Marketing
Spomen na prijenos tijela svetog oca Dominika
Svake godine, 24. svibnja, dominikanska obitelj obilježava spomen na prijenos zemnih ostataka svetog oca Dominika. Ovim se obilježava događaj koji se zbio 1233. godine kada su Dominikanci, na zahtjev pape Grgura IX., ekshumirali tijelo sv. Dominika te ga preselili u novoizgrađenu mramornu grobnicu. Dominikova je želja bila da bude pokopan "pod nogama braći" bez ikakvih posebnih počasti te je zbog toga isprva bio sahranjen u vrlo skromnu grobnicu.
Iako je njegovoj želji bilo udovoljeno, budući je broj hodočasnika na grob sv, Dominika rastao, ubrzo je papa uvidio da bi se hodočasnicima trebao olakšati pristup grobu kako bi mogli na adekvatan način štovati sv. Dominika te zahvaljivati dragome Bogu što nam je podario jednog ovakvog zagovornika na nebu. Samom prijenosu prisustvovalo je gotovo 300 dominikanaca iz raznih zemalja budući da se odvijala u sklopu Opće skupštine reda. Na ovaj su način sve dominikanske zajednice bile dionikom tog uistinu posebnog događaja. Gotovo 34 godine nakon toga došlo je do drugog preseljenja tijela sv. Dominika u veliku grobnicu primjereno ukrašenu za ovog velikog svetca. U konačno mjesto počivanja, veličanstvenu grobnicu u bazilici sv. Dominika u Bologni, tijelo je postavljeno 1469. godine te se ondje čuva do današnjeg dana.
Posebna zanimljivost vezana za prijenos tijela sv. Dominika jesu svjedočanstva o izrazito ugodnom mirisu koji se širio iz svetčevog tijela, a koji je bio dodatni znak njegove svetosti. Taj je miris ostao prisutan i nakon polaganja tijela u novu grobnicu toliko dugo da ga Flaminije u svojim zapisima iz 1527. godine spomenuo da se još uvijek može osjetiti.
Detaljan pis prijenosa tijela donosi nam Jordan Saski u svojem pismu:
"Božja dobrota u neistraživoj mudrosti neko dobro obično odgađa, ne da ga oduzme, nego da se, odgođeno, još obilnije pojavi u prikladno vrijeme. Prema tome, ili zato što je Bog htio svojoj Crkvi providjeti veće dobro, ili zato što su ljudi imali različita mišljenja, neki su - idući putem jednostavnosti, ali bez razbora - govorili kako je dovoljno da besmrtna uspomena sluge Svevišnjeg Gospodina, svetog Dominika, osnivača Reda propovjednika, bude poznata Bogu, a da nije važno je li poznata ljudima.
Drugi su pak mislili drukčije, no u svojoj malodušnosti nisu se onima suprotstavili. Tako se dogodilo daje slava blaženog oca Dominika gotovo dvanaest godina ostala prigušena, jer mu se nije iskazivalo štovanje. Skriveno je blago ostalo neiskorišteno. Sila se Dominikova češće pokazivala, ali ju je gušio nemar sinova.
Dođe, dakle, slavni dan da se proslavi prijenos vrsnog učitelja. Prisutan je časni nadbiskup Ravenne te mnoštvo biskupa i crkvenih dostojanstvenika; prisutan je bezbrojan pobožni narod iz raznih krajeva; tu su i oružane čete bolonjske, zbog bojazni da im netko ne otme presveto tijelo. Tu stoje i braća u tjeskobi, u strahu i bojažljivoj molitvi, strahujući gdje i nije bilo razloga za strah. Naime, strepili su da ne bi tijelo sv. Dominika - pokopano u priprost grob i toliko vremena izloženo kišama i vrućini - bilo izjedeno od crva, kao što je slučaj i kod ostalih pokopanih, te neugodnim zadahom oneraspoložilo prisutne, čime bi potamnjela svetost tako velikog muža.
Približuju se pobožni biskupi; tu su i radnici s alatom, koji ukloniše grobnu ploču, čvrstom žbukom priljubljenu uz grob. Unutra je bio drveni lijes zasut zemljom, kako je sveto tijelo bio pokopao časni papa Grgur, tada ostijski biskup. Na lijesu se vidjela mala rupa. Naime, kad je grobna ploča bila odstranjena, kroz taj se otvor počeo širiti neki divni miris, koji zanese prisutne. Najprije ostadoše zapanjeni, a onda u toj zapanjenosti padoše na koljena.
Čuje se slatki plač prožet radošću, u duši se sukobljuje strah i nada, čudesna se borba odvija u onima koji osjećaju ugodnost divnog mirisa. Osjetili smo i mi slatkoću toga mirisa, a što vidjesmo i osjetismo, to i svjedočimo. Premda smo namjerno duže ostali kod Dominikova tijela, nismo se mogli nasititi tako velike slatkoće. Ako bi se toga svetog tijela dotakla ruka, pojas ili kakav drugi predmet, taj bi miris na njima ostao duže vrijeme.
Tijelo bi preneseno u mramorni grob da se tu pokopa, a nije bilo potrebno da se pomaže mirisnim pomastima, jer je ono odisalo vlastitim miomirisom. Naime, divan se miris dizao iz svetog tijela svima jasno pokazujući daje Dominik bio odista ugodan Kristov miomiris. Nadbiskup vodi misno slavlje, a jer je upravo treći dan Duhova, kor zapjeva ulaznu pjesmu: "Primite veselje slave svoje, zahvaljujući Bogu, koji vas je pozvao u nebesko kraljevstvo," Braća u svojoj razdraganosti shvaćaju te riječi kao glas neba. Trublje odzvanjaju, narod pali bezbroj svijeća; također dolaze procesije. Svagdje odjekuje hvala Isusu Kristu. To se dogodilo u Bologni 24. svibnja godine milosti Gospodnje 1233., dok je na Rimskoj stolici sjedio papa Grgur IX., a Carstvom vladao Fridrih II. Sve na čast Gospodina našega Isusa Krista i blaženog Dominika, njegova najvjernijeg sluge."
Hvaljen Isus i Marija!
izvori:
https://orderofpreachersindependent.org/2015/05/24/feast-of-the-translation-of-our-holy-father-saint-dominic-4/
http://studenti.dominikanci.hr/index.php/o-redu/640-spomen-na-prijenos-tijela-svetog-oca-dominika
https://en.wikipedia.org/wiki/Basilica_of_San_Domenico
Post je objavljen 24.05.2017. u 09:44 sati.