Priča je točno sto godina stara...
Još uvijek, nažalost, nedovoljno naviještena i ispričana...
Likovi u priči su kao po prokušanom receptu zadivljujuće božanske logike. One logike koja odabere sedmog, najmlađeg i najkržljavijeg sina starca Jišaja da ponese kraljevsko žezlo Izabranog naroda. One logike koja učini osramoćenu bludnicu prvom navjestiteljicom Radosne vijesti. One logike koja se ne vodi za zemaljskim častima, nego sve čini iz ljubavi.
Sve čini novo.
Tako i ovdje, u zabačenom dijelu Portugala, troje malih pastira susreće Gospu i prolazi, po današnjim mjerilima, ne baš pedagoški ispravnu školu uz nju: ona im ne nudi sladunjave bajke nego im pristupa kao nositeljima promjene koju očekuje od svog naroda. Tako želi u tim trima dušama započeti trijumf svoga Prečistog Srca. Pokazuje im strahote pakla, naviješta im buduće događaje i traži od njih da se ostave ispraznosti i već u toj krhkoj dobi predaju sebe za druge.
Oni, zahvaćeni Duhom Svetim, pristaju biti vojnici ljubavi za svoju Majku. O tome svjedoče njihovi životi, bez puno filozofiranja. Ostalo je još mnogo neodgovorenih pitanja vezanih uz događaje u Fatimi i ne znamo hoćemo li za ovog života dobiti na njih odgovore. Ono što smo, ipak, sasvim jasno primili kroz ukazanja u Fatimi, su snažne poruke: