Dominikansko laičko bratstvo blaženog Augustina Kažotića https://blog.dnevnik.hr/op3

ponedjeljak, 29.05.2017.

CIKLUS PREDAVANJA "OSAM BLAŽENSTAVA" - SEDMO BLAŽENSTVO

U utorak 16. svibnja 2017. godine naše je Bratstvo priredilo još jedno, pretposljednje predavanje iz ciklusa "Osam blaženstava". Ovaj put tema je bila "Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!".
Predavanje je održao dominikanski svećenik fra Ivan Marija Tomić, duhovnik nama susjednog Bratstva blažene Ozane Kotorske. Dosad smo imali privilegij da svako predavanje iz ciklusa održi drugi predavač, uz punu slobodu vlastitog izričaja. Tako smo - s pravom - očekivali da će fra Ivan Marija svoje izlaganje "začiniti" s malom dozom svog humora. I bi tako

Započeli smo s molitvom Večernje i ostalim molitvama koje inače redovito molimo na svojim susretima, a nakon toga govornicu je preuzeo naš gost. Fra Ivan Marija započeo je predavanje pregledom shvaćanja mira u Svetom Pismu - od proročkih knjiga do poslanica. Koristeći se spisima svetog Tome Akvinskog, razložio je pojam mira na tri sastavnice: mir sa sobom, mir sa Bogom i mir sa bližnjim.

Naglasio je fra Ivan Marija kako je unutarnji mir, onaj sa sobom, nedjeljiv od mira s Bogom. Nemir dolazi od nepokoravanja Bogu, a unutarnji i vanjski mir plod su žrtve i borbe protiv zla i grijeha.
Ponudio nam je misao svete Katarine Sijenske, dominikanske trećoredice: "Bez rata nema mira!". Čovjek koji želi zadobiti mir u srcu stalno je u boju protiv svojih vlastitih opačina.

Fra Ivan Marija ponudio je formulu kako graditi mir: on se tvori suprotno od rata - dakle, nema strategija! Nema planiranja unaprijed, već ljubav Božja. Dva su stupnja mirotvorstva: prvi je ne širiti zlo, a drugi je poduzeti djela mira i pravednosti.
Vanjska borba za mir će propasti ako je vodi osoba koja nema mira u sebi.
Mirotvorci svojim učenjem obraćaju neprijatelje Božje i moraju biti spremni da će biti "na nišanu".

Nakon izlaganja, bilo je prigode za pitanja publike te smo se zadržali u raspravi i srdačnom razgovoru.
Bogu hvala za ovakve susrete i neka ih je što više!

Snimku predavanja možete poslušati ovdje:

srijeda, 24.05.2017.

Spomen na prijenos tijela svetog oca Dominika

Svake godine, 24. svibnja, dominikanska obitelj obilježava spomen na prijenos zemnih ostataka svetog oca Dominika. Ovim se obilježava događaj koji se zbio 1233. godine kada su Dominikanci, na zahtjev pape Grgura IX., ekshumirali tijelo sv. Dominika te ga preselili u novoizgrađenu mramornu grobnicu. Dominikova je želja bila da bude pokopan "pod nogama braći" bez ikakvih posebnih počasti te je zbog toga isprva bio sahranjen u vrlo skromnu grobnicu.

Iako je njegovoj želji bilo udovoljeno, budući je broj hodočasnika na grob sv, Dominika rastao, ubrzo je papa uvidio da bi se hodočasnicima trebao olakšati pristup grobu kako bi mogli na adekvatan način štovati sv. Dominika te zahvaljivati dragome Bogu što nam je podario jednog ovakvog zagovornika na nebu. Samom prijenosu prisustvovalo je gotovo 300 dominikanaca iz raznih zemalja budući da se odvijala u sklopu Opće skupštine reda. Na ovaj su način sve dominikanske zajednice bile dionikom tog uistinu posebnog događaja. Gotovo 34 godine nakon toga došlo je do drugog preseljenja tijela sv. Dominika u veliku grobnicu primjereno ukrašenu za ovog velikog svetca. U konačno mjesto počivanja, veličanstvenu grobnicu u bazilici sv. Dominika u Bologni, tijelo je postavljeno 1469. godine te se ondje čuva do današnjeg dana.



Posebna zanimljivost vezana za prijenos tijela sv. Dominika jesu svjedočanstva o izrazito ugodnom mirisu koji se širio iz svetčevog tijela, a koji je bio dodatni znak njegove svetosti. Taj je miris ostao prisutan i nakon polaganja tijela u novu grobnicu toliko dugo da ga Flaminije u svojim zapisima iz 1527. godine spomenuo da se još uvijek može osjetiti.

Detaljan pis prijenosa tijela donosi nam Jordan Saski u svojem pismu:

"Božja dobrota u neistraživoj mudrosti neko dobro obično odgađa, ne da ga oduzme, nego da se, odgođeno, još obilnije pojavi u prikladno vrijeme. Prema tome, ili zato što je Bog htio svojoj Crkvi providjeti veće dobro, ili zato što su ljudi imali različita mišljenja, neki su - idući putem jednostavnosti, ali bez razbora - govorili kako je dovoljno da besmrtna uspomena sluge Svevišnjeg Gospodina, svetog Dominika, osnivača Reda propovjednika, bude poznata Bogu, a da nije važno je li poznata ljudima.

Drugi su pak mislili drukčije, no u svojoj malodušnosti nisu se onima suprotstavili. Tako se dogodilo daje slava blaženog oca Dominika gotovo dvanaest godina ostala prigušena, jer mu se nije iskazivalo štovanje. Skriveno je blago ostalo neiskorišteno. Sila se Dominikova češće pokazivala, ali ju je gušio nemar sinova.

Dođe, dakle, slavni dan da se proslavi prijenos vrsnog učitelja. Prisutan je časni nadbiskup Ravenne te mnoštvo biskupa i crkvenih dostojanstvenika; prisutan je bezbrojan pobožni narod iz raznih krajeva; tu su i oružane čete bolonjske, zbog bojazni da im netko ne otme presveto tijelo. Tu stoje i braća u tjeskobi, u strahu i bojažljivoj molitvi, strahujući gdje i nije bilo razloga za strah. Naime, strepili su da ne bi tijelo sv. Dominika - pokopano u priprost grob i toliko vremena izloženo kišama i vrućini - bilo izjedeno od crva, kao što je slučaj i kod ostalih pokopanih, te neugodnim zadahom oneraspoložilo prisutne, čime bi potamnjela svetost tako velikog muža.

Približuju se pobožni biskupi; tu su i radnici s alatom, koji ukloniše grobnu ploču, čvrstom žbukom priljubljenu uz grob. Unutra je bio drveni lijes zasut zemljom, kako je sveto tijelo bio pokopao časni papa Grgur, tada ostijski biskup. Na lijesu se vidjela mala rupa. Naime, kad je grobna ploča bila odstranjena, kroz taj se otvor počeo širiti neki divni miris, koji zanese prisutne. Najprije ostadoše zapanjeni, a onda u toj zapanjenosti padoše na koljena.

Čuje se slatki plač prožet radošću, u duši se sukobljuje strah i nada, čudesna se borba odvija u onima koji osjećaju ugodnost divnog mirisa. Osjetili smo i mi slatkoću toga mirisa, a što vidjesmo i osjetismo, to i svjedočimo. Premda smo namjerno duže ostali kod Dominikova tijela, nismo se mogli nasititi tako velike slatkoće. Ako bi se toga svetog tijela dotakla ruka, pojas ili kakav drugi predmet, taj bi miris na njima ostao duže vrijeme.

Tijelo bi preneseno u mramorni grob da se tu pokopa, a nije bilo potrebno da se pomaže mirisnim pomastima, jer je ono odisalo vlastitim miomirisom. Naime, divan se miris dizao iz svetog tijela svima jasno pokazujući daje Dominik bio odista ugodan Kristov miomiris. Nadbiskup vodi misno slavlje, a jer je upravo treći dan Duhova, kor zapjeva ulaznu pjesmu: "Primite veselje slave svoje, zahvaljujući Bogu, koji vas je pozvao u nebesko kraljevstvo," Braća u svojoj razdraganosti shvaćaju te riječi kao glas neba. Trublje odzvanjaju, narod pali bezbroj svijeća; također dolaze procesije. Svagdje odjekuje hvala Isusu Kristu. To se dogodilo u Bologni 24. svibnja godine milosti Gospodnje 1233., dok je na Rimskoj stolici sjedio papa Grgur IX., a Carstvom vladao Fridrih II. Sve na čast Gospodina našega Isusa Krista i blaženog Dominika, njegova najvjernijeg sluge."

Hvaljen Isus i Marija!

izvori:
https://orderofpreachersindependent.org/2015/05/24/feast-of-the-translation-of-our-holy-father-saint-dominic-4/
http://studenti.dominikanci.hr/index.php/o-redu/640-spomen-na-prijenos-tijela-svetog-oca-dominika
https://en.wikipedia.org/wiki/Basilica_of_San_Domenico

subota, 13.05.2017.

