One More Teenage Blog

ponedjeljak, 28.01.2013.

Gdje je nestala zabava?

Evo me nakon dugo vremena. Nisam imala internet, a i imala sam dosta posla oko škole. Prijavila sam se na natjecanje iz geografije pa sad uza sve ostale obveze moram dodatno ponavljati i to. Ali evo našla sam vremena za blog. To je jedna od stvari koja me u posljednje vrijeme jako veseli.
Kad smo se vratili s praznika, prvih nekoliko dana bilo je ispunjeno pričama o tom famoznom dočeku nove godine. Pogađate, bilo je tu priča o pijanstvima i alkoholu. Alkohol. Svugdje alkohol. Ništa bez alkohola.
Znam da su većina toga lovačke priče koje nemaju veze s istinom i koje dečki pričaju samo zato da bi se pokazali ''jačima''. Ali s druge strane, te priče me rastuže. Pogodi me činjenica da se (nekim) curama to sviđa. A dečki se tomu dive.
Danas se stvarno mnogo pije. Čak i kada eliminirate sva lažna pijanstva i tinejdžerska prenemaganja, troši se mnogo alkohola. Zašto? Ne tako davno odgovor na to pitanje bio je ''Da mi se lakše opustili, bolje zabavili...'' I to je po meni glup razlog, jer je žalosno da se mladi nisu u stanju zabaviti bez toga, ali ipak, bar je postojao razlog. A sad? Sad mladi piju jer je to jednostavno tako. Ako odeš u disko i ništa ne piješ danas je isto kao da odeš u Francusku i ne posjetiš Pariz. Ili odeš na večeru ali ne naručiš jelo. Da ne pretjerujem sad s usporedbama (loše mi idu), mislim da se razumije što hoću reći. Danas svi piju. Kao što svi koriste Internet i imaju mobitele. To je sastavni dio života. I što mi je najgore, nitko ništa ne čini protiv toga. Postoji milijun kampanja protiv pušenja, droge, globalnog zatopljenja, ali o alkoholu ni riječi. Nitko to više ne smatra problemom.
A što se tiče onih kojima je to sredstvo zabave, nemam riječi. Pa zar su svi toliko dosadne i zakočene osobe da moraju biti mrtvi pijani da bi se dobro zabavili? Nisu u stanju opustiti se, razgovarati, zezati se i smijati? Žao mi je takvih osoba. Mnogo propuštaju.
I kod osoba svojih godina koje još ne piju vidim nekakav lack of ability to have fun. Ok, oko sebe imam društvo koje se zna zabavljati na pravi način, ali onda pogledam malo dalje i shvatim da je većina ostalih ljudi potpuno nemaštovita. Evo primjera, neke cure iz mog razreda su ovisne i Iphoneu. Sva zabava im je vezana uz njega. Ili se fotografiraju, ili pregledavaju starije fotografije, ili gledaju nekakve aplikacije, surfaju... jednom riječju, ne odljepljuju se od ekrana. I to im je zabava. Nema zafrkancije, nema smijanja do suza, nema... ničega. Samo ta prokleta kutijica.
Pitam se gdje su nestale emocije.
O tome razmišljam zadnjih dana. I to je tema koja me posebno rastužuje. Jer, nitko se protiv toga ne bori. Borimo se protiv krize, globalnog zatopljenja, epidemija AIDS-a... a oko ovoga nitko ništa ne čini.

Znam da ima iznimaka, i smatram se jednom od njih. Ali iznimke samo potvrđuju pravilo, zar ne?
Čitamo se uskoro :)
Bye

nedjelja, 13.01.2013.

Ako ne volite čitati nezrele postove please don't read this one :(

Evo moj zadnji post za ove praznike. Brzo su mi prošli ali nije mi pretjerano žao što je tako. Nekako su mi falile frendice, gužva na školskim hodnicima, moj razred... kažu da je to samo početničko ushićenje, da kako srednja ide dalje to splasne, ali meni je zasad ovako.
Fale mi moje frendice, jako. Skoro da se nismo vidjele ove praznike. Nekako su se poklopila skijanja, rođendani, obiteljska okupljanja pa nismo puno izlazile.
A sad prijeđimo na stvar. Kao što sam vas u naslovu upozorila, ovo će bit jedan vrlo glup i djetinjast post zbog kojeg ću vjerojatno već sutra ujutro požaliti. Ali napisat ću ga, da izbacim iz sebe neke osjećaje koji me znaju štrecnuti s vremena na vrijeme.
Dakle, ponekad imam periode u kojima sam jako nezadovoljna svojim društvenim životom. Nije to nikakav težak slučaj, imam frendice i uvijek će se naći netko za izaći sa mnom (zato i kažem da sam nezrela, trebala bih biti zadovoljna s tim, zar ne?) ali glupo dijete u meni mi ne da mira. Tom djetetu jako smeta što, iako ima dovoljno prijatelja, ne upoznaje nove ljude praktički nikad. NIkad. To dijete se boji da će cijelu srednju provesti u tom malom krugu ljudi koje je stvorilo . A željelo je imati malo veći krug ljudi.

