Na užas svoje pobožne majke, mala susjeda Dančika nije u toku prvog razreda pohađala vjeronauk. Ispisala se, na svoju ruku, iz matematičkih razloga. Zato da za broj jedan smanji sumu školskih predmeta, te malo olakša tešku i pretešku torbu.
I sad njezina mama daje sve od sebe, ne bi li nagovorila svoju zabludjelu ovčicu da se slijedeće godine priključi stadu. U svakoj prilici, čak i dok metlom čisti dvorište, priča joj lijepe priče o Isusu. Naime, da je bio voljeni Božji sin-jedinac, kojeg je ovaj, iz velike ljubavi, prinio na žrtvu...
"A zakaj? Tko ga je uopće tražil da žrtvuje svojeg sina? I kome ga je žrtvoval? Sam sebi???", zgraža se dijete, neupućeno u teološke znanosti.
"Važna je svrha žrtve", nastavlja bogobojazna majka, "Isus je žrtvovan da otkupi grijehe cijelog svijeta..."
"Kaj? Da okupi grijehe???"
"Ne, nego otkupi, tako da ih Bog može oprostiti."
"A zakaj ih nije oprostil bez ikakve žrtve, kad je već dobar i svemoćan?", ne da se Dančika.
"Slijedeće školske godine upišemo te opet na vjeronauk, pa ti vjeroučiteljica bude sve lijepo objasnila, može?"
"Ne može! K'o da mi nisu dosta hrvatski i matematika, nego budem još ludosti i neblubloze odgovarala za ocjenu!", ostaje nepopustljiva mala ateistkinja.
Dakako, u tim 'neblublozama' opaža se jak utjecaj starije sestre, koja je na pragu punoljetnosti demonstrativno napustila kršćanstvo.
Za razliku od njih, moje kćeri Bibliju ne doživljavaju kao ludost i nebulozu, nego kao veoma zanimljivo štivo, u rangu Grčkih mitova. Zato sam ih zamolila da dobro razmisle o pohađanju vjeronauka. Razmislile su i upisale se, same.
Međutim, već u toku prvog tromjesečja, sa zaprepaštenjem su primijetile da ima ljudi koji doslovno vjeruju u ono što piše u Bibliji.
"Zamisli, mama, naša vjeroučiteljica zbilja misli da je Bog stvorio svijet za sedam dana!"
"A u Dječjoj enciklopediji lijepo piše da su prošle milijarde i milijarde godina dok nije nastala Zemlja i živa bića na njoj. Da odnesemo vjeroučiteljici da pročita?"
"Ne, cure, ni govora! Ona vaše namjere ne bi dobro razumjela..."
"Oh, jadna! Nismo znale da tako slabo shvaća."
"A da joj pokušamo fino, polako objasniti?"
"Ne, ne, samo biste je uznemirile i rastužile..."
"Ništa, onda ćemo se praviti da i mi vjerujemo u te priče za malu djecu iz vrtića..."
"Da je Bog napravio Adama od blata, Evu od njegovog rebra, a Atena se rodila iz Zeusove čvrge na tikvi, hahaha!"
I tako su nastavile pohađati vjeronauk, riješene da ugađaju sirotoj vjeroučiteljici. Dobra je ona, premda ne razumije prirodne znanosti i doslovno uzima judeokršćansku mitologiju, ipak ih veći dio vremena uči pjevati lijepe pjesmice. Koje moje kćeri rado pjevaju, u svakoj prilici.
Eto, baš sada, dok na rolama izlaze u dvorište, razliježu se njihovi anđeoski glasići:
"Glori glori aleluja, glori glori alelujaaaa..."
A Dančikina mama sluša, ganuto uzdiše i otire suzu, pitajući se - zašto je dragi Bog samo njoj dao kćeri-nevjernice?
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 10.07.2005. u 18:20 sati.