovanje, miješanje kultura i stapanje civilizacija. Nešto prije 5000 godina pr.K., ljudi su uveliko koristili konje širom cijelog civiliziranog ili poluciviliziranog svijeta. Kasnije rase nisu samo koristile pripitomile konje, već i različite oblike putničkih i teretnih kola. Premda su kotači bili u upotrebi prije više stoljeća, ovakva vozila su u ovom razdoblju uopćeno postala dijelom trgovinske i ratne opreme.

Trgovinski i istraživački putnici su više doprinijeli napretku povijesne civilizacije nego svi drugi utjecali zajedno. Vojna osvajanja, kolonizacija i misionarska poduzeća kasnijih religija isto tako igraju ulogu u širenju kulture; ali bili su to sporedni utjecaji u usporedbi s trgovinskim odnosima ubrzanim neprestanim i ubrzanim razvojem industrijske umjetnosti i znanosti.

Kad se vratimo na početak povijesnog doba, cijela Evroazija, sjeverna Afrika i otoci Tihog oceana su bili naseljeni mješovitim rasama ljudskog roda. I ove suvremene rase predstavljaju rezultat višestrukog miješanja pet osnovnih ljudskih rasa Zemlje.

Sve rase Zemlje imaju određena karakteristična fizička obilježja. Adamiti i nefili imaju izduljene glave; andoniti imaju široke glave. Sangiške rase imaju osrednje glave, dok žuta i plava rasa naginju k širokoglavosti. Nakon miješanja s andonitskom lozom, plave rase su najvećim dijelom bile širokoglave. Lobanje drugorazredne sangiške rase se kreću u rasponu od osrednjih do izduljenih.

Dok oblik i veličina lobanje mogu poslužiti pri tumačenju rasnog porijekla, ostali dio skeletona pruža još riječitiju svjedožbu ovom pitanju. Prilikom ranog razvoja urantijskih rasa, bilo je moguće razlikovati pet izvornih oblika kosturne građe:

1. Andonišku--izvorne stanovnike Zemlje.
2. Prvotnu Sangišku--crvenu, žutu i plavu rasu.
3. Drugotnu Sangišku--narandžastu, zelenu i indigo rasu.
4. Nefile--potomke vanzemaljskih prvih ljudi.
5. Adamite--ljubičastu rasu.

Zahvaljujući opsežnom miješanju ovih pet velikih rasnih grupa, tekući proces miješanja u određenoj mjeri prikriva andonitska obilježja postavljajući na njihovo mjesto premoćnije sangiško nasljeđe. Laponci i eskimi predstavljaju mješavinu andonitske i sangiško-plave rase. U njihovoj se kosturnoj građi najviše očuvao izvorni andonički tip. Ali adamiti i nefili u sebi nose toliko drugih rasnih primjesa da se jedino mogu uopćeno raspoznati kao kavkaska (evropei) skupina.

Biološka evolucija i kulturna civilizacija ne moraju biti uzajamno usklađene; kulturna dekadencija ne mora voditi poremećaju organske evolucije određenog doba. Ali ako pogledate dulja razdoblja ljudske povijesti, postaje očigledno uzajamno usklađenje evolutivnog i kulturnog razvoja kao uzroka i posljedice. Dok evolucija može uznapredovati unatoč kulturnom umrtvljenju, kulturna civilizacija ne može uznapredovati bez prethodno utemeljenog rasnog napretka u svojoj podlozi. Dok Adam i Eva nisu upoznali ljudsko društvo s bilo kakvim novim civilizacijskim umijećima, Adamička krv je povisila prirođenu rasnu sposobnost i tako ubrzala ekonomski razvoj i industrijski napredak. Adamov dar je unaprijedio moždanu sposobnost ljudskih rasa, uveliko ubrzavši proces prirodne evolucije.

Na svijetu više ne postoje čiste rase. Rani i izvorni evolucijski obojeni narodi postoje jedino u dvjema suvremenim svjetskim rasama--žutoj i crnoj, dok su čak i one uveliko izmiješane s izumrlim obojenim rasama. Dok takozvana bijela rasa uglavnom vuče porijeklo od prastare plave rase, ona je više-manje izmiješana sa svim drugim rasama, upravo kao što je to slučaj s američkom crvenom rasom. Suvremena netrpeljivost prema "polutanima," "hibridima" i "mješancima" proizlazi iz činjenice da su u suvremenom rasnom križanju najvećim dijelom učestvovale vrlo nazadne rasne loze. Jednako nepoželjni rezultati nastaju križanjem degeneričnih loza jedne te iste rase. Ako bi se suvremene rase Urantije oslobodile tereta najnižih slojeva svojih izobličenih, protudruštvenih, slaboumnih i društveno izopačenih članova, teško da bi bilo prigovora rasnom miješanju. I ako bi takvo rasno miješanje nastupilo među najvišim lozama većeg broja rasa, bilo bi još manje zamjerki. Križanjem nadmoćih i međusobno različitih vrsta nastaju nove i snažnije loze. I ovo je istina kako u slučaju biljaka i životinja, tako i u slučaju ljudskog roda. Križanje uvećava snagu i umanjuje neplodnost. Rasno miješanje prosječnih i nadmoćnih slojeva različitih naroda uveliko uvećava stvaralački potencijal, na što ukazuje primjer suvremenog pučanstva Sjedinjenih Američkih Država. Kad u takve brakove ulaze niži ili nazadniji slojevi, umanjuje se stvaralački potencijal, što pokazuje primjer suvremenih naroda južne Indije. Rasno miješanje značajno pogoduje iznenadnoj pojavi novih svojstava i ako u takvom križanju učestvuju nadmoćnije loze, ova će nova svojstva biti jednako nadmoćna. No sve dok suvremene rase pate pod teškim teretom nazadnih i degeneričnih loza, opće rasno miješanje bi imalo vrlo štetne posljedice, premda su primjedbe protiv takvih eksperimenata najvećim dijelom utemeljene na društvenim i kulturnim predrasudama, a ne biološkim činjenicama. Čak i među nazadnim lozama, križanci su često napredniji od svojih roditelja. Križanje pogoduje rasnom unaprijeđenju zbog uloge dominantnih gena. Rasno miješanje uvećava vjerojatnost da će križano potomstvo imati veći broj poželjnih dominantnih gena.