Dok sam išla u osnovnu, često bih pitala nekog starijeg je li srednja bolja od osnovne. Svi su rekli da jest, i kao glavni argument za to naveli ''upoznaš milijun novih ljudi''. A ja? Dosad sam upoznala samo svoj razred. I jednu curu iz susjednog (postala sam dobra s njom). I imam osjećaj da će to tako i ostati. Nemam preko koga upoznati nekog novog jer ni moje prijateljice nemaju baš puno poznanika. I ne idem ni na kakve slobodne aktivnosti (Ići ću tek iduće godine, jer ovaj prvi razred hoću odradit najbolje što mogu). A voljela bih, željela bih upoznati razne ljude. Ne samo šminkere kojima sam okružena. Poludim kad vidim neko rokersko društvo u parku kraj škole. Uvijek se zapitam, gdje su se dovraga oni uspjeli upoznati i toliko povezati da postanu društvo.
I nekako mi se čini da su ljudi u zadnje vrijeme dosta zatvoreni. Ja se recimo volim zapričati s nekim na skroz neočekivanom mjestu, recimo knjižnici. Upitam nešto, za neku informaciju, a ta osoba (nakon što me pogleda nekim wtf pogledom) kratko i hladno odgovori na pitanje, nedajbože da se osmjehne ili nastavi konverzaciju. A opet svi imaju dosta prijatelja. I nikad mi ne bude jasno gdje takvi ljudi nađu prijatelje a ja ovakva komunikativna i društvena se družim po sto godina s istim ljudima.
Imam svoje društvance koje obožavam. Ali pesimist u meni kaže da ih prekratko poznajem da bih znala kakvi su stvarno. To što su sada divne ne znači da će takve biti i za godinu dana. Ljudi se mijenjaju. Možda nađu neko drugo društvo i ja ostanem sama. A u tom slučaju će se povijest ponoviti i opet ću se vratiti u osnovnu školu gdje nisam imala prijatelja.
I evo me na kraju ovog posta. Znam, već sutra će mi biti žao što sam sve ovo napisala, reći ću sama sebi da sam glupa i opet ću biti sretna što imam toliko dobrih ljudi oko sebe. Ali sad mi je takav ''crni'' trenutak. Svi ih imaju, zar ne?
I znam da je ovo glupo, i da je nezrelo, i da u stvari uopće nema smisla razmišljati o ovakvim stvarima i da bih definitivno trebala biti zahvalna na svemu što imam, osobito zato što do prije šest mjeseci nisam imala ništa. I skroz sam nezahvalna, i sebična i ni sama ne znam što mi je. Znam sve to.
Ali sutra je novi dan, isn't it?
I još nešto, nemojte me previše izvrijeđati u komentarima. Imajte na umu da ovo pišem u trenutku ljutnje. Ljutnje za koju i sama znam da je potpuno nerazumna. I nemojte se iznenaditi ako za koji dan napišem demanti ;)
Čitamo se uskoro :)
Bye

nedjelja, 06.01.2013.

Dva najdraža profesora

Ne, nisam zaljubljena u svog profesora. Dapače, to mi je malo odvratno. U ovom postu ću pisati o dvama profesorima koje ću zauvijek pamtiti kao ljude koji su na mene mnogo utjecali.
Jedan je iz osnovne i predavao mi je povijest. Zavoljela sam ga (ponavljam, samo kao profesora) već na prvom satu. Nevjerojatno je koliko je dobro objašnjavao tu povijest, kako je imao talent da nam je približi i učini zanimljivim predmetom. Bio je vrlo duhovit i zanimljiv i njegovim satovima sam se uvijek veselila. Imao je još jednu odličnu profesorsku osobinu. Uvijek nam je skretao pažnju na nekakve skrivene, naoko nevažne činjenice koje su u stvari ključne za priču. Tjerao nas je da razmišljamo logično, da u događajima iz prošlosti tražimo uzroke za događaje iz sadašnjosti. Veliku je pažnju pridavao tim uzročno-posljedičnim vezama, i objašnjavao nam i približavao činjenice koje bi inače samo naučili napamet. Učenje napamet, to je mrzio. Nije podnosio da mu netko samo vergla naučenu lekciju bez razumijevanja. Uvijek je postavljao pitanje ''zašto''. Naučio me logički razmišljati i on je razlog zašto sam se počela zanimati za povijest.
Također, svoj predmet nije shvaćao kao nekakvu nauku o datumima i imenima, jer je znao da nas učenike to ne zanima. Često nam je pričao nekakve anegdote, govorio nam je o rock glazbi, o sportu, o zanimljivim ljudima i psihološkoj pozadini povijesnih događaja. I još nešto, kada su na red došle lekcije o domovinskom ratu i općenito događajima iz druge polovine dvadesetog stoljeća kojih se sjeća, govorio nam je kako je ON to doživio. Govorio nam je iz perspektive sebe kao dječaka, tinejdžera, običnog čovjeka.
Usadio nam je (odnosno, bar je pokušao, ali neki se nisu dali :P) neke moralne vrijednosti. Recimo, govorio nam je korupciji, o licemjerju političara, protivio se nekim općeprihvaćenim glupavim društvenim normama i stajalištima, protivio se konzervativnosti crkve. Baš će mi ostati u sjećanju kao nijedan drugi profesor.
Drugi profesor je moj sadašnji profesor zemljopisa. Slovi kao najbolji profesor u mojoj školi. Zanimljivo, nije me odmah osvojio. Dapače, prvi sat mi je izgledao jako antipatičan i odbojan čovjek. Ali onda su počela prava predavanja. On jednostavno ima talent prenijeti nam svoje znanje. I fantastično objašnjava. Ali ima nešto u njemu što me još više fascinira. On nas razumije. On razumije da smo mi tinejdžeri, da imamo svoje mušice, da nismo nepogrešivi, da znamo imat loš dan i da ćemo ponekad nešto i zaribati. On je jedan od onih profesora s kojima učenici ispijaju kave nakon škole, jer s njim mogu pričati o stvarima s kojima ne mogu s ostalim profesorima. Osobno, kad bih imala neki problem u školi, prije bih se obratila njemu, a ne svom razredniku. Nekima smeta što mnogo traži od nas, relativno teško ispituje itd. Ali ja smatram da profesor koji nam toliko daje ima pravo i tražiti više od drugih.
Stvarno cijenim dobre profesore, jer ih je malo. Od mojih tridesetak profesora samo su ova dva koja mogu izdvojiti kao fenomenalna. Mislim da je teško biti dobar profesor. A ja sam imala sreću upoznati čak dvojicu takvih. I uvijek ću ih pamtiti. Znam da moja mama još uvijek pamti svoje najdraže profesorice i rado ih se prisjeća. To su osobe koje ostave neki trag.
I evo me na kraju posta. Iscrpljena sam. Ali drago mi je što sam ovo napisala. Ova dva profesora su definitivno zaslužila post na mom blogu.
Čitamo se uskoro :*
Bye

utorak, 01.01.2013.

Novogodišnje odluke :)

Sretna nova godina ljudi, želim vam puno puno sreće i ljubavi u 2013 :)
Evo jedan post kakvih ćete u sljedećih nekoliko dana sigurno pročitati na milijune. Prvi je dan nove godine i pravo je vrijeme za donošenje ''važnih odluka'', rješavanje loših navika i općenito idealno vrijeme da porazmislite gdje ste u prošloj godini griješili i počnete to popravljati. Pa eto, kud svi, tud i ja, jučer prije svoje novogodišnje zabave i ja sam napravila svoj popis novogodišnjih odluka.
1. Poraditi na organizaciji. Organizacija je moja boljka već godinama. U stvari, ne radi se toliko o organizaciji koliko o samokontroli. Teško mi se natjerati na učenje. Ja onako, ujutro ustanem i odem na komp. Kao, samo ću pola sata. Prođe pola sata, ma hajde, još petnaest minuta ništa ne znači. I tako, malo pomalo, prođe jutro a ja nisam napravila ništa.
2. Upoznati što više ljudi.
Iskreno, mislim da mi se ovo neće ostvariti. Rijetko upoznajem ljude, jer nemam gdje. Moje prijateljice ni same nemaju neka društva pa ne mogu preko njih ili nešto slično. Ok, iduće (školske) godine se upisujem na hip hop (ples je moja velika ljubav) i školske volontere (gdje mogu naći frendove), ali kako rekoh, to je tek iduća godina. Ali nije da mi fali prijatelja, imam ih čak sedam, što je više nego što sam ikad u životu imala. Tako da se neću žaliti, da se ne ureknem :D
3. Iskoristiti svaku priliku za zabavu. Mislim da tu nema neke filozofije, jednostavno želim uživati u životu :)
4. Preko fejsa osloviti jednog lika iz škole. Ima jedan lik, godinu stariji koji mi se, hajmo reć, sviđa. Tj, ne sviđa mi se, jer ga ne poznajem, ali izgleda zanimljivo. Ono, duga kosa, svira električnu gitaru, sluša dobru muziku i sve to. Nemam što izgubit, s obzirom na to da na fejsu nemam svojih slika ne može me prepoznati čak i da se totalno osramotim.
5. Održati prosjek ovakvim kakav je. Ovo je izravno povezano s prvom odlukom, dakle, potrebna mi je SAMOKONTROLA.

Eto, to bi bilo otprilike to. Bog zna hoću li se ja ove odluke stvarno ostvariti, jer dosad se to nije događalo. Na neke odluke bih potpuno zaboravila, dok bi mi za neke postalo potpuno svejedno hoću li ih ostvariti ili ne.
Čitamo se uskoro :*
Bye

<	siječanj, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (2)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)