Alkohol definitivno nije besmislen. Mozak kad se napiješ djeluje na nekom drugom nivou, opuštenom, drskom, a katkad i maštovitom, što uopće nije loše, s vremena na vrijeme. Trijezan sigurno ne bih došao na ideju osnovati 'boy bend' koji bi se trebao zvati 'Boys from Fire', a prvi bi mu album bio 'Zlo srce'.
U spotu koji bi bend lansirao u orbitu mi bi nastupali u bijelim odijelima, golih prsa, a osim našeg kreveljenja bila bi tu i paralelna radnja: supersočna 18-godišnja balavica s previše bronzera na faci i ogromnim očurinama odjebavala bi frajere u disku, dok jedan debeli stoji sa strane, čezne za njom, ali nema muda uletiti. Naravno, pjesma bi se nekreativno zvala 'Zlo srce', kao i album, a ja bi imao solo dionicu u kojoj u trgovini štiklama prodavačici priznajem svoju beskrajnu ljubav.
I naravno, u bendu bismo morali imati jednog crnca, osjećajnog, i jednog ćelavog nabildanog kojem bi bila uloga ševljenje obožavateljica. Sad još samo moramo pronaći takvu dvojicu, koji još k tome znaju pjevati, i spremni smo za neviđenu slavu.
Cijela ova krasna fantazija, koja se nikad neće ostvariti ali se itekako može upotrijebiti kao dobar ulet, nikad ne bi nastala da nije bilo alkohola. A alkohol sam pio zato što je bilo prokleto hladno u Samoboru, kao da sam došao u Sibir.
Maškare u Samoboru nisu me impresionirale. Očekivao sam centar karnevalskog svijeta, u kojem nema tog jebenog čovjeka koji hoda okolo bez kostima od glave do pete. A kad tamo većina ekipe tek stavila neki kurac na glavu ili na oči i to je to. Dosta razočaravajuće. Bilo je par fora maski, no daleko od onog kako sam ja to zamislio u svojoj mašti. Čak ni The Beet Fleet nije nastupio maskiran, a pjevali su na glavnom trgu. Prejadno.
No, ono što sam primijetio na ovom pomalo seoskom, malograđanskom terenu, da je definitivno lakše nešto odigrati nego u recimo Saloonu. A također i hostese drukčije izgledaju: dok su u Zagrebu to djevojke koje izgledaju kao manekenke, ovdje su u jednoj birtiji to bile dvije jedre seljanke sočnih porno nogu i bedara.
Kad vidim hostese kao da popijem eliksir života. Ono lijepo iskustvo od prošlog ljeta čini se da će me držati još jako dugo. Tako sam bio euforičan i kad sam uletio jednoj skupini u Samoboru. Razgovor je išao bolje nego u Saloonu, to je sigurno. Ali onda se pojavio moj wingman Alonso i curama rekao: ''Mi moramo ići!'' i to je bilo to. Šteta.
Uslijedilo je užasno smrzavanje na karnevalu i ispijanje rakije za opstanak, pa ipak odlazak prema Zagrebu autom i smišljanje gore opisane fantazije s 'boy bendom'. Zatim kao šlag na tortu odlazak na cajke u Diamond.
Cajke kao fenomen će mi uvijek biti profesionalni izazov, no između Diamonda i nekih fancy mjesta poput Saloona i Hemmingwayja nema velike razlike. Jedino što ovdje ima više cigana. Ili su to možda juniori Dinama. Ja ne mogu skužiti razliku. I jedni i drugi su crnomanjasti, niski, imaju fine košuljice i velike oči. Također, ono što razlikuje regularne fancy klubove od cajkaških fancy klubova je veći broj frajera s tzv. 'srpskom' facom. To su frajeri jednostavnih crta lica, nešto ko Ivan Zak ili onaj Pantelić koji je igrao u Bundesligi. Bude naravno i puno frajera koji izgledaju ko najveće siledžije, i nabrijanih klinaca s puno tučnjava u karijeri. No, sve ostalo je isto: ukočenost, prezir prema nepoznatima i jedna atmosfera u kojoj meni nije jednostavno dobro odigrati. Barem ne u ovoj fazi karijere.
Nije išlo. Najnormalniji ulet naišao je na prezir. Drugog nije bilo. Na licima okolnih ženki nisam vidio ikakvu želju da nekog upoznaju. Isto kao u Saloonu. Samo seljačkije. Bilo je brutalno sočnih komada, ali kao što sam već rekao, cura koja se ne pali na mene ili ne želi barem pričati sa mnom kao da ni ne postoji.
Kriza je očita. Moja igra ne izgleda dobro. Neuvjerljiv sam, govor tijela mi je u padu, spika nije tako tečna kao prije. Forma je sve gora i gora. Čak i s onim hostesticama kojima sam bio zanimljiv tamo u Samoboru sam se mučio, nije to moje pravo lice. Pokušavam doći do odgovora u čemu je problem, što sam radio onih večeri u People'su, Aqariusu, Marashinu, a sad ne radim. Odgovor je isključivo loša vibra. Prešla je na mene ona otrovna negativna osobnost ljudi iz Saloona.
I kao takav više nisam topla osoba koja osvaja. Moramo se vratiti na pravi put. Jedini je način pronaći klubove u kojima su ljudi relativno međusobno srdačni i žele upoznati nekog novog. Tamo ću ozdraviti i vratiti svoju formu. Ovo krvarenje u kujištima djeluje ti podsvijest, a da toga nisi ni svjestan. Uvuče ti se sumnja dok tamo lupaš glavu u zid. Nećemo više tako...
Post je objavljen 06.03.2011. u 22:26 sati.