::LUCY FAIR::

četvrtak, 04.08.2005.

TALENTI I OBOŽAVATELJI

"Tatek je prešel na vječna lovišta", objavi mi neki dan rođak, strinine šogorice nećak, "imamo situaciju - treba nabaviti svećenika!"
"To bar nije problem, tatek je kršten, ne?"
"Da, čak je i išel u crkvu, par puta, samo nije baš vjeroval u dogme, na primjer u onu da bog postoji. Kaj ne bi bilo problem, da to nije izvalil pred župnikom. Onda kad je tražil službenu ispisnicu iz crkve. Župnik se tak rasrdil da je celi slučaj stavil na internet i sad svi znaju da tatek više ne pripada svetoj mamici crkvi. Svi, osim mamice, koja nema pojma kaj je to opće net. I očekuje kršćanski ukop. E sad, tu ulaziš ti u igru. Ideš na onaj blog, pa daj prosim te, nađi tam nekoga, ne mora biti pop. Može i student teologije. Ili glumac koji zna odverglati litaniju. Platim mu 200 eura, na - drži novce! Sprovod je preksutra, uzdam se u tebe!"
Jasno, ne mogu ostaviti familiju na cjedilu. Ali krenem li objašnjavati problem na blogu, dok naiđem na odaziv - moglo bi potrajati. Stoga, otrčala sam svojoj frendici Marki i izložila stvar. Ova se zaprepasti i stade me uvjeravati da je Robert De Niro jedina osoba u povijesti koja je dobro odglumila svećenika i da kaj mi pada na pamet?
Kad sam izvadila novac, zaključila je da nije sasvim neizvedivo, ako je mogao De Niro, može i netko drugi, ima talenata, samo ih treba prepoznati.
I stvarno, u zadani čas rodbina i znanci okupili su se na groblju, a onda se pojavio i velečasni.
"Kak je mladi, još mu brada ne raste", komentirale su dvije bakice, koje su potegnule iz devetog sela da isprate rođaka, "i lepo mu stoji halja!"
Moram priznati, i sama sam se začudila kako Marki dobro izgleda u haljini, šteta što je češće ne nosi.
"Faljen Isus!", pozdravi Marki operetnim tenorom, kojim se i inače glasa, kao gejlezbo transrodna osoba.
"U ime Oca i Sina i Duha svetoga! Amen! Braćo i sestre, sastali smo se da ispratimo našeg dragog brata, koji je pozvan u dom Oca nebeskoga. Svidjelo se Gospodinu svemogućemu pozvati brata našega k sebi",
dobro započe Marki, ali dalje - što biva kad se dođe Gospodinu - ni mukajet! Nego se zagleda u nebeski svod, tražeći inspiraciju. Kako ova nikako nije dolazila, obrati se višoj instanci:
"Gospodine Isuse Kriste!!! Ti si rekao svojim apostolima: mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem, ne gledaj naše grijehe nego, nego...smiluj se! Jaganjče božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj se!", zavapi Marki i ponovi pet-šest puta, za svaki slučaj.
Kako je Isus nadasve milostiv, molba bijaše uslišena. I Marki se prisjeti pravih riječi. Dobro, možda ne baš pravih, ali donekle prikladnih:
"Gospodine, spomeni se sluge svojega kojega si danas s ovog svijeta pozvao k sebi...U krilo Abrahamovo anđeli ga ponijeli..."
Nažalost, milost nadahnuća nije dugo trajala, pa Marki opet zapne i što bi drugo - stade usrdno moljakati:
"Gospodine, smiluj se! Kriste, smiluj se! Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam grijehe naše..."
I Bog se opet smilova i posla Marki ulomak iz mise:
"Gospodin s vama. I s duhom tvojim. Hvalu dajemo Gospodinu Bogu našemu. Dostojno je i pravedno. Uistinu, dostojno je i pravedno, pravo i spasonosno, svagda i svagdje zahvaljivati tebi, Oče sveti..."
Zatim se spremno javio 'Gospodin Bog Sabaot', te 'hosana u visini', pa preko 'ispovjedam se Bogu svemogućemu' dogurala je nekako Marki do čitanja Evanđelja.
"To ni tak kak naš župnik služi", zbunjeno je primijetila jedna od bakica.
"Daj čkomi, Bara, niš ne razmeš", prekori je druga, "mladi velečasni se tek zaredil, valjda se tak učiju po novome. Meni se praf dopada."
I koliko god nevjerojatno zvuči, mnogima se veoma svidjela neobična služba velečasnog Marka.
Eto, možda žene nisu stvorene da budu katoličke svećenice. Ali neke mogu biti itekako dobri svećenici.

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka