Quis custodiet ipsos custodes?

SLOBODA
Petru Kočiću

Ona će doći! Iz smrti, iz groba,
Iz muka naših vaskrsnuće nebu,
Da zbriše suze ostavljenog roba,
Što ranjen živi o krvavom hljebu...

Ona će doći! Ja vidim: kroz tamu
Probija svjetlost božanskoga lika,
Tirani gnusni dave se u sramu -
Dok lanci pršte silnih mučenika.

Ona će doći, svijetla i čista
K'o suza majke, kao ljubav Hrista,
Da sužnje vodi iz tamničkih vrata.

Ah, moja duša već je ćuti blizu -
Ja vidim njenu božanstvenu rizu
I čujem ropac krvavih Pilata...

Opet malo pojašnjenje prošlog posta.

I sam pripadam onima kojima je poplavilo više puta, i definitivno nisam protiv retencije. Ne samo zato što meni poplavljuje, pa me sitni interesi nagone na to, nego i zato što sam za dobrobit svih nas i našeg grada. I to koliko je meni poplavilo je definitivno nemjerljivo s ljudima oko benzinske kojima su kuće bile do krova pod vodom, i s ljudima prema Vučićima kojima svaka veća kiša tjera strah u kosti. Ako je samo radi mene, ja ću otprjeti poplave i snaći se nekako i bez pomoći grada i države. Ali gradu i svima skupa retencija treba.

Nisam protiv toga, samo sam htio ukazati na to koliki novci su u gradu otišli utaman ili kako bi alkari (kojima je grad slao neko sijeno za konje, bolje bi bilo da im je par naših konjusina poslano bilo, ali da se ne vrate) rekli, U NIŠTA. Retencija nam treba i trebala nam je puno više i od stadiona, i od glolubice, i od tržnice, i od NK Ogulina. Trebao nam je i stadion, i tržnica, i NK Ogulin, ali ne po cijeni koju smo platili (tj. koju su platili našim novcem).

Da se malo, kako bi se reklo kod nas, nadoštukam na komentare, s kojima se slažem, i koji su opet jako duboko prodrli u svu surovost i sirovost naše stvarnosti.

Svi koji ste išli u COUO Vladimir Bakarić, i prije toga u Jure Kaurić ili Rade Janjanin, svejedno (osim što je Rade Janjanin bila malo novija i imala je ljepšu i veću dvoranu), sigurno se sjećate profesor(ic)a koji su se ismijavali s đacima koji idu na vjeronauk, koji su govorili sa sprdnjom o tome (i tada i danas se držim načela živi i pusti druge da žive, nije me smetalo ni tada niti me smeta danas, neka svatko vjeruje ili ne vjeruje, samo neka mene ostavi na miru i ne uvjerava me u jedinu istinu koja je eto baš njemu otkrivena obično u ranim 90-im), koji su se kleli samo u Partiju, koji su zadavali seminare na temu zla koje crkva čini (taj opijum za narod), koji su nastojali svima usaditi spoznaju kako je vjera loša i kako su samo samoupravni socijalizam i miroljubiva aktivna koegzistencija dobri, a kako je kapitalizam truo i osuđen na propast, koji su netremice izgovarali "eksproprijacija eksproprijatora", da bi mrtvi-hladni poslije u crkvi i na Radio Ogulinu čitali poslanice i ponašali se kao da se ništa nije dogodilo. Ne samo da su okrenuli ploču, no i mi moramo te melodije slušati.

Sigurno se sjećati i onih koji su bili predsjednici partijskih organizacija u školama (nisam bio član Partije, i ne mislim da je to nešto veliko, ali nisam htio biti, a i išao sam u srednju školu u doba kada nije bio problem odbiti članstvo, iako ga većina nije odbijala, no to je irelevantno), a poslije se okrenuše i sa istom strašću s kojom su pljuvali po Crkvi počeše pljuvati po Partiji. I mora se priznati, za to dobiše dobre sinekure, postaše silno cijenjeni članovi društva, i jednu potcijenjenu profesiju bar za osobne potrebe dobro unovčiše.

Eto, i onda sam znao kako crkve izgledaju iznutra kao što znam i danas (samo su danas bolje uređene i popravljene), i onda sam se prema popovima i crkvi odnosio jednako kao i danas, i onda sam jednako poštovao sve ljude, i onda nisam pravio razliku osim na dobre i loše ljude (samo se pokazalo da je ovih drugih ipak na kraju balade ispalo više ), i onda sam slavio neke svetkovine koje slavim i danas, pa mislim da imam pravo reći da sam bio konzistentan. Ne mislim da je to nešto posebno, većina ljudi je bila takva. Ali su najglasniji oni drugi.

Jedan moj dobar prijatelj je uvijek tako, kada bi se društvo našlo i počele raspredati raznorazne priče i preuveličavanja o svemu i svačemu, već pred kraj, znao reći:
"Dosta smo se lagali, ajmo sad lijepo kući".

Nije problem u njima, nije problem u tome da netko pogriješi i prizna pogrešku (da se razumijemo, po meni socijalizam nije bio pogreška, bez obzira na sve manjkavosti od kojih je najveća da je odgojio toliko zmija u njedrima), već je problem što se ponaša kao da sve ono prije nekog doba i prije nekog datuma nije ni postojalo. I kao da je oduvijek bilo ovako, i kao da su oni svi oduvijek bili ovakvi.

Općenito, stojim kod toga da je to vjera intimna stvar svakog pojedinca, i instrumentalizacija koja se kod nas događa ne samo da nije dobra, već je i protivna načelima same Crkve i Boga. Kao i nametanje vjere, još žešće od nametanja bezbožništva (stara je izreka "Kog se u crkvu tjera, taj se Bogu ne moli").

Svatko u životu bira svoj put, bira prijatelje, bira ženu ili muža, djevojku, mladića, bira posao, školu. Ne bira rodbinu i roditelje, ne bira naciju, i ne bira vjeru (osim kod nekih sekti koje ne dopuštaju kršenje djece prije 18-te godine života, jer tvrde da tek tada postaju svjesni života i mogu sami odabrati svoj put i svoj istinu). Osim kod nas, gdje se i to biralo i mijenjalo.
I to je u redu, ako se netko ne osjeća ugodno i ima problema, neka promjeni i vjeru i naciju (žalosno je da postoje potrebe za tim, ali ljudski je, ako to tako žele, neka im bude).
Ali neka onda pusti druge da žive, neka se ne razmeće sa svojom nacijom, i neka prestane mrziti one kojima je do jučer pripadao. Stara je izreka "Gori poturica od Turčina". .
Lako ćete ih prepoznati, ako baš imate volje, to su oni čiji se mržnja, bijes i jal ističu iz gomile (neki su promijenili i prezime, pa ih po tome ne mogu prepoznati, ali po bijesu mogu). A obzirom da se većina nijih nije makla od rodnog praga, nije ih ni potrebno prepoznavati, znate ih cijelo vrijeme. Možda oni više ne prepoznaju vas, ali vjerujte, time ste samo na dobitku.

Na žalost, ni crkva nije prepoznala povijesni trenutak i nije bila dorasla situaciji pred njoj postavljenoj (niti jedna crkva na našim prostorima), i odmah se slizala s vlastodršcima, htijući i sama ugrabiti dio kolača koji se krenuo lomiti. Zaboravili su svoje poslanje, zaboravili su zašto su tu, zaboravili su neka osnovna pravila koja se nalaze na početku svake vjerske knjige, i krenuli su u kolo s političarima. A tko s vragom tikve sadi...

Možda je tema malo tmurna za ovu subotu koja je nakon ružnog jutra i dopodnevne sparine i omare se ipak rrpetvorila u vrlo lijep dan.

Pa za kraj, još jedno razmišljanje, malo općenitije, da se ne pitate otkud naslov posta koji nema veze s tekstom koji trkeljam.

Svi traže smisao života, postojanje ili nepostojanje Boga , esenciju života, bitak, zašto i kako se sve oko nas odvija, postavke morala, zapovjedi po kojima se živi ili ne živi, ego, superego, eros, tanatos, pravdu i krivdu, općenito se pokušava dokučiti način funkcioniranja današnjeg svijeta, a meni se čini da se sve to može svesti pod jedno zlatno pravilo:

TKO IMA ZLATO, TAJ ODREĐUJE PRAVILA.


Na današnji dan 1868. rođen je Aleksa Šantić.



IMADE VAS MNOGO...

Imade vas mnogo - ta ko bi vas mogô
Izbrojati,
Svijeh znati?!
Imade vas mnogo bogatih gospara,
Sa srebrom i zlatom, milionim' para.
Dvori vam se velji u visinu dižu,
Ali nikad, znajte, do neba ne stižu, -
U nebu je vječnost, u njima je nije,
Vrijeme će da ih sve s prašinom skrije.

Imade vas mnogo sivih sokolova!
Riječi su vam jače od burnih valova,
Al' sokoli nikad ne puze, ne gmile
Ni onda kad na njih jurnu groma sile,
A vi znate, znate, oj "sokoli s riječi",
Puziti kô crvi, sred prašine leći,
Ostaviti braću nek ih dušman tare,
Samo da stečete "obećane dare"...

Imade vas mnogo sa blagijem likom,
E bi rekli: o zlu ne mislite nikom,
E bi rekli: da ste s neba anđô pravi,
Što istinu ljubi, koji boga slavi,
Al' u duši vašoj ništa drugo nije
Do crnog demona, - tu se zlobno krije.

Imade vas mnogo... Kakvijeh vas nema?!
Ali vas je malo
Kojima je stalo
Do naroda svoga
Tužna, paćenoga.
Malo vas je, malo sa poštenja da se,
Sa vrlina vaših imena vam glase;
Malo vas je, malo na braniku prava,
Malo vas je glava, -
Malo vas je, malo sa srcem u grudi,
Malo vas je - ljudi!

Come you masters of war
You that build all the guns
You that build the death planes
You that build the big bombs
You that hide behind walls
You that hide behind desks
I just want you to know
I can see through your masks

You that never done nothin'
But build to destroy
You play with my world
Like it's your little toy
You put a gun in my hand
And you hide from my eyes
And you turn and run farther
When the fast bullets fly

Like Judas of old
You lie and deceive
A world war can be won
You want me to believe
But I see through your eyes
And I see through your brain
Like I see through the water
That runs down my drain

You fasten the triggers
For the others to fire
Then you set back and watch
When the death count gets higher
You hide in your mansion
As young people's blood
Flows out of their bodies
And is buried in the mud

You've thrown the worst fear
That can ever be hurled
Fear to bring children
Into the world
For threatening my baby
Unborn and unnamed
You ain't worth the blood
That runs in your veins

How much do I know
To talk out of turn
You might say that I'm young
You might say I'm unlearned
But there's one thing I know
Though I'm younger than you
Even Jesus would never
Forgive what you do

Let me ask you one question
Is your money that good
Will it buy you forgiveness
Do you think that it could
I think you will find
When your death takes its toll
All the money you made
Will never buy back your soul

And I hope that you die
And your death'll come soon
I will follow your casket
In the pale afternoon
And I'll watch while you're lowered
Down to your deathbed
And I'll stand o'er your grave
'Til I'm sure that you're dead

Bob Dylan: "Masters of war"

Drago mi je da se ljudi javljaju, na trenutak sam pomislio dignuti ruke od svega. Svako toliko me uhvati pomisao da je ovo sve uzalud. Ali nije.
Zapitao sam se čemu sve to, kad većinu to ne zanima, niti će ih potaknuti na razmišljanje. Ne želim nikoga uvjeravati u nešto niti tjerati da prihvati moje stavove, volio bih samo da netko moje argumente uzme u obzir. Ništa se neće promijeniti, grad će tonuti u sve dublje sivilo, strvinari će dovršiti svoje djelo, i na kraju balade će od grada ostati samo ono oko čega je i nastao,a to je kula, koja je svjedočila mnogim slavnim i manje slavnim vremenima.

Onda su me komentari razveselili, i opet sam se uvjerio da nisam usamljen, da ima ljudi koji slično razmišljaju i doživljavaju našu stvarnost, ljudi koji to mogu još bolje i izražajnije opisati i napisati. A s druge strane su me i rastužili, jer ponekad pomislim da sve vidim crno, da samo prigovaram, a da situacija nije tako loša. No i nije, još je i gora, i surovija.

Još uvijek smo u manjini, ali ničija nije sjala do zore, pa neće ni ta svijeća mraka i nazadnjaštva zauvijek sjati nad našim glavama.

Puno toga nas sve skupa muči i tišti, i iz komentara se to može dobro vidjeti. Puno toga je dotaknuto i spomenuto,od radio stanice do lažnih branitelja i lažnih invalida koji još rade ali ne plaćaju doprinose.
Ako im je domovina tako na srcu, zašto to naplaćuju i dovode je na rub propasti? Ako im nije na srcu, neka priznaju da su se borili samo za privilegije, i nikom ništa. A ako se nisu borili za privilegije, zašto ih se ne odreknu?
Čast iznimkama.
I naravno, red je spomenuti i one koji se okreću kako vjetar puše, do 90-ih su propovijedali protiv vjere i crkve i Boga, a od 90-ih su počeli čitati poslanice za vrijeme misa, a i dobili su svoje igračke za nagradu prelaska iz jedne partije u drugu, obično u vidu dobro plaćenih pozicija u školama, općini, firmama.

Potrebno je boriti se, potrebno je pokušavati, ne možemo kao ovce puštati da sve ode k vragu u ime nečijih interesa. U krajnjoj liniji, ne možemo svi otići u Karlovac, niti se svi možemo uhljebiti u poglavarstvo, županiju ili još dalje. Ima nas koji smo tu rođeni i volimo svoj grad, bez računice i matematike, bez neke osobne koristi.
Često se to čini uzaludnim poslom, ispravljanje krivih Drina i dokazivanje ljudima kojima je u dubini duše dobro i koji niti ne žele ništa promijeniti i sretni su s onim što imaju. Što su dokazali na izborima, prema ljudima koji im odgovaraju i za koje žele da ih zastupaju i vode. Mene uvijek užasnu rezultati izbora i neki od izabranih. To je volja većine, i na nama je da to prihvatimo.

U čudnom svijetu i čudnom gradu živimo.

Na žalost, tako čudnom, da se apsurdna ideja da netko ima vremena surafti po internetu i skupljati što tko negativno piše o gradu i vlastodršcima, i da mu je to u opisu radnog mjesta, čini vrlo mogućom.

Ako je zaista tako, onda su doušnici samo zamijenili lokaciju, i više ne čuče pred parkom da broje tko ide na polnoćku (a onda su bez srama 90-e i sami se pridružili onima koje su do tada prijavljivali, i svi su se pravili da je to u redu, i kao da se ništa nije ni dogodilo), više ne slušaju tko pjeva "Ustani bane" (jeste li primjetili da je više nitko nigdje niti ne pjeva?), više ne gledaju tko kakve novine kupuje, već surfaju internetom. I oni su se modernizirali, barem prema van.
Unutra i onako nema ništa.

