Pregled posta

PORIJEKLO I POVJEST ZEMLJE – DEVETO POGLAVLJE (ATLANTIDA)

Uoči dolaska svemirske civilizacije Alida, bioloških unaprijeditelja, na naš svijet, njihovo prebivalište obično nosi naziv Vrt Eden, kako samo po sebi predstavlja obilježje hortikulturne ljepote i botaničkog veličanstva Edentije, centra zviježđa. Pripreme za njihov dolazak su počele prije 38 000 godina. Prva zadaća je bila izgradnja zidina od opeke koje su odvojile poluotok na istočnom Mediteranu od kontinenta. Nakon izgradnje zidina, započeo je neometan rad na uljepšanju krajolika i izgradnji kuća. Zoološki vrt je stvoren podizanjem manjeg zida blizu spoljašnje strane glavnih zidina; tu su smještene različite vrste divljih životinja koje su služile kao zaštita od naprijatelja. Zvjerinjak se sastojao od dvanaest segmenata podjeljenih zidanim stazama koje su vodile do dvanaest kapija Vrta, dok su u centru bili rijeka i priobalni pašnjaci.

Pri izgradnji vrta uposleni su jedino dobrovoljci; nikada nisu korišteni najamni radnici. Dok su radili na Vrtu, čuvali su svoja stada da se prehrane; također su primali priloge u vidu hrane od obližnjih vjernika. I ovo je veliko poduzeće sprovedeno do kraja unatoč teškoćama koje su pratile općesvjetsku pometnju ovog nestabilnog razdoblja.

U centru edeničkog poluotoka izgrađen je predivan kameni hram posvećen Bogu Ocu, sveto središte Vrta. Na sjeveru je podignut administrativni centar; na jugu su izgrađene kuće radnika i njihovih obitelji; na zapadu je ostavljeno mjesto za buduće obrazovne institucije očekivanog Adama, dok je "istočno od Edena" izgrađena kuća obećanog Adama i njegovog neposrednog potomstva. Prema arhitektonskim planovima, obezbijeđene su kuće i obilno tlo da se smjesti milion ljudi.

Premda je uoči Adamovog dolaska Vrt bio samo jednom četvrtinom završen, imao je tisuće milja kanala za navodnjavanje i više od dvanaest tisuća milja popločanih staza i puteva. Izgrađeno je nešto više od pet tisuća ciglanih zgrada u različitim sektorima i gotovo nebrojene sadnice drveća i biljaka. U okviru pojedinih stambenih grupa nije moglo biti više od sedam kuća. Unatoč jednostavnom dizajnu, arhitektura je nosila bogato umjetničko obilježje. Putevi i staze su bili dobro izgrađeni, dok je krajolik bio predivan.
U sanitarnom pogledu Vrt je bio daleko napredniji od svih dotadašnjih poduzeća na Zemlji. Strogim poštivanjem sanitarnih odredbi uspjeli su očuvati čistotu pitke vode. Dok su za ovih ranih vremena velike epidemije znale nastati kao rezultat nepoštivanja sanitarnih pravila, Van je postupno uspio uvjeriti svoje suradnike da je bilo jako bitno spriječiti da bilo što upadne u rezervoar koji je snabdijevao pitku vodu Vrta. Prethodno kasnijoj izgradnji kanalizacijskog sustava, žitelji Edena su savjesno spaljivali sav otpadni ili raspadni materijal. Inspektori su svaki dan obilazili naselja tragajući za mogućim uzrocima bolesti. Sve do kasnijih vremena devetnaestog i dvadesetog stoljeća, žitelji Zemlje nisu spoznali značaj higijenske prevencije bolesti. Prije poremećaja adamičkog sustava izgrađen je natkriveni splet ciglanih cjevovoda ispod glavnih zidina koji se praznio u rijeku Edena gotovo milju dalje od spoljašnjih ili nižih zidina Vrta. U vrijeme Adamovog dolaska u Edenu je rasla većina biljaka koje su se mogle naći u ovom dijelu svijeta. Već tada je bitno unaprijeđeno više vrsta voća, žitarica i orahnjača. Dok je ovdje prvo uzgajano mnogo suvremenih vrsta povrća i žitarica, svijet je kasnije izgubio velik broj jestivih biljaka.

Oko pet posto površine vrta je bilo umjetno obrađivano, petnaest posto djelomično, dok je preostali dio ostavljen u više-manje prirodnom stanju, očekajući Adamov dolazak jer su smatrali da je bilo najbolje završiti park prema njegovim planovima. I tako je Vrt Eden pripremljen za dolazak obećanog Adama i njegove supruge. U svom ondašnjem obliku, vrt bi poslužio na čast svojim žiteljima i da se svijet nalazio u stadiju usavršene administracije i normalne uprave. Adam i Eva su bili jako zadovoljni općim planom Edena, ali su dosta promijenili dizajn svoje kuće. Premda uljepšanje Vrta još nije bilo završeno u vrijeme Adamovog dolaska, mjesto je već postalo draguljem botaničke ljepote; i već za prvih dana njegovog boravka u Edenu, cijeli je vrt poprimio još savršenije obličje i stekao nove dimenzije ljepote i grandioznosti. Nikad prije niti ikad poslije, ni do današnjih dana Zemlja nije imala priliku vidjela tako lijepu i obimnu izložbu vrtlarstva i poljoprivrede.
U centru Edenskog hrama Van je posadio dugo čuvano drvo života, s lišćem za "iscjeljenje nacija" i s plodom koji ga je tako dugo održao u zemaljskom životu. Van je dobro znao da bi Adam i Eva, nakon što dođu na Zemlju u materijalnom obličju, također bili ovisni o ovom daru radi produženja materijalnog života. Adamu I Evi na glavnim centrima svemirskih sustava ne treba drvo života. Jedino u slučaju planetarne repersonifikacije, oni postaju ovisni o ovom suplementu ili nadopunjenju svoje fizičke besmrtnosti.
Dok "drvo znanja dobra i zla" može biti više slikovi izraz, simbolički naziv koji podrazumijeva mnoštvo različitih ljudskih iskustava, "drvo života" nije mit; ono je stvarno postojalo i dugo vremena raslo na Zemlji. Kad su svemirske vlasti odobrili slanje posade na Zemlju, poslali su takozvani žbun Edentije, biljku koja je na Zemlji izrasla u drvo života. Ovaj oblik neinteligentnog života vuče porijeklo s planetarnog centra zviježđa, dok također može rasti na planetarnim centrima lokalnih svemira i nadsvemira kao i na planetima Havone, samo ne na centrima sustava. Ova superiorna biljka sadrži određene prostorne energije i elemente koji spriječavaju oslobađanje elemenata koji izazivaju starenje životinjskog organizma. Plod drveta života djeluje poput nadkemijske baterije i po apsorpciji tajanstveno oslobađa kozmičku silu koja izaziva produženje života. Dok je ova biljka bila potpuno beskorisna običnim bićima Zemlje, bila je iznimno korisna stotini materijaliziranih pripadnika vanzemaljskog osoblja i stotini modificiranih potomaka prvih ljudi koji su donirali svoju životnu plazmu u cilju materijalizacije vanzemaljskog osoblja i na taj način zauzvrat primili ovaj suplement života koji omogućuje aktiviranje ploda drveta života u cilju beskonačnog produženja egzistencije koja bez ovog sastojka ne može prevazići raspon svojih posve smrtničkih proporcija. U vrijeme vanzemaljske vlade, drvo je raslo iz zemlje u centralnom i kružnom dvorištu Božijeg hrama. Kad je izbila pobuna, Van je sa svojim suradnicima presadio drvo iz glavne stabljike u svoj privremeni tabor. Ovaj je edenijski žbun zatim prenesen u njihov planinski tabor gdje ga je Van nastavili koristiti više od stotinu pedeset tisuća godina. Dok je Van sa svojim suradnicima radio na pripremi Vrta za dolazak Adama i Eve, presadio je ovo edenijsko drvo u Vrt Eden, gdje je ponovo raslo u centralnom kružnom dvorištu drugog hrama Oca. Adam i Eva su s vremena na vrijeme jeli njegove plodove u cilju održanja dualnog oblika svog fizičkog života. Prilikom poremećaja planova Adamu i njegovoj obitelji nije bilo dopušteno ponijeti sadnicu drveta iz Vrta. Kad su Nefili prodrli u Eden, rečeno im je da bi postali kao "bogovi onaj dan kad okuse plodove s drveta." Na svoje iznenađenje, našli su drvo nezaštićenim. Jeli su slobodno s drveta godinama, ali im ništa nije pomoglo; ovo je slučaj zbog toga što su bili materijalni smrtnici svijeta; nisu imali obdarenje u svom fizičkom sustavu koje bi djelovalo kao komplement plodu drveta života. Razbjesnjeli su se uvidjevši svoju nesposobnost da izvuku korist od ovog drveta, te su prilikom jednog od svojih međusobnih ratova spalili i hram i drvo; ostao je jedino kameni zid koji je kasnije potopljen. Tako je uništen drugi hram Boga Oca. Od ovog je časa svako biće Zemlje moralo proći prirodnim tijekom života i smrti. Adam, Eva, njihova djeca i unučad kao i njihovi supruzi su s vremenom svi podlijegli smrti.

Nakon što je Adam napustio prvi vrt, naselili su ga Naidi, Kutidi i Suntidi. Kasnije je postao prebivalištem sjevernih Naida koji su se protivili suradnji s Adamitima. Kroz gotovo četiri tisuće godina nakon što je Adam otišao iz Vrta, u njemu su živjeli ovi Naidi, pripadnici niže rase, nakon čega je kao posljedica žestoke aktivnosti okolnih vulkana i potapanja sicilijske kopnene veze s Afrikom potonulo istočno tlo Mediteranskog mora koje je za sobom povuklo cijeli edenski poluotok. Istovremeno s ovim velikim potopom, značajno je uzvišena obalna linija istočnog Mediterana. I bio je to kraj najljepše prirodne tvorevine koja je ikad postojala na Urantiji. Potapanje nije bilo iznenadno; prošlo je više stotina godina do potpunog potopa cijelog poluotoka.

