The real me
Bila je to jedna od onih večeri zbog kojih i izlazim van. Kada dišeš punim plućima i pokazuješ svoj puni potencijal. Već na internet bariteljskim testiranjima u ponedjeljak i utorak bilo je jasno da sam se digao, da sam popravio svoju krvnu sliku, a onda sam i u pravom svijetu pokazao da se mogu nositi i s najvećima kad sam onaj pravi.
Bio je to vrlo ugodan noćni izlazak. Sve je počelo cugom u Portalu i slušanju priča o putovanju u Indiju jednog dečka, da bismo nakon toga zaigrali u dobro mi poznatom Pepermintu. Sa mnom su bile i legende ovog sporta: Alvaro, čovjek velike prošlosti, kao i Safin, momak koji ''financijskim investicijama'' dolazi do seksa.
U Pepermintu sve po starom. Boris Mirković u društvu još jednog kolege glumca okolo patrolira u želji za novom spolnom nasladom. U samom kutu frajer kockaste čeljusti, nakvarcan i u bijeloj košuljici glumi uspješnog američkog poduzetnika i pokušava bariti jednu vrlo sočnu ženku, no ona mu na kraju bježi. Prvo iznenađenje večeri. Viđena je i seksi cura u ne pretjerano visokim crvenim štiklama, kao i još par vrlo privlačnih komada. Tu su bili i raznorazni pijanci, od jednog vrlo visokog s pospanim pogledom do par onih klasničnih huligana koji na ovakvom mjestu ipak pokažu svoju pristojnu stranu.
Alvaro je bio pokretač, a ja realizator. On je uočio četiri cure na šanku i samo mi naredio: ''Uleti!'' Bilo je vrijeme za iskušavanje novog revolucionarnog uleta s rođendanskim poklonom frendici. Posao je odradio savršeno. Već sam bio spreman zaključiti temu i krenuti dalje, ali one su me vukle nazad. I to mi je bila dovoljna pozivnica za otvaranje showa.
Sada je samo trebalo nekako razbiti tu skupinu na dva dijela i ući u nju. I opet je Alvaro napravio fenomenalan posao. Rekao mi je da ih pitam da se slikaju sa mnom, pristale su i premjestio sam se u sredinu, dvije sa svake strane. Kad sam jednom bio u sredini, po dvije cure sa svake strane, bio sam u dobitnoj poziciji. Sada je samo spika morala odraditi svoj posao. A moja spika je apsolutno neupitna. Miksao sam teme u velikom stilu: mž odnosi, putovanja, priče iz diska, moda, dijelio komplimente, spuštao cure. Gutale su svaku moju riječ.
Tri su me hipnotizirano gledale i samo čekale što ću sljedeće reći, četvrtu je zabavljao Alvaro. I to je trajalo satima, skoro su zakasnile na bus zbog nas. Komplimenti su dolazili sa svih strana. Frendovi od Alvara koji su kasnije stigli nisu mogli vjerovati da netko može tako uspješno vladati s tri cure koje je upoznao prije pet minuta. Istina, i najveći baritelji u Hrvatskoj su limitirani na ulete 1 na 1 ili 2 na 2. Ovo je moja specijalnost. Ući u veću skupinu cura i sve ih zabavljati jednakom mjerom. Biti dirigent orkestra. Za to je potrebno mnogo vježbe. Svakoj moraš davati jednaku pažnju i prostor, i pričati jebeno ženama zanimljive stvari. A ja to mogu.
Zatim se pojavio bivši Mister Hrvatske. Htio je uletiti u moju skupinu cura, ali kad je vidio kako mi dobro ide, samo je odustao. Ja sam ga usput pristojno pozdravio kako se i trebaju pozdraviti sportski rivali. Da je bio uporniji, ja bih ga uveo u to društvo i uključio u priču, s tim bi si samo još dodatno digao vrijednost, a i razbila bi se skupina na manje dijelove pa bih mogao ići po nešto konkretnije.
No, Mister je odustao, a meni je preostalo samo pokupiti Facebook kontakte, uživati u njihovim pohvalama kako su se dobro zabavile, i slavodobitno se oprostiti. A onda su mi tek narasla krila. Uletio sam najzgodnijoj u klubu i pohvalio njezine štikle, no nije bila impresionirana. Pa sam počeo zapričavati nekog frajera, pa večer finalizirao novom porcijom gugutanja s garderobijerkom od koje sam pokupio Face na kraju. Odlična, odlična večer.
Ovo je lajna samopouzdanja koja mi je trebala i pohlepno sam ju pošmrkao. Now I'm a believer. Moj razvojni put definitivno ima smisla. A najbolje stvari tek dolaze...
Pola puta
Prošlo je točno 20 dana otkad sam se odrekao masturbacije. Pola puta. Smiješno je što svaki moj internet projekt mora govoriti i o apstinenciji od onanije, ali valjda mi je tako suđeno.
Uostalom, zaslužio sam tu kaznu katastrofalnim nastupima u mjesecu veljači.
Mogu reći da o masturbaciji zaista mnogo toga ovisi u životu jednog muškarca. Nakon desetog dana apstinencije potpuno ti se promijeni osobnost. Kriteriji za ženke ti dramatično padnu i spreman si penetrirati u bilo što samo da probiješ taj ''čep'' koji je odjednom nastao. Vjerujem da ljudi koji hodaju s ružnim komadima vjerojatno nikad u životu nisu vršili onaniju. Teško je to drukčije objasniti. U svakom slučaju, apstinencija je ono što te prirodno tjera naprijed, iz kuće, u život, u lov. Preredovita onanija te pak čini prezadovoljnim, samodovoljnim, sretnim doma okruženim pornografijom, mekom i tvrdom koje ima apsolutno gdje god da se okreneš, posebno na televiziji i internetu. Danas seks prodaje sve, a na tebi je da drkaš - i kupuješ. E pa ja sam odlučio drukčije!
Moram priznati da je bilo grdih kriza. Svaku drugu večer susjed dere neku korpulentnu ženu, čuju se uzdasi i vrištanje kroz onaj zid koji nas dijeli debljine šperploče. Došlo mi je da se olakšam uz taj audio pornić, ali to bi bila tek izdaja, drkati na najvećeg rivala, kao da navijači Rome odu na glavni trg proslaviti pobjedu Lazija. Također već čitav niz večeri vodim cyber seks s nekom malom iz Varaždina. Već sam ju poševio u svim živim položajima, šteta što se to prek interneta ne priznaje.
U svakom slučaju, nije lako cyber se seksati bez manualne zadovoljštine na kraju. Ali može se.
Pola je prošlo, idemo dalje. Idealno bi bilo naći komada koji će obaviti posao umjesto mene, no utješna nagrada bit će korizmeni ''vatromet'' nakon 40 dana odricanja. Idealno bi bilo nakon toga nastaviti mastubirati tek jedan dan u tjednu, tako zadržati oštrinu, međutim mislim da ipak nisam toliko snažan karakter...
Novi materijali
Za ovaj tjedan pripremio sam izuzetno agresivnu razvojnu taktiku koja bi trebala uključivati minimalno tri izlaska van i jedan spoj, a potrudit ću se da toga bude i više. Konačno sam našao vremena prolaziti kroz materijale i malo ih uigravati na ''bariteljskom simulatoru'' i mogu reći da zbilja raspolažem oružjima koja bi me mogla odvesti daleko. Samo još treba dijelove posložiti na prava mjesta i veliki preporod moći će početi.
Ono što trenutno uigravam je novi ulet s rođendanom frendice i traženjem savjeta što joj kupiti za rođendan. Davno je nastala ta varijanta, ali u svojoj prvoj verziji imala je samo upitnik na kraju i odgovori su bili jadni ili nikakvi. Onda je unaprijeđen i postao je to ulet s ponuđenom opcijom kupovine, ali i taj nije bilo zadovoljavajući jer uglavnom nije davao povod za širi razgovor, već samo odgovore tipa ''ne, to nije dobra ideja'' ili ''da, kupi joj to''.
Sada je konačno stvorena premium varijanta uleta s rođendanom frendice i tri opcije poklona između kojih moramo ja i frendovi odabrati jednu. Sve tri opcije su jebeno seksi, a opet nisu pretjerane nego su s ukusom. Neću ih ovdje pisati, opcije nek ostanu tajna.
U svakom slučaju, sada imam na raspologanju jedan od najboljih uleta koje sam ikad imao, a ide u duetu s bonus pitanjem ''što je najluđe što si dobila za rođendan u životu?'' i evo ti jebene baze za razgovor.
Općenito, rođendani i pokloni jebena su tema na kojoj se može izgraditi sasvim solidan razgovor. Čuo sam od žena zbilja zanimljivih stvari na tu temu, od dečka koji joj je svijećama na podu stana ispisao srce u kojem piše ''volim te'', do umjetničkih crteža vagine kao poklona. Ima nešto atraktivno u toj temi i odlično ju je unijeti u razgovor.
Što se tiče često kritiziranog stila uleta kojeg njegujem, odmah mogu najaviti da ga neću mijenjati. Ja sam slijepi pobornik indirektnih uleta i namjeravam ih forsirati do kraja. Vjerujem da su oni jedina opcija za čovjeka poput mene da dođe do najjebenijih komada u gradu. Da pređem na direktne ili ne daj bože one pristojne ''Bok, ja sam taj i taj i želim se upoznati s tobom'' to bi bilo kao da katolik odluči postati musliman.
Osim na rođendanskom uletu koji razvijam, trenutno se bavim još nekim stvarima. Kao prvo, želim u razgovor s curama u disku uspješno ubaciti temu ''uleta dosadnih drugih frajera''. Taj bi dio razgovora trebao početi pitanjem: ''To me oduvijek zanimalo, kako se vi cure rješavate dosadnih frajera koji vam se ne sviđaju, a nikako da se maknu?'' Tema o kojoj ima što reći svaka cura koja izlazi van.
To je nešto na čemu se može skupiti dosta bodova ismijavajući ih zajedno s curom, zatim poučavajući je kako je najbolje udijeliti odjeb, a tu je i najbolji dio: glumiti dosadnog frajera za zabavu, ali ju pritom pipaš i ulaziš u njezin osobni prostor, a zatim se zgražaš kako to netko može raditi. Time si dižeš vrijednost u odnosu na konkurenciju, a usput i prelaziš tu fizičku barijeru koja postoji među nepoznatim ljudima. Imam bezbroj priča o očajnim uletima totalnih luzera i to treba iskoristiti.
Posljednji materijal na kojem ubrzano radim je ubacivanje seksualne spike u razgovor, tj. bilo čega što ima veze s barenjem, požudom i seksualnim preferencijama. Za to moraju postojati solidni temelji, tj. ne možeš nepoznatoj osobi odmah nabacivati napaljujuće materijale. Treba prvo dobro odraditi s normalnim stvarima, pa tek onda preći na žešće stvari. Kako to izvesti? Glumiš da si jako pristojan dečko, a stalno nabacuješ nešto seksualno i nju ako imalo to prihvati optužuješ da te potiče na prljave stvari i da te pokušava iskvariti. I onda slijedi toplo-hladno na tu temu. Na internetu to funkcionira perfektno, a u pravom svijetu još nisam našao pravi balans. No, to je ključ uspjeha i moram ga naći što prije...
Agresija
Gledala me raširenih zjenica i stalno ponavljala: ''Kako si ti zanimljiv! Kako si ti zanimljiv! Zaljubljujem se u tebe!'' I onda smo se pobarili. I onda je sve stalo. Sljedeća dva mjeseca nisam napravio ništa u svojoj bariteljskoj karijeri. Uopće mi nije jasno što sad radim drukčije nego tada...
Kriza. Igračka kriza. Nakon što sam se konačno doveo na nivo na koji su navijači mogli biti ponosni, uslijedio je neočekivani pad i povratak u prosječnost. Analizirajući svoje nastupe ne mogu reći da mnogo toga radim drukčije nego u zlatno doba napaljenih hostesa. Spika je jednako dobra, možda i malo bolja s obzirom na nove materijale uvedene u posljednjih mjesec dana. Međutim, fali lepršavosti i jednostavno se ne dovodim u dobitne situacije, loše se krećem i imam loš 'golgeterski njuh'. Ne nalazim komade koji se pale na mene dovoljno efikasno. To je pomalo zabrinjavajuće.
Jasno mi je što su moji glavni problemi u ovom trenutku i treba ih početi rješavati redom. Prvi je naravno auto. Nedostatak automobila je određeni oblik invaliditeta i moram ga nabaviti u roku od mjesec dana. Drugi problem su wingmani. To je puno kompleksiniji problem. Lucasa uglavnom nema u gradu, a on je jedini konstantan. Očito je da u ovom trenutku ne mogu ići van s nekim tko će me pogurati naprijed, ali bar moram ići s onima koji me neće unazaditi. Možda bi bilo dobro organizirati reality show 'traži se wingman'. Ako je Paris Hilton na tu foru mogla tražiti najbolju frendicu, mogu i ja.
Tu je i treći nimalo ugodan problem zvan nedostatak samopouzdanja. Nakon prošlog ljeta letio sam terenom, kao da sam popio eliksir života. Djelovao sam bolje nego ikad, stalno bivao sve impresivniji i impresivniji. Međutim, čarolija one večeri u Macauu pomalo je iščezla, više me na drži i došlo je do pada. Treba mi da se na mene napali jedna sočna ženka, pozitivno odgovori na moju spiku i vjerujem da ću se vratiti.
I tu je i posljednji problem, a to je agresija. Igra mi je previše politički korektna, ne odajem dojam napaljenog pastuha koji zna što želi i boli ga briga ako curi to smeta. To je krajnje loše, ogroman problem, jer prošlo je doba austrougarskih uglađenih oficira koji šarmiraju žene svojim osmijehom i brčićima, bez imalo doze sirovosti. Jebi ga, to je kad te žene odgajaju kao malog, ubiju u tebi svaku muškost. Možda mi ne trebaju baš potezi pećinskog čovjeka, ali malo više fizičke inicijative ne bi škodilo. Ova ukočenost je zlo!
U ovom trenutku sam tek dobar ''drugi vozač'', idealan vodonoša bilo kojem kvalitetnom jebaču. Mogu igrati ulogu zabavnog, jebeno zanimljivog frenda koji svojom osobnošću diže atmosferu u društvu, a samim time i vrijednost glavnom zavodniku i onda on dobiva mufa, a ja komplimente kako sam fora, ali ne i mekane dijelove tijela, jer mi fali onaj jebački dio osobnosti. Nije to loše, ali nije ni dovoljno. Nisam parazit da živim od tuđih uspjeha. Vrijeme je za moj proboj na svjetsku scenu.
Kad smo već kod agresije, proveo sam zanimljivo istraživanje među ženkama i ispada da se cure zaista pale na frajere koji su se spremni potući, tako da oni manijaci od petka i nisu tako daleko od pravog puta do mufa. Ja sam ipak sportaš, uvijek ću poštivati rivale baritelje i druge ljude, a ne bi se potukao zbog neke cure nikad, jer ako je netko nesposoban sam postići svoje ciljeve, pa radilo se tu i o nanošenju fizičkih ozljeda nekoj osobi, od mene nek odjebe. Nisam ni Robin Hood ni Majka Tereza ni Superhik.
Kameno doba
Dno dna. Teško je riječima opisati noćni život u mom rodnom gradu. On je jednostavno – nula. Baš ništa privlačno ili zabavno nema u gradu kada izađeš vikendom navečer van. Ne zna se što je gore: mjesta za izlaske ili ljudi. Kao u nekoj noćnoj mori. Zbilja ne znam je li oduvijek tako bilo. Možda sam kao klinac manje toga tražio u životu ili nisam znao da postoji bolje. Ali nakon praktički deset godina izlazak van ovdje bio je apsolutni šok.
Kao prvo, valja reći da u cijelom gradu koji ima 15 tisuća stanovnika nema niti jedan disko klub. Već ta je činjenica dovoljna da ti bude jasno da nešto ne valja. Čak ni disko s cajkama. Navodno ima nekakav u nekom obližnjem selu, ali s obzirom koliko su ljudi divlji i agresivni u samom gradu, na selu vjerojatno kolju i peku na ražnju strance.
Izbor izlazaka svodi se na pet, šest kafića, od kojih je svaki apsolutna šaka jada. Ima ih nekoliko mirnijih s normalnijim ljudima, ali oni su poluprazni i rade kratko, do 1, dok u ostalima vlada neviđeni životinjizam. Da, istina je, oko 90% muškaraca ovdje izlazi van s isključivom željom da se s nekim potuče. Nikom nije jasno zašto. Siromaštvo, nižeklasna zajednica, loš odgoj, utjecaj kemikalija iz teške industrije? Možda su bombe namijenjene Libiji sletile na krivo mjesto. Ovdje ima ljudi koji su korov hrvatskog društva i nitko ne bi plakao za njima.
A što reći za ovdašnje djevojke? Među svim tim urbanim i seoskim divljacima, pomiješanima na malom prostoru, čovjek bi još i digao bunu kao Matija Gubec i krenuo u beskompromisni rat zbog sočnih mufova, no ovdje su ženke beskrajno neprivlačne. Fuj! Sa štiklama ili bez njih, ne valjaju ništa. I predstavljaju apsolutnu manjinu u svakom kafiću u kojeg dođeš. Sa povećalom moraš tražiti nešto na što bi se čovjek mogao napaliti. Jedan tramvaj u Zagrebu ima više sočnih komada nego cijela ovdašnja županija!
Ja i Lucas počeli smo dobro, već smo se preko dana bacili u gradske pustolovine i ispalili prve ulete. No, mete su bile skromne. Jako skromne. Već žena u uskim trapericama s relativno trendi odjećom je izgledala kao svjetsko čudo. Navečer se modna slika malo popravila, viđene su i štikle, ali većina ih je bila gadnih. Očajnički sam htio naći neko mjesto koje je igrivo, nisam se mislio predati na domaćem terenu, ali nije išlo. ''Ovdje su vam najbolje zabave u kletima,'' rekla mi je jedna cura i priznala da je grad jedan veliki čemer i jad.
U prvom kafiću sjedili smo za šankom, pohvalili par štikli i to je bilo to. U sljedećem smo došli u totalnu gužvu, koji su činili sami frajeri s pogledima punim mržnje. Bile su tu dvije, tri cure. Divljina teža. No, što tek reći za sljedeći. Došli smo tamo, četiri su pijane maloljetnice plesale oko šanka. ''Ovdje je pozitivna energija,'' veselo sam uskliknuo. Ubrzo se pokazalo da sam se prevario. U tren oka 10 frajera skinulo je majice i počelo agresivno urlati, plesati, udarati laktovima sve i svakog. Totalni kaos. Maloljetnice su ih gledale sa simpatijama. Ja sam popio svoje pivo brže nego ikad u životu.
Dalje nije bilo ništa bolje. Birc u centru grada, unutra živa muzika i pogled kroz prozor na starog propalog seoskog frajera koji mrtav pijan pleše ispred benda. Iznutra mladi huligani urlaju neke lokalne pjesme i najavljuju tučnjavu s bilo kim tko im se suprotstavi. U sljedećem gužva, relativno ne divlja ekipa, ali svi stoje ko kreteni u užasno skučenom prostoru u koji ne možeš ni stati. Ženke nula.
Nije bilo druge nego se okušati na cajkama u lokalnom pubu. No, za razliku od modernih turbo folk nabijanja kojih ima po Zagrebu, ovo su bila ona seljačoidna zavijanja. A ekipu je bilo teško riječima opisati. Navikao sam u metropoli da na narodnjake idu opaki, brutalni komadi u silovitim štikletinama. Ovdje su to bile debele, ružne antipatične ženke, uz pokoju zlatnu iznimku. A frajeri? Ružni seljoberi proplalih faca s jedne strane, mladi nabrijani urbani huligani s druge. Normalnih ljudi skoro da i nema navečer vani. Nema smisla.
Pokušao sam s jednim uletom, no nisam daleko stigao. Nisam ni bio opušten i lepršav kakav sam htio biti, vjerojatno zbog te atmosfere mržnje. Okušali smo se na još jednom mjestu za kraj, pa na još jednom, ali oba su bila već prazna. Divljina ili praznina, to su bile opcije. Okretao mi se želudac od svega. Kakvo smeće od grada.
A onda šlag na tortu. Već sam u bircevima čuo da se ekipa ženama zna upucavati samo bombastičnim izjavama ''ako će te netko dirati, ja ću ga prebiti''. Čuo sam i nesretne maloljetnike kako se vraćaju doma nezadovoljni uz riječi: ''joj, kako bih sad nekog volio nabit''. Onda sam i na svojoj koži mogao iskusiti kaos i divljaštvo svog rodnog grada. Šetao sam svojom ulicom, a ispred pet šest propalica. Ja skrenem u svoje dvorište, a jedan totalno poludio: ''Kud je on sad skrenuo? Što ima skretati? Idem za njim! Idem za njim!'', počeo je urlati taj totalni idiot i već bio spreman doći mi pred kuću, a dvojica su ga držali i smirivali. Šteta što nije, u Americi smiješ ubiti nekog ko ti upadne na posjed, s tim bih se argumentom branio na sudu...
Bila je ovo još jedna promašena misija. Sad mi je jasno kako je onim gastarbajterima koji se natuku love u Njemačkoj pa se vrate u svoje selo i nitko ih ne poštuje jer se više ne uklapaju u taj lokalni primitivizam. Kad samo pomislim da sam propustio u Zagrebu koncert Saše Matića, na koji dolaze najzgodnije žene iz cijelog grada, zbog ovog sranja! Riječ je o katastrofalnoj pogreški s dalekosežnim posljedicama.
Situacija je više nego ozbiljna. Ne dovodim se dovoljno često u dobitne sitaucije, a kad i budu, i njih zapucavam. Ova kriza ne može biti slučajnost, ništa nije slučajnost na ovom svijetu. Ne igram dovoljno dobro i moram se potruditi preokrenuti situaciju. Na meni je sada za nađem način kako...
Nigdje nikog
Konačno sam i to dočekao, da meni neka cura prva uleti. Naravno, bila je beskrajno neugledna, s velikim greškama u crtama lica. Zapravo, ja sam njoj i zgodnoj frendici prišao vikend prije, pa joj je to bio okidač da započne razgovor sa mnom. Cijeli taj razgovor nije bio nešto posebno, ja sam bio u laganom šoku, pokušavao sam biti ljubazan i uspjeti pobjeći što prije. Ona pak kao i 99% žena nije imala spiku kojom bi nekog zadržala ili vezala uz sebe. Sve je to dosta kratko trajalo.
Srijeda navečer ponudila je još jedno od mojih skromnih izdanja. Već sam bio u pidžami spreman leći u krevet, kada je došao poziv koji se ne odbija, od Alvara koji je jedan od najveći baritelja koje sam upoznao u životu. Njegovo zlatno vrijeme je prošlo, ali da mu je potencijal ogroman i u ozbiljnijim godinama dokaz su požudni pogledi koje su mu sočne ženke upućivale gdje god se bio pojavio. Međutim, nakon tri godine veze monogamija je uzela svoje, igra mu je misterozno iščezla i trenutno se mora zadovoljiti gledanjem seksi komada i ispijanjem pive, uz pokoji 'eye contact' kao bonus.
U Gjuri je bio tvrdo. Žene ljutih crta lica u pravom r'n'b stilu od kojih sam se već pomalo odvikao. Moje lepršavosti viđene prošli tjedan jednostavno nije bilo. Ni blizu. Ispalio sam tek jedan ulet koji je naišao na hladnoću. U Pepermintu nije bilo ništa bolje. Osim šarmiranja garderobijerke, ostatak vremena nisam napravio baš ništa. A na kraju nisam dobio ni Face od male slatke njegovateljce jakni, pa sam doma išao uz lagane zvižduke navijača. ''Ajoj, moj dečko je metar i žilet pa ne smijem nositi štikle,'' požalila mi se jadna, no nekako me podjeća u licu i govoru na Dadilju s RTL-a što me sve više otpaljuje. Ipak, i dalje mi je omiljena osoba u tom prostoru.
Četvrtak je trebao ponuditi moju bolju sliku. Vratio sam se u svoj rodni grad, a tamo se po poslovnoj liniji našao i Lucas, moj trenutno najjači wingman. ''Dokazao sam se pred tobom. Kad budeš organizirao druženja s manekenkama, zovi me. Ja ću ih zabavljati, ti ih bari,'' ponosito sam se osvrnuo na događanja prošli vikend.
Izlazak je bio prilično šokantan. Dok sam izlazio iz kuće i šetao svojom ulicom već mi je bilo nešto čudno. Kad sam došao u centar grada bilo mi je još čudnije. Naime, cijelim putem do najužeg centra grada, totalne gradske špice, nisam sreo niti jednu ljudsku osobu. Postalo mi je jasno da četvrtkom ljudi ovdje uopće ne izlaze van. Jebi ga, ipak je to provincija, a ne metropola.
Jedva smo našli birc koji radi do ponoći, ostali su nam oko 11 već zatvarali vrata. Totalna komedija. Nisam mogao odoljeti i malo sam zašprehavao konobaricu u birtiji, ali moji urbani materijali zasad doživljavaju otpor u ovako maloj sredini. Morat ću ih prilagoditi.
Bilo je to tek slabašno zagrijavanje, u petak ćemo moći pokazati što znamo u ovoj nižoj bariteljskoj ligi…
Napaljenost
Napaljenost. Ultimativni cilj svakog zavodnika. Učiniti ženu napaljenom i željnom. No, problem je što u Hrvatskoj većina žena potiskuje svoju seksualnost, ne žele uživati u njoj. Misle da će ići u raj ako se u životu poševe samo s dvojicom ili trojicom. Ako se i ševe, obično proberu nekog iz šireg ili užeg društva poznanika. To su uvjeti za igru koji nikako nisu dobri za mene.
Međutim, treba ciljati na one grupe kod kojih je prolaznost najveća. Prošli smo vikend naučili da je alkohol veliki bariteljski saveznik muškaraca. Kad već žive u svijetu s toliko brana i zidova koje su si same stvorile, alkohol je taj koji ih ipak oslobađa, barem na nekoliko sati i tada su spremne uživati i prepustiti se. Pijane cure su najbolje cure. Za njih treba brusiti spiku i pokušavati ih uočiti i zaskočiti.
Također, valja misliti i na socijalni status. Rijetke su razmažene bogatašice koje idu okolo i jebu se sa svima, poput Paris Hilton. Ako ih i ima, dovoljno je zlatne mladeži, zaštitara i manekena koji će ih oploditi. Bogatašice definitivno ne idu okolo i dijele svoj muf. Osim ako nisi jebeno jebeno zgodan.
Srednja klasa je još gora. Tu tek ima bezbroj blokada u glavi, tog kvazimorala koji ne dopušta seksualno uživanje s površno upoznatom osobom. Uvijek neki planovi za daleku budućnost, iako svi mi znamo da je planiranje daleke budućnosti besmisleno. To su djevojke koje se ne znaju opustiti i proveseliti.
Idealne mete našeg djelovanja moraju biti one koje rade za bijednu plaću i bijedne poslove. S malo završene škole. S malo perspektive. Urbanog ili ruralnog tipa, svejedno je. Po mogućnosti pijane. Te su idealne za seksualnu nasladu i sada samo moramo djelovati u tom smjeru i otkriti klubove i mjesta na koja takve izlaze. Da li će to biti cajke u nekom selu oko Zagreba ili nešto drugo, ne znam. Ali moramo naporno istraživati i doći do pravih odgovora gdje se kriju napaljene, a opet privlačne ženke.
