Marketing
Agresija
Gledala me raširenih zjenica i stalno ponavljala: ''Kako si ti zanimljiv! Kako si ti zanimljiv! Zaljubljujem se u tebe!'' I onda smo se pobarili. I onda je sve stalo. Sljedeća dva mjeseca nisam napravio ništa u svojoj bariteljskoj karijeri. Uopće mi nije jasno što sad radim drukčije nego tada...
Kriza. Igračka kriza. Nakon što sam se konačno doveo na nivo na koji su navijači mogli biti ponosni, uslijedio je neočekivani pad i povratak u prosječnost. Analizirajući svoje nastupe ne mogu reći da mnogo toga radim drukčije nego u zlatno doba napaljenih hostesa. Spika je jednako dobra, možda i malo bolja s obzirom na nove materijale uvedene u posljednjih mjesec dana. Međutim, fali lepršavosti i jednostavno se ne dovodim u dobitne situacije, loše se krećem i imam loš 'golgeterski njuh'. Ne nalazim komade koji se pale na mene dovoljno efikasno. To je pomalo zabrinjavajuće.
Jasno mi je što su moji glavni problemi u ovom trenutku i treba ih početi rješavati redom. Prvi je naravno auto. Nedostatak automobila je određeni oblik invaliditeta i moram ga nabaviti u roku od mjesec dana. Drugi problem su wingmani. To je puno kompleksiniji problem. Lucasa uglavnom nema u gradu, a on je jedini konstantan. Očito je da u ovom trenutku ne mogu ići van s nekim tko će me pogurati naprijed, ali bar moram ići s onima koji me neće unazaditi. Možda bi bilo dobro organizirati reality show 'traži se wingman'. Ako je Paris Hilton na tu foru mogla tražiti najbolju frendicu, mogu i ja.
Tu je i treći nimalo ugodan problem zvan nedostatak samopouzdanja. Nakon prošlog ljeta letio sam terenom, kao da sam popio eliksir života. Djelovao sam bolje nego ikad, stalno bivao sve impresivniji i impresivniji. Međutim, čarolija one večeri u Macauu pomalo je iščezla, više me na drži i došlo je do pada. Treba mi da se na mene napali jedna sočna ženka, pozitivno odgovori na moju spiku i vjerujem da ću se vratiti.
I tu je i posljednji problem, a to je agresija. Igra mi je previše politički korektna, ne odajem dojam napaljenog pastuha koji zna što želi i boli ga briga ako curi to smeta. To je krajnje loše, ogroman problem, jer prošlo je doba austrougarskih uglađenih oficira koji šarmiraju žene svojim osmijehom i brčićima, bez imalo doze sirovosti. Jebi ga, to je kad te žene odgajaju kao malog, ubiju u tebi svaku muškost. Možda mi ne trebaju baš potezi pećinskog čovjeka, ali malo više fizičke inicijative ne bi škodilo. Ova ukočenost je zlo!
U ovom trenutku sam tek dobar ''drugi vozač'', idealan vodonoša bilo kojem kvalitetnom jebaču. Mogu igrati ulogu zabavnog, jebeno zanimljivog frenda koji svojom osobnošću diže atmosferu u društvu, a samim time i vrijednost glavnom zavodniku i onda on dobiva mufa, a ja komplimente kako sam fora, ali ne i mekane dijelove tijela, jer mi fali onaj jebački dio osobnosti. Nije to loše, ali nije ni dovoljno. Nisam parazit da živim od tuđih uspjeha. Vrijeme je za moj proboj na svjetsku scenu.
Kad smo već kod agresije, proveo sam zanimljivo istraživanje među ženkama i ispada da se cure zaista pale na frajere koji su se spremni potući, tako da oni manijaci od petka i nisu tako daleko od pravog puta do mufa. Ja sam ipak sportaš, uvijek ću poštivati rivale baritelje i druge ljude, a ne bi se potukao zbog neke cure nikad, jer ako je netko nesposoban sam postići svoje ciljeve, pa radilo se tu i o nanošenju fizičkih ozljeda nekoj osobi, od mene nek odjebe. Nisam ni Robin Hood ni Majka Tereza ni Superhik.
Post je objavljen 27.03.2011. u 22:56 sati.