Pola puta
Prošlo je točno 20 dana otkad sam se odrekao masturbacije. Pola puta. Smiješno je što svaki moj internet projekt mora govoriti i o apstinenciji od onanije, ali valjda mi je tako suđeno.
Uostalom, zaslužio sam tu kaznu katastrofalnim nastupima u mjesecu veljači.
Mogu reći da o masturbaciji zaista mnogo toga ovisi u životu jednog muškarca. Nakon desetog dana apstinencije potpuno ti se promijeni osobnost. Kriteriji za ženke ti dramatično padnu i spreman si penetrirati u bilo što samo da probiješ taj ''čep'' koji je odjednom nastao. Vjerujem da ljudi koji hodaju s ružnim komadima vjerojatno nikad u životu nisu vršili onaniju. Teško je to drukčije objasniti. U svakom slučaju, apstinencija je ono što te prirodno tjera naprijed, iz kuće, u život, u lov. Preredovita onanija te pak čini prezadovoljnim, samodovoljnim, sretnim doma okruženim pornografijom, mekom i tvrdom koje ima apsolutno gdje god da se okreneš, posebno na televiziji i internetu. Danas seks prodaje sve, a na tebi je da drkaš - i kupuješ. E pa ja sam odlučio drukčije!
Moram priznati da je bilo grdih kriza. Svaku drugu večer susjed dere neku korpulentnu ženu, čuju se uzdasi i vrištanje kroz onaj zid koji nas dijeli debljine šperploče. Došlo mi je da se olakšam uz taj audio pornić, ali to bi bila tek izdaja, drkati na najvećeg rivala, kao da navijači Rome odu na glavni trg proslaviti pobjedu Lazija. Također već čitav niz večeri vodim cyber seks s nekom malom iz Varaždina. Već sam ju poševio u svim živim položajima, šteta što se to prek interneta ne priznaje.
U svakom slučaju, nije lako cyber se seksati bez manualne zadovoljštine na kraju. Ali može se.
Pola je prošlo, idemo dalje. Idealno bi bilo naći komada koji će obaviti posao umjesto mene, no utješna nagrada bit će korizmeni ''vatromet'' nakon 40 dana odricanja. Idealno bi bilo nakon toga nastaviti mastubirati tek jedan dan u tjednu, tako zadržati oštrinu, međutim mislim da ipak nisam toliko snažan karakter...