Ovaj se nestanak Vrta ne može na bilo koji način protumačiti kao rezultat grešaka Adama i Eve. Dok smatramo da edenski potop nije ništa drugo nego posve prirodna pojava.
Adamu je savjetovano da ne počinje s programom unaprjeđenja i miješanja rasa dok njegova obitelj ne dostigne pola milijuna pripadnika. Vrt nikad nije trebao biti prebivalište Atlantiđanina. Oni su trebali postati emisari novog života cijelom svijetu; trebali su biti mobilizirani u cilju nesebičnog podarenja nove krvi svjetskim rasama kojima je ovaj dar očajnički trebao. Uputstva koja su data Adamu podrazumijevala su utemeljenje rasnih, kontinentalnih i odjeljenskih centara pod nadzorom njegovih neposrednih sinova i kćeri, dok su on i Eva trebali raditi kao savjetnici ovih brojnih svjetskih centara i koordinatori projekta biološkog i intelektualnog unaprijeđenja i moralne rehabilitacije.

Adam i Eva su stigli na Zemlju prije 37 400 godina kad se računa od 2012 godine. Stigli su usred ljeta, kad je Vrt bio u punom cvatu. Točno u podne i bez najave, nedaleko od hrama posvećenog Bogu Ocu, na površinu našeg planeta su se lagano spustila dva svemirska broda praćena vanzemaljskim osobljem zaduženim za prijevoz bioloških uzvisitelja na Zemlju. Cijeli process rematerijalizacije tijela Adama i Eve je izvršen u okolici ovog novoizgrađenog hrama. I nakon dolaska, prošlo je deset dana dok nisu bili rematerijalizirani u dvojnom ljudskom obličju u kojem su predstavljeni kao novi svjetski vladari. Adam i Eva su se istovremeno probudili iz nesvjestice. Oni uvijek služe u parovima. Sama bit njihove službe zahtijeva da uvijek i svugdje budu zajedno, nikad se ne razdvajajući. Načinjeni su kako bi mogli raditi u parovima; vrlo rijetko djeluju ponaosob. I tada je utemeljena i započela era civilizacije Atlantide na našem planetu, koja je sa prekidima trajala od 12 000 do 17 000 godina do velikog potopa koji se dogodio prije 11 000 godina.
Dok je Adam uložio odlučan i herojski napor na uspostavi svjetske vlade, pri svakom novom koraku je bio suočen s tvrdoglavim otporom. Adam je već širom Edena pokrenuo program kolektivne kontrole, povezavši ove pojedinačne grupe u edeničku ligu. Ali nevolja-- ozbiljna nevolja--je nastupila kad se počeo udaljavati od Vrta i pokušavati primijeniti ove ideje na okolna plemena. Istog časa kad su počeli raditi u područjima izvan Vrta, Adamovi suradnici su naišli na izravan i vješto planiran otpor palog Vladara. Dok je pali skinut s pozicije svjetskog vladara, on nije bio odstranjen s planeta. I dalje je bio prisutan i sposoban, ako ništa drugo ono do određene mjere, pružiti otpor svim Adamovim planovima za rehabilitaciju ljudskog društva. Dok je Adam pokušao upozoriti narod protiv njega, ovo je nastojanje jako otežano činjenicom da je ovaj praiskonski naprijatelj bio nevidljiv ljudskim očima.
Čak su se i među žiteljima Edena mogli naći zbrkani umovi koji su naginjali Kaligastijinim učenjima; i oni su Adamu stvarali neizmjerne nevolje; uvijek su remetili najbolje planove za organiziran i djelotvoran program napretka i solidnog i pouzdanog razvoja. Adam je na koncu bio primoran odustati od plana neposrednog podruštvljenja; vratio se Vanovoj metodi organizacije, podijelivši žitelje Edena u više skupina od kojih je svaka brojila stotinu članova i na čijem čelu su stajali kapetani, dok su poručnici upravljali svim desetočlanom pogrupama.

Dok su Adam i Eva došli kako bi na mjesto jednodržačke monarhije utemeljili zastupničku vladu, na licu cijele zemlje nisu uspjeli naći organiziranu upavu koja bi bila dostojna da se nazove vladom. Za određeno vrijeme, Adam je odbacio sve planove za uspostavu zastupničkog sustava, te je prije kraha edeničkog režima uspio uspostaviti skoro stotinu raštrkanih trgovinskih i društvenih centara kojima su u njegovo ime upravljale moćne osobe. Većinu ovih centara su bili prethodno organizirani.

Običaj razmjene poslanika između dvaju plemena datira iz Adamovog doba. Ovo predstavlja bitan korak u evoluciji vlade.

Adamička obitelj je živjela na području koje je obuhvaćalo nešto više od pet kvadratnih milja. U neposrednoj okolici ovog mjesta obezbjeđeni su životni uvjeti za više od tri stotine tisuća čistokrvnih potomaka. Ali od svih zgrada koje su izvorno planirane, uspjeli su dovršiti samo jednu nastambu. Prije nego se adamička obitelj uspjela umnožiti kako bi prevazišla ovu građevinu, cijeli Vrt je poremećen i napušten.

Adamson je bio prvorođeni sin ljubičaste rase Zemlje za kojim je uslijedila prvorođena kćerka praćena Evasonom, drugim sinom Adama i Eve. Prije pada Edena, Eva je rodila šezdeset i tri djeteta, trideset dvije djevojčice i trideset i jednog dječaka. Kad su Adam i Eva napustili Vrt, obitelj se sastojala od četiri generacije koje su brojile 1,647 čistokrvna potomaka. Nakon što su napustili Vrt, dobili su još dvadeset četvero djece, kao i dva potomka koji su proizašli iz veze s planetarnim ljudima. I ovo ne uključuje adamičko učešće u stvaranju nefila i evolutivnih rasa ljudi. Adamička djeca nisu jela mlijeko životinja nakon što bi poslije prve godine života prestala sisati majčino mlijeko. Eva je imala na raspolaganju veliku raznolikost oraha s mlijekom, kao i sokova više vrsta voća i kako je dobro poznavala kemijske i energetske blagodati ovih sastojaka, vješto ih je znala kombinirati pri ishrani djece sve dok im nisu počeli rasti prvi zubi. Treba naglasiti da ova djeca nisu rođena kao ljudska djeca poslije 9 mjeseci trudnoće.

Dok su im tijela proizvodila svjetlucavi sjaj, Adam i Eva su se vodili za primjerom svoga okružja, uvijek noseći odjeću. Premda su se preko dana oskudnije odijevali, navečer su nosili topliju odjeću. Tradicionalna predstava aure oko glava tobožnjih svetaca i pobožnih ljudi datira iz doba Adama i Eve. Kako je sjaj njihovih tijela najvećim dijelom bio skriven odjećom, jedino se mogao vidjeti svjetlucavi sjaj oko glave. Adamsonovi potomci su uvijek slijedili ovu ideju, tako oslikavajući osobe nesvakidašnjeg duhovnog napretka i moći.

Adam i Eva su bili u stanju komunicirati kako uzajamnno, tako i sa svojom djecom na razdaljinu od otprilike osam stotina kilometara. Ovu misaonu komunikaciju je bila moguća zahvaljujući sićušnim plinskim komorama smještenim u blizini moždanog mehanizma. Ovim mehanizmom su bili u stanju odašiljati i primati misaone oscilacije. Ali istog časa kad im se um prepustio neskladu i zbrci, izgubili su ovu sposobnost.

Adamička djeca su pohađala vlastite škole sve do šesnaeste godine i starija djeca su učila mlađu. Mlađi su mijenjali aktivnosti svako pola sata, a stariji svaki sat. I sve je ovo predstavljalo novinu na Zemlji, ovaj prizor djece Adama i Eve zaokupljene igrom, radosnom i uzbudljivom aktivnošću koji se cijeli smisao sastojao u zabavi koju je pružala. Igra i humor suvremenih rasa uveliko vuku porijeklo od Adamičke loze. Adamiti su jako cijenili glazbu i imali su jako dobar smisao za humor.

Nakon više od sto godina truda na Zemlji, Adam je bio u mogućnosti vidjeti vrlo malo napretka izvan vrta, svijet u cjelini nije imao mnogo poboljšanja. Realizaciji rasnog poboljšanja se pokazalo kao dugi put, a situacija se činilo toliko očajna da su tražili nešto za poboljšanje ne u opsegu prvobitnih planova. Barem je to ono što je često prolazio kroz Adamov um, i on je tako govorio sam mnogo puta Evi. Adam i njegova drugarica su bili lojalni, ali su bili izolirani od svoje vrste u svemiru, a oni su krajnje pogođeni viđenim stanjem njihovog svijeta.

Adamička misija na eksperimentalnoj, pobunnjenoj, sparušenoj, i izoliranoj Zemlji je težak pothvat. I oni su rano postali svjesni težine i složenosti njihovih planetarnih zadatka. Ipak, oni su se hrabro upustili u zadatk rješavanja njihovih mnogostrukih problema. Ali kad su počeli rad na eliminaciji defektnih i degenerirajućih elemenata iz redova ljudskih sojeva, oni su se prilično zaprepastili. Oni nisu mogli vidjeti ni na koji način riješenje dileme i nisu mogli uzeti savjet od svojih nadređenih u centrima svemira. Tu su, izolirani iz dana u dan suočeni s nekim novim i kompliciranim zapletima nekih problema koji se činilo da su nerješivi.

Pod normalnim uvjetima prvi rad Planetarnog Adama i Eve će biti koordinacija i miješanje rasa. No, na Zemlji takav projekt se činilo da je beznadan, za rase, dok je biološka forma nikada nije bila očišćena od svojih zaostalih i oštećenih sojeva.

Adam i Eva su se našli na sferi potpuno nespremne za proglašenje bratstvo čovjeka, svijet potonuo u očaj i duhovnu tamu i proklet zbunjenošću i još gore zbunjen nakon pobačaja misije prethodne uprave. Um i moral bili su na niskoj razini, a umjesto početka zadatka potječu vjersko jedinstvo, oni moraju početi sve iznova raditi od pretvaranja stanovnika u najjednostavnije oblike vjerskih uvjerenja. Umjesto pronalaženja jednog jezika spremnog za usvajanje, oni su bili suočeni s konfuzijom širom svijeta stotine na stotine lokalnih dijalekata. Nema ni jednog pripadnika njihove vrste i svemirskih planetarnih službi na kojima su ikada sjedili na težem svijetu, prepreke su se činile nesavladive i problemi izvan riješenja stvorenja.

Oni su izolirani, i strašan osjećaj usamljenosti koje nose dolje na njih je sve više potenciran ranim odlaskom bića iz svemirske civilizacije Huva. Samo neizravno, putem posebnih redova, oni mogu komunicirati sa bilo kime izvan planeta. Polako im je hrabrost oslabljena, njihovi duhovi su malodušni, a ponekad i njihova vjera je gotovo nesigurna. I ovo je prava slika zaprepaštenja ove dvije plemenite duše kao što su razmišljali sa zadatcima sa kojim su se suočili. Oboje su svjesni ogromnog posla koji su uključeni u izvršenje njihovih planetarnih zadatka.

Vjerojatno nema bića njihove vrste koji su ikada bili suočeni s takvim teškim i naizgled beznadnim zadatakom kao Adam i Eva u priči o stanju na Zemlji. Ali, oni bi se negdje susreli s uspjehom da su bili više dalekovidni i manje nestrpljivi. Nih oboje, osobito Eva je bila ukupno previše nestrpljiva, oni nisu bili spremni skrasiti se dugo, proći dugi test izdržljivosti. Oni su htjeli vidjeti neke neposredne rezultate, a tako osigurani rezultati su se pokazali najviše katastrofalni kako za njih i naš svijet.

Kaligastia često sudjeluje u posjetu Vrtu i održava brojne konferencije s Adamom i Evom, ali oni su kristalno jasni u odbijanju svih njegovih prijedloga kompromisa i avantura kratkog daha. Imali su pred sobom dovoljno rezultata pobune za izradu učinkovitog imuniteta protiv svih takvih nagovještenih prijedloga. Čak i na mlade potomke Adama uvjeravanja nisu utjecala na njih. I naravno, ni Kaligastia ni njegov suradnik nije imao moć utjecati na bilo kojeg pojedinca protiv njegove volje, a još manje uvjeriti djecu Adama da učine krivo.Treba imati na umu da je još uvijek Kaligastia naslovni Planetarni Vladar Zemlje, pali ali ipak visoko biće lokalnog svemira. On nije bio konačno svrgnut do vremena Krista na Zemlji.

Ali pali knez je bio uporan i odlučan. On je ubrzo odustao da radi na Adamu i odlučio pokušati lukav bočni napad na Evu. Zli je zaključio da jedina nada za uspjeh leži u snalažljivom prikladnom zapošljavanju pripadnika viših slojeva Nefilske grupe, potomaka nekadašnjih suradnika njegovog tjelesnoog osoblja. A planovi su usklađeni i postavljeni za zarobljavanje majke ljubičaste rase.

Eva nije imala namjeru ikada ništa učiniti što bi ugrozilo i bilo protiv Adamovih planova ili dovesti u pitanje njihovo planetarno povjerenje. Poznavajući sklonost žena da gleda neposredne rezultate, a ne na dalekovidan plan za više udaljene efekte, iz civilizacije Huva su prije odlaska posebno naredili Evi kao osobitoj opasnosti u kojima je bio njihov izolirani položaj na planeti i da nikad ne zaluta od strane njezina partnera, to jest, da ne pokuša osobne ili tajne metode promicanja međusobnog poduzeća. Eva je većinu vremena savjesno obavljala ove upute za više od sto godina, i nije joj palo na pamet da bi bilo kakva opasnost koju bi pridavala u privatnim i povjerljivim posjetama sa određenim Nefilskom vođi po imenu Serapatatia. Cijela afera je razvijen tako postupno i prirodno, da je izgledala nenamjerno.
Stanovnici Vrta su bili u kontaktu s Nefilima od ranih dana Edena. Iz tih mješovitih potomaka nepouzdanih članova vanzemaljskog osoblja su primili mnogo vrijednih pomoći i suradnju, a preko njih je Edenski režim tada ispunio svoju potpunu propast i konačno rušenje.Serapatatia je postao jedan od najsposobnijih i učinkovit od svih Adamovih sljedbenika. On je bio potpuno iskren i temeljito iskreni u svim njegovim aktivnostima, a on nikada nije bio svjestan, pa čak i kasnije, da se koristi kao posredni alat lukavog Kaligastie.

On je održao mnoge konferencije sa Adamom i Evom - posebno s Evom - i oni su razgovarali tijekom mnogih planova za poboljšanje njihove metode. Jednog dana, tijekom razgovora s Evom, Serapatatia je palo na um da će biti vrlo korisno ako, dok čekaju zapošljavanje velikog broja ljudi ljubičaste rase, da bi nešto moglo biti učinjeno i u međuvremenu odmah unaprijediti potencijalna pogodna plemena. Serapatatia je tvrdio da, ako Noditi, kao najnapredniji i surađujuće rase, a mogao njihovih vođa je rođeno i imaju dijelom podrijetlo u ljubičastim zalihama, to će predstavljati snažnu vezu i obvezati te ljude u većoj mjeri na Vrt. I sve je to trijezno i iskreno smatrao za dobro svijeta jer će to dijete, koje bi se uzgajalo i školovalo u vrtu, izvršit će veliki pozitivni utjecaj nad ljudima njegova oca.

Ponovno treba naglasiti da je Serapatatia ukupno pošten i potpuno iskren u svemu što je on predložio. On nikada nije nijednom osumnjičen da je igrao u korist Palog Vladara. Serapatatia je bio posve odan planu izgradnje snažne rezerve ljubičaste rase prije nego što je pokrenuto u svijetu uzdizanje zbunjenih naroda Zemlje. Ali to će zahtijevati nekoliko stotina godina besprijekornog rada, a on je bio nestrpljiv, želi vidjeti neke neposredne rezultate - nešto za njegova života. On je jasno stavio do znanja Evi da je Adam često bio obeshrabren malim rezultatima koji su ostvareni prema podizanju svijeta.

Za više od pet godina ti planovi su tajno sazrijeli. Na kraju su se razvili do točke u kojoj je Eva pristala da tajnu konferenciju s Kanom, velikim briljantnim umom i aktivnim vođom u blizini kolonija prijateljskih Nefila. Kano je bio vrlo suosjećajan s Adamičkim režimom, u stvari, bio je iskren duhovni vođa onih susjednih Nefila koji preferiraju prijateljske odnose s Vrtom. Sudbonosnoi susreti dogodili su se tijekom sumraka jesenske večeri, nedaleko od kuće Adama. Eva nikad prije nije susrela lijepog i oduševljenog Kana - i on je veličanstven primjerak opstanka vrhunskog stasa i izvanrednog intelekta njegovih daljnjih praočeva vanzemaljskog osoblja. I Kano temeljito vjeruje u pravednost Serapatatijinog projekta. (Izvan vrta, više parenja je uobičajena praksa.)

Laskavim utjecajem, entuzijazmom i velikim osobnim uvjerenjem, Eva je onda i tamo pristala da se krene sa realizacijom puno puta raspravljenog poduhvata, da bi dodali svijetu njihovu malu shemu na spremnog većeg i dalekosežnijeg božanskom planu. Prije nego su sasvim shvatili što su učinili, kobni koraci su poduzeti. To je učinjeno.

Svemirski život na planetu bio je na nogama. Adam priznaje da nešto nije u redu, a on je pitao Evu da dođe u stranu sa njim u Vrtu. A sada, po prvi put, Adam je čuo cijelu priču o dugo hranjenom planu za operativno ubrzanje svijetskog poboljšanja istodobno u dva smjera: slijedi kazneni progon kršenja zakona istodobno sa izvršenjem Serapatatia poduhvata.

Eva je pristala sudjelovati u praksi dobra i zla. Dobro je obavljanje božanskih planova, grijeh je namjerno kršenje božanske volje, zlo je prihvaćanje neprilagodnih planova i neusklađenosti tehnika koja rezultira neskladu u svemiru i planetarne konfuzije.

Svaki put kada je par sudjelovao u Vrtu u jedenju plodova sa stabla života, oni su upozoreni sa strane arhanđeoskih čuvara da se suzdrže od popuštajućeg prijedloga Kaligastijinih kombiniranih aktivnosti dobra i zla. Oni su tako bili upozoreni: "U dan koji izmiješate dobro i zlo, sigurno ćete postati kao smrtnici planete, zacijelo ćete umrijeti."

Eva je rekla Kanu ovo često ponavljano upozorenje na kobne posljedice njihovih tajnih sastanaka, ali Kano, ne znajući prihvatiti ili značaj takvih primjedbi, uvjerio ju je da muškarci i žene s dobrim motivima i istinitim namjerama mogu učiniti ne zlo, da ona sigurno ne bi trebala umrijeti nego živjeti iznova u osobi svojih potomaka, koji bi narasli i blagoslovili i stabilizirali svijet.

Iako ovaj projekt mijenjanja božanski plan koji je bio zamišljen i poništen sa cijelom iskrenosti i sa najviših motiva o dobrobiti svijeta, predstavlja zlo, jer je predstavljao krivi način kako bi se postigla pravedni završetak, jer odlazi od pravog načina, božanskog plana.
Istina, Eva je pronašla Kana koji je ugodan za oči, i ona je shvatila što joj je sve zavodnik obećao putem "novih i povećanih znanja o ljudskim poslovima i ubrzanog razumijevanja ljudske prirode kao dopunsko na razumijevanje Adamičke prirode."
Evino razočaranje je bilo doista jadno. Adam je nazrijeo čitavu nevolju i, dok je slomljenog srca i bezvoljan, zabavlja se samo sažaljenjem i simpatijama za njegovu zalutalu partnericu.
Bio je u očaju ostvarenog neuspjeha da je Adam, dan nakon Evine pogreške, tražio Laottu, sjajanu ženu Nefila koja je vođa zapadnih škola Vrta, i sa umišljajem je počinio ludost Eve. No, Adam se nije prevario, a on je znao točno što ćini, a on je namjerno odlučio dijeliti sudbinu Eve. On je volio svoju suprugu sa supersmrtnom ljubavi, i misao na mogućnost osamljenog bdjenja na Zemlji bez nje bio je više nego što je mogao podnijeti.

Kada su saznali što se dogodilo Evi, to je razbjesnilo stanovnike Vrta koji su postali nepodesni za upravljanje, oni su proglasili rat bliskim naseljima Nodita. Oni su nahrupili kroz vrata Edena i napali ove nespremne ljude i potpuno ih uništili - nema muškaraca, žena ili dijetera da je bilo pošteđeno. I Kano, otac još nerođenog Kaina, također je nestao.
Nakon ostvarenja tih događaja, Serapatatiu obuze strah i on je izvan sebe od straha i kajanja. Sljedećeg dana on se utopio u velikoj rijeci.
Djeca Adama su tražili udobnosti za svoju ometenu majku, a njihov otac je lutao u samoći trideset dana. Na kraju tog vremena nametnuta je presuda, i Adam se vratio kući i počeo plan za svoju budućnost tijekom akcije.

Posljedice ludosti i zavedenosti roditelja često dijele njihova nevina djece.Uspravno i plemenito sinovi i kćeri Adama i Eve su preplavljeni neobjašnjivom tugom i nevjerojatnom tragedijom koja je bila tako iznenadna i vršila tako nemilosrdan potisak na njih. Ni u pedeset godina starija od ove djece se nisu oporavila od tuge i žalosti od onih tragičnih dana, posebno od terorizma u tom razdoblju od trideset dana tijekom kojih im je otac odsutan od kuće dok je njihova rastresena majka bila u potpunom neznanju o svojoj prisutnosti ili sudbini.

A tih istih trideset dana bili su dugo godina tuge i patnje za Evu. Nikada se nije ova plemenita duša u potpunosti oporavila od posljedica koje su uzrokovala mučna razdoblja duševne patnje i duhovne tuge. Nema značajke njihovo naknadno lišavanja i materijalnih teškoća koje su se ikada počeli uspoređivati u Evinoj memoriji s tim strašnim danima i strašnoj noći samoće i nepodnošljive nesigurnost. Ona je saznala za osuđujući čin Serapatatia i nije znala da li joj je partner u tuzi i sam uništen ili je uklonjen iz svijeta radi odmazde zbog njezine pogreške. A kad se vratio Adam, Eva je doživjela zadovoljstvo radosti i zahvalnosti koje nikada nije prebrisala u svojem dugom i teškom životu partnerstva mučne službe.

Vrijeme je prolazilo, ali Adam nije bio siguran u prirodu svojeg djela, sedamdeset dana nakon greške Eve, kada su se iz civilizacije Huve vratili na Zemlju i preuzeli nadležnost nad svjetskim poslovima. A onda je znao da nisu uspjeli.

No, još uvijek više problema se sprema: vijesti o uništenju Nefilskih naselja u blizini Edena nije bila spora u pristizanju u kuću plemena Serapatatia na sjeveru, a danas je veliki domaćin započeo okupljanje za pohod na Vrt. I to je bio početak dugog i gorkog rata između Adamita i Nefila, a ova neprijateljstva su se zadržala dugo nakon Adama a njegovi sljedbenici su emigrirali u drugi vrt u dolini Eufrata. Bilo je intenzivno i trajno "neprijateljstvo između tog čovjeka i žene, između njegovog sjemena i roda njezina."

Kada je Adam saznao da Nefili spremaju pohod, tražio je savjet od Huva, ali su odbili da ga savjetuju samo su mu rekli da to što je mislio i najbolje obećavajući svoju prijateljsku suradnju, što je više moguće, u bilo kojem trenutku naravno on može odlučiti. Huvama je zabranjeno da se miješaju sa osobnim planovima Adama i Eve.

Adam je znao da on i Eva nisu uspjeli, prisutnost Huva mu je to reklo da, iako on još uvijek ne zna ništa o njihovu osobnom statusu ili budućoj sudbini. On je održao cijelu noć konferenciju sa nekih 1.200 odanih sljedbenika koji su se obvezali da slijede njihovog vođu, a sljedeći dan u podne ti hodočasnici izlaze iz Edena u potrazi za novim domovima. Adam nije imao naklonost za rat i sukladno tome je izabrao da napusti prvi vrt bez suprostavljanja Nefilima.

Edenski karavan bio je zaustavljen treći dan nakon dolaska u Vrt svemirskog prijevoza. I po prvi put Adam i Eva su bili informirani o tome što će postati njihova djeca. Dok je transport stajao, djeca koja su stigla u dobi izbora (dvadeset godina) su imali mogućnost ostati na Zemlji sa svojim roditeljima ili otići u visoke civilizacije u svemiru. Dvije trećine je odlučilo otići, oko trećine biraju da ostanu sa svojim roditeljima. Sva djeca predizborne dobi su odvedena.

To je bilo dok se Edenski karavan zaustavio, Adam i Eva su bili obaviješteni o prirodi njihovog prijestupa i savjetovani o njihovoj sudbini. A to je presuda: Planetarni Adam i Eva na Zemlji su svojom odlukom u prekršaju, oni su prekršili zavjet svojeg starateljstva kao vladari ovog naseljenog svijeta. Dok je pokunjen imao osjećaj krivnje, Adam i Eva bili su uvelike razveseljeni nakon najave da su ih suci oslobodili od svih optužbi koje stoje u "nepoštivanju svemirske vlade." Nisu bili proglašen krivim za pobunu.

