ponedjeljak, 15.08.2005.
ĐAVOLJI ELIKSIRI
Sve donedavno naša se susjeda Magda Klopotec odlikovala krajnje agnostičkim stavom spram lingvističkih pitanja. Takvim koji isključuje upotrebu pridjeva kao što su 'agnostičko' ili 'lingvističko' i općenito ne daje ni pišiva boba za pravo značenje riječi.
Ali sa starošću došla je mudrost i potreba da se stvari preciziraju. Te je dom za umirovljenike, sa zagriženom dosljednošću, stala nazivati 'krepavalištem', riješena da se 'nigdar ne bu dala tam otpelati'. No, kad ljudi krenu filozofirati više se ne mogu zaustaviti i svakog trenutka dolaze nove ideje, osobito one nepozvane.
Tako je i Klopotecka prošlog tjedna radikalno promijenila mišljenje o 'krepavalištima'.
"Neki moji iz Kluba pemzionera su prešli tam i veliju da nije tak jako grdo", gundrala je onemoćalo iz ligenštula, sastavljajući literarno djelo pod naslovom 'Moja oporuka'. Dok su glavni likovi sastavka, nećak i njegova ženica, vrijedno poslovali oko svoje buduće kućice. Koju namjeravaju prodati 'čim staroj uvale sedative u krepavalištu, a oni preuzmu skrbništvo i uz malo sreće kapnul bude keš na ruke za kojih mjesec dana, tak da imaju za more u postsezoni', čula sam razgovjetno kako naglas kuju planove, čim bi Klopotecka odložila slušni aparat, da osigura tišinu za poslijepodnevni drijemež.
Iako se nikad ne bih učlanila u klub fanova susjede Klopotec, diljem kvarta poznate pod nickom 'stara coprnica', osjetila sam se ponukanom da nešto poduzmem. Spustila sam joj preko plota u krilo komplet vitamskih eliksira, 'za energiziranje klonulog i iscrpljenog organizma u poodmakloj dobi'. Koji sam dobila na dar od svog zakonitog Debelog, za osvetu nakon jedne žestoke bračne razmirice. U toku primopredaje paketića zamolila sam Klopotecku da još jednom razmisli o odluci.
"Nemam se kaj predomišlati, više nisam za niš", zaječala je slomljeno, "provela bum još ovaj vikend u staroj hiži i onda idem v dom, pa kak bude - bude."
"Super bude tam!", doviknuo je nato optimistično nećak s krova, zamjenjujući dotrajale crijepove.
"Niš se vi ne brinite, teta", dodala je uvjerljivo njegova žena, premazujući lakom stolariju na kuhinjskom prozoru.
Do nedjelje je kućica zasjala novim sjajem i Klopotecka ustade iz ligenštula, oslonjena o brižne rođake, da zadnji puta pomno promotri svoje gnijezdašce, sa suzama u očima, jer sutra odlazi.
I zaista, danas ujutro mladi je par stigao u dogovoreno vrijeme i nalegao na zvonce kraj ulaznih vrata. Moje. Naime, zvonili su susjedi, ali ona se ne odaziva.
"Ne čuje zvono", pojasnila sam, "skinula je slušni aparat."
Da, Klopotecka običava skinuti aparat kad šiša travu u dvorištu, da se ne maltretira brundanjem kosilice. To što ostatak čovječanstva u krugu od pet kilometara nema privilegiju da po želji isključi sluh, ne zabrinjava je odviše. I
dok stara coprnica u punoj formi žustro trčakara travnjakom, nećak i ženica izbezumljeno je promatraju iz mojeg dvorišta i odašilju pantomimičke signale.
Naposlijetku ih je zamijetila.
"Ste spremili stvari, teta? Danas idete u dom!"
"V krepavalište? Kajgod! Nikam ja nejdem!"
"Ali dogovorili smo se..."
"Sam se predomislila!"
"Teta, dajte se saberite", preklinjali su rođaci, "sjetite se kak vam je prošli tjedan bilo loše."
"Nije meni bilo loše, nego sam se štela malo odmoriti. A sad sam ko bog! Pijem eljiksire kaj mi je dala suseda i osećam se dvajst let mlađa!"
"Koje vražje eliksire?", očajnički su gunđali proračunati dobročinitelji, rastajući se od svojih lijepih planova.
"Vitaminske", uslužno pružih objašnjenje, "čine čuda, uvjeravam vas! Energiziraju organizam efikasnije nego boravak na moru, u postsezoni. Dakle, kao što vidite, tetka se savim dobro snalazi bez vas i više nema potrebe da se dulje zadržavate ovdje!", najurila sam ih bez milosti.
U nekoj drugoj prilici vjerojatno bi ih ponudila kavicom, tako da mogu natenane kinjiti i podbadati, ali danas nemam vremena. Putujem na more i do rujna namjeravam odmarati uši od Klopoteckine kosilice, osluškujući idilični šum valova.
Srdačan pozdrav,
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 16:48 - Dodaj komentar
(34) - Print
- #
četvrtak, 11.08.2005.
ODAVDE DO VJEČNOSTI
Cijenjene čitateljice, vaš omiljeni internet-časopis Morona u ovom vas broju savjetuje kako da izgradite duboko, iskreno prijateljstvo koje će trajati zauvijek. Pod pojmom 'prijateljica' većina žena podrazumijeva osobu istog spola koja je uvijek spremna da nas sasluša i pruži bezrezervnu podršku. Lijepo zvuči, ali nemojmo pretjerivati - takvu uslugu nije nam pružala ni rođena majka, iako nas je osobno donijela na svijet u najtežim mukama, što nam nikad nije oprostila.
Dakle, ovdje ne govorimo o androidu iz prozvodne serije 'savršena sestra milosrdnica', nego o najboljoj prijateljici. Onoj, koju već imate i premda su vaši odnosi veoma skladni, idilični, čak i harmonični, ponekad vas zasmeta pokoja sitnica. Na primjer, kad vam za rođendan pokloni self-help priručnik pod naslovom 'Zašto moji tretmani ljepote nikad ne uspijevaju'? Ili 'Kako prevladati početničke greške u seksu'? Naravno, ona se samo šali, a inače je veoma dobronamjerna. Kao takva, predstavlja vam dragocjeni orijentir u životu - kad ste u dubiozi oko kakve životne odluke, dovoljno je saslušati njezin savjet, koji je savršeno pogrešan i onda učiniti baš suprotno.
Ali ona nije samo dragocjeni savjetodavac, nego upotpunjuje vaše društveno biće, postavljajući se kao posrednik između vas i ostatka čovječanstva. Takoreći, kao medij. Masovne komunikacije. Koji radi od 0 do 24, neumorno obavješćujući vašu županiju o tome gdje ste bili, što ste radili i s kime, što ste pričali, o kome, i tako osigurava da u vašim socijalnim kontaktima sve bude svima kristalno jasno, bez nedoumica i zabluda.
Osim toga, ona nikad neće dozvoliti da se dosađujute, sami doma. Umjesto toga, omogućit će da se dosađujete pored nje, slušajući beskrajna naklapanja o njezinim problemima i dilemama, koje ni slučajno nikome ne smijete ispričati, inače će se naljutiti i odlučiti da vas ubuduće mora stalno imati na oku.
Pored svega navedenog što čini za vas i umjesto vas, ona vam redovito preotme svakog muškarca s kojim nešto započnete. Zna da ste duboko u sebi nesigurni zbog odgovornosti koju iziskuje ljubavna veza, pa vam izlazi ususret i nesebično preuzima vašu brigu na sebe. No, usprkos nesumnjivo plemenitim intencijama, ta navika dugoročno može prerasti u problem i pokvariti vaše lijepe odnose. Zato je važno da stvar riješite odmah, u prvoj fazi, želite li sačuvati trajno prijateljstvo i uzdići ga na kvalitetniju razinu.
U tu svrhu preporučamo da nekoliko dana šećete ispred najbližeg zatvora, sve dok ne puste van željeni primjerak. Prave muškarčine, prekrivene tetovažama, ožiljcima i dronjavom potkošuljom, za koju misli da je šminkerska atletska majica.
Iako baš ne djeluje magnetski privlačno, opći dojam popravlja njegov osmijeh - umiljat, nježan i pitom, bez zuba. Svjedočeći da se iza grube vanjštine krije osjećajna duša, koja želi biti voljena, mažena, pažena, zbrinuta i poslužena u svakom pogledu i trenutku.
Nekako izdržite s njim dva dana, a onda će se pojaviti prijateljica i obaviti svoju misiju. Naravno, ona ne želi trajnu vezu s njim, pa joj morate dati podstreka. Tako što ćete svako malo, u suzama, priznati da ste još zaljubljeni u njega.
Ipak, kad se nakon nekog vremena pojavi kod vas izbezumljena, s podljevom ispod oka, pružite joj svoje suosjećanje i osudite njegovo ponašanje. Te u istom dahu dodajte da biste mu vi ipak dali još jednu šansu, kad biste kojim sretnim slučajem bili na njenom mjestu. Ali neka vaše mišljenje ne uzme za važeće, jer je krajnje subjektivno, s obzirom na pritajenu ljubav koja još nesavladivo tinja u vašem srcu. To će očitovanje ostaviti veoma dubok dojam i ubrzo ćete biti pozvani na vjenčanje. Radosno prihvatite ulogu kume i poklonite joj knjigu pod naslovom 'I ja mogu pripremiti jestivi obrok', u kompletu sa Zepter-posuđem, te kacigom od istog materijala, uz koju ide priručnik 'Osnove samoobrane'.
Već na svadbi možete slobodno prihvatiti udvaranje muškarca koji vam se najviše svidi, bez bojazni. Jer, ona vam više nikog neće preoteti. Samo, pripazite da nije iz mladoženjine škvadre.
Do slijedećeg čitanja, u ime uredništva sprdačno vas pozdravlja
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 18:55 - Dodaj komentar
(18) - Print
- #
ponedjeljak, 08.08.2005.
ZLO POD SUNCEM
"Bolja je zloća muška nego dobrota ženska", piše u Bibliji, Knjiga Sirahova - 42,14. Nije čudo, s obzirom na svinjariju koju je Eva izvela na samom početku. A da ne bi sve ostalo na mitovima i bajkama, suvremena znanost daje svoj doprinos. Neki psiholozi i psihijatri sasvim ozbiljno tvrde, čak i pred TV-kamerama, da su žene majstori emocionalnog mučenja te da je obiteljsko nasilje često izazvano perfidnim ženskim podbadanjem.
Što nam preostaje, nego da im damo za pravo? Ipak se radi o stručnjacima, a ne tobože učenim balkanskim mulcima koji klepeću bez veze, pod utjecajem vjekovnih predrasuda i Badelovih proizvoda. Jer, ženska zloća nije specijalitet samo našeg podneblja. Na svim kontinentima žene bezdušno zlostavljaju muškarce. Evo jednog potresnog primjera iz Afrike:
U državi Runadi, žena iz plemena Tutsi udala se za Hutua i dovela ga, siromašnog i gologuzog, u kuću svojih roditelja, vjerojatno podlo računajući da će tako imati veću vlast nad mužem.
No, ubrzo su Hutui krenuli u rat i tako se sirotom papučaru ukazala prilika. Posjetila su ga naoružana subraća, s ponudom da se smije pridružiti njihovoj vojsci i steći status pravog muškarca, pod uvjetom da likvidira sve članove svoje Tutsi obitelji. Ali njegova je izdajnička žena podmuklo i huljski prisluškivala razgovor, te smjesta pokupila njihovo dvoje male dječice i pobjegla s njima u šumu. I stoga je jadni potlačeni muž imao prilike utamaniti samo tasta, punicu i ženinu maloljetnu braću i sestre, koje ova podla kučka, na svu sreću, nije dospjela probuditi i povesti u zbjeg. Time se donekle dokazao pred suborcima, ali ipak je jadnik trpio sramotu, jer su mu žena i djeca lukavo umakli.
Umjesto da ostanu s ocem i prihvate njegove odluke, radije su se danima smucali kroz idiličnu tropsku guštaru, sve dok ih nije našla skupina suplemenika i prevela do sigurnog teritorija. Nakon rata započeli su novi život i žena kao žena, jasno - upoznala je drugog muškarca, ne razmišljajući više o svom zakonitom mužu. Tipično ženski glupo i zlobno, priželjkivala je, a naposljetku i samu sebe uvjerila da je ovaj poginuo u borbi.
No, ostavljeni i osramoćeni Hutu muž ipak je preživio i odsjedivši, po mudroj i pravednoj odluci međunarodnog suda, samo pet godina zbog ratnih zločina, riješio potražiti svoju obitelj. Koja mu po zakonu pripada i takoreći - predstavlja njegovo vlasništvo. Saznavši da se prijetvorna ženturača ne samo kurvala s drugim, nego čak i registrirala preljubništvo kao tobožnju bračnu zajednicu, nije upotrijebio fizičku silu, premda bi bila savim opravdana, nego je civilizirano poveo parnicu. Tužio je besramnicu zbog zločina nad zločinima, nepojmljivog u svakoj poštenoj patrijarhalnoj sredini, a naročito tamo gdje crkva igra istaknutu ulogu. Naime, zbog bigamije, odnosno biandrije i zahtijeva imovinsku odštetu te pravo da viđa klince. Na koje se više nimalo ne ljuti i odavno im je oprostio što su, pod utjecajem majke-guje, drsko pobjegli i skrivali se pred rođenim ocem, dok ih je izbezumljeno tražio, sa sjekirom u ruci.
Njegova je benevolencija tolika da ne zamjera čak ni ženi, neka ostane s drugim, kad je već takva gadura i bludnica, samo neka mu isplati nešto novca i pripiše na njega kuću u kojoj su nekad zajedno živjeli, onu iza koje još uvijek leže članovi njezine obitelji, u plitkim grobovima. Zauzvrat, on je spreman prijeći preko svih poniženja, uvreda i duševnih boli, koje mu je zla vještica nanijela, dobrostivo je odriješiti od bračnih obaveza i pomirljivo pustiti da ide svojim putem.
Dobra li čovjeka!
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 23:53 - Dodaj komentar
(18) - Print
- #
subota, 06.08.2005.
LJUDI BEZ KRIVNJE
Premda nije sasvim lišena savjesti, moja frendica Marki krajnje je nesklona osjećaju krivice. Opterećuje, kontraproduktivan je, besmislen i čemu onda uopće koristiti riječi poput 'oprosti', 'žao mi je', 'sorry'?
Ipak, sinoć se na svom redovitom lezbo-chatu morala zamisliti.
"Izvini se zbog genocida!", inzistirala je Evgenija, mlada djevojka iz Stare Pazove. Marki mrzi politiku i odmah bi je poslala k vragu, ako ne i bestraga, da nisu prije razmijenile fotke. Koje svjedoče da Evgenija tako dobro izgleda, da ni haljinica načičkana kokardama ne može pokvariti dojam. Stoga Marki nastavi razgovor:
"Pošalji mi fotku u mokroj majici, pa ti se izvinem!"
Fotka iznad svih očekivanja začas je ispunila ekran Markinog monitora i ova se, promatrajući detalje, spremno izvine na desnu i na lijevu stranu, za Pavelića i za Tita, iako ni ona, niti itko iz njezine obitelji nije pripadao ni ustašama, ni partizanima.
"Dobro! Ajd' se sad izvini za Oluju!"
Marki se oćutje kao da je opaučena mokrom majicom posred nosa i već joj kletve stadoše navirati u tipkovnicu, kad pomisli: "Cura je mlada i dezinformirana, nagovorit ću je na zajedničko ljetovanje i na plaži obasjanoj mjesečinom objasniti činjenice iz novije povijesti, pa će promijeniti mišljenje."
Potaknuta plemenitim pedagoškim stremljenjima i Evgenijinom fotkom u topiću i vrućim hlačicama, Marki se izvine za Oluju, Bljesak i Vukovar.
"A sad reci da ti je mnogo žao šta uradiste od Srebrenice!"
"Mi??? Smo krivi za Srebrenicu???", zaprepasti se Marki.
"Jeste! Proneli ste svetom lažnu propagandu o tom mestu srpskog stradanja!"
Marki se zagleda u dugonogu Evgeniju, ispruženu ispod šljive, u bikiniju, pa pomisli 'kad je bal - nek je bal' i izvini se za ustaško-masonsko-muslimansko-belosvetske laži o Srebrenici, Foči, Bijeljini i Sarajevu.
A od Evgenijine izazovne poze u tangama prvo je zanijemila, a zatim stala gorljivo moliti oprost za bombardiranje Beograda, u prošlom i pretprošlom ratu, te zbog bacanja atomske bombe na Hirošimu, do čega sigurno ne bi došlo da takozvana Hrvatska nije napala vasceo svet.
U očekivanju nudističkih sličica, stala se, pak, unaprijed ispričavati za eventualnu buduću agresiju hrvatske vojske na Srbiju, koja će nemilice pročačkati Čačak, razvaljati Valjevo, a od Niša neće ostati niš.
Međutim, tada se veza prekinula.
Nezadovoljena, Marki stade surfati srpskim sajtovima, u potrazi za neodoljivom Evgenijom. Ali, umjesto nje našla je nekog još zanimljivijeg. Samu sebe!
Naime, svoju fotku i nick pored vrištećeg naslova: "Istina izlazi na videlo! Srbi su nedužne žrtve i nikad ni za što krivi! Kaže Hrvatica iz Zagreba, moleći oprost za zlodela svog genocidnog naroda!"
I sve to na jednom opskurnom ultranacionalističkom portalu, okićenom gusarskim zastavama, ispod kojih se vidi kako kapetan kuka Dragan, vojvotkinja Šešeljka nariče, a general Mladić ostario, od tuge zbog poraza.
Premda je do otkrića svoje nehotične suradnje sa radikalima došla u dva u noći, smjesta je dojurila k meni, zasjela za moj comp i usredotočila se na hackerski obračun. Legije virusa, crva i otrovnih žaba obavile su zadatak i četnička se virtualna slikovnica začas raspala u paramparčad.
"Lijepo, Marki, ali zakaj to nisi obavila kod sebe?", nisam izdržala a da ne pitam.
"Zbog tvoje moralne podrške. Osim toga, kaj ako imaju program za detekciju napadača, pa uzvrate protunapadom? Meni comp treba, obilazim lezbo-forume i tražim curu za ljetovanje. Dakle, bolje da zeznu tvoj!", izvali Marki, bez imalo grižnje savjesti.
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 21:50 - Dodaj komentar
(18) - Print
- #
četvrtak, 04.08.2005.
TALENTI I OBOŽAVATELJI
"Tatek je prešel na vječna lovišta", objavi mi neki dan rođak, strinine šogorice nećak, "imamo situaciju - treba nabaviti svećenika!"
"To bar nije problem, tatek je kršten, ne?"
"Da, čak je i išel u crkvu, par puta, samo nije baš vjeroval u dogme, na primjer u onu da bog postoji. Kaj ne bi bilo problem, da to nije izvalil pred župnikom. Onda kad je tražil službenu ispisnicu iz crkve. Župnik se tak rasrdil da je celi slučaj stavil na internet i sad svi znaju da tatek više ne pripada svetoj mamici crkvi. Svi, osim mamice, koja nema pojma kaj je to opće net. I očekuje kršćanski ukop. E sad, tu ulaziš ti u igru. Ideš na onaj blog, pa daj prosim te, nađi tam nekoga, ne mora biti pop. Može i student teologije. Ili glumac koji zna odverglati litaniju. Platim mu 200 eura, na - drži novce! Sprovod je preksutra, uzdam se u tebe!"
Jasno, ne mogu ostaviti familiju na cjedilu. Ali krenem li objašnjavati problem na blogu, dok naiđem na odaziv - moglo bi potrajati. Stoga, otrčala sam svojoj frendici Marki i izložila stvar. Ova se zaprepasti i stade me uvjeravati da je Robert De Niro jedina osoba u povijesti koja je dobro odglumila svećenika i da kaj mi pada na pamet?
Kad sam izvadila novac, zaključila je da nije sasvim neizvedivo, ako je mogao De Niro, može i netko drugi, ima talenata, samo ih treba prepoznati.
I stvarno, u zadani čas rodbina i znanci okupili su se na groblju, a onda se pojavio i velečasni.
"Kak je mladi, još mu brada ne raste", komentirale su dvije bakice, koje su potegnule iz devetog sela da isprate rođaka, "i lepo mu stoji halja!"
Moram priznati, i sama sam se začudila kako Marki dobro izgleda u haljini, šteta što je češće ne nosi.
"Faljen Isus!", pozdravi Marki operetnim tenorom, kojim se i inače glasa, kao gejlezbo transrodna osoba.
"U ime Oca i Sina i Duha svetoga! Amen! Braćo i sestre, sastali smo se da ispratimo našeg dragog brata, koji je pozvan u dom Oca nebeskoga. Svidjelo se Gospodinu svemogućemu pozvati brata našega k sebi",
dobro započe Marki, ali dalje - što biva kad se dođe Gospodinu - ni mukajet! Nego se zagleda u nebeski svod, tražeći inspiraciju. Kako ova nikako nije dolazila, obrati se višoj instanci:
"Gospodine Isuse Kriste!!! Ti si rekao svojim apostolima: mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem, ne gledaj naše grijehe nego, nego...smiluj se! Jaganjče božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj se!", zavapi Marki i ponovi pet-šest puta, za svaki slučaj.
Kako je Isus nadasve milostiv, molba bijaše uslišena. I Marki se prisjeti pravih riječi. Dobro, možda ne baš pravih, ali donekle prikladnih:
"Gospodine, spomeni se sluge svojega kojega si danas s ovog svijeta pozvao k sebi...U krilo Abrahamovo anđeli ga ponijeli..."
Nažalost, milost nadahnuća nije dugo trajala, pa Marki opet zapne i što bi drugo - stade usrdno moljakati:
"Gospodine, smiluj se! Kriste, smiluj se! Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam grijehe naše..."
I Bog se opet smilova i posla Marki ulomak iz mise:
"Gospodin s vama. I s duhom tvojim. Hvalu dajemo Gospodinu Bogu našemu. Dostojno je i pravedno. Uistinu, dostojno je i pravedno, pravo i spasonosno, svagda i svagdje zahvaljivati tebi, Oče sveti..."
Zatim se spremno javio 'Gospodin Bog Sabaot', te 'hosana u visini', pa preko 'ispovjedam se Bogu svemogućemu' dogurala je nekako Marki do čitanja Evanđelja.
"To ni tak kak naš župnik služi", zbunjeno je primijetila jedna od bakica.
"Daj čkomi, Bara, niš ne razmeš", prekori je druga, "mladi velečasni se tek zaredil, valjda se tak učiju po novome. Meni se praf dopada."
I koliko god nevjerojatno zvuči, mnogima se veoma svidjela neobična služba velečasnog Marka.
Eto, možda žene nisu stvorene da budu katoličke svećenice. Ali neke mogu biti itekako dobri svećenici.
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 19:42 - Dodaj komentar
(18) - Print
- #
|
|
|
