Svi pisci, a osobito oni koji imaju blogove, znaju koliko je poticajna razložna i utemeljena kritika. Na primjer - ovakva:
"Vi, blogeri, nikad nećete objaviti ništa izvan bloga, jer pišete loše i dosadno!"
"A tako! Znači, ti si pročitao sve blogove i nisi našao ni jedan dobro napisan i zanimljiv post?"
"Svašta! Ne pada mi na pamet da čitam te gluposti!"
"A odakle, onda, znaš da su gluposti?"
"Otuda što su objavljene na blogu!"
Da, pametna i konstruktivna kritika svakako doprinosi kvaliteti rada!
Eto, jedan je bloger, posvećen komentiranju sportskih događaja, nenadano ostao bez inspiracije, jer mu je krepao televizor. Tek toliko da mu blog ne potone, upisao je u post stihove, ove:
Zelenu granu s tugom žuta voća
u kakvom starom Spljetskom perivoju
sanjarim s mirom dok se duša noća
i vlaga snova hvata dušu moju
Al čežnja dršće kao ptiče golo
ko plava pjesma naglo prekinuta
ko neko blijedo i beznadno kolo
ko bosi prosjak na po pusta puta
Sva ljubav moja usred ceste kisne
moje je srce od sedam komada
pod svakim mačem jedan plam da vrisne
nad mojim dahom mramorna gromada
Tmurne se misli reska svjetla boje
krv u moždine, mozak van da skoči
nad mojim mrakom sijevaju tek tvoje
tuđinska ženo, samilosne oči
I tko zna bismo li ikad saznali vrijede li navedeni stihovi išta, da se u komentarima nije javio dobronamjerni kritičar:
"Ako je to prva pijesmica koju si napisao, onda i nije tak strašno loše. Rima štima i dobro zvuči. Ali to ti ipak nije dosta za dobru pijesmu. Ona mora imati i dobar sadržaj. A ti u prvoj kitici pišeš da sanjariš - o čemu? O zgodnoj mački, sportskom autu, dobitku na lotu? Ne, nego o 'zelenoj grani s tugom žuta voća'?!? Oprosti, ali to ti je, najblažije rečeno, neuvjerljivo, da ne velim da je skroz bez veze. Onda poslije spominješ nekakvu čežnju koja 'dršće kao ptiče golo'. Koja sad čežnja, za čime, za kime??? Ništa nije jasno, a stih 'ko neko blijedo i beznadno kolo' ti je beznadna besmislica, koju si nalupao samo zbog rime. U trećoj kitici briješ nešto o ljubavi, ali prema kome? Ispada da ni sam ne znaš. S druge strane, 'srce od sedam komada' vuče na to da mutiš sa više komada u isto vrijeme, pa si u gabuli. Ali baš da ih imaš sedam? I da ti prijete mačevima i plamenom? Malo pretjerano, ne?
I šta znači 'nad mojim dahom mramorna gromada'? Možda da se šetaš kraj neke tajkunske vile i onda ti pukne mramorna ploča na glavu? Ima toga, piše po novinama. I logično da ti je onda došla 'krv u moždane, mozak van da skoči'. A tuđinska žena sa samilosnim očima je doktorica u Hitnoj. Dobro, to kužim, ali nisi trebao pisati odmah poslje nesreče, mogao si pričekati da ti se glava malo oporavi, pa bi ispalo bolje. I pijesmi bi morao staviti naslov 'Potres mozga', pa da sve odmah bude bistro.Jer ovak, neupučeni ljudi koji se ne kuže u analizu djela, niš nebudu povezali. Sve u svemu, imaš nekog dara, ali još moraš puno radit. Drugi put se bolje skoncentriraj! Pozdrav od Kritičara!"
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 31.07.2005. u 01:48 sati.