::LUCY FAIR::

subota, 06.08.2005.

LJUDI BEZ KRIVNJE

Premda nije sasvim lišena savjesti, moja frendica Marki krajnje je nesklona osjećaju krivice. Opterećuje, kontraproduktivan je, besmislen i čemu onda uopće koristiti riječi poput 'oprosti', 'žao mi je', 'sorry'?
Ipak, sinoć se na svom redovitom lezbo-chatu morala zamisliti.
"Izvini se zbog genocida!", inzistirala je Evgenija, mlada djevojka iz Stare Pazove. Marki mrzi politiku i odmah bi je poslala k vragu, ako ne i bestraga, da nisu prije razmijenile fotke. Koje svjedoče da Evgenija tako dobro izgleda, da ni haljinica načičkana kokardama ne može pokvariti dojam. Stoga Marki nastavi razgovor:
"Pošalji mi fotku u mokroj majici, pa ti se izvinem!"
Fotka iznad svih očekivanja začas je ispunila ekran Markinog monitora i ova se, promatrajući detalje, spremno izvine na desnu i na lijevu stranu, za Pavelića i za Tita, iako ni ona, niti itko iz njezine obitelji nije pripadao ni ustašama, ni partizanima.
"Dobro! Ajd' se sad izvini za Oluju!"
Marki se oćutje kao da je opaučena mokrom majicom posred nosa i već joj kletve stadoše navirati u tipkovnicu, kad pomisli: "Cura je mlada i dezinformirana, nagovorit ću je na zajedničko ljetovanje i na plaži obasjanoj mjesečinom objasniti činjenice iz novije povijesti, pa će promijeniti mišljenje."
Potaknuta plemenitim pedagoškim stremljenjima i Evgenijinom fotkom u topiću i vrućim hlačicama, Marki se izvine za Oluju, Bljesak i Vukovar.
"A sad reci da ti je mnogo žao šta uradiste od Srebrenice!"
"Mi??? Smo krivi za Srebrenicu???", zaprepasti se Marki.
"Jeste! Proneli ste svetom lažnu propagandu o tom mestu srpskog stradanja!"
Marki se zagleda u dugonogu Evgeniju, ispruženu ispod šljive, u bikiniju, pa pomisli 'kad je bal - nek je bal' i izvini se za ustaško-masonsko-muslimansko-belosvetske laži o Srebrenici, Foči, Bijeljini i Sarajevu.
A od Evgenijine izazovne poze u tangama prvo je zanijemila, a zatim stala gorljivo moliti oprost za bombardiranje Beograda, u prošlom i pretprošlom ratu, te zbog bacanja atomske bombe na Hirošimu, do čega sigurno ne bi došlo da takozvana Hrvatska nije napala vasceo svet.
U očekivanju nudističkih sličica, stala se, pak, unaprijed ispričavati za eventualnu buduću agresiju hrvatske vojske na Srbiju, koja će nemilice pročačkati Čačak, razvaljati Valjevo, a od Niša neće ostati niš.
Međutim, tada se veza prekinula.
Nezadovoljena, Marki stade surfati srpskim sajtovima, u potrazi za neodoljivom Evgenijom. Ali, umjesto nje našla je nekog još zanimljivijeg. Samu sebe!
Naime, svoju fotku i nick pored vrištećeg naslova: "Istina izlazi na videlo! Srbi su nedužne žrtve i nikad ni za što krivi! Kaže Hrvatica iz Zagreba, moleći oprost za zlodela svog genocidnog naroda!"
I sve to na jednom opskurnom ultranacionalističkom portalu, okićenom gusarskim zastavama, ispod kojih se vidi kako kapetan kuka Dragan, vojvotkinja Šešeljka nariče, a general Mladić ostario, od tuge zbog poraza.
Premda je do otkrića svoje nehotične suradnje sa radikalima došla u dva u noći, smjesta je dojurila k meni, zasjela za moj comp i usredotočila se na hackerski obračun. Legije virusa, crva i otrovnih žaba obavile su zadatak i četnička se virtualna slikovnica začas raspala u paramparčad.
"Lijepo, Marki, ali zakaj to nisi obavila kod sebe?", nisam izdržala a da ne pitam.
"Zbog tvoje moralne podrške. Osim toga, kaj ako imaju program za detekciju napadača, pa uzvrate protunapadom? Meni comp treba, obilazim lezbo-forume i tražim curu za ljetovanje. Dakle, bolje da zeznu tvoj!", izvali Marki, bez imalo grižnje savjesti.

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka