nedjelja, 31.07.2005.
ZELENU GRANU S TUGOM ŽUTA VOĆA
Svi pisci, a osobito oni koji imaju blogove, znaju koliko je poticajna razložna i utemeljena kritika. Na primjer - ovakva:
"Vi, blogeri, nikad nećete objaviti ništa izvan bloga, jer pišete loše i dosadno!"
"A tako! Znači, ti si pročitao sve blogove i nisi našao ni jedan dobro napisan i zanimljiv post?"
"Svašta! Ne pada mi na pamet da čitam te gluposti!"
"A odakle, onda, znaš da su gluposti?"
"Otuda što su objavljene na blogu!"
Da, pametna i konstruktivna kritika svakako doprinosi kvaliteti rada!
Eto, jedan je bloger, posvećen komentiranju sportskih događaja, nenadano ostao bez inspiracije, jer mu je krepao televizor. Tek toliko da mu blog ne potone, upisao je u post stihove, ove:
Zelenu granu s tugom žuta voća
u kakvom starom Spljetskom perivoju
sanjarim s mirom dok se duša noća
i vlaga snova hvata dušu moju
Al čežnja dršće kao ptiče golo
ko plava pjesma naglo prekinuta
ko neko blijedo i beznadno kolo
ko bosi prosjak na po pusta puta
Sva ljubav moja usred ceste kisne
moje je srce od sedam komada
pod svakim mačem jedan plam da vrisne
nad mojim dahom mramorna gromada
Tmurne se misli reska svjetla boje
krv u moždine, mozak van da skoči
nad mojim mrakom sijevaju tek tvoje
tuđinska ženo, samilosne oči
I tko zna bismo li ikad saznali vrijede li navedeni stihovi išta, da se u komentarima nije javio dobronamjerni kritičar:
"Ako je to prva pijesmica koju si napisao, onda i nije tak strašno loše. Rima štima i dobro zvuči. Ali to ti ipak nije dosta za dobru pijesmu. Ona mora imati i dobar sadržaj. A ti u prvoj kitici pišeš da sanjariš - o čemu? O zgodnoj mački, sportskom autu, dobitku na lotu? Ne, nego o 'zelenoj grani s tugom žuta voća'?!? Oprosti, ali to ti je, najblažije rečeno, neuvjerljivo, da ne velim da je skroz bez veze. Onda poslije spominješ nekakvu čežnju koja 'dršće kao ptiče golo'. Koja sad čežnja, za čime, za kime??? Ništa nije jasno, a stih 'ko neko blijedo i beznadno kolo' ti je beznadna besmislica, koju si nalupao samo zbog rime. U trećoj kitici briješ nešto o ljubavi, ali prema kome? Ispada da ni sam ne znaš. S druge strane, 'srce od sedam komada' vuče na to da mutiš sa više komada u isto vrijeme, pa si u gabuli. Ali baš da ih imaš sedam? I da ti prijete mačevima i plamenom? Malo pretjerano, ne?
I šta znači 'nad mojim dahom mramorna gromada'? Možda da se šetaš kraj neke tajkunske vile i onda ti pukne mramorna ploča na glavu? Ima toga, piše po novinama. I logično da ti je onda došla 'krv u moždane, mozak van da skoči'. A tuđinska žena sa samilosnim očima je doktorica u Hitnoj. Dobro, to kužim, ali nisi trebao pisati odmah poslje nesreče, mogao si pričekati da ti se glava malo oporavi, pa bi ispalo bolje. I pijesmi bi morao staviti naslov 'Potres mozga', pa da sve odmah bude bistro.Jer ovak, neupučeni ljudi koji se ne kuže u analizu djela, niš nebudu povezali. Sve u svemu, imaš nekog dara, ali još moraš puno radit. Drugi put se bolje skoncentriraj! Pozdrav od Kritičara!"
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 01:48 - Dodaj komentar
(22) - Print
- #
četvrtak, 28.07.2005.
PLEBEJCI UVJEŽBAVAJU
Za razliku od naše spisateljske aristokracije koja je bogomdana i svugdje dobrodošla, mi - plebejci s bloga ne možemo lako naći izdavača. Nego tegobno i mukotrpno, tako da prvo namaknemo financijska sredstva za štampanje. Zbirke najuspjelijih i najzanimljivijih blogerskih uradaka.
Za taj plemeniti cilj bila sam spremna na sve, čak i podati se mrskoj propagandnoj mašineriji, ali još se nije javio nitko ozbiljno zaintirigiran mojim umijećem podavanja. Pored toga, raspitivala sam se o sklonosti domaćih poduzetnika da podupru hvalevrijedni kulturni projekt štampanja literarno najdojmljivijih materijala s blog.hr-a. Nekima se čak i dopala ideja 'podupiranja kulturnog projekta' i bez obzira što ih malo zbunjuje nepoznata riječ 'blog', pristali bi uključiti se u sve što treba, pod uvjetom da ih nitko ne traži novce.