Što se napaljenosti tiče, kod mene se upalila crvena lampica. Tek je 14 dana prošlo, a ja sam u stanju potpune divljine. Ne može proći ženska guzica kraj mene da mi ne počnu curiti sline. No, nema popuštanja. Žrtva se mora nastaviti. Ako hoću prekinuti ovu kalvariju, bolje mi je da si nađem komada. I to što prije...
Timski rad
Iza mene je jedan od najzanimljivijih vikenda u posljednje vrijeme, a možda i prekretnica u mojoj poslovnoj, kao i bariteljskoj karijeri. Činilo se da ću u subotu navečer ostati doma, već sam bio u pidžami, spreman odmoriti se za radnu nedjelju i brutalnu smjenu od 8 do 23 sata. No, zatim mi se javio Lucas i pozvao me na svoj tulum koji je organizirao u firmi.
Bio je to tulum na kojem smo bili samo ja i on i dvije ženke. Jedna plava sočna, guzata i sisata, prizor kao melem za mene apstinenta. Druga koja bi isto mogla biti privlačna, ali izabrala je drukčije. Izraz ''čvara'' preblag je za nju. Ona je u alternativu otišla radikalno. Pletena zimzelena majica, one propale tenesice, hlače s Hrelića i neuredna frizura.
No, to nije bilo sve! Ponosno je pokazala svoje dlakave noge. Kad su mi najavili da ću sada vidjeti ženske dlakave noge, mislio sam da ću umrijeti ili barem oslijepiti od tog prizora, no nije bilo tako užasno. Kao da vidiš muške noge, tog ima u svakoj svlačionici. Naravno, kao šlag na tortu tu je trava koju mota i puši cijelo vrijeme. I spika o Indiji, duhovnosti i svemu onome čemu se ja i wingmani ne bavimo i ne zamaramo. No, zanimljivo, u njoj nije bilo ni ogorčenosti ni odbijanja različitosti. Kad sam ja nabacio svoju ''štikle-mž odnosi'' spiku rado ju je pratila i smijala se, iako živi u potpuno drukčijem svijetu.
Pio se bambus kao u mojim srednjoškolskim i studentskim danima. Tada sam se nalijevao Ribarom i uvijek imao ''ono crno'' na usnicama. Sada smo pili nešto malo bolje, vino za 25kn. Lucas je sve dobro organizirao i mogu reći da mi je bilo fino. Puštale su se cajke po želji plavuše, pomiješane s povremenom psihotičnom muzikom ove alternativke. Sasvim pristojna kombinacija.
Pilo se, pričalo, sve kulturno i pristojno, sve do negdje tri sata u noći, a onda sam usvojio jednu jako važnu životnu lekciju. Cura koja se dovoljno napije, pogotovo ako je srednje ili niže stručne spreme, postane napaljena. I zaboravi da ima dečka. Dogodio se nevjerojatan obrat kod seksi plavuše. Do jednog trenutka srdačna, ali s distancom, od sljedećeg potpuno izvan kontrole, željna vrućih dodira.
A onda sam ja morao ići. Plavuša me molila da ostanem, obećavala da će plesati na stolu u crvenim štiklama, no mene je čekala smjena od 15 sati na poslu, a morao sam i nešto poslovno obaviti odmah u 5 sati. Otišao sam oko 4 sata i prepustio svom timskom kolegi da finalizira posao. ''Pobarili smo se. Ima dobru guzu i sise. I dečka'', stigla mi je ponosita njegova poruka ujutro. I ja sam bio ponosan na odličnog timskog kolegu. Svaki Lucasov zbar umjetničko je djelo i uvijek ću navijati za njega.
Mene je čekao dugi put do svog kvarta. U jednom trenutku sam zaključio da sam u odličnoj formi i samo počeo trčati. Istrčao sam oko dva, tri kilometra. Obavio što sam morao za posao i još jednom potukao konkurenciju. Pa odspavao dva sata i nazad na posao.
Ono što je najvažnije jest PR koji sam samom sebi napravio iz cijele ove priče. Moj urednik je bio oduševljen kad je čuo priču o napaljenoj plavuši koja želi plesati po stolu za mene, ali ja odlazim zbog našeg projekta i prepuštam je prijatelju. Odmah je napravio veliki pritisak na direktora odjela koji mu je obećao da će učiniti sve da me se zadrži, a to naravno znači i viša plaća. Sve sam to izvukao iz jedne pijane večeri u kojoj sam se zapravo ponio neprofesionalno jer sam znao što me čeka ujutro i trebao sam ići doma spavati u 10!
Na poslu cijeli dan jedva sam izdržao nakon samo dva sata spavanja, u jednom trenutku bio sam uvjeren da ću završiti kao Dudek u onoj epizodi Gruntovčana kad je radio na željeznici, bio najbolji ikad u svom poslu, ali onda se napio, zaspao i dobio otkaz. No, izdržao sam, uz apsolutno rušenje svih rekorda i skupio još bodova kod nadređenih. Mislim da je u ovom trenutku moja povišica koja je uvjet mog ostanka negdje na 90% izgleda. Kakav vikend!
Što se tiče mojeg nastupa te subote, mogu reći da sam iznimno zadovoljan. Da postoje specijalizirani bariteljski portali vjerujem da bih dobio visoku ocjenu za svoj performans. Lako sam se i brzo sprijateljio s ljudima, bio zanimljiv i zabavan te usput održavao razinu seksualne energije na optimalnom nivou u zraku. Možda sam na neki način i pomogao svom timskom kolegi, iako je on zvijezda kojoj pomoć nije nužna. Odmogao sigurno nisam i vjerujem da sam dokazao da me može sa sobom voditi bilo gdje, da mu je to samo plus.
Forma je konačno u usponu. Oduševljen sam zbog toga. U srijedu sam bio solidan. U petak odličan, čak je i ulet u tramvaju pao. U subotu sam odradio spoj na kojem nisam podbacio, a onda navečer pokazao koliko mogu biti koristan igrač s adekvatnim timskim kolegom. Ja i Lucas ove ćemo sezone biti poput Caseyja Stonera i Danija Pedrose. Ja onaj australski smireni tip baritelja, on vruća napaljena latino krv. Sada je vrijeme za ulazak u krug najboljih...
Selo moje malo
Ima apstinencija i nekih prednosti. Nakon 10 dana bez onanije kriteriji počinju dramatično padati. Baš to mi je trebalo budući da sam si za subotu ugovorio spoj s jednom seoskom djevojkom iz Sesveta. Kao pravi profesionalac, dok nisam bio po klubovima, doma sam operirao na internetu i našao ovu ženku za vježbu.
Na slikama nije bila ništa posebno, a još je tvrdila da se dramatično udebljala posljednjih mjeseci. Kao i uvijek kad čekaš nepoznatu osobu sa neta, u meni je vladalo veliko uzbuđenje, i ona čežnja za sočnim ženkama koje se vrzmaju oko mjesta dogovora sastanka. Ovaj put je to bio Importane.
Pojavila se i zbilja nije bila impresivnog fizičkog izgleda, pomalo bucmasta, ali imala je relativno lijepe oči, čizmetine na visoku petu i izbačene sisurine masivne veličine. Dovoljno da apstinencijski mučenik pomisli: ''Pa mogao bi ju, samo da netko izbaci više tu spermu iz mene!''
Sad je samo trebala seksi osobnošću dodatno probuditi strast u meni i drpanje je moglo početi. Ali osobnost je teško podbacila. Tako bljutavo žensko stvorenje može čovjeku samo spustiti penis. Tulavo, tulavo, tulavo na kvadrat. ''Ja ti ne volim pričati,'' rekla mi je i uglavnom mutavo sjedila i očekivala od mene da vodim razgovor. To mi nije bio problem, ipak imam previše spremnih uigranih materijala. No, ta priprosta seoska osobnost ubijala je ono malo želje da joj gurnem penis između sisurina i konačno doživim olakšanje.
Nije romantična. Nije napaljena. Ne zna kakvog frajera traži. Ne zna s čim se želi baviti u životu. Ništa nije zanimljivo doživjela što bi mi željela prepričati. Nije se spremna pobariti s frajerom u disku. Nema slobodnog vremena. Ne bavi se s ničim. Ne voli pričati. Ne voli promjene. Ne voli uzbuđenja. Ona je udžbenički primjer mediokriteta!
Sve bi to još nekako uspio progutati u ovoj fazi ''punih tankova'', ali kad se osvrnula na svoju tužnu ljubavnu priču bilo mi je dosta. ''Moj bivši dečko nikad nije ništa pričao. Bio je mrk, nikad se nije smijao. Znali smo sjediti na kavi da nitko ništa ne govori. Odgovarao mi je samo s da, ne ili ne znam,'' otkrila mi je pa dodala da je bio zla osoba, jedino dobar u krevetu.
Poznat je moj prezir prema ljudima koji su mrki, preozbiljni, nimalo duhoviti, neevoluirani. Ne smatram ih ljudskim bićima i radio bi im gore stvari od Hitlera za vrijeme Drugog svjetskog rata. A žene koje mogu hodati s takvima ne cijenim previše. Naravno, ako nisu jebeno zgodne, onda su to ipak trofeji i treba to bariti. Ova nije bila...
U bircu u kojem smo sjedili nešto nije bilo ok s rasvjetom. Počele su me užasno peći oči. Bilo mi je dosta. Apstinencija će potrajati još neko vrijeme. Digao sam se i rekao da moram ići. Ostala je s izrazom lica poput Roberta Prosinečkog na turniru Kralja Hasana II. nakon što je dobio crveni karton.
Nadao sam se subotnjem večernjem izlasku kao nastavku programa, ali ostao kratkih rukava. Prijatelji koji spadaju u kategoriju ''pijanci'' prepili su se noć prije i naravno nisu bili u stanju ponovo u grad. Ovi ostali imali su svoje izgovore, a najgori od svih bio je moj timski kolega Alonso. Naime, u klubu su bili izuzetno nezadovoljni njegovim angažmanom posljednjih tjedana. Izašao bi van i stajao kao drvo cijelu večer, kasnije opravdavajući svoj čemer neuvjerljivim izgovorima. Sada je otišao korak dalje. Odlučio je ne izaći van jer mu mama ne da!
Time je Alonso zaista pretjerao. Suspendiran je na mjesec dana i nek nađe novog wingmana za mjesec travanj. Ja tu krvavo radim, ulijećem, dobivam odjebe, plešem na rubu da me dečko pijane cure prebije, nalazim se na kavi sa seoskim tulavicama, masturbacijski apstiniram, vježbam pet dana u tjednu u teretani i doma, smišljam nove ulete i načine kako šamirati ženu, borim se kao lav. A on svojim jefitnim izgovorima sramoti ovaj kolektiv. Ima drugih wingmana na tržištu.
Inače, vrlo sam zadovoljan svojim nastupom ovaj tjedan. Nije bilo opipljivih rezultata, ali bio sam u par navrata vrlo blizu, a posebno veseli ulet usred tramvaja, kao dokaz da se u Saloonu narušeno samopouzdanje ipak vraća. Tjedan još nije gotov, volio bih ugovoriti u nedjelju put na seoske cajke u Lampaše, ali vidjet ćemo ima li zainteresiranih. Sve će biti lakše nakon što kupim auto, onda će biti dovoljno pokupiti ljude i samo krenuti...
Što se ovotjedne misije 5 uleta na cajkama tiče, nisam je zasad imao prilike riješiti, jako je teško naći čovjeka koji će sa mnom na narodnjake. Možda ju riješim u nedjelju, možda sljedeći tjedan bude na rasporedu superkombinacija: 5 na cajkama, 5 alternativkama.
U svakom slučaju, veselim se sljedećem tjednu za koji imam vrlo agresivnu taktiku, s izlascima van planiranima u srijedu, četvrtak, petak, subotu, možda i u nedjelju...
Nikad gori Nino
Nastavlja se turneja izlazaka s katastrofalno lošim wingmanima. Ovaj je petak na red došao Nino, momak porijeklom s Dinare, poznat po svom nevjerojatnom sportskom fanatizmu. Samo bi pričao o Hajduku i Barci. Žene? Navodno je imao jednu curu u životu, ali ju nitko nikad nije vidio. Nivo njegove igre je beskrajno loš. On ne zna sa ženama. Niti će ikad znati.
Ponovo sam zaigrao u Pepermintu. Nakon gugutanja s mojim miljenicama garderobijerkama bio sam spreman okušati snage protiv tamošnjih baritelja. A bilo ih je moćnih. Jedan ćelavac zaista je djelovao impresivno na terenu, bio je energetska bomba, odlično se kretao. Što tek reći za glavnog konobara? Izgledao je kao da može poševiti cijeli svijet. Vjerojatno zbog njega tamo dolaze toliki komadi.
Bilo je tu i ponešto celebrityja. Pojavila se Vlaovićeva žena i mogu reći da za čovjeka koji je igrao u Valenciji zaista loše jebe. O Tomi Butini da ne govorim. Došao je sa svojom ženom tamo, a ona apsolutna katastrofa! Biti prvi Dinamov golman i tako loše bariti, to je za sjesti i plakati.
Neki klinci su pak došli s prilično sočnim komadima i pokazali nesretnom Tomi što treba bariti u životu. Bilo je ćelavaca i šminkerčića svih vrsta, a i visokih crnih. Turnir vrhunske klase. Ženki također više nego dovoljno, i to dosta seksi komada među njima.
Iako mi je timski kolega bio bariteljski invalid, ja sam hrabro krenuo i ispucao par uleta. Imao sam par ok razgovora sa sočnim ženkama, baš sam se fino osjećao. A onda sam sadistički Nini naredio da uleti dvjema nakvarcanim napirlitanim kujnim komadima. Skoro da se rasplakao od muke i nemoći. Nije mogao. Srećom, spasio ga je ni manje ni više nego Boris Mirković. Iskusni kazališni jebač visi svaku večer u Pepermintu, a za razliku od odjeba koje trpi srijedom, petak je njegov dan. Sočne ženke visoke klase brzo je impresionirao i odveo u svoj separe. Bravo za Borisa.
Ipak, apsolutna zvijezda večeri bio je 70-godišnji starček u društvu dvije brutalne klinke, opako zgodne! Slinile su oko njega i mrdale svojim seksi guzicama, a on ponosito uživao u svojoj besmrtnoj muškosti! Prizor od kojeg zastaje dah. Sve čestitke dedi...
Nisam se ni ja mislio samo tako predati. Možda nemam dobar osjećaj koja je cura droljna, a koja nije, niti dobru igru za lake žene, ali ovaj sam put dobro nanjušio jednu pijanu. Cura s Korčule pohlepno je gutala moju spiku i bila na rubu da se pobari sa mnom. Nosom mi se trljala po licu dok mi je pričala na uho. Nadam se da nije bila šmrkava. Sve je išlo kako treba, ali onda se senzacionalno pojavio njezin ''momak'' i to je bilo to. Čudan rasplet događaja...
Ali ono najljepše se ipak dogodilo na putu doma. Nakon dugo vremena uspio sam uletiti usred tramvaja. Bio je to zicer. Cure su trčale da bi zauzele mjesto, ja ih optužio da su gore od bakica, pa jedna anegdota o bakicama i tramvajima, one odgovore drugom i eto ti razgovora od pol sata. Bile su to nažalost ''čvare'' (ženke koje nose one pletene šalove, nikad nisu vidjele štikle i katkad odu u Močvaru), ali jedna je bila buljava i relativno privlačna za taj nivo turnira. Pokušao sam od nje na oproštaju izvući Facebook, nije mi ga htjela dati. No, bio sam zadovoljan i ponosan odličnom igrom u tramvaju, terenu koji nije najlakši za ulete.
Navijači su sretniji, nivo igre raste, forma je sve bolja. Čak i u društvu nikad goreg wingmana. Moglo bi uskoro biti razloga za radovanje..,
Rat za budućnost
Počelo je. Krenula je glavna ovogodišnja operacija Olimpijca. Karte su na stolu, izložio sam svoj plan i uvjete. Ne radi se ovaj put o ženama. Nego o lovi. O karijeri. Što mi je vjerojatno u ovom trenutku važnije. Znao sam prije spavanja maštati o seksu ili ljubavnoj vezi, sada samo maštam o tome kako uspješno manipuliram nadređenima koji mi nakon toga daju bolji, poboljšani ugovor. A u nekim verzijama maštanja i otkaz.
Kotač sam pokrenuo, više se ne može zaustaviti. Sada je jasno kako ću od 31. svibnja doživjeti promjene u životu: ili ću imati više love u novčaniku, ili ću biti slobodan kao ptica, uživati na obalama uz topli ljetni vjetar i dao Bog kojeg brutalno sočnog komada. Sljedećih mjesec i pol vodit će se rat, veliko natezanje, ali ja sam totalno hladan. Ovo je za mene 'win-win' situacija. Ili bolji ugovor ili novi izazovi plus sloboda. Najgora je bljutava kvazisigurnost. A ona uopće nije opcija. Sve ili ništa...ništa ili sve.
Rat za karijeru definitivno neće biti riješen još jako dugo. Do svibnja. A moja bariteljska karijera ne smije sada stati i patiti. Baš zbog toga ove sam srijede ponovo posjetio Pepermint. Riječ je o klubu u kojem se pušta Elvis mjuza pedesetih i ima solidnih ženki, od prilično sočnih do onih koje bi ruski sudac ocijenio kao: ''slab umjetnički dojam''.
Moj timski kolega za ovu je večer bio kontroverzni Safin, poznat kao čovjek koji je rastjerao najviše komada od svih s kojima se družim. Neću zaboraviti kako sam uletio jednoj curi, ona se sva raznježila da bi joj Safin doletio pred facu, unio se u nju i viknuo: ''Zvezda!'' Grdo, grdo...
No, ovaj je put Safin bio u normalnom izdanju, pustio me da operiram. Kao i Alvaro koji nam se pridružio.
Moja igra i dalje nije briljantna. Ja sam kao bolid F1 koji ne poteže dobro na ravnom dijelu pa samim time ne može preći baš nikog. Ako ima čistu stazu ispred sebe, može se nešto napraviti, ako zapnem iza nekog debila, gotovo je. Takva je situacija s mojim samopouzdanjem trenutno: nema ga, pa mogu igrati isključivo na rutinu i uigrane kombinacije. Ako mi cura počne davati signale, samopouzdanje dođe, ako je hladna na početku, raspad sistema.
Prvi ulet nije bio dobar, cura me pogledala na onaj retardiran način koji kao da govori: ''ne, hvala''. Onda par minuta krize, možda i pol sata, pa novi pokušaj. Ovaj mi je put odlično prošao ulet s bronzerom, cura je bila relativno sočna nakon tri pive, a frendica ne bi bila ni nakon deset. Brzo sam ih obje počeo zašprehavati, ali otpor je žestoki pružala ova zgodna. Govor tijela joj je bio odbijajući, a ni činjenica što sam započeo deset atraktivnih tema, a ona meni nije postavili niti jedno pitanje nazad, nije pomogla. Sve je ona pristojno odgovarala, no bez entuzijazma.
Za razliku od frendice. Ona je bila sva lepršava. ''Joj, kak si ti meni zanimljiv'', govorila mi je, a meni je samo prisjelo jer nije me palila ni malo. Čak ni nakon punih 7 dana bez masturbacije. Nešto s mojim libidom ne valja.
Uslijedilo je malo plesa pa ulet za kraj i grd odjeb. ''E daj smisli neki originalni ulet'', odbrusila mi je prilično grda mrka cura. Ja sam joj rekao da i njezin odjeb nije nešto. Zapravo, odjeb je najlakša stvar na svijetu. Odbijanje, pljuvanje, ismijavanje, kritiziranje. To može svako, ne zahtjeva nikakav napor. Idealno za žene. Ne daj Bože nešto konstruktivno u životu napraviti. Povijest je tome svjedok...
Na izlasku još malo gugutanja sa superseksi garderobijerkom i oproštaj. Navijači su ovaj put zadovoljni. Viđen je borbeni duh, strast, želja. Čak i bez elitnih wingmana u blizini. Sada samo treba pojačati u petak, subotu i nedjelju...
Klupski ultimatum
Je li zavođenje individualni ili momčadski sport? To je dvojba koja izaziva mnogo kontroverzi. Činjenica je da nitko drugi ne može poljubiti curu umjesto tebe niti penetrirati, ali s druge strane kolektiv ti svojom potporom može omogućiti upoznavanje s novim atraktivnim ženama, može ti pomoći zabavljajući frendice, a međusobna kompeticija je također vrlo bitna da bismo se razvili u bolje igrače.
Nema sumnje, biti član jake momčadi definitivno diže tvoju igru, dok igranje za minornog niželigaša onemogućuje adekvatan bariteljski razvoj. U svojoj sam karijeri bio član raznih momčadi, još od one malograđanske u srednjoj kad se samo pilo, stajalo ispred diska pa išlo doma, pa na faksu kad se pod pokroviteljstvom bambusa ulijetalo s glupostima ženkama i dobivalo odjebe.
Od 2009. godine član sam Svete bariteljske alijanse. Riječ je o kolektivu koji je zaista mnogo obećavao i činilo se da je spreman zavladati scenom. No, tako se samo činilo. Nedostatak inicijative pojedinaca, muljanje i manipulacija slomili su zajedništvo koje je vladalo i sada je klub na aparatima, s vrlo malim izgledima za povratak na puteve stare slave.
Što se tiče mojih timskih kolega, situacija je vrlo zanimljiva. Timo, glavna zvijezda ekipe, bio je predodređen da postane broj 1 u ovoj zemlji, ali on očito nije u to vjerovao. Šokirao je sve prekidom karijere i ulaskom u jednu od onih veza. Barakuda je totalni individualac koji ima svoj svijet barenja i to je to od njega. Nitko ga nikad nije vidio na djelu, samo usmena predaja govori o njegovim junaštvima.
Lucas je od aktivnih igrača trenutno najveća nada kluba, ali je u lošoj formi. No, uprava je zadovoljna što je posljednjih pola godine ševio sočnu hostesu pa su mu produžili ugovor do kraja 2012. godine. S njim nikad ne znaš kad će eksplodirati. I tu je još i Alonso, čovjek pristojnog talenta, ali lijen i sklon izgovorima. Nakon debakla prošlog vikenda u upravi su jako nezadovoljni njegovim pristupom i odanošću svetim ciljevima. Ako podbaci sljedeći vikend čeka ga vrlo vjerojatno otkaz.
Što se mene tiče, klub mi je jasno naznačio da se traži više i bolje, no barenje u Aquariusu s curom u crvenim štiklama te prijašnji uspjesi sa hostesama još uvijek me drže iznad površine, kao i onih 16 stranica u Wordu bariteljskih materijala koje sam dao klubu. Ugovor mi je produžen do kraja ljeta, a ovisit će o rezultatima hoće li biti produžen dalje.
Proljeće je stiglo, sve je više sočnih komada po gradu, po danu i po noći. Valja proigrati, a od 1.4. kreće opća ofenziva. Ovaj tjedan cajke će biti središnja tema. Trebale bi zaživjeti u Lampašima, Roku, možda i Daimondu.
Glavno pitanje za budućnost glasi: je li bolje igrati pijan ili trijezan? Činjenica je da sam bio pijan one senzacionalne večeri u People'su kad su me hostese i druge cure gledale kao da sam svjetsko čudo. A opet, zbar u Aquariusu bio je u trijeznom stanju, kao i plodovi one veličanstvene večeri u Macau prošlog ljeta. Znam da većina disko baritelja posao odrađuje ''pod gasom'', ali ja sam ipak olimpijac i zadržat ću se na dvije-tri pive. Bog mi je svjedok koliko sam Ribara popio u životu. Prestar sam da bih cijeli sljedeći dan proveo u krevetu nakon pijanstva, strgan i umoran. Previše imam dnevnih planova da bih mogao tako gubiti vrijeme. Alkohol da, ali samo u posebnim prilikama...
Tvrdi Žabac
Žabac. Neopisiva gužvetina. Svirka uživo. Ne pretjerano urbani komadi. To su bili uvjeti u kojima sam nastupio u subotnjem izdanju ''olimpijske misije''. I to nakon jutarnjeg penjanja na Sljeme s 10 kila tereta na leđima (izum mog trenera Nadala ). Bio je to izlazak u sklopu proslave diplome slavnog Alvara, momka koji je svojedobno pobario 11 žena u mjesec dana, ali onda se skrasio i zaključio svoju karijeru. Nakon druženja kod njega doma išlo se na Mladost.
Nažalost, navijači su opet imali razloga za 'banjoladu'. Što se same igre tiče, bio je to još jedan izuzetno slab nastup. Vjerovali ili ne, nisam uletio nikome. Osim što smo se međusobno optuživali ja i frendova frendica po principu ''Ti se pališ na mene! Ne, ti se pališ na mene!'', ali to je već postao uobičajeni folklor. Jednom ćemo se valjda i pobariti. No, što se ostalih nepoznatih ženki tiče, nisam odigrao ništa. Brzo sam se iznervirao zbog velike gužvetine i neprohodnog kluba i tu je svemu došao kraj. Može se u Žapcu dobro proći, objektivno gledano, ali potrebna je velika svježina i pozitivna energija. Ja to nisam imao. Nije bilo želje, strasti, euforije, entuzijazma. Možda zbog umora. U svakom slučaju, rasprodaja ugleda, koju su najvjerniji fanovi dočekali glasnim zvižducima.
Činjenica je da se ova rezultatska kriza poklopila s pretjeranim nabrijavanjem na poslu. Onda dođem u disko i jednostavno nemam potrebnu žestinu ostvariti svoje želje i planove. Dobra vijest je to što sam u nedjelju na poslu ostvario izuzetno bitan poslovni cilj i sad ću se moći više posvetiti izlascima i uletima.
Druga dobra vijest je to što mi se na Face javila jedna maloljetnica, koju sam davno upoznao dok je imala 13 godina i bila dijete. Ali ovih dana postat će punoljetna i razvila se u prilično sočnu ženku. O da. Svaki normalan frajer sanja o tome kako se nesputano ševi s napaljenom tinejdžerkom pa tako i ja. Na meni je da pomoću nje uđem u krug napaljenih 17,18-godišnjakinja i doživim ekstazu. To je hvalevrijedan plan i treba ga ostvariti. Odmah osjećam puno veći entuzijazam!
Korak naprijed
Bilo je to bolje. Puno bolje. Moj nastup vani ovog petka ipak je puno više podsjećao na šampionske dane iz prosinca i siječnja. Bio sam u grču, nisam igrao lepršavo, no bilo je uleta, a konačno i dugih razgovora protkanih onim značajnim pogledima.
Pepermint nije loš. Sad kad sam se malo navikao na njega mogu reći da je klub dosta dobro koncipiran za igrača poput mene. U sredini je velika gužva, no može se uletiti. Po bokovima ima previše prostora i puno cura, pa je zaista teže biti pasivan nego aktivan. Sve u svemu, klub koji će svakako imati važnu ulogu u nastavku proljetne sezone.
Prvi ulet je vrlo loše prošao. Jedna je bila plava i prilično zgodna, druga nije valjala ništa. Niti jedna nije htjela pričati sa mnom, odradile su par rečenica iz pristojnosti. No, sljedeći ulet je bio pravi. Dvije omalene cure probio sam situacijskim uletom o brkatim frajerima kojih je bio pun disko. Sve je išlo prilično dobro, upoznali smo se, pričali skoro pol sata, dobio sam osmijehe i one poglede - a onda su otišle. Nisu baš bile najzgodnije na svijetu, pa nisam previše ni žalio. Uslijedila su još tri brza uleta, polusituacijska što je dobro jer kreativnost je bitna u igri. Pokušavao sam razviti neki razgovor, ali nije išlo. I onda sam još za kraj malo zašprehavao garderobijerku, s njima zbilja znam kako.
