Nigdje nikog
Konačno sam i to dočekao, da meni neka cura prva uleti. Naravno, bila je beskrajno neugledna, s velikim greškama u crtama lica. Zapravo, ja sam njoj i zgodnoj frendici prišao vikend prije, pa joj je to bio okidač da započne razgovor sa mnom. Cijeli taj razgovor nije bio nešto posebno, ja sam bio u laganom šoku, pokušavao sam biti ljubazan i uspjeti pobjeći što prije. Ona pak kao i 99% žena nije imala spiku kojom bi nekog zadržala ili vezala uz sebe. Sve je to dosta kratko trajalo.
Srijeda navečer ponudila je još jedno od mojih skromnih izdanja. Već sam bio u pidžami spreman leći u krevet, kada je došao poziv koji se ne odbija, od Alvara koji je jedan od najveći baritelja koje sam upoznao u životu. Njegovo zlatno vrijeme je prošlo, ali da mu je potencijal ogroman i u ozbiljnijim godinama dokaz su požudni pogledi koje su mu sočne ženke upućivale gdje god se bio pojavio. Međutim, nakon tri godine veze monogamija je uzela svoje, igra mu je misterozno iščezla i trenutno se mora zadovoljiti gledanjem seksi komada i ispijanjem pive, uz pokoji 'eye contact' kao bonus.
U Gjuri je bio tvrdo. Žene ljutih crta lica u pravom r'n'b stilu od kojih sam se već pomalo odvikao. Moje lepršavosti viđene prošli tjedan jednostavno nije bilo. Ni blizu. Ispalio sam tek jedan ulet koji je naišao na hladnoću. U Pepermintu nije bilo ništa bolje. Osim šarmiranja garderobijerke, ostatak vremena nisam napravio baš ništa. A na kraju nisam dobio ni Face od male slatke njegovateljce jakni, pa sam doma išao uz lagane zvižduke navijača. ''Ajoj, moj dečko je metar i žilet pa ne smijem nositi štikle,'' požalila mi se jadna, no nekako me podjeća u licu i govoru na Dadilju s RTL-a što me sve više otpaljuje. Ipak, i dalje mi je omiljena osoba u tom prostoru.
Četvrtak je trebao ponuditi moju bolju sliku. Vratio sam se u svoj rodni grad, a tamo se po poslovnoj liniji našao i Lucas, moj trenutno najjači wingman. ''Dokazao sam se pred tobom. Kad budeš organizirao druženja s manekenkama, zovi me. Ja ću ih zabavljati, ti ih bari,'' ponosito sam se osvrnuo na događanja prošli vikend.
Izlazak je bio prilično šokantan. Dok sam izlazio iz kuće i šetao svojom ulicom već mi je bilo nešto čudno. Kad sam došao u centar grada bilo mi je još čudnije. Naime, cijelim putem do najužeg centra grada, totalne gradske špice, nisam sreo niti jednu ljudsku osobu. Postalo mi je jasno da četvrtkom ljudi ovdje uopće ne izlaze van. Jebi ga, ipak je to provincija, a ne metropola.
Jedva smo našli birc koji radi do ponoći, ostali su nam oko 11 već zatvarali vrata. Totalna komedija. Nisam mogao odoljeti i malo sam zašprehavao konobaricu u birtiji, ali moji urbani materijali zasad doživljavaju otpor u ovako maloj sredini. Morat ću ih prilagoditi.
Bilo je to tek slabašno zagrijavanje, u petak ćemo moći pokazati što znamo u ovoj nižoj bariteljskoj ligi…