Usprkos ne baš ohrabrujućim rezultatima, odlučila sam odgoditi razmišljanja o alternativnim metodama financiranja kao što su izdavanje čekova bez pokrića ili pljačka kladionice i umjesto toga, porazgovarati s objektivnom i informiranom osobom.
"Alternativa je jedino rješenje", saslušavši me, zaključi moja objektivna i informirana frendica Marki.
"Znači, da opljačkam kladionicu?"
"Ne, nego Ministarstvo kulture!"
"Izvrsna zamisao! A kako?"
"Putem alternativnog teatra. Proglasimo se za moderne umjetnice i tražimo da nam daju pozornicu i novac za avangardnu predstavu. Ljeto je, dvorane su prazne i moglo bi upaliti."
"Bravo Marki! Predlažem da odmah prionemo uvježbavanju naše predstave. Što kažeš na dramatizaciju isječaka iz djela nekog nobelovca, npr. Guntera Grassa? I da odlomke pomno odaberamo studioznom književnoteorijskom metodom 'protresem raskupusanu knjigu i pokupim stranice koje ispadnu', ha?"
"Ma kaj god! Baš mi se uči tekst napamet! Čemu? Kad možemo dovući na pozornicu dječji bazenčić, napuniti vodom, pa se fino brčkati i jedna drugu sapunjati."
"Da izvodimo strip-tease? Uz uzajamno dodirivanje???"
"Ne, nego performance! Dvojica domaćih umjetnika nedavno su tako zaradili 30.000 kuna! Hajde, napuni kadu i skini se da uvježbamo stvar!"
Da se razumijemo, nemam ništa protiv teatra ni avangarde, a posebno ne protiv dobivanja novca, ali bojim se da izvedba neće uspjeti. I ne, ne radi se o predrasudama jer je Marki gejlezbo orijentirana, niti o malograđanskim tabuima vezanim uz obnaženo tijelo. Ne, nego samo u ovom trenutku stvaralačkog sazrijevanja ne osjećam dovoljno duboko semantičku centriranost delikatne umjetničke vizije da me lezba skine golu i drpa pred publikom. Ipak, mnijem da bi se uzvišena artistička koncepcija daleko suptilnije realizirala kad bi tu dirljivu ulogu odigrao netko drugi, a ja da režiram predstavu, sa sigurne distance.
Ima li dobrovoljaca?
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 02:10 - Dodaj komentar
(24) - Print
- #
ponedjeljak, 25.07.2005.
UNOSNO MJESTO
Drage čitateljice, vaš omiljeni internet časopis Morona u ovom će vas broju posavjetovati kako da se obogatite, u smislu da zaista dođete do velikog novca, a ne da samo šećete po špici u lažnoj dizajnerskoj garderobi i glumite imućnu osobu.
Najjednostavnija metoda za zgrtanje novca je zapošljavanje na unosnom radnom mjestu, gdje ćete u najkraćem roku ostvariti najveće moguće prihode. No, kako karijera političarke zahtijeva dugotrajne pripreme, a vi želite uspjeh na brzinu, savjetujemo da se zaposlite u perspektivnoj privatnoj tvrtci. Međutim, morate imati vezu. Stoga, sprijateljite se sa knjigovotkinjom u obližnjem staračkom domu. Ona će, na vaš nagovor, prirediti dokumentaciju potrebnu za osnivanje jedne perspektivne tvrtke za uvoz, izvoz i ostale poslove. Kao osnivača, vlasnika i generalnog direktora prijavite najsenilnijeg štićenika doma, koji će bez problema potpisati sve papire koje mu gurnete pod nos, u zamjenu za pljosku ruma. Ostale članove managementa izaberite između njegovih kolega, pazeći da udovoljavaju visokim kriterijima poodmaklog Alzheimera.
Sebe zaposlite na radnom mjestu sekretarice generalnog, opunomoćene da ga zastupa u svim segmentima poslovanja i registrirajte tvrtku. Što vam ne bi smjelo predstavljati teškoću s obzirom da ste, zahvaljujući napucima iz našeg prethodnog broja, bili u prilici namaknuti početni kapital.
Koristeći knjigovodstvenu stručnost vaše suradnice, u posjed tvrtke upišite obilne nekretnine članova uprave. Koje, dakako, ne postoje pa ćete ih morati namaknuti metodom vještog krivotvorenja podataka.
Neko vrijeme vodite fiktivno poslovanje, presipajući iz šupljeg u prazno, a zatim kao zastupnica prosperitetne firme koja posjeduje nekretnine u vrijednosti od tri-četiri milijuna eura, samouvjereno dogovorite sastanak sa predstavnicima banke. Gramzivost bankara omogućit će vam da isposlujete kratkoročni kredit, s razbojničkim kamatama i glavnicom u visini od dva milijuna eura.
Dobivena sredstva prebacite na račune inozemnih partnera, koje ste prethodno sami otvorili.
Zatim među štićenicima doma, kojima se stanje pogoršalo, izaberite nove investitore i njihove fiktivne nekretnine pridružite imovini tvrtke, pa u drugoj banci uzmite novi kredit. Operaciju ponovite desetak puta.
Nakon toga, spakirajte kofere i zajedno sa suradnicom krenite na službeni put u inozemstvo. Dignite novac sa evropskih računa i prebacite u američke banke, te kupite nove isprave, koje uključuju američko državljanstvo i putovnice. Za tri mjeseca, kad vaši kreditori krenu s potraživanjima i u nemogućnosti da ostvare naplatu, prijave slučaj sudu i policiji, vi ćete se, kao punopravna građanka Sjedninjenih Država, rođena u Brooklynu pod imenom Maggie Maggot, baviti hotelijerskim businessom na Floridi.
Savjetujemo vam da u uobičajnu ugostiteljsku ponudu uključite i centre za mršavljenje, koji su se dokazali kao najunosnija uslužna djelatnost, iz koje možete izvući milijarde, budete li slijedili naputke naših stručnjaka, koje ćemo izložiti u jednom od slijedećih brojeva.
Dotada, u ime uredništva sprdačno vas pozdravlja
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 23:15 - Dodaj komentar
(14) - Print
- #
četvrtak, 21.07.2005.
LUDI NOVAC
Cijenjene čitateljice, vaš omiljeni internet-časopis Morona u ovom broju donosi vam dragocjene savjete financijskih stručnjaka. Budite bez brige, nećemo vas gnjaviti kompliciranim tabelama, ni burzovnim statistikama, njih razumiju samo vrhunske ekspertice, a takve sigurno ne čitaju smeće od ženskih časopisa.
Stoga, naše su preporuke prilagođene prosječnoj čitateljici, koja živi prosječnim životom obične, male, neupućene, izgubljene, siromašne bezveznjakinje. Koja, usprkos skučenim spoznajnim dometima, ipak shvaća da mora promijeniti svoj život nabolje. Ali kako?
Prvo, potražite smisao!
Priključite se prvoj suludoj, bizarnoj vjerskoj sekti za koju čujete i pobrinite se da vam vaš novi vjerski vođa izda pismenu potvrdu o inicijaciji.
Kad to obavite, bježite što dalje od njih, jer ćete u suprotnom loše proći. Oni su maheri za otimanje novca, a vi ste tek na početku. Zato, dalje krenite sami. Koristeći njihovu adresu i ime, registrirajte humanitarnu udrugu za pružanje pomoći malim, neupućenim, izgubljenim, siromašnim bezveznjacima. Kao suradnike prijavite svoje nove prijatelje, Mutavu Mandu i Ćoravog Jozu, koje ste upoznali na placu, između ćevabdžinice i smetljarskih kontejnera, dok su se skrivali pred policijskom racijom.
S obzirom da su već iscrpljeni od bježanja pred zakonom, oni će se rado uključiti u vaše savršeno legalne poslove. I pristati da njihovu nastambu, prošupljenu šupu u blizini pučke kuhinje, prijavite kao centralno skladište, a polovni kombi kojim su prevozili ukradenu robu, registrirate kao službeno vozilo humanitarne udruge.
Zauzvrat, odmah im ukažite povjerenje, opremite ih službenim potvrdama i pošaljite u obilazak velikih trgovačkih centara gdje će, kao predstavnici humanitarne organizacije, lako postići da se prehrambeni proizvodi kojima je istekao rok trajanja i ostala škart roba, umjesto u otpad istrese u njihov kombi.
Uputite ih da to smeće prepakiraju u lijepe, šarene kutije omotane crvenim vrpcama i obavijestite uredništva svih novina o postojanju, te nadasve uspješnom radu nove humanitarne udruge. Kad se novinari pojave, počnite prpošno dijeliti pripremljene poklon-pakete siromasima koji stoje u redu za pučku kuhinju.
Štogod vas pitaju, vi neumorno baljezgajte o božanskom prosvjetljenju, koje vas je nadahnulo za nesebičnu pomoć bližnjima i slične koještarije.
Naravno, čim predstavnici medija odu, Manda i Jozo spremit će preostalu robu na sigurno i baciti se na nove skupljačke aktivnosti. Jer, premda ste ih pokupili na placu, oni ipak imaju četiri razreda škole, što podrazumijeva da znaju zbrojiti dva i dva. I sposobni su u djelovanju pod okriljem legalne udruge uočiti cio niz sjajnih poslovnih mogućnosti. Koje se vas, vjerujte, nimalo ne tiču.
Vaše je vrijeme suviše dragocjeno da biste kontrolirali to dvoje kokošara, u ovoj fazi poslovanja imate prečeg posla. Prvo, skupiti adrese najuspješnijih tvrtki i privatnih poduzetnika, u zemlji i dijaspori. Zatim, poslati svima pisma na memorandumu sa pečatom udruge, u kojima maštovito opisujete vaše brojne i razgranate humanitarne djelatnosti i zaključujete zamolbom za financijsku pomoć. Da biste dobili na vjerodostojnosti, u prilogu šaljite kopije novinskih članaka o radu udruge. I treće, zovite ih telefonski i dodijavajte danonoćno, sve dok se ne odazovu na vaše molbe.
Kad sredstva počnu stizati na službeni žiro-račun, smjesta ih raspodijelite.
Nešto vašem automehaničaru, za popravke službenog vozila, a ostalo starom šulkolegi, sada vlasniku građevinske tvrtke Rekonstrukcije štala i svinjaca d.o.o. Potonje isplate pravdate renoviranjem centralnog skladišta.
Dakako, 20% inkasiraju automehaničar i građevinar, a ostalo vam isplaćuju, manjim dijelom na ruke, a većim na vaš inozemni konto. S kojeg ćete 5% svake transakcije automatski preusmjeriti na račun časopisa Morona. Možda vam se zadnja stavka čini pretjeranom ili suvišnom, ali uvjeravamo vas da je itekako opravdana.
Jer, kad-tad vaši će se nepouzdani suradnici raspojasati i doći će do kravala. Kad izbije tučnjava oko raspodjele plijena ili kad Ćoravi Jozo navali na socijalno ugroženu maloljetnicu, koja će naivno ući u šupu, misleći da tamo stvarno može dobiti humanitarnu pomoć.
Nakon obrade početnog incidenta, policijska će se istraga proširiti i ubrzo krenuti u vašem smjeru. Tada će se uplate na račun našeg časopisa pokazati dragocjenima, jer mi ćemo za vašu obranu angažirati najboljeg odvjetnika i objavljivati tekstove u kojima se krivnja svaljuje na svakoga osim na vas. Na vama je samo da izvučete iz džepa potvrdu o pripadnosti suludoj, bizarnoj vjerskoj sekti i da lupate teološke nebuloze, obogaćene božjim glasom koji se izvoljeva javljati direktno u vaše uho.
Na sudu će vas proglasiti za neubrojivu i preusmjeriti u psihijatrijsku ustanovu. Iz koje ćete izići za tri tjedna, s potvrdom da ste izliječeni od reaktivne religijske psihoze.
Kad se prašina oko slučaja slegne, oprostit ćete se zauvijek od prizemnih humanitarnih prijevara i koristeći sredstva sa inozemnog računa, krenuti u visoki business.
A kako se snaći u svijetu visokog businessa, čitajte u slijedećem broju vašeg omiljenog časopisa.
U međuvremenu, u ime uredništva, sprdačno vas pozdravlja
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 23:22 - Dodaj komentar
(7) - Print
- #
nedjelja, 17.07.2005.
NE KUŽIM, STARI MOJ!
Nećakinja me zamolila da joj posudim knjigu. Pravu, za čitanje. A ne za podmetnuti pod rasklimani stol.
Mlada dama u jeku puberteta više ne pronalazi zadovoljstvo u Barbikama i video-igricama. Traži sofisticiranije oblike zabave. Bravo! Drago mi je što nije prionula uz petparačke ljubiće, nego se obratila meni, koja imam iskustva i mogu usmjeriti mladi, radoznali um prema pravim vrijednostima. Kao što su Balzac, Dostojevski, Krleža. Koje će mlada čitateljica nakon prvih pet stranica baciti pod krevet i odjuriti na kiosk po ljubić.
A da joj dam Madame Bovary? Dobra je to knijiga, kritika i parodija ljubića, u kojoj istančani duh može naći nepresušni izvor ciničnog zadovoljstva.
Samo, istančani duhovi nisu odgajani na video-igrama, a Flaubert pripovijeda o davno prohujalim vremenima i samim time može današnjim generacijama biti ponešto nerazumljiv, ne baš zanimljiv i smrtno dosadan.
Suvremena djevojka želi duhovno zabrijati na cool literaturi, a ne na omiljenom štivu kreposnih usidjelica. Srećom, imam na polici jednu otkačenu, sočnu stvar, prvi veliki domaći hit moje generacije, koji se obraća mladima, govorom kojeg samo mladi razumiju. Majdakov Kužiš stari moj! Da, to je to!
"Kae to? Glista...je rikal duge pred Kozarom...a fakini su ga zdurali jer im je kvario posao... Kaj to znači?", zbunjeno me pita nećakinja, prolistavši nekoliko stranica.
"Znači da je preprodavao karte pred kinom, koje se zvalo Kozara."
"A zakaj? I kome?"
Da, teško je današnjoj video-generaciji objasniti nekadašnju jagmu za kino-ulaznicama. I da su spretni frajeri ne samo povremeno zarađivali, nego doslovno živjeli od tog kopa.
"Gospođa Gizela je zgledala ko Gina Lollobrigida...Ko je ta? Kaj znači 'riknuti kintu', 'kamrad', 'kurbla'? I kad je uopće napisana ta knjiga? Prije ili poslije Drugog svjetskog rata?"
"Hm, da, davno je napisana, veoma davno, u vrijeme moje rane mladosti. Nego, uzmi ti radije ljubić..."
"Može! A koji?"
"O jednoj Francuskinji koja je u mladosti čitala puno ljubića i na koncu počela samu sebe doživljavati kao junakinju romana..."
"Haha, fora! Daj mi knjigu, baš me zanima kaj je dalje bilo s tom luđakinjom madame Bovary!"
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 20:12 - Dodaj komentar
(25) - Print
- #
petak, 15.07.2005.
IZGUBLJENI RAJ
"Da me hoćeš poljubiti poljupcem usta svojih! Jer je tvoja ljubav bolja od vina", prepisuje moja frendica Marki po pedeseti puta znamenite biblijske stihove, premda je uvjerena ateistkinja. Što ne znači da nije spremna pružiti svevišnjem šansu da je razuvjeri. Tako što će, na primjer, omekšati kameno srce Male Ćići, gejlezbo cure koja više ne želi ni znati za Marki, a kamoli je spoznavati na biblijski način.
Ali ova se svejedno nada rajskim užicima, te uporno šalje mailove ispunjene pjesničkim zanosima kralja Salamona.
I gle čuda!
Odjednom stiže poruka: "Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav, niti je rijeke potopiti. Da tko daje svo imanje doma svojega za tu ljubav, osramotio bi se."
Što se Marki tiče, ona za tu ljubav ne bi dala ni pet para, a kamoli imanje. Jer mail ne dolazi od Male Ćići, nego od bivše i prošlo svršene ljubavi, crkvene orguljašice Anđelke, za koju Marki više nimalo ne haje.
"Bože, ili si me krivo shvatio", obrati se Marki u sebi višoj instanci, "ili definitivno ne postojiš."
Teško je definitivno reći nešto o božjem postojanju ili nepostojanju, ali činjenica je da je Marki često nemoguće ispravno shvatiti.
Eto, umjesto da skine Anđelku s vrata jednostavnim riječima 'skini mi se s vrata, ganjam mlađu i ljepšu od tebe', Marki se upustila u teološku raspravu, predbacujući Anđelki njezinu gorljivu predanost tom logički nemogućem i nesavršeno zamišljenom savršenom biću. Što ovu nije nimalo pokolebalo u uvjerenju da bog ne samo da postoji, nego i želi da njih dvije opet budu zajedno.
U žaru borbe protiv praznovjerja, Marki nije primijetila da je prošlo jedanaest sati. Kad je napokon ušla u queer-bar usred kvarta u kojem živi Mala Ćići, više nije bilo nikoga, osim tete s partvišem u rukama i uzvikom 'fajrunt' na ustima. Brže-bolje umiješala se među publiku koja je stajala u redu za ponoćnu premijeru u kinu preko puta. Ali tamo nije našla Malu Ćići. Ni u obližnjem parkiću, niti u supermarketu otvorenom do sitnih sati. Naposlijetku, u očaju, uđe u crkvu. Ne znajući više što bi od jada, umoči desnicu u svetu vodicu, prekriži se i pomoli.
I tek što je rekla 'amen' osjeti blagi dodir na ramenu.
"Oh, bože, pa ti ipak postojiš", ozareno je pomislila prije nego se okrenula.
"Vidiš da ipak postoji", ushićenim glasom reče Anđelka.
"Da", potuljeno će Marki, "sad znam da postoji. I da me mrzi iz dna duše!"
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 01:38 - Dodaj komentar
(15) - Print
- #
nedjelja, 10.07.2005.
GLORY GLORY HALLELUJAH!
Na užas svoje pobožne majke, mala susjeda Dančika nije u toku prvog razreda pohađala vjeronauk. Ispisala se, na svoju ruku, iz matematičkih razloga. Zato da za broj jedan smanji sumu školskih predmeta, te malo olakša tešku i pretešku torbu.
I sad njezina mama daje sve od sebe, ne bi li nagovorila svoju zabludjelu ovčicu da se slijedeće godine priključi stadu. U svakoj prilici, čak i dok metlom čisti dvorište, priča joj lijepe priče o Isusu. Naime, da je bio voljeni Božji sin-jedinac, kojeg je ovaj, iz velike ljubavi, prinio na žrtvu...
"A zakaj? Tko ga je uopće tražil da žrtvuje svojeg sina? I kome ga je žrtvoval? Sam sebi???", zgraža se dijete, neupućeno u teološke znanosti.
"Važna je svrha žrtve", nastavlja bogobojazna majka, "Isus je žrtvovan da otkupi grijehe cijelog svijeta..."