Nije još bilo ni 1 i već su me odvukli od tamo. Mogu reći da je Pepermint vrlo zanimljiv klub. Ima tu sredovječnih frajera u potrazi za ekstazom, pa i brkatih, napirlitanih, s čudnim frizurama. Ženki jako ušminkanih, do alternativki, pa su to još i one stare i pohabane. Prilika za ulet kao u priči. Pogotovo u drugom sektoru.
Nakon Peperminta završili smo pred cajkama u Daimondu. Tamo je bio neki koncert, ja sam bio spreman dati 100 i više kuna za ulaz jer su ulazili sami brutalni komadi, prebolesne ženke, najbolje noge koje sam vidio u životu, no moji wingmani su brzo odustali. Večer smo završili u Roku koji je klub za mlade nabrijane pijane pastuhe koji još k tome vole domaću limunada muziku. Tu se nisam snašao, malo mi je pao nivo fanatizma i želje, i odmah je bilo nemoguće išta napraviti. Na tome ću morati poraditi, treba cijelu večer ostati u top formi...
Što se mojih wingmana tiče, bila je to njihova katastrofalna večer. Zaista blijedo izdanje bez ijedne pozitivne stvari, posebno za Alonsa, koji je proglasio ovaj vikend ''odmaranjem od uleta'' iako nikom nije jasno čime je zaslužio taj odmor, s obzirom da sa svojim uletima u posljednje vrijeme nije daleko stigao. Svatko može kiksati, ali nagrađivati sebe za lošu igru nije produktivno.
Što se mene tiče, mogu biti zadovoljan poboljšanjima u igri, no nikako i nivoom koji sam dosegao. Daleko je to od zavodničkih i konverzacijskih sposobnosti na kojem bih bio ponosan. Nisam ulijetao najzgodnijim curama, išao sam linijom manjeg otpora, oklijevao sam prilikom uleta i spika nije bila besprijekorna, kao ni govor tijela. Ali bolje ići prema naprijed, nego stagnirati. U subotu ću imati priliku još odigrati bolje...
Ako ništa, barem sam nešto dobro odradio...
1.misija: uletiti 5 puta u jednoj večeri 
2.misija: uletiti 5 puta na cajkama
3.misija: uletiti 5 puta srednjoškolkama
4.misija: uletiti 5 puta alternativkama
5.misija: uletiti 5 puta u 5 različitih klubova
6.misija: uletiti 5 puta na Trgu
7.misija uletiti 5 puta opakim komadima
8.misija: uletiti 5 puta u Nacionalnoj
9.misija: uletiti 5 puta u kafiću
10.misija: uletiti 5 puta u shoping centru
11.misija: uletiti 5 puta u tramvaju
12.misija: uletiti 5 puta direktom
13.misija: uletiti 5 puta na kulturnim priredbama
14.misija: uletiti 5 puta u mješovite setove
15.misija: uletiti 5 puta s 'peackokingom'
16.misija: uletiti 50 puta u jednom tjednu
Sve gore i gore
Treba biti pošten i priznati: forma je katastrofalna, vrlo zabrinjavajuća. Kriza je produbljena ove srijede u Pepermintu. Mogu reći da mi je spika u strašnom padu, govor tijela ne valja ništa, a samopouzdanje skoro da ni ne postoji. Teško je reći što je tome uzrok, ali moguće da sam se ozlijedio u Saloonu prethodnih tjedana, ili se tek radi o ''prokletstvu dva zbara'' koje me prati cijeli život, a manifestira se tako što ne mogu pobariti dvije različite cure u pristojnom vremenskom razmaku.
Što se Peperminta kao kluba tiče, u kojem sam prvi put bio, mogu reći da me nije impresionirao. Riječ je o malom klaustrofobičnom prostoru, a ekipa je onak više neki umjetnički opičeni tip. Barem srijedom. Jedino mi je bila dobra garderobijerka s kojom sam malo spikao i to čak i nije bilo tako katastrofalno loše kao ostatak večeri.
Misije su preda mnom, proljeće dolazi, moram učiniti nešto i vratiti se u formu. Potrebna mi je jedna dobra večer. Ali uz ovako lošu igru teško je vjerovati da će se dogoditi. Naravno, prvi korak ka usponu mora biti kazna: 40 dana bez onanije! Jebi ga, neće biti lako uz onaj Gentlemen's Choice na Facebooku, ali treba mi čišćenje, i povećanje sirove mužjačke napaljenosti u meni.
Također, dogovorio sam odlazak u Lampaše ove nedjelje. To mi je oduvijek bio dječački san, ići na narodnjake u neku daleku selendru i tamo se upucavati lokalnim radodajkama s mogućnošću da te netko od lokalnih seljana ubije. To bi mogla biti prekretnica!
Misije!!!
''Nema više vremena!'', vikao je ogorčeno pokojni Mladen Delić, pa je onda ipak počeo histerično vikati ''Radanović, Radanović!'' jer je ipak bilo dovoljno vremena. Za mene također ima dovoljno vremena, iako se katkad čini da je voda došla do grla. No, ključno razdoblje sezone, ono od 1.4 do 1.9. tek slijedi.
Forma je u teškom padu. Nakon što sam letio na krilima euforije u prosicu i siječnju, u veljači sam tvrdo prizemljen pokušavajući se dokazati u Saloonu. Sad je vrijeme za povratak. Treba mi samo jedan dobar potez, samo jedna dobra večer i vjerujem da će se sve okrenuti.
Prvi korak ka uspjehu je naravno pritisak na samog sebe. Nema smisla mirno živjeti, jer u tom će slučaju uvijek biti isto. I baš zbog toga osmislio sam misije koje ću morati svaki tjedan kompletirati. Na taj način ću izgraditi karakter i prisliti se na aktivnu igru.
1.misija: uletiti 5 puta u jednoj večeri
2.misija: uletiti 5 puta na cajkama
3.misija: uletiti 5 puta srednjoškolkama
4.misija: uletiti 5 puta alternativkama
5.misija: uletiti 5 puta u 5 različitih klubova
6.misija: uletiti 5 puta na Trgu
7.misija uletiti 5 puta opakim komadima
8.misija: uletiti 5 puta u Nacionalnoj
9.misija: uletiti 5 puta u kafiću
10.misija: uletiti 5 puta u shoping centru
11.misija: uletiti 5 puta u tramvaju
12.misija: uletiti 5 puta direktom
13.misija: uletiti 5 puta na kulturnim priredbama
14.misija: uletiti 5 puta u mješovite setove
15.misija: uletiti 5 puta s 'peackokingom'
16.misija: uletiti 50 puta u jednom tjednu
Sljedeća četiri mjeseca imat ću će čime zabavljati. Naravno, kompletiranje misija neće biti dovoljno da bi uprava bila zadovoljna. Traže se zgodici i trofeji. Ali oni će me konačno lansirati na mjesta koja sam zapostavljao...
Boys from Fire
Alkohol definitivno nije besmislen. Mozak kad se napiješ djeluje na nekom drugom nivou, opuštenom, drskom, a katkad i maštovitom, što uopće nije loše, s vremena na vrijeme. Trijezan sigurno ne bih došao na ideju osnovati 'boy bend' koji bi se trebao zvati 'Boys from Fire', a prvi bi mu album bio 'Zlo srce'.
U spotu koji bi bend lansirao u orbitu mi bi nastupali u bijelim odijelima, golih prsa, a osim našeg kreveljenja bila bi tu i paralelna radnja: supersočna 18-godišnja balavica s previše bronzera na faci i ogromnim očurinama odjebavala bi frajere u disku, dok jedan debeli stoji sa strane, čezne za njom, ali nema muda uletiti. Naravno, pjesma bi se nekreativno zvala 'Zlo srce', kao i album, a ja bi imao solo dionicu u kojoj u trgovini štiklama prodavačici priznajem svoju beskrajnu ljubav.
I naravno, u bendu bismo morali imati jednog crnca, osjećajnog, i jednog ćelavog nabildanog kojem bi bila uloga ševljenje obožavateljica. Sad još samo moramo pronaći takvu dvojicu, koji još k tome znaju pjevati, i spremni smo za neviđenu slavu.
Cijela ova krasna fantazija, koja se nikad neće ostvariti ali se itekako može upotrijebiti kao dobar ulet, nikad ne bi nastala da nije bilo alkohola. A alkohol sam pio zato što je bilo prokleto hladno u Samoboru, kao da sam došao u Sibir.
Maškare u Samoboru nisu me impresionirale. Očekivao sam centar karnevalskog svijeta, u kojem nema tog jebenog čovjeka koji hoda okolo bez kostima od glave do pete. A kad tamo većina ekipe tek stavila neki kurac na glavu ili na oči i to je to. Dosta razočaravajuće. Bilo je par fora maski, no daleko od onog kako sam ja to zamislio u svojoj mašti. Čak ni The Beet Fleet nije nastupio maskiran, a pjevali su na glavnom trgu. Prejadno.
No, ono što sam primijetio na ovom pomalo seoskom, malograđanskom terenu, da je definitivno lakše nešto odigrati nego u recimo Saloonu. A također i hostese drukčije izgledaju: dok su u Zagrebu to djevojke koje izgledaju kao manekenke, ovdje su u jednoj birtiji to bile dvije jedre seljanke sočnih porno nogu i bedara.