Mješavina čisokrvne ljubičaste rase (Adamovih izravnih potomaka) i Nefila, uz primjesu evolutivnih naroda Zemlje stvorili su Andite. Uopćeno treba naglasiti da su Anditi imali daleko veći procenat adamičke krvi nego je slučaj sa suvremenim rasama. Uglavnom ću koristiti naziv Anditi kao obilježje onih naroda čije rasno nasljeđe ima od jedne osmine do jedne šestine ljubičaste krvi. Suvremeni žitelji Zemlje, pa čak i sjeverne bijele rase, imaju mnogo manje od ovog procenta Adamove krvi.

Najraniji anditski narodi su nastali u graničnim oblastima Mezopotamije prije više od dvadeset pet tisuća godina i predstavljali su mješavinu Adamita i Nefila. Drugi vrt je bio okružen koncentričnim oblastima u kojima se moglo naći sve manje ljubičaste krvi, dok je na periferiji ovog centra rasne asimilacije rođena anditska rasa. Kasnije, kad su migrirajući Adamiti i Nefili stigli u plodne oblasti Turkestana, nije im dugo trebalo da se izmiješaju s nadmoćnim narodima koje su tu zatekli i ova je novonastala rasna mješavina osigurala proširenje anditskog tipa prema sjeveru. Anditi su bili najsvestranija posve ljudska loza koja se pojavila na Urantiji nakon pojave čistokrvnih ljubičastih naroda. Oni su primili najviše oblike preživjelih ostataka adamičke i nefilske rase te su si kasnije pripojili najbolje loze žute, plave i zelene rase. Ovi rani Anditi nisu bili Arijci; bili su predarijci. Oni nisu bili bijeli; bili su predbijeli. Nisu predstavljali bilo zapadnjački ili istočnjački narod. Međutim, anditsko naslijeđe je to što je dalo ovom mnogojezičkom narodu opću homogenost koja se obično naziva kavkažanstvom. Čistokrvnije loze ljubičaste rase su očuvale adamičke tradicije miroljubivosti, što objašnjava zašto ranije rasne migracije imaju prirodu miroljubivih seoba. Međutim, kako su se Adamiti izmiješali s Nefilima koji su u to doba bili dosta ratoborna rasa, njihovi su anditski potomci postali, za svoje doba, najvještiji i najoštroumniji ratnici koji su ikada živjeli na Zemlji. Od ovog časa, seobe mezopotamijskih naroda sve više poprimaju ratnički karakter i postaju stvar istinskih osvajačkih pohoda.

Ovi Anditi su bili pustolovni; bili su naklonjeni putovanjima. Veća količina sangiške ili andoničke krvi obično ima stabilizirajući učinak. Ali unatoč tome, njihovi se kasniji potomci nisu smirili dok nisu oplovili cijeli svijet i otkrili najudaljenije kontinente.
Iz raspršenosti i očaja treba znati da se prije 6 000 godina iz propasti Atlantide rodila civilizacija Sumera i Egipta gdje je došlo najviše do tada preživjelih izvornih Adamovih potomaka. To su ljudi koji nisu imali iskustvo ljudskog rađanja. Za čovječanstvo, Egipat i Sumer ostaju zadivljujući primjeri visokih civilizacija koje su se iznenada pojavile u tom području oko sredine četvrtog tisućljeća prije Krista. Danas postoji mnogo nagađanje o tome da Egipat i Sumer nisu to svoje ogromno znanje sami razvili, već da su ga dobili podukom, što je točno. Njima je preneseno svo znanje Atlantide, dogodila su se pristajanja civilizacija iz svemira koja su pomogla uspostavih tri točke napredne civilizacije na Zemlji. Visoka tehnološka, znanstvena, moralna i religiozna znanja koje su te tri civilizacije dobivale postupno su degradirane, u procesu je bilo više tisućljetno nazadovanje civilizacija tako da je Egipat početkom nove ere propao, osvojen od Rimskog Carstva koje je uništilo posljednja znanja Starog Doba iz Aleksandrijske bibiljoteke. Istina znanje dijela visoke tehnologije ostalo je skriveno i dijelom se danas otkriva. Uglavnom povjest od tada do danas je manje više poznata, a problem je prethodna skrivena povjest koju iz nekih razloga vladajuće strukture preko obrazovnog sustava ne dozvoljavaju njezino otktivanje. Povjest čovjeka ne traje zadnjih 8 000 -15 000 godina, ona traje milon godina i usko je povezana sa civilizacijama u svemiru