"Kaj? Da okupi grijehe???"
"Ne, nego otkupi, tako da ih Bog može oprostiti."
"A zakaj ih nije oprostil bez ikakve žrtve, kad je već dobar i svemoćan?", ne da se Dančika.
"Slijedeće školske godine upišemo te opet na vjeronauk, pa ti vjeroučiteljica bude sve lijepo objasnila, može?"
"Ne može! K'o da mi nisu dosta hrvatski i matematika, nego budem još ludosti i neblubloze odgovarala za ocjenu!", ostaje nepopustljiva mala ateistkinja.
Dakako, u tim 'neblublozama' opaža se jak utjecaj starije sestre, koja je na pragu punoljetnosti demonstrativno napustila kršćanstvo.
Za razliku od njih, moje kćeri Bibliju ne doživljavaju kao ludost i nebulozu, nego kao veoma zanimljivo štivo, u rangu Grčkih mitova. Zato sam ih zamolila da dobro razmisle o pohađanju vjeronauka. Razmislile su i upisale se, same.
Međutim, već u toku prvog tromjesečja, sa zaprepaštenjem su primijetile da ima ljudi koji doslovno vjeruju u ono što piše u Bibliji.
"Zamisli, mama, naša vjeroučiteljica zbilja misli da je Bog stvorio svijet za sedam dana!"
"A u Dječjoj enciklopediji lijepo piše da su prošle milijarde i milijarde godina dok nije nastala Zemlja i živa bića na njoj. Da odnesemo vjeroučiteljici da pročita?"
"Ne, cure, ni govora! Ona vaše namjere ne bi dobro razumjela..."
"Oh, jadna! Nismo znale da tako slabo shvaća."
"A da joj pokušamo fino, polako objasniti?"
"Ne, ne, samo biste je uznemirile i rastužile..."
"Ništa, onda ćemo se praviti da i mi vjerujemo u te priče za malu djecu iz vrtića..."
"Da je Bog napravio Adama od blata, Evu od njegovog rebra, a Atena se rodila iz Zeusove čvrge na tikvi, hahaha!"
I tako su nastavile pohađati vjeronauk, riješene da ugađaju sirotoj vjeroučiteljici. Dobra je ona, premda ne razumije prirodne znanosti i doslovno uzima judeokršćansku mitologiju, ipak ih veći dio vremena uči pjevati lijepe pjesmice. Koje moje kćeri rado pjevaju, u svakoj prilici.
Eto, baš sada, dok na rolama izlaze u dvorište, razliježu se njihovi anđeoski glasići:
"Glori glori aleluja, glori glori alelujaaaa..."
A Dančikina mama sluša, ganuto uzdiše i otire suzu, pitajući se - zašto je dragi Bog samo njoj dao kćeri-nevjernice?
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 18:20 - Dodaj komentar
(33) - Print
- #
srijeda, 06.07.2005.
NOVINE ZA TRI GROŠA
Nisam od onih koji će kategorički tvrditi da neko štivo ne valja. Mislim da se svugdje može naći ponešto zanimljivo. Nedavno sam, na primjer, iz reklamne brošurice nađene u poštanskom sandučiću, saznala da jako svjetlo, iz posebno konstruirane Extra-lux lampe, podiže raspoloženje i vitalnost te uklanja stress. Stručnjaci tvrde da djeluje na razinu nekog tamo hormona, za kojeg do prekjučer nisu znali ni da postoji.
Odmah sam se odvezla na drugi kraj grada i u novootvorenoj trgovini uzela dvije, ne baš jeftine reflektorske lampe. Specijalizirane za dobro raspoloženje, vitalnost i uklanjanje stressa. Što se odmah pokazalo točnim.
Jer, zbog toga što nisam bila izložena njihovom blagotvornom utjecaju, oćutjeh nakon kupovine zamor. Koji me nagnao da predahnem pod suncobranom obližnjeg kafića, pijuckajući gazirani napitak i odmarajući oči na idiličnom udvaranju grlica u krošnjama topola. Guuuu-guuuu...
"Trriiii!", zakriještalo je krupno stvorenje, obrušivši se među stolove kafića. Ali to nije bila vrana, ni svraka. Jer one ne prodaju novine.
"Tri groša! Skandal u Mutnoj Bistri! Otkrivena ilegalna pecara rakije iza štaglja babe Mare! Kupite novine Tri groša!"
Nevjerojatno, ali ljudi za okolnim stolovima užurbano su vadili sitniš i uzimali tu budalaštinu, samo da se riješe kolporterske napasti. Svi osim mene, koja imam karaktera. I ne dam tri kune vlasnicima smetljarske tiskovine, iz principa! Ne bih dala ni kunu! Ni pod torturom.
"Trriiiii!", oglasilo se opet čudnovato biće, meni u uho.
"Akcija Poskok! Razbijen lanac korupcije u utjecajnim krugovima konobarica i razvedenih učiteljica! Pročitajte u Tri groša!!!"
Ne želim pročitati i ne dam ništa! Brzo sam iskapila piće i krenula prema izlazu. Gdje je kolporterska kandža dohvatila rub moje košulje, dok mi je druga stala mahati raskriljenom novinom ispred nosa.
"Ekskluzivno za Tri groša!!! Pjevačica Antonela Lemozina izvještava o premijernoj predstavi Hamleta, koju nije gledala, jer nije mogla naći ulaz u dvoranu!"
Munjevitim džiju-džicu zahvatom stresla sam sa sebe zapjenjenu zvijer i potrčala prema autu.
Ali tek što sam krenula, stvor je iskočio iz busije, u letu se zakačio kukicama za brisače i obavio rep oko branika, tuleći kao uklet:
"Samo u Tri groša!!! Kolumna sa gumna!!! Iz pera naturaliziranog Zagrepčana Mileta Konjokradice!!!"
U strahu da monstrum krljuštima ne oguli farbu, stala sam i bacila tri kune u prašinu kraj ceste. Zatim s gađenjem dohvatih busen novinskih stranica i stadoh brisati kolportersku sluz sa haube. I tada mi je slučajno pogled pao na tekst, masnim slovima odštampan pri dnu predzadnje strane: "Extra-lux lampe! Akcijska prodaja! U skladištu tvrtke Krade-Trade!"
Obuzeo me bijes. Za cijenu one dvije, mogla sam kupiti dvadeset Extra-lux reflektorica! U skladištu koje se nalazi u mojem kvartu, stotinjak metara od moje kuće.
Grrrr!!! Nemam riječi za te novine - Tri groša! I više nije stvar tek u gađenju, zbog glupog sadržaja i bijedne grafičke opreme. Ne! U pitanju je duboki destruktivni nagon, koji izvire iz dna povrijeđenog srca! Mrzim ih, mrzim i mrzim!!! Kiselina mi se diže u želucu od mržnje i bijesa!
Sva sreća što sam kupila čudotvorne lampe koje liječe stress, a svakako ću svratiti i u spomenuto skladište i uzeti bar još deset komada...
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 20:34 - Dodaj komentar
(25) - Print
- #
ponedjeljak, 04.07.2005.
ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN SU MRTVI, KAD IH MARKI DOHVATI!
"Grrrr", bjesni moja frendica Marki, "osvetit ću se ja njima!"
Koliko sam upućena u Markine nedavne dogodovštine, čini se da misli na Bobija Mušicu i Rudija Bušicu, voditelje čuvenog teatra KIKS (Kulturni Instrumentarij za Kasapljenje Sadržaja). Njihova se režija bazira na metodi dramske redukcije - sve suvišno, naročito dijaloge i monologe - eliminiraju iz radnje, koja se svodi na čisti scenski pokret, te poneku eliptičnu rečenicu.
Marki je procijenila da bi se tako živahna i intelektualno nezahtjevna predstava mogla svidjeti Maloj Ćići, zgođušnoj djevojci koja gaji duboku nesklonost za komplicirane misli. I sklonost za isti spol, pa joj se gejlezbo Marki već tjednima udvara, s neodlučnim ishodom. Koji se sinoć, nakon odgledanog Hamleta, okrenuo u smjeru odlučnog 'Ne'!
Neće više imati posla s Marki, jer smatra da je ona kriva za sve! A nije, samo se potrudila da osigura mjesta u prvom redu. Ne sluteći da će slavni Bobi Mušica i Rudi Bušica, u ulogama Rosencrantza i Guildensterna, opijeni artističkim zanosom i Badelovim prozvodima, pogriješiti u scenskim koracima. I umjesto u dubinu pozornice krenuti prema rampi, prilikom dekapitiranja kokoši. Da stvar bude gora, radilo se o veoma nadarenom stvorenju koje se, svjesno ozbiljnosti uloge, toliko unijelo u izvedbu, da su prvi redovi publike ostali obilježeni tragovima njezine scenske i ujedno osobne tragedije.
Ne razumijevajući slojevitost umjetničke vizije, Mala Ćići fiksirala se samo na ono vidljivo. Štoviše, na veoma vidljive fleke od kokošje krvi duž krasne nove oprave, kupljene za otmjeni večernji izlazak, u kazalište.
Saznavši da je izvisila, Marki je odlučila povući sa sobom u propast Bobija i Rudija, njihovo viđenje Hamleta i cijeli teatar KIKS. Ovako:
"U posjetu vam dolazi blago retardirani rođak, kojem je uprava kazneno-popravne ustanove odobrila slobodni vikend i sad ne znate kamo bi s njim? Odvedite ga u teatar KIKS! Njihove su predstave sasvim usklađene s njegovim kognitivnim mogućnostima. Na primjer - Hamlet! Znameniti je monolog 'Biti ili ne biti' sveden na jedno znakovito 'Hmmm'! Jer, Hamlet je novopečeni budistički redovnik, zavjetovan na šutnju. Za razliku od Horacija, koji je također odjeven u narančastu halju, ali cijelo vrijeme glasno mantra 'Hare Krišna, Hare Rama'! Ofelija, pak, razočarana Hamletovim duhovnim stremljenjima, osobito onima u smjeru celibata, ode da se utopi. Ali ne u potoku, nego u masi muškobanjastih, oznojenih žena pred Queer-barom, na opće zgražanje dvorske elite, koja kompletno pripada šminkerskoj scijentističkoj sekti. I kao takvi, prilično su blazirani i dosadni, što se ne može nikako reći za Rosencrantza i Guildensterna, odane živopisnoj woodoo magiji, sa svim pratećim ritualima, koji će se vašem devijantnom rođaku nadasve svidjeti. Jednako kao i obred crne tantre na groblju ili scena Mišolovke izvedena kao sotonistička misa, sa ljudskim žrtvama. A završni prizor, u kojem se mali, zeleni Fortinbras spušta letećim tanjurom na mjesto pokolja, praćen zvučnim i svjetlosnim efektima koji su besramno maznuti iz Bliskih susreta treće vrste, dovest će vašeg umobolnog rođaka do ushićenja!
Sve u svemu, neobična predstava neobičnog teatra, veoma preporučljiva svima opterećenima neobičnom obiteljskom situacijom!"
"Haha, gotovi su, mrtvi, pokopani, kad ovo objavim!", likuje Marki.
"Da, ali gdje?", ne mogu suzdržati skepsu, "Bobi Mušica i Rudi Bušica na glasu su kao vrhunski umjetnici. Nitko pri pameti neće tiskati negativnu kritiku!"
"Ha, srećom, naše je novinarstvo evoluiralo! Gledaj ovo! Izdržite dijetu, hranite se skandalima! Čitajte
Moronu!!!"
"Hm, Marki, Morona se baš ne bavi visokom kulturom i teatarskim temama..."
"Ne, ali će se ovog puta, iznimno, pozabaviti. Jer, zamjenica glavne urednice bivša je žena Rudija Bušice, a ovaj joj duguje alimentaciju za proteklih šest mjeseci!"
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 00:52 - Dodaj komentar
(11) - Print
- #
petak, 01.07.2005.
MISTERIJ BOOKSA
Drage blogerice i blogeri, znam da gorite od znatiželje i sve biste dali da saznate što se zapravo zbivalo u utorak navečer u Booksi? Da, trebalo je to biti jedno decentno literarno okupljanje, na kojem blogeri pisci čitaju svoje radove objavljene u zbirci Ekran priče_03...
Možda ste, stoga, pomislili - što ću ja tamo, zašto da slušam priče koje ionako mogu pročitati u navedenoj knjižici? E vidite, pogrešno ste procijenili!
Jer, kao što izvještava grupa B.O.R.G. (u cenzuriranom osvrtu), tek što smo krenuli sa zadanim programom, odstupilo se od dogovorenog scenarija i u nezaustavljivom slijedu zakotrljali su se nepredvidljivi događaji, koji oduzimaju dah! I zauvijek će dražiti maštu svima vama, koji ste radije proveli večer kod kuće, u svojim udobnim, dosadnim gnijezdašcima.
I tako propustili vidjeti čudesnu preobrazbu mlade, suzdržane spisateljice u razularenu sadistkinju, koja izvodi zapanjujuću torturu nad bespomoćnim ljubavnikom.
Čak je i iskusni detektiv, specijaliziran za razumijevanje ženske psihe, ostao zatečen, dok je obiteljski čovjek pritisnut problemima svakodnevice, u očaju zazivao Clinta Eastwooda.
Koliko je u taj i druge skandale (kojima je obilovala večer) upleten i sam organizator, možemo tek pretpostavljati, čak i mi, aktivni sudionici.
A vama, koji ste nepromišljeno propustili događaj mjeseca, preostaje samo da danima hvatate nepouzdane tračeve i bespomoćno nagađate - tko je javno priznao erotsku fiksaciju na rođenu polusestru? Zar je netko zaista zaplesao na stolu? Tko je posjednik najzanimljivijih muških nogu? Znači li to da je istina ono što se priča o muškom strip-teaseu? I da je neka žena poslije prijetila samoubojstvom ako dotični ne pođe s njom kući? I na koncu - tko, tko je tajanstveni medijski magnat, vlasnik i glavni urednik Kosmatog Politana?
Za vas, koji niste došli u Booksu, sve će to, nažalost, ostati obavijeno velom misterije, zauvijek. Ili bar do slijedećeg javnog čitanja.
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 16:44 - Dodaj komentar
(15) - Print
- #
|
|
|