"sutradan isti doušnici
traže moju glavu
njihov prst je na orozu
nišane svoju metu
zadnji korak pred odlazak
vidim kako padaš
kao i ja "
Branimir Johnny Štulić: "Gomila nesklada"

Danas je grad bio sablasno pust u popodevnim i večernjim satima. Možda su ljudi bili umorni od srijede, a i vrijeme je bilo odvratno.

Rekoše da će se do 2008. početi s izgradnjom retencije, tj. brane u Turkovićima koja bi trebala sprečavati poplave u gradu.

Naravno, oformljena je komisija, koja će o tome vijećati do tada, u njoj je širok dijapazon stručnjaka, od predstavnika grada, Hrv. šuma i Hrv. voda do predstavnika Ministarstva kulture (?!). Uglavno, novce će zajedno dati Hrv. vode (država) i grad. Nije rečeno u kom omjeru, kojom dinamikom i otkuda (z adržavu znamo, za grad ne), ali pretpostavljaju da im treba oko 30 000 000 kn.
Najvažnije je da se konačno krenulo u taj projekt.

Naravno, nameće se pitanje treba li nam to? Puno je to novaca, u gradu je mnogo rupa koje bi trebalo popuniti i gdje bi taj novac dobro došao.

Ako će zaista time riješiti probleme poplavljivanja grada, onda je to badava.

Ako gledamo u okvirima gradskih investicija posljednjih godina, to je:
- 6 zgrada tržnice ili
- 15 golubica ili
- 5 zgrada stadiona ili
- 15 godina funkcioniranja NK Ogulin u sadašnjim okvirima i sa sadašnjim apetitima

Ako tako pogledamo, onda nam to treba pa sve da i ne riješi problem poplava.


Na današnji dan 1941. rođen je Robert Zimmerman.

"...i svi tvoji plaćeni nitkovi doušnici i sjecikese
i svi tvoji mutavi urlatori zvučnih titula
hrabro spletkare, zaštićeni lopovskim kodeksom..."

Branimir Johnny Štulić: "Krivo srastanje"

Ako prošećete Ogulinom do izgorene kuće gdje nekada bijaše Badžek, obratite pažnju na ventilator u zidu. Odavna je kuća izgorila, ali ventilator u zidu se i dalje vrti i vrti i vrti.
Simbolika našeg grada.

Često ružno pišem o novinarima. Što možda i nije u redu, jer postoje i pošteni i korektni novinari. Međutim, čini mi se da su zbog 90% gnjida, hulja, gadova, nesposobnjakovića, poltrona i ljigavaca svi oni dospjeli na loš glas.

I dalje stojim kod toga da je veza između novina i istine kao veza između broja 7 i plave boje. Možete vidjeti ponekad broj 7 napisan plavom bojom, ali vrlo brzo ćete se uvjeriti da to uopće nije pravilo. Pogotovo ako čitate neke naše novine.

I današnja izdanja kad pročitate, vidjet ćete različite komentare na jučerašnju sramotu jedne ustanove koju je očito vrijeme pregazilo, kao i većinu njenih članova, izhlapljelih starkelja nesposobnih za bilo što osim prosipanja žuči po znatno mlađim i neusporedivo uspješnijim no što su oni ikad bili.
Nije mi jasna svrha financijskog nagrađivanja akademika, koji su zbog bijednog dodatka od 1000-2000 kuna spremni se prostituirati svakoj vlasti, i samim tim pobiti i pljunuti na svoj intelektualizam. Francuska Akademija ima 40 (četrdeset) članova. I to je to. Broj je fiksan.
A naša?
Koliko god treba aktualnoj vlasti, koja je spremna još par prodanih duša potplatiti (u stvari preplatiti) da bi davali alibi njihovim gadostima, i da bi u glavama ljudi zazvučalo kako uz takve strahote stoje akademici i kako to mora da je dobro.
To što iza tih akademika ne stoji ništa osim mržnje, sujete i vlasti nije bitno. Jer oni su akademici. Naravno da nije nužno da široke narodne mase za svakog do njih znaju što je postigao, ali to se relativno lako i jednostavno kvantificira, brojem publiciranih radova ili ne daj Bože znanstvenih otkrića. No, kod nas se očito kvantificira poniznošću i članstvom u Partiji.

Prijatelj mi je ispričao kako je na jednoj prezentaciji čovjek prezentirajući praškove i sredstva za čišćenje mrtav-hladan rekao kako je taj proizvod u svijetu dobio sve moguće Nobelove nagrade.
Što je trebalo imponirati posjetiocima prezentacije, u čijem svijetu je Nobelova nagrada apstraktan pojam za koji samo znaju da znači nešto dobro i važno i veliko.

Duško Radović je rekao da je razlika između pametnih i glupih ljudi ta da pametni mogu biti pametni i mogu biti glupi, a glupi nemaju izbora.

