Marketing
PORIJEKLO I POVJEST ZEMLJE – SEDMO POGLAVLJE (EVOLUCIJA ČOVJEKA)
Dolazak predstavnika svemirskih civilizacija na prosječan svijet znači da se u umu njegovih primitivnih žitelja pojavila volja, sposobnost odabira puta koji vodi k postignuću vječnog života. Unatoč tome, civilizacije su stigle na Zemlju gotovo milijun godina nakon pojave ljudske volje. Vladarska prijestolnica je podignuta u Mezopotamiji, na mjestu koje je više-manje odgovaralo samom centru ondašnje svjetske populacije.
Među među osobljem poslanim na planetu nalazio veliki broj suradnika i mnoštvo drugih bića kojima je bio povjeren rad na unaprijeđenju interesa i dobrobiti ljudskih rasa. Ali s našeg stanovišta, od sveg osoblja najzanimljivija je bila grupa utjelovljenih članova – ponekad je nazivana stotinkom. Ovih je stotinu pripadnika pristiglog osoblja bilo re-materijalizirano. Među izabranom stotinkom, svaki je bio s drugog planeta.
Ovi su dobrovoljci preneseni putem svemirskih brodova direktno s glavnog centra sustava na Zemlju gdje su ostali uspavani dok nisu identificirana osobna obličja dvojne prirode neophodna za ovu specijaliziranu planetarnu službu, prava tijela od krvi i mesa podešena za primanje signala sustavnih krugova.
Pripadnici civilizacije Ankora dugo stacionurani na Zemlji su tako odabrali pedeset muškaraca i pedeset žena potomaka prvih ljudi koji su predstavljali preživjele pripadnike ove jedinstvene rase. Tu je ovih stotinu ljudi predano u ruke visoko specijaliziranih dobrovoljaca s Avalona koji su od ovih potomaka prvih ljudi uzeli materijalni ekstrakt dijela životne plazme. Ovaj je živi materijal prenesen u materijalna tijela koja su trebala poslužiti stotini pripadnika pristiglog osoblja iz svemira. U međuvremenu su se ove novopristigle osobe s glavnog sustavnog centra držale u dubokom snu.
Ovi su događaji, zajedno sa procesom stvaranja specijalnih tijela koja su trebala poslužila pripadnicima pristigle stotinke, dali povoda mnogim predanjima od kojih su mnoga kasnije pobrkana s predanjima u vezi kasnijeg dolaska Adama i Eve.
Prijestolnica Planetarnog vladara je bila smještena u Perzijskom zaljevu, u području današnje Mezopotamije. U ovo vrijeme klima i topografija Mezopotamije su u svakom pogledu pogodovali ovom poduhvatu pristiglog osoblja i njihovih pomoćnika i bitno su se razlikovali od uvjeta koji su kasnije prevladali ovim područjem. Ovako povoljni klimatski uvjeti su bili bitan dio prirodnog okružja koje je trebalo navesti žitelje Zemlje da poduzmu prve korake u smjeru kulturnog i civilizacijskog napretka. Najbitniji zadatak ovog doba je bio preobražaj lovca u stočara, koji je obećavao pravovremenu evoluciju ovog stočara u miroljubivog zemljoradnika koji će biti privržen svome ognjištu.
Prijestolnica Planetarnog vladara koja je uspostavljena na Zemlji predstavlja tipičan primjer centara kakvi se uspostavljaju na novim evolutivnim planetima. U centru utvrde bio je vrlo jednostavan ali lijep grad okružen zidinama visokim nekih 12 metara. Grad je podijeljen u deset dijelova, dok su u centru svakog dijela bile kuće pripadnika ovih deset različitih sabora utjelovljenog osoblja. U samom centru grada je bio hram neviđenog Boga Oca. Centar administrativne uprave je bio podijeljen u dvanaest komora smještenih neposredno pored hrama. Sve građevine su imale jedan kat, izuzev dvokatnih zgrada u kojima je zasjedao sabor i trokatnog, premda malog, hrama Oca Svih. Grad je pružao svjedočanstvo najnaprednijim graditeljskim vještinama ovog doba - prije svega upotrebi opeke. Korišteno je vrlo malo kamena i drveta. Prema primjeru ovog grada, uveliko su unaprijeđene arhitektonske vještine obližnjih naroda. U blizini ovog centra živjeli su ljudi svih boja i klasa. I upravo su iz ovih obližnjih plemena došli prvi učenici koji su pohađali njihove škole. Premda su ove rane škole bile dosta grube, pružale su sve što su muškarci i žene ovog primitivnog doba bili u stanju primiti. Utjelovljeno osoblje neprestano oko sebe okupljalo najnaprednije osobe iz obližnjih plemena i nakon što im je dalo obrazovanje i nadahnuće, vraćalo ih je među njihove sunarodnjake u ulozi učitelja i vođa.
Ovo vanzemaljsko osoblje je ostavilo snažan dojam na ljude. Premda je bilo potrebno gotovo tisuću godina kako bi se vijesti o njima proširile među udaljenijim grupama, plemena koja su se našla u neposrednoj blizini ovog mezopotamijskog centra uveliko su napredovala zahvaljujući djelima i učenjima ovih novih stotinu žitelja Zemlje. I dosta je mitologije kasnije izraslo iz izvitoperenih legendi o ovim ranim događajima iz vremena kad su ovi pripadnici vanzemaljskog osoblja repersonificirani kao nadljudi Zemlje.
Djelovanje ovih vanzemaljskih učitelja je u velikoj mjeri osujećeno sklonošću ljudi da posmatraju ova bića kao bogove, premda na stranu od metode pojave ove stotinke na Zemlji -- pedeset muškaraca i pedeset žena -- nisu korištene druge nadprirodne metode ili nadljudske manipulacije. Ali utjelovljeno osoblje je i pored toga bilo nadljudsko. Započeli su svoju misiju na Zemlji kao nesvakidašnja bića trostruke prirode:
1. Bili su u tijelu i relativno čovjekoliki, kako su u sebi utjelovili stvarnu životnu plazmu jedne ljudske rase, plazmu prvih ljudi Zemlje.
Ovih je stotinu pripadnika vanzemaljskog osoblja bilo jednako podijeljeno na muškarce i žene, u ovisnosti od toga kojem su spolu prethodno pripadali. Svaka je osoba iz ove skupine bila u stanju imati djecu, proizvesti neku novu vrstu fizičkog života, dok im je bilo strogo zabranjeno postati roditeljima izuzev pod specijalnim uvjetima. Prema običaju utjelovljeno osoblje proizvodi djecu malo prije kraja svoje specijalne planetarne službe. Ovo se obično poklapa ili neposredno prethodi dolasku Planetarnog Adama i Eve.
Jasno je stoga da ova specijalna bića nisu znala kakav će oblik materijalnog života rezultirati iz njihovog seksualnog odnosa. I ovo nisu nikada uspjeli saznati; prije nego što će imati priliku stupiti u takav odnos, pobunom je poremećeno cijelo njihovo poduzeće i oni koji su kasnije postali roditelji bili su izolirani od životnih tokova sustava.
Po boji kože i jeziku kojim su govorili ovi su materijalizirani pripadnici vanzemaljskog osoblja nalikovali rasi prvih ljudi. Hranili su se onako kako su to činila smrtna bića ovog svijeta, s jednim izuzetkom: Novostvorenim tijelima ove grupe posve je odgovarala vegetarijanska hrana. Ovo je bio jedan od razloga zašto je njihova utvrda smještena u toplim predjelima koji su obilovali voćem i orahnjačama.
Stotinka je predstavljala materijalna ali nadljudska bića koja su na Zemlji nanovo stvorena u obliku jedinstvenih muškaraca i žena visokog i specijalnog reda.
Držeći se uputa koje su bili primili, pripadnici osoblja se nisu upuštali u seksualnu reprodukciju, premda su temeljno proučavali svoju osobnu građu i premda su pažljivo proučili svaku moguću fazu svojih intelektualnih (umnih) i dušinih odnosa. I tijekom trideset i treće godine njihovog boravka na Zemlji, dva pripadnika ove grupe, su slučajno otkrila posljedica bliskog odnosa (navodno neseksualnog i nematerijalnog) svojih viših bitaka; i ova je pustolovina rezultirala pojavom prvog prvorednog srednjeg bića. Ovo novo biće je bilo posve vidljivo planetarnom osoblju i njihovim svemirskim suradnicima, ali je bilo potpuno nevidljivo muškarcima i ženama svih drugih plemena. Prema nalogu Planetarnog vladara, povodeći se prema uputama začetničkog para, svo se utjelovljeno osoblje uspješno upustilo u proizvodnju sličnih bića. Tako je vanzemaljsko osoblje s vremenom proizvelo 50,000 prvorednih srednjih bića.
Ova su se srednja bića pokazala vrlo korisnim pri sprovedbi poslova ovog svjetskog centra. Bili su nevidljivi ljudskim bićima i dok su živjeli u upravnom gradu, primitivni ljudi su naučili o postojanju ovih nevidljivih poluduhova; sa stanovišta običnih ljudi, srednja bića su stoljećima predstavljala cijeli svijet duha.
Ova stotinka vanzemaljacaje osobno bila besmrtna; njezini pripadnici nisu podlijegali smrti. Njihovim su materijalnim tijelima kolala protuotrovna sredstva životnih struja sustava; i da radi pobune nisu izgubili kontakt s ovim životnim strujama, mogli su živjeti beskonačno.
Vanzemaljska stotinka je bila organizirana za službu u deset nezavisnih sabora od kojih je svaki imao deset pripadnika. Ovih je deset grupa podijeljeno na sljedeći način:
1. Odbor za hranu i materijalnu dobrobit. Oni su nastojali je unaprijediti kvalitetu hrane, vode, odjeće i materijalnog prosperiteta ljudskog roda. Učili su ljude kopanju bunara, kontroli izvora i navodnjavanju. Ljudima koji su živjeli na sjeveru pokazali su kako se obrađuje i štavi koža pri izradi odjeće; učitelji umjetnosti i znanosti su kasnije upoznali ljude s vještinom tkanja. Također su unaprijeđene metode skladištenja hrane. Preservacija je postizana kuhanjem, sušenjem i dimljenjem; hrana je tako postala prva imovina. Ljudi su naučili obezbijediti dovoljnu količinu hrane kako bi se oduprijeli periodima gladi i nestašice.
2. Odbor za udomaćenje životinja. Ova se grupa posvetila odabiru i ukrštanju životinja koje su bile od najveće koristi ljudskim bićima bilo kao teretne životinje, radi prijevoza ili kao hrana, a u kasnijem razdoblju i radi obrade zemlje. Pripitomljeno je više korisnih vrsta životinja koje su nakon ovog razdoblja izumrle, kao i neke koje i danas djeluju kao domaće životinje. Čovjek je dugo živio s psom, dok je plava rasa već bila pripitomila slona. Zahvaljujući sve naprednijim metodama odabirnog ukrštanja, toliko je unaprijeđena krava da je već postala vrijednim izvorom hrane; putar i sir su postali redovnim dijelom ljudske prehrane. Ljudi su naučili koristiti govedo kao teretnu životinju, dok konj još nije bio pripitomljen. Ovaj je odbor prvi upoznao ljude s korištenjem točka pri prijevozu. Golubovi su u ovo vrijeme prvi put korišteni kao pismonoše i često su slani na duga putovanja da izruče poruke ili pozive u pomoć. Ova grupa je bila vrlo uspješna u obuci velikih fandora (ptice) za prijevoz putnika, životinja koje su izumrle prije nešto više od trideset tisuća godina.
3. Odbor za kontrolu divljih životinja. Nije bilo dovoljno da čovjek pokuša pripitomiti određene životinje, već je također bilo bitno ovladati metodama zaštite od neprijateljski raspoloženih divljih životinja. Stare zidine oko gradova pružale su zaštitu od divljih životinja i obranu od iznenadnih napada neprijateljski raspoloženih ljudi. Oni koji su živjeli u šumama i na otvorenom, bez zaštitnih zidina, bili su primorani na gradnju nastambi u drveću, kamenih kućica ili na održavanje noćne straže pored vatre. Bilo je vrlo prirodno što su ovi učitelji posvećivali toliko vremena pouci svojih učenika unaprijeđenju gradnje nastambi. Sve naprednijim metodama i upotrebom zamki čovjek je postupno ovladavao životinjama.
4. Odbor za širenje i očuvanje znanja. Ova grupa, koja je u ovom ranom razdoblju organizirana isključivo s obrazovnom namjerom. Njihove su se obrazovne metode sastojale od kontrole nad zaposlenjem i nastojanja da unaprijedi radne metode. Odbor je sastavio prvu abecedu i upoznao ljude s pisanim slovom. Abeceda se sastojala od dvedeset pet slova. Kao pisaći materijal korištena je kora drveta, glinene i kamene ploče, vrsta pergamenta načinjena od obrađene kože, kao i papirasti materijal načinjen od osinjih gnijezda. Osnovana je biblioteka koja je uništena nedugo nakon pobune, imala je preko dva milijuna zasebnih bilješki. Od svih rasa, plava se s najvećom spremnošću prihvatila pisanja i postigla je veliki napredak u ovom smjeru. Crvenoj rasi je više odgovaralo slikovno pismo, dok je žuta počela simbolički izražavati riječi i ideje, uglavnom kako to danas čini. Ali pored abecede mnogo je drugih stvari izgubljeno u pometnji izazvanoj pobunom. Pobuna je uništila nadu za postignuće univerzalnog svjetskog jezika, ako ništa drugo ono za nebrojenog niza stoljeća.
5. Odbor industrije i trgovine. Ova je grupa nastojala učiti plemena razvoju industrije i unaprijeđenju trgovinskih odnosa među različitim miroljubivim grupama. Odbor je nastojao potaći svaki oblik primitivne proizvodnje. Neposredno je doprinjela unaprijeđenju životnog standarda tako što je primitivnom čovjeku predstavila mnoge privlačne udobnosti. Bitno je unaprijedila kupoprodaju soli koju je proizvodio odbor znanosti i umjetnosti. Među ovim prosvjetljenim grupama koje su obrazovane u tim školama, po prvi put je upotrijebljen komercijalni predmet razmjene. Centralna komora je izdavala komercijalne bonove koji su korišteni kao predmet razmjene. Stotinama tisuća godina svijet nije uspio unaprijediti ove metode poslovanja.
6. Odbor obznanjene religije. Ova škola nije odmah počela djelovati. Na Zemlji, civilizacija je doslovce iskovana čekićma straha na nakovnju nužde. Ali ova grupa je postigla značajniji napredak pri svom nastojanju da navede čovjeka da umjesto što će strahovati od Stvoritelja strahuje od stvorenog bića (poštovanje duhova); njihova su nastojanja osujećena pometnjom otcjepljenja. Vanzemaljsko osoblje nije željelo zakomplicirati evoluciju predočenjem otkrivenja; otkrivenje može biti predočeno jedino nakon što evolutivne sile dosegnu vrhunac djelovanja. Ali kako je želio udovoljiti želji mnogih stanovnika koji su tražili neki oblik religiozne službe, njegova je grupa predstavila sedam napjeva, kratkih molitvi za svakodnevnu upotrebu i vremenom je ljude naučila "Očevoj molitvi" koja je glasila:
"Oče sviju čijeg Sina poštujemo, daj nam svoju naklonost. Izruči nas od straha od sviju osim sebe. Neka donesemo radost našim božanskim učiteljima; neka naše riječi uvijek budu istina. Izruči nas od nasilja i ljutnje; daj nam poštovanje prema starijima i prema imovini naših susjeda. Daj nam godinu zelenih pašnjaka i plodnih stada, na radost našim srcima. Molimo za skori dolazak obećanog uzvisitelja i želimo činiti tvoju volju na ovom svijetu kao što je drugi vrše na svjetovima poslije ovoga."Premda se ovo osoblje nije moglo poslužiti prirodnim sredstvima i uobičajenim metodama rasnog unaprijeđenja, obećali su ljudima Adamički dar nove rase kao cilj budućeg evolutivnog razvoja nakon što svijet ostvari vrhunac biološkog razvoja.
7. Čuvari zdravlja i života. Ovo je vijeće upoznalo ljude sa sanitarnim mjerama i unaprijedilo primitivnu higijenu. Veliki je dio predmeta obuke u ovim školama izgubljen za vrijeme narednih stoljeća i nije nanovo otkriven sve do dvadesetog stoljeća. Pokazali su ljudima kako se kuhanjem, prokuhavanjem i pečenjem mogu izbjeći mnoga oboljenja i umanjiti smrtnost novorođenčadi; učili su da kuhana hrana može pomoći majkama da ranije prestanu dojiti.
Mnoga su se ranija učenja ove grupe koja je nastojala povisiti zdravstvene mjere očuvala među plemenima sve do Mojsija, premda su uveliko zbrkana i bitno izmijenjena.
Veliku teškoću pri njihovom nastojanju da unaprijede higijenske mjere ovih primitivnih naroda predstavljala je činjenica da su istinski uzroci bolesti suviše maleni kako bio se mogli vidjeti golim okom, kao i čovjekovo sujevjerno pošovanje vatre. Jedino su nakon više tisuća godina uspjeli navesti ljude da počunu spaljivati otpatke. U međuvremenu, nagovarali su ih da zakopaju gnjilo smeće. Sanitarne mjere su uveliko unaprijeđene kad su ljudi naučili kako sunčeva svjetlost uništava bolesti i poboljšava zdravlje. Prije vanzemaljskog dolaska, ljudi su posmatrali kupanje kao isključivo religioznu ceremoniju. Bilo je vrlo teško natjerati primitivnog čovjeka da se počne kupati u cilju očuvanja zdravlja. Ova je grupa na koncu potakla religiozne učitelje da uvedu pranje kao obred pročišćenja koji je postao dijelom religiozne ceremonije koja je prakticirana jednom tjedno, u znak poštovanja Boga Oca. Ovo je vijeće očuvanja zdravlja uvelo rukovanje u znak osobnog prijateljstva i plemenske odanosti na mjesto starog običaja razmjene pljuvačke i pijenja krvi. Ali tek što su se oslobodili pritiska svojih nadmoćnih učitelja, ovim primitivnim narodima nije dugo trebalo da se vrate svojim neukim sujevjernim radnjama koje su škodile zdravlju i pogodovale razvoju bolesti.
8. Znanstveno-umjetničko planetarno vijeće. Ova je grupa uveliko unaprijedila industrijske vještine ranih ljudi i uzvisila njihove predodžbe ljepote. Dok su u ovom razdoblju umjetnost i znanost cijelog svijeta bile na vrlo niskom nivou, u gradu centru uprave su držana predavanja o osnovama fizike i kemije. Unaprijedili su lončarstvo i dekorativne umjetnosti i uzvisili ljudsko poimanje ljepote, premda je sve do dolaska ljubičaste rase glazba tek neznatno unaprijeđena. Unatoč pritiska svojih učitelja, ovi se primitivni ljudi nisu htjeli upustiti u eksperimentiranje s vodenom parom; nisu bili u stanju prevazići strah od eksplozivne moći pare. I pored toga, pristali su naučiti vještinu kovanja, premda su se nasmrt bojali užarenog metala. Ova grupa je bitno unaprijedila kulturu potomaka prvih ljudi i umjetnost plave rase. Mješavina plave rase i potomaka prvih ljudi je bila izuzetno umjetnički obdarena i mnogi su postali odlični kipari. Premda nisu koristili kamen ili mramor, pravili su kipove od pečene gline koji su krasili vrtove grada. Veliki napredak u oblasti domaćih umjetnosti izgubljen je u toku dugih i tamnih stoljeća koja su pratila pobunu i ovaj gubitak nije nadoknađen sve do suvremenog doba.
9. Grupa zadužena za unaprijeđenje plemenskih odnosa. Ovoj je grupi povjereno podizanje ljudskog društvenog uređenja do razine države. Ove vođe su značajno doprinjele unaprijeđenju ideje o međuplemenskim brakovima. Promicali su ideju da prije braka dvoje ljudi trebaju dobiti priliku da se upoznju i da se oboje trebaju složiti da uđu u brak. Izmijenjeni su borbeni plesovi koji su učinjeni nešto otmjenijim kako bi poslužili vrijednim društvenim ciljevima. Ljudi su upoznati s mnogim natjecateljskim igrama, ali su po prirodi bili vrlo ozbiljni; ova rana plemena nisu imala smisla za humor. Očuvan je jedino mali broj ovih običaja nakon disintegracije prilikom plentarne pobune. Odbor je sa svojim suradnicima nastojao unaprijediti miroljubive plemenske odnose, kontrolirati i humanizati metode ratovanja, koordinirati međuplemenske odnose i unaprijediti plemensku upravu. U okolini se razvila naprednija kultura i ovi su se unaprijeđeni društveni odnosi pokazali vrlo korisnim u pogledu utjecaja na daleka plemena. Međutim, civilizacijsko uređenje uspostavljeno u Vanzemaljskom centru uveliko se razlikovao od barbarskog društva na drugim lokacijama, kao što se suvremeno društvo glavnog grada Južne Afrike posve razlikuje od grube kulture niskih Bušmana na sjeveru.
10. Vrhovni sud plemenske koordinacije i rasne kooperacije. Riješavao je sporna pitanja svih devet specijalnih komisija koje su nadgledale razvoj ljudskog roda. Ovo vijeće je imao širok raspon djelovanja, kako su mu bila povjerena sva planetarna pitanja kojima se nisu naročito bavile druge grupe.
Društvena baština žitelja određenog svijeta govori o stupnju svjetskog kulturnog razvoja, dok sposobnost ovih žitelja da shvate nove i naprednije ideje određuje stopu svjetske kulturne ekspanzije. Dok slijepo povinovanje tradiciji vodi stabilnosti i kooperaciji sentimentalnim povezivanjem prošlosti i sadašnjosti, prekomjerna tradicionalnost sputava poduzetništvo i podjarmljuje stvaralačke moći individualne ličnosti. Kad je vanzemaljska stotinka stigli na Zemlju i počela promicati novo evanđelje individualnog poduzetništva u ondašnjim društvenim grupama, cijeli je svijet bio zaokupljen neprogresivnim poštovanjem tradicije. Ali kako je ova blagotvorna uprava uskoro poremećena, ljudi se nikada nisu posve oslobodili robovanja običaju; žalosno je vidjeti kako društvene norme još uvijek dominiraju Zemljom.
Ova su mudra bića dobro postupila kad su odlučila da neće pokušati poduzeti tako iznenadnu preinaku i sveopće unaprijeđenje ondašnjih primitivnih rasa. Dobro su znali da ljudska vrsta prolazi vrlo polaganom evolucijom, te su mudro odustali od bilo kakvih nastojanja da korijenito izmijene čovjekov život na Zemlji.
Post je objavljen 05.02.2012. u 18:41 sati.