Sto godina Fatimskih ukazanja: "Moje Bezgrešno Srce će pobijediti!"

Priča je točno sto godina stara...
Još uvijek, nažalost, nedovoljno naviještena i ispričana...
Likovi u priči su kao po prokušanom receptu zadivljujuće božanske logike. One logike koja odabere sedmog, najmlađeg i najkržljavijeg sina starca Jišaja da ponese kraljevsko žezlo Izabranog naroda. One logike koja učini osramoćenu bludnicu prvom navjestiteljicom Radosne vijesti. One logike koja se ne vodi za zemaljskim častima, nego sve čini iz ljubavi.
Sve čini novo.

Tako i ovdje, u zabačenom dijelu Portugala, troje malih pastira susreće Gospu i prolazi, po današnjim mjerilima, ne baš pedagoški ispravnu školu uz nju: ona im ne nudi sladunjave bajke nego im pristupa kao nositeljima promjene koju očekuje od svog naroda. Tako želi u tim trima dušama započeti trijumf svoga Prečistog Srca. Pokazuje im strahote pakla, naviješta im buduće događaje i traži od njih da se ostave ispraznosti i već u toj krhkoj dobi predaju sebe za druge.
Oni, zahvaćeni Duhom Svetim, pristaju biti vojnici ljubavi za svoju Majku. O tome svjedoče njihovi životi, bez puno filozofiranja. Ostalo je još mnogo neodgovorenih pitanja vezanih uz događaje u Fatimi i ne znamo hoćemo li za ovog života dobiti na njih odgovore. Ono što smo, ipak, sasvim jasno primili kroz ukazanja u Fatimi, su snažne poruke:

Danas, na stotu godišnjicu prvog fatimskog ukazanja, poslušajmo našu Majku i ne odgađajmo više obraćenje vlastitog srca i predanu molitvu za duše grešnika! Svjedoci smo toga kako se svijet raspada u truleži grijeha, a svatko od nas nosi dio krivice za to. Ne gubimo više vremena, ostavimo se ispraznosti i krenimo u boj za duše!
Nemojmo zaboraviti kako je sestra Lucija, iako je bila svjedokinja svih ovih događaja u Fatimi, čitav svoj dugi život provela kao radosna redovnica vedra lica - a to znači kako je Božja ljubav, koju je već u ovom neporočnom životu imala nagradu kušati, tolika slast da tjera iz srca svaku tminu zabrinutosti i očajanja!

Prečisto Srce Bezgrešne Majke Marije, moli za nas!

Sveti Franjo i Jacinta, molite za nas!

četvrtak, 11.05.2017.

Kroz mjesec svibanj - molitva Majci Božjoj, Kraljici svibnja

O dragocjenosti ljudskog govora, o ljepoti napisane ili izgovorene riječi, najviše govore molitve upućene iz srca punog ljubavi, zahvalnosti i postojanog ufanja.
Često se koristimo govorom kako bismo ogovarali, psovali, nadmetali se ili jednostavno blebetali. Zaboravljamo kako naše usne mogu izgovarati one riječi koje oplemenjuju srce i stvaraju odnos prijateljstva s našim Stvoriteljem i njegovom presvetom Majkom.
U mjesecu svibnju uputimo svoje molitve našoj Majčici, nek nas zagovara kod Gospodina i bude nam putokaz u život poniznog predanja.
Kroz molitvu svete Krunice pletimo svojoj Majci vijenac od neraspadljivih ruža, na hvalu i slavu dobrog Boga, na korist trpećoj Crkvi i na svoje osobno posvećenje.

autor: sv. Epifanije ---- iz knjižice "Najljepše molitve svetaca Mariji", Apostolatski centar "Sav tvoj"

utorak, 09.05.2017.

Naše Bratstvo na dominikanskom kruničarskom hodočašću

Mjesec svibanj, najljepši mjesec u godini, posvećen je Presvetoj Bogorodici.
Lijepi je običaj, hodočastiti u naše nacionalno marijansko svetište, Mariju Bistricu, i ove godine nastavio Red propovjednika sa svim svojim granama aktivnim u Hrvatskoj. Izvještaj o našem sudjelovanju za Blog je napisala sestra Laura Katarina.

U subotu 6. svibnja 2017. godine održano je 9.dominikansko kruničarsko hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj na kojemu je bilo i nas osmero braće iz Laičkog bratstva blaženog Augustina Kažotića.