Ali to je sve skupa nebitno, večeras je izbor za pjesmu Evrovizije, još malo pa će svjetsko nogometno prvenstvo, a do tada će stado biti zaokupljeno malo Jorasom, pa malo stranačkim prepucavanjima, pa ponekom aferom s nogometašima i manekenkama, pa Mamićevim eskapadama...






















Na današnji dan 1506. umro Cristofor Columbo (ponavljam, nemojte njega kriviti), 1799. rođen Balzac, 1901. rođen nizozemski šahist Max Euwe (predsjednik FIDE, svjetski prvak 1935-1937, pobijedio Aljehina koji je u uzvratu povratio titulu), 1915. rođen izraelski general i političar Moshe Dayan (sjećate li se njegova poveza preko oka?), 1927. Charles Lindberg krenuo na let preko Atlantika od New Yorka do Pariza, iste godine Saudijska Arabija stekla nezavisnost od Velike Britanije (gotovo svi otmičari aviona 11. IX su bili iz Saudijske Arabije, Saudijac je i Osama Bin Laden), 1963. američki Vrhovni sud je segregaciju proglasio neustavnom (18 godina nakon II svjetskog rata), 1967. BBC najavio da neće puštati pjesmu Beatlesa "A day in the life" zbog aluzija na droge.

U postu Ovce pisao sam o kući zla kojoj možemo za mnogo toga zahvaliti. No ova pjesma paše i uz uvaženu gospodu iz HAZU nedostojnih svega onoga što bi ona trebala predstavljati a već odavna ne predstavlja (nije to možda samo do njih, već malo i do ustanove). Ne odnosi se na sve, ali prilično njih je njome opisano..

Pišete kako vas nauče,
pišete kada vam naruče
za praznike i sahrane,
kada vas napoje i nahrane.

Ližete ruke cvileći
pesnički mozgovi pileći.

"čekas li na nešto snažno
doista vrijedno
čekas li na akciju koja pokreće stvari"

Branimir Johnny Štulić "E pa što"

























People try to put us d-down (talkin bout my generation)
People try to put us d-down (talkin bout my generation)
Just because we get around (talkin bout my generation)
Just because we get around (talkin bout my generation)
Things they do look awful c-c-cold (talkin bout my generation)
Things they do look awful c-c-cold (talkin bout my generation)
I hope I die before I get old (talkin bout my generation)
I hope I die before I get old (talkin bout my generation)

This is my generation
This is my generation
This is my generation, baby
This is my generation, baby

Why dont you all f-fade away (talkin bout my generation)
Why dont you all f-fade away (talkin bout my generation)
And dont try to dig what we all s-s-say (talkin bout my generation)
And dont try to dig what we all s-s-say (talkin bout my generation)
Im not trying to cause a big s-s-sensation (talkin bout my generation)
Im not trying to cause a big s-s-sensation (talkin bout my generation)
Im just talkin bout my g-g-g-generation (talkin bout my generation)
Im just talkin bout my g-g-g-generation (talkin bout my generation)

This is my generation
This is my generation
This is my generation, baby
This is my generation, baby

Why dont you all f-fade away (talkin bout my generation)
Why dont you all f-fade away (talkin bout my generation)
And dont try to d-dig what we all s-s-say (talkin bout my generation)
And dont try to d-dig what we all s-s-say (talkin bout my generation)
Im not trying to cause a b-big s-s-sensation (talkin bout my generation)
Im not trying to cause a b-big s-s-sensation (talkin bout my generation)
Im just talkin bout my g-g-generation (talkin bout my generation)
Im just talkin bout my g-g-generation (talkin bout my generation)

This is my generation
This is my generation
This is my generation, baby
This is my generation, baby

People try to put us d-down (talkin bout my generation)
People try to put us d-down (talkin bout my generation)
Just because we g-g-get around (talkin bout my generation)
Just because we g-g-get around (talkin bout my generation)
Things they do look awful c-c-cold (talkin bout my generation)
Things they do look awful c-c-cold (talkin bout my generation)
Yeah, I hope I die before I get old (talkin bout my generation)
Yeah, I hope I die before I get old (talkin bout my generation)

This is my generation
This is my generation
This is my generation, baby
This is my generation, baby


The Who: "My generation"

Na današnji dan 1802. Napoleon ustanovio orden Legije Časti, 1890. rođen karikaturist Pjer Križanić, iste godine rođen vijetnamski revolucionar Ho Ši Min, 1935. poginuo Thomas Edard Lawrence (Lawrence od Arabije, pokrenuo je bunt Arapa protiv Otomanskog carstva), 1945. rođen gitarist grupe "The Who" Pete Townshend, 1952. rođen pjevač grupe Ramones Joe Ramone, 1994. umrla Jacquelin Bouvier Kennedy Onassis, 1994. posljednja epizoda serije "LA Law"