Kad vidim hostese kao da popijem eliksir života. Ono lijepo iskustvo od prošlog ljeta čini se da će me držati još jako dugo. Tako sam bio euforičan i kad sam uletio jednoj skupini u Samoboru. Razgovor je išao bolje nego u Saloonu, to je sigurno. Ali onda se pojavio moj wingman Alonso i curama rekao: ''Mi moramo ići!'' i to je bilo to. Šteta.
Uslijedilo je užasno smrzavanje na karnevalu i ispijanje rakije za opstanak, pa ipak odlazak prema Zagrebu autom i smišljanje gore opisane fantazije s 'boy bendom'. Zatim kao šlag na tortu odlazak na cajke u Diamond.
Cajke kao fenomen će mi uvijek biti profesionalni izazov, no između Diamonda i nekih fancy mjesta poput Saloona i Hemmingwayja nema velike razlike. Jedino što ovdje ima više cigana. Ili su to možda juniori Dinama. Ja ne mogu skužiti razliku. I jedni i drugi su crnomanjasti, niski, imaju fine košuljice i velike oči. Također, ono što razlikuje regularne fancy klubove od cajkaških fancy klubova je veći broj frajera s tzv. 'srpskom' facom. To su frajeri jednostavnih crta lica, nešto ko Ivan Zak ili onaj Pantelić koji je igrao u Bundesligi. Bude naravno i puno frajera koji izgledaju ko najveće siledžije, i nabrijanih klinaca s puno tučnjava u karijeri. No, sve ostalo je isto: ukočenost, prezir prema nepoznatima i jedna atmosfera u kojoj meni nije jednostavno dobro odigrati. Barem ne u ovoj fazi karijere.
Nije išlo. Najnormalniji ulet naišao je na prezir. Drugog nije bilo. Na licima okolnih ženki nisam vidio ikakvu želju da nekog upoznaju. Isto kao u Saloonu. Samo seljačkije. Bilo je brutalno sočnih komada, ali kao što sam već rekao, cura koja se ne pali na mene ili ne želi barem pričati sa mnom kao da ni ne postoji.
Kriza je očita. Moja igra ne izgleda dobro. Neuvjerljiv sam, govor tijela mi je u padu, spika nije tako tečna kao prije. Forma je sve gora i gora. Čak i s onim hostesticama kojima sam bio zanimljiv tamo u Samoboru sam se mučio, nije to moje pravo lice. Pokušavam doći do odgovora u čemu je problem, što sam radio onih večeri u People'su, Aqariusu, Marashinu, a sad ne radim. Odgovor je isključivo loša vibra. Prešla je na mene ona otrovna negativna osobnost ljudi iz Saloona.
I kao takav više nisam topla osoba koja osvaja. Moramo se vratiti na pravi put. Jedini je način pronaći klubove u kojima su ljudi relativno međusobno srdačni i žele upoznati nekog novog. Tamo ću ozdraviti i vratiti svoju formu. Ovo krvarenje u kujištima djeluje ti podsvijest, a da toga nisi ni svjestan. Uvuče ti se sumnja dok tamo lupaš glavu u zid. Nećemo više tako...
Bariteljska Olimpijada: Utopija ili budućnost?
Kad je u pitanju razrada zavodništva kao sporta, mnogo sam toga osmislio u svojem životu, i mnogo se toga odigralo na terenu. No, sada u ovim zrelim godinama jasno mi je da je zavođenje žena jako široko područje i da bismo znali tko je najbolji baritelj među nama morali bismo organizirati ni manje ni više nego veliku bariteljsku olimpijadu.
Ona bi imala sportova gotovo kao i Zimske olimpijske igre, a svaki bi imao i svoje discipline. Podijelilo bi se jako puno medalja.
Sportovi na Bariteljskoj olimpijadi:
- Disko (discipline: šminkerija, cajke, alternativa, klinke)
- Nacionalna (discipline: za stolom, u holu, na kavi)
- Shoping centar (discipline: Avenue Mall, Arena, City Centar, Importane)
- Internet (discipline: chat, iskrica, facebook)
- Speed dating (discipline: masovni start, na ispadanje)
- Daygame (discipline: Trg, Tkalča, tramvaj, ispred srednje škole, Sava)
- Kulturne priredbe (discipline: muzej, kazalište, koncert)
- Vjerska okupljanja (discipline: katolički vjeronauk, Jehovini svjedoci, Šićkovci, Mormoni)
- Višeboj (disko + nacionalna + shoping + daygame + internet)
- Maraton (24 sata uleta, od 0:00 do 0:00, bez spavanja)
Hoće li Bariteljska olimpijada ikad zaživjeti? Održavala bi se svake četiri godine u lipnju, kad oni najsočniji komadi hodaju gradom. Svatko bi se mogao prijaviti samo u disciplini u kojoj je dobar, ali i u više njih, poput Phelpsa. Naravno, pobjednika višeboja i bariteljskog maratona cijenilo bi se najviše, kao glavne junake natjecanja.
Ovaj projekt zasad je samo utopija, ali jednog dana...
Not a fejker
Jeste primijetili kad se pojavi superzgodna cura u društvu da svi frajeri počnu plesati oko nje? Svaki je želi zabaviti, pričati s njom. Međutim, isto takvoj najzgodnijoj nepoznatoj curi u disku malotko će imati muda uletiti. To je tako, tek sam posljednjih godina zapravo shvatio da nakon 21. godine malotko ima volje ili muda prilaziti nepoznatim ženama i na njima graditi svoju ljubavnu karijeru. Taj nizak postotak uspješnosti ''cold approacha'' ubija moral muškaraca pa bježe od njega, ili ga koriste samo ako su ekstremno pijani.
Za mene su uleti nepoznatim curama, bilo u pravom životu ili na internetu, jedina opcija. Nemam širok krug prijateljica, od kojih bi mogao eksploatirati frendice i poznanice ili kak već to ide među prosječnim normalnim ljudima. Muško-ženska prijateljstva mi ne leže, simple as that. Kad i želim od cure napraviti frendicu, onda ona to odbija. Ili obratno. Misija teža od seksa sto puta. Pa mi ostaje ovaj teži, ali viteški dostojanstveni put do uspjeha, u kojem valja ustrajati.
Mjesec veljača bio je katastrofalan za mene. Podsjetimo, nakon što sam zbario u Aquariusu sredinom siječnja srušio sam se u krevet i dva tjedna proveo u njemu. Na početku veljače donio sam idiotsku odluku da se želim čeličiti uletima u hladnom Saloonu. Pokazalo se da tamo nije problem uletiti, ali je besmisleno. Iziskuje previše truda, a na rezultate treba čekati i čekati. Jadno. Također sam poželio krenuti redovito na narodnjake, no nisam dobio nikakvu potporu wingova. Općenito, suradnja s wingovima cijeli je mjesec bila loša. Srijedom sam izašao samo jednom i bilo je jako hladno u Gjuri.
Osim po disko klubovima, okušao sam se na ''speed dating'' turniru. Tamo se uvjerljiva 3-0 pobjeda nad Barakudom pokazala pirovom. One dvije lošije ženke mi se srećom nisu uopće javljale, a s najzgodnijom tamo je odmah puklo. Brzo sam izgubio živce i više joj se nikad javio. Fuj. Na internetu gotovo da uopće nisam djelovao, nisam imao vremena zbog raznih poslovnih obaveza. A nisam uspio ni ugovoriti spoj s fitnes trenericom kojeg ugovaram već dva mjeseca. Nakon odličnog prosinca i siječnja ovih 28 dana su bili veliko razočaranje…
Ali sada sam spreman za rat koji slijedi ovog proljeća i ljeta. Nagomilao sam ogromne količine novaca na računu, kao da se sprema nuklearni rat, spreman za 31.5. kao ključan datum moje karijere, nakon kojeg bih mogao biti nezaposlen ili dobiti poboljšani ugovor. Dokazujem svaki dan da sam najbolji na poslu, zarađujem sa strane, borim se kao lav u tom aspektu života.
Što se ljubavnih snova tiče, više nema vremena ni za lijenost ni za neodlučenost ni za odlaske na fancy mjesta i divljenje kak su tamo cure sređene i zgodne. U Khalu dolaze jebeni komadi subotom navečer. Do I fucking care!? Žena koja ne želi sa mnom u krevet ili barem popričati više ne postoji, makar imala i najbolje tijelo i facu ikad viđenu.
Od sada pa nadalje traže se samo i isključivo rezultati. Ništa drugo nije bitno. Ni dojam ni igra ni mišljenje okoline. Ne želim biti jedan od promatrača, živjeti u beskonačno velikom hrvatskom klubu ljudi koji dopuštaju da život prolazi pokraj njih, a jedino što znaju je komentirati, kritizirati i eventualno dobacivati. Jebeš prodavače magle. Jebeš fejkere. Dok imam ove ruke i ovaj mozak želim nešto stvoriti, postići, učiniti sa svojim životom.
Arsene Wenger je dobio otkaz. Debakl u finalu Carling kupa je učinio svoje. Dobio sam novog trenera koji ima nove metode rada. I želi me vratiti na pobjedničku stazu, na korak od najfinijih snova kojima sam bio tako prokleto blizu prošlog ljeta…