Krenuli smo rano, u 7h ujutro, a odaziv je bio takav da smo sa cijelom dominikanskom obitelji i vjernicima iz dvaju zagrebačkih "dominikanskih" župa uspjeli napuniti 3 autobusa. Putem do Marije Bistrice molili smo radosna otajstva Gospine krunice. U 9:30h svi smo se okupili u Bazilici. Tamo nas je sve pozdravio naš fra Ljudevit Lujo Jeđud, revni promicatelj Krunice, i održao kratki nagovor. Zatim je uslijedila zajednička molitva slavnih otajstava Gospine krunice. Potom je fra Ivan Iko Mateljan imao nagovor sa promišljanjem o našem istinskom odnosu sa Bogom, "Moj Bog i ja".
U 11h uslijedila je zajednička sveta Misa koju je predvodio mons. Juraj Jezerinac, umirovljeni vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj, koji nipošto ne djeluje kao umirovljenik. Za oltarom je bio i novi rektor svetišta vlč. Domagoj Matošević, koji je uputio svima dobrodošlicu te fra Mato Bošnjak, župnik župe Kraljice svete krunice, nama susjedne župe pri kojoj je sjedište Provincije.
S nama je bilo i nekoliko dominikanskih bogoslova te 3 časne sestre dominikanke. Mons.Jezerinac u homiliji je govorio o važnosti molitve Krunice i o nizu svjedočanstava o uslišanim molitvama i izmoljenim milostima.

Na kraju svete Mise, u podne, svi smo izmolili molbenicu Kraljici svete krunice i zapjevali joj njezinu pjesmu.
U 14h svi smo se opet skupili u podnožju divne Bistričke kalvarije kako bismo zajedno molili križni put.

Potom smo opet otišli u Baziliku gdje je bio završni blagoslov.

Dragi Bog nam je darovao predivan sunčan dan. Između bogatog programa bilo je dovoljno vremena i za razna druženja između raznih članova naše divne dominikanske obitelji.

Radosni, ispunjeni i zahvalni vratili smo se u naš Zagreb!
Majka Božja Bistrička, moli za nas!+

O nama

Mi smo laici dominikanci, pripadnici Reda propovjednika "u svijetu". Naše je laičko bratstvo osnovano 13. studenog 2014. godine i djeluje pri samostanu i župi blaženog Augustina Kažotića na zagrebačkoj Volovčici.
Želja nam je na ovom mjestu objavljivati aktualnosti iz života našeg Bratstva, duhovne tekstove i poučno štivo o katoličkoj vjeri, dominikancima i drugim temama koje nađemo korisnima.
Ukoliko želite s nama stupiti u kontakt, molimo vas da nam se javite na adresu dlbaugustinkazotic@gmail.com

Možete nas pronaći i na našoj intenet stranici www.laicko-bratstvo-kazotic.org

brojač posjetitelja

Red propovjednika

Red propovjednika (lat. ordo praedicatorum) osnovao je sveti Dominik, koji se rodio 1170. godine u Caleruegi (Španjolska), čovjek koji je bio zaljubljen u Riječ Božju i potpuno predan poslanju propovijedanja.
Oslobođen od svake navezanosti na materijalnu sigurnost i udoban položaj u društvu, Dominik je, slijedeći Krista, živio skrovito i siromašno, danonoćno propovijedao Evanđelje i obraćao zabludjele. Njegova karizma siromašnog propovjednika vrlo je brzo naišla na mnoge poklonike te je red crno-bijelih fratara, koji je sve do današnjih dana prisutan u Crkvi, dosad iznjedrio mnoge svece, crkvene naučitelje, mučenike, posvećene djevice i angažirane laike.
Red propovjednika sastoji se od muške i ženske grane redovnika aktivnih u apostolatu, zatim od klauzurnih sestara dominikanki, laika-trećoredaca (to smo mi ) i dijecezanskih svećenika privrženih Redu, uključenih u Svećeničko bratstvo svetog Dominika.

Kazalo nekih dosad objavljenih tekstova

Blažena Djevica Marija i dominikanci

Spomen na prijenos tijela svetog oca Dominika

Naše bratstvo na dominikanskom kruničarskom hodočašću

Dominikanski laici za život

Dominikanska pobožnost Blaženoj Djevici Mariji

Gost predavač: pater Ciril Čuš

Susret s blaženim kardinalom Stepincem

Naš susret s papom

Izlet u Zagorje

Molitva časoslova

Zašto živjeti posvećenim životom laika u Redu propovjednika?

Primanje u novicijat