P.S. Miroslavu Radmanu ukazana je velika čast time što nije primljen u HAZU. Od doba biskupa Strossmayera ta institucija se jako udaljila od svojih principa i načela, i svakakve moralne i intelektualne nakaze su postali njeni članovi, ljudi nikakvih moralnih niti znanstvenih kvaliteta. Ima i kvalitetnih znanstvenika i poštenih i časnih ljudi, ali kad samo pogledate tko se sve kitio i kiti titulom akademika i kad vidite, čujete i pročitate njihove ispade ludila, čovjeku se smuči. Kao i sve drugo kod nas, postala je instrument politike, i samim tim pribježište onih koji nikako drugačije ne bi mogli izlječiti svoje frustracije i koji su nesposobni baviti se bilo čime doli sami sobom, i politiziranjem i opravdavanjem i davanjem kvaziznanstvenog utemeljenja političkim svinjarijama raznoraznih hulja kojima moraju biti zahvalni što su izabrani.
Ako pogledate popis akademika, Redovni članovi, pitat ćete se čime nas je to većina od njih zadužila, i kakvi su to njihovi vrsni dosezi da su zavrijedili članstvo u najsvetijoj i najznačajnijoj znanstvenoj ustanovi.

Na žalost, za neke od njih to svi jako dobro znamo.

"I nitko nema snage da odagna propadanje
I nitko i ne pokušava da bude više od hladne želatine..."
Branimir Johnny Štulić: "Krivo srastanje"

Grad prilično pust, vrijeme ružno. Kako moje pisanje ne pobuđuje veću pažnju niti pokreće promjene, uputit ću vas na još jednu briljantnu kolumnu Ante Tomića u Jutarnjem. Jutarnji list























Na današnji dan 1643. Luj XIV (Kralj Sunce) postao kralj Francuske, 1686. rođen njemački fizičar Gabriel Daniel Fahrenheit (konverzija temperature između stupnjeva Celzijusa i Fahrenheita se odvija po sljedećim formulama (C = (F - 32) * 5/9), tj. F = ((C *9)/5)+32)), 1787. započela izrada ustava SAD-a, 1948. Ben Gurion je proglasio nezavisnu državu Izrael, 1998. je umro glumac i pjevač Frank Sinatra (Oscar za "Odavde do vječnosti").

I say to the House as I said to ministers who have joined this government, I have nothing to offer but blood, toil, tears, and sweat. We have before us an ordeal of the most grievous kind. We have before us many, many months of struggle and suffering.

You ask, what is our policy? I say it is to wage war by land, sea, and air. War with all our might and with all the strength God has given us, and to wage war against a monstrous tyranny never surpassed in the dark and lamentable catalogue of human crime. That is our policy.

You ask, what is our aim? I can answer in one word. It is victory. Victory at all costs - Victory in spite of all terrors - Victory, however long and hard the road may be, for without victory there is no survival.

Let that be realized. No survival for the British Empire, no survival for all that the British Empire has stood for, no survival for the urge, the impulse of the ages, that mankind shall move forward toward his goal.

I take up my task in buoyancy and hope. I feel sure that our cause will not be suffered to fail among men. I feel entitled at this juncture, at this time, to claim the aid of all and to say, "Come then, let us go forward together with our united strength."

Winston Churchill

Vrlo lijep sunčan dan, iako dosta vjetra. Danas bi na Sabljake trebali doći i novinari koji se nalaze na Bjelolasici, nadajmo se da će malo proširiti priču o gradu i okolici. Na jezeru je bio i jedan daskaš koji se prilično patio s vjetrom (ako ništa, ne može ga otpuhati daleko od obale).
Dosta ribolovaca uz Vitunjčicu i Dobru, uprkos stupidnom režimu lova, suludim cijenama ribolovnih dozvola, nikakvoj brizi o rijekama i prilično vjetrovitom danu. Čini mi se da je ŠRD zrelo za jednu inspekciju (ne treba zazivati policiju, jer oni nisu sposobni ništa učiniti ni kada je kriminal evidentan, a ovdje je sve samo u naznakama. Pa nek se ljudi ne muče bez potrebe). Jer ne vrte se tu mali novci, a fino je, van žiže javnosti, prava mala prćija u kojoj se može što se poželi.






























Na današnji dan 1717. rođena je Marija Terezija, 1888. ukinuto ropstvo u Brazilu, 1917. prvo ukazanje u Fatimi, 1940. Churchill održao govor u Parlamentu prilikom preuzimanja premijerske dužnosti (još kod nas nije tako kritično, ali bi nam definitivno trebao netko sposoban i odgovoran, a na žalost takvih nema. Kako sve uvozimo, možda bismo mogli uvesti i nekog dobrog i poštenog političara. Iako se često uvozi i ono što imamo, u takvim smo ljudima izrazito deficitarni), 1950. izdana prva Diners kartica (ime je dobila pošto je osnivač kompanije Frank McNamara na jednoj večeri ustanovio da nije ponio novčanik, pa mu je na pamet pala ideja o bezgotovinskom plaćanju), 1961. umro glumac Gary Cooper (dobitnik Oscara za "Narednik York" i "Točno u podne"), 1965. Rolling Stones snimaju legendarnu pjesmu "Satisfaction", 1981. papa Ivan Pavao II ranjen u atentatu čije okolnosti nisu nikada do kraja razjašnjene.

Od 12868 birača s pravom glasa, na izbore je izašlo 2972.

Kada bi ti izbori imali smisla, i kada bi oni koji su izabrani bili spremni boriti se za interese građana, i kada bi bili izabrani oni koji su spremni boriti se za interese građana, imali bi čitavo posla. Ovako, kako niti jedan uvjet nije zadovoljen, ništa se u gradu neće promijeniti. A zašto i bi, očito nam je i ovako dobro.
Taman kako smo zaslužili.

Ostajem pri svemu što sam napisao o ovim izborima i općenito o smislu stranačkih lista za njih, i dobrom dijelu ljudi na tim listama. Obzirom da ih poznajem i znak o kome se radi, uzimam si za pravo to reći.
Ali neću reći da su hulje, fukare, ništarije i gadovi.
Ali neću reći da su tu samo radi svojih uskih interesa, nedostojni grada u kojem žive.
Ali neću reći da su nemoralni, nesposobni i pokvareni, lopovi i poltroni.
Ali neću reći da su nesposobni išta korisno za grad napraviti.

Našlo se tu i poštenih ljudi, čak su neki i izabrani, ali kao i uvijek, ispast će da su u manjini i bit će kako je i bilo. Ili još gore, a građani su tako htjeli. Jer izabrati neke od ljudi koji su izabrani, zaista je zločin, nakon svega što su uradili do sada. Ne samo da su imali obraza (u stvari ga nisu imali) prijaviti se na liste, nego su i izabrani.
Tko je tu lud? Bit će da sam ja koji se oko toga nerviram.
Rezultate možete vidjeti na ukupni rezultati, ili rezultati po mjesnim odborima.
Vjerovali ili ne, tako je volja manjine koja je izašla na izbore, i samim tim postala većina.
Pogledajte ta imena, i zamislite da je to odabir naših dragih susjeda koji su u većini bili za njih. Zaista sam osupnut i užasnut.


Za one koji nisu iz Ogulina, ili dugo tu nisu bili, nemate pojma koliko vam je bolje no nama. Sa svakim izborima sve katastrofalniji ljudi isplivavaju na površinu.
Dok mi tonemo sve dublje












Na današnji dan 1265. rođen Dante Alighieri, 1502. Columbo se otpravio na svoje posljednje putovanje (ne treba ga kriviti, pod broj jedan nije on otkrio Ameriku, pod broj dva da nije on, bio bi netko drugi, pod broj tri nije uvijek samo zlo dolazilo iz SAD-a, a pod broj četiri, Amerika nije samo i isključivo SAD), 1837. rođen njemački industrijalac i utemeljitelj dinastije Opel Adam Opel, 1978. pronađen leš talijanskog političara Alda Mora kojeg su otele Crvene Brigade 16.03. iste godine.

Da se malo nadovežem na pretprošli post.

U posjeti Hrvatskoj je boravio američki potpredsjednik Dick Cheney. Došao je bez lovačke puške, iako ne bi bilo loše, obzirom na njegovo iskustvo, da ju je ponio i da su ga poveli u lov.

Čovjek se osjeti bijedno kad vidi kako su ga dočekali, i s koliko strahopoštovanja su se prema njemu odnosili, s koliko poltronstva su skakali oko njega. Kao da je sam njegov dolazak vrhunski uspjeh državne politike u posljednjih sto godina. Nemam ništa protiv da se svaki gost i političar i državnik dostojno dočeka, ali ovo baš i nije imalo mjeru.

Nekada takve poklisare poput njega pokojni predsjednik bivše države nije ni primao u posjet. A i takvi nisu mogli dolaziti i određivati što i kako će se raditi i kamo će država ići.

Ko što sam napisao, bila su druga vremena, i druga globalna slika svijeta, ali je i bilo drugačije. Nije se glava saginjala pred prvom protuhom koja se pojavi predstavljajući veliku silu (SAD je na žalost svjetska sila i rade što god hoće i kako hoće, sami određuju pravila i distinkciju između dobra i zla, ali tako se kod nas dočekuju i puno nebitniji ljudi neuporedivno neutjecajnijih zemalja).

Dok nam EU možda i može nešto dobro donesti (ono za što nismo sposobni sami, vladavinu prava i pravde, jednake zakone za sve), od NATO-a siguran ništa dobra doći neće. Samo ogromni troškovi prilagođavanja njihovim standardima, kupovina njihove opreme i vazalni odnos.
Zato mi je muka od naših političara koji tako ustrajno žele pod američke skute. I ništa ih ne zanima, i ne znaju kako poboljšati standard i pokrenuti državu, ali zato kako bi rekao jedan političar kojeg se sjete samo o obljetnicama i kojeg citiraju samo u segmentima i kad i kako im paše srljaju kao guske u magli u NATO.