Edenski par je bio obaviješten da su degradirani na status smrtnika u područiju, da se ubuduće moraju ponašati kao muškarac i žena na Zemlji, u potrazi za budućnost svijetskih rasa i za svoju budućnost. Mnogo prije Adamu i Evi su na centru svemirskog sustava, njihovi instruktori u potpunosti objasnili posljedice bilo kojeg vitalnog odlaska iz božanskih planova da će smanjenje na status smrtnog tijela biti određeni rezultat, sigurna kazna, koja nepogrešivo prouzrokuje skretanja u izvršavanju njihovih planetarnih misija. Ali razumijevanje statusa besmrtnosti materijalnog reda je bitno za jasno razumijevanje posljedica prateće greške Adama i Eve: kao što su njihovi bližnji u svemiru, održavaju besmrtni status kroz intelektualnu povezanosti sa umnom-gravitacijom kruga Duha. Kada se ta vitalna hrana razbije tada slijedi mentalno razdvajanje, koje dakle, bez obzira na duhovnu razinu bića postojanja, gubi besmrtni status. Fizičko smrtno stanje nakon raspada bilo je neizbježna posljedica intelektualne greške Adama i Eve. Oni su personalizirani u slična smrtna tijela ovoga svijeta, bili su dodatno ovisni o održavanju dvostrukog cirkulacijskog sustava, jedan proizlazi iz njihove fizičke naravi, a drugi iz superenergije pohranjene u plodu sa stabla života. Uvijek su upozoravani od čuvara da će gubljenje povjerenja kulminirati u degradaciji statusa i pristupa tom izvoru energije koji im je bio zabranjen nakon njihove pogreške.

Pali vladar Zemlje je uspjio postaviti zamku Adamu i Evi, ali on nije ostvario svoju svrhu vodeći ih u otvorene pobune protiv vlade svemira. Ono što su učinili je uistinu zlo, ali oni nikad nisu bili krivi za nepoštivanje istine, niti su oni svjesno upisani u pobunu protiv pravedne vladavine svemira.

Adam i Eva jesu pali iz njihovog visokog položaja svemirskog materijalnog statusa do ponizna statusa smrtnog čovjeka. No, to nije bio pad čovjeka. Ljudska rasa je uzdignuta unatoč neposredne posljedice Adamičke pogreške. Iako je plan davanja ljubičaste rase za Zemaljske narode pobacio, ljudske rase su profitirale enormno iz ograničenog doprinosa koji su Adam i njegovi potomci napravili za rase Zemlje. Nije bilo "Pada čovjeka". Povijest ljudskog roda je jedna od progresivnih evolucija i Adamička darivanja data svijetu, ljude je uvelike poboljšala spram svojih prethodnih bioloških stanja. Više superiorne zalihe Zemlje sada sadrže nasljedne faktore koji proizlaze iz čak četiri odvojena izvora: Prvih ljudi, Šangaških, Nefila i Adamičkih. Adama ne treba smatrati kao uzrok prokletstva za ljudski rod. Dok je radio uspješno u obavljanju naprednog plana uzdizanja ljudi, a on je prekršio svoj zavjet, dok su on i njegova partnerica zasigurno degradirani u status stvorenju, a bez obzira na sve to, njihov doprinos ljudskom rodu je velik za napredak civilizacije na Zemlji prvenstveno u pokrenutoj civilizaciji Atlantide. Ona se prostirala od Mediterana do obala Amerika. Civilizacija Maja je bila unazađeni ostatak Atlantide.

Uvid u razinu civilizacije koju su postigli stanovnici Atlantide nije ni približno dostignut u našoj današnjoj civilizaciji i mi smo, u civilizaciji u kojoj sada živimo, postigli tek dio onoga što su stanovnici Atlantide razvili. Mi smo, dakle, vrlo primitivni prema stupnju njihovog razvoja. Njihovo je izvanredno postignuće na polju medicine, koja je bila daleko nadmoćnija u naravi od naše medicine. Mi smo primitivni u elektronici, a oni su posjedovali cjelokupno znanje o korištenju uma za pokretanje predmeta i samih sebe.
U medicini Atlantide bilo je moguće zamijeniti čak i pravo srce i pravi mozak. Međutim, u našoj medicini mi možemo, na primjer, zamijeniti ruku -osim što ona u sebi nema iskru života. U njihovo vrijeme, svi vitalni organi mogli su biti zamijenjeni bez poteškoća i bez ozbiljnih problema za fizičko tijelo. Također su organi koji su bili transplantirani bili daleko nadmoćniji od onih čija su zamjena bili.
Energetska tehnilogija bila je bazirana na vodiku, kao čista i nezagađujuća te bez upotrebe sirovinskih resursa planete.
Tehnologija proizvodnje hrane je bila bez upotrebe ikakvih štetnih kemijskih elemenata i nije zagađivala tlo.
Imali su dostupnost letjelica na nebu i svemiru te su se brzo mogli kretati kopnom, morem i zrakom. Dolaskom Adama prije početka civilizacije Atlantide koristili su se prijevoznim pticama Fad (izmrle prije 7000 godina) za daleka putovanja zrakom. Pri kraju trajanja Antlatide bili su sposobni putovati na velikae udaljenosti pomicanjem vlastitog tijela.
Ali pojavili su se ogromne poteškoće. Eksperimenti sa vodkom i teškom vodom uništili su ovu prekrasnu civilizaciju u vrlo kratkom vremenu 9000 godina prije Krista


Post je objavljen 10.02.2012. u 16:42 sati.