Nesposobni su se uhvatiti u koštac sa nagomilanim problemima, nemaju pojma ni ideje kako nešto dobro i korisno napraviti, što se moglo upropastiti su upropastili, što se moglo pokrasti su pokrali, što se moglo rasprodati su rasprodali i sada gledaju kako da rasprodaju to što je ostalo, vanjski neprijatelji su u velikim problemima i ne mogu biti atraktivni niti homogenizirajući faktor, nogometno prvenstvo je još daleko, pa im onda očajnički treba neki politički uspjeh. Pa makar to bilo besmisleno članstvo koje će koštati silne novce, ali kad se to lijepo narodu objasni, svi će biti sretni.

Još malo u stilu Prousta, da se nadovežem na Dubrovnik, SAD i naše novinare.
Kada je američki ministar Ron Brown poginuo u avionskoj nesreći kod Dubrovnika 3.4.1996., 1. program Hrv. radija je uredno u vijestima javio kako je ministar stigao u Dubrovnik i kako su ga lijepo dočekali i kako je imao razgovore s lokalnim političarima, i to dosta nakon što se avion srušio?
Za one paranoične (što ne znači da ih nitko ne progoni), jedan zanimljiv link o toj temi: Teorija zavjere o smrti Ron Browna

Na današnji dan 1833. rođen Johannes Brahms, 1840. rođen Pjotr Iljič Čajkovski, 1892. rođen Josip Broz Tito (iako je slavljen 25.5, ovaj datum je zvanični datum njegova rođenja), 1912. ustanovljena Pulitzerova nagrada (u čast Josepha Pulitzera, američkog novinara), 1928. Engleska je smanjila dobnu granicu za pravo glasa za žene sa 30 na 21 godinu, 1945. američki general Dwight Eisenhower i njemački general Alfred Jodl potpisali dokument o njemačkoj kapitulaciji koja je postala važeća 08.05 u ponoć, 1960 Mihail Talj pobjedom nad Mihailom Botvinikom postao svjetski prvak u šahu, iste godine na vlast u SSSR-u došao Leonid Brežnjev.

Ako niste znali, sutra su izbori. Čini se da je cilj što manje ljudi izvesti na birališta, kako bi oni koji imaju stalno biračko tijelo dobili što više. Već je pomalo deplasirano to tvrditi, i već zvučim sam sebi dosadan. Ne čini mi se da se stvari mijenjaju, ali i dalje treba pokušavati, jednom će valjda krenuti na bolje.

Realno gledano, to su marginalni izbori za mjesne zajednice, koje nemaju nikakvu moć, i koje bi se trebale baviti odvozom smeća, čišćenjem snijega, uređivanjem ulica i sličnim problemima. Stoga po meni to uopće ne bi smjeli biti stranački izbori, niti bi oni koji su izabrani trebali provoditi stranačku politiku. Jer te mjesne zajednice ili odbori ili ih zvali kako vam drago, su najmanja čestica nekakvog provođenja volje građana, i trebale bi zastupati sve građane. I ne radi se tu ni o kakvoj velikoj politici, već o životnim stvarima, nogostupima, rasvjeti, nekakvim zajedničkim prostorijama i sl. Koji bi po definiciji trebali biti od općeg interesa.

Ovako, pretvorit će se u poligone za ispunjavanje liderskih frustracija šačice dokoličara, koji će onda kako bi se kod nas reklo fektati da se do njihove kuće očisti snijeg, asfaltirati sebi i susjedima dvorišta, a poslije kukati kako im se ne raspoređuje dosta novaca i kako ceste koje su na njihovu teritoriju propadaju.

Osim toga, grad im daje neke novce po principu "nek se djeca igraju", za raznorazne besmislice koje im daju privid moći i važnosti, tipa vatrogasnih društava i slično. Besmislice, jer nikada nitko ni iz jednog tog društva po selima oko Ogulina nije ugasio niti jednu vatru. Ali obično imaju vatrogasne domove, tupe o potrebi održavanja hidranata, nabavljaju im se i vozila za koja je pitanje mogu li u slučaju potrebe se uopće pokrenuti, pa onda oni održavaju i vježbe tipa "ništa nas ne smije iznenaditi", i kad se kakvo zlo dogodi, mogu samo sjeti pored vatre i napraviti si roštilj, jer su jedino za to sposobni.

Nije taj koncept lokalne samouprave uopće loše zamišljen, ali je katastrofalno proveden. Svi se igraju Sabora i ponašaju kao da je mjesna zajednica u najmanju ruku županija, i svi se igraju Sabora. Ovako kako sada rade i tko u njima sjedi, te mjesne zajednice nam i ne trebaju.

Evo, znate li ikoga u vašem mjesnom odboru?
Ili još jednostavnije, kojem mjesnom odboru pripadate?

Cinizmu političara pridružili su se i bankari. Nakon što im je NBH ograničila zaduživanje, prijete većim kamatama (kao da im nije dosta što ostvaruju profite kakve nigdje drugdje ne bi mogli, osim da u neku drugu banana zemlju ulože u šverc oružja ili droge). Pa je njihov predstavnik izjavio da je njihov visoki profit u interesu države, koja pokupi 20% njihova profita.
A 80% ostane njima, ali im je to izgleda malo. Nakon što ih je država sanirala i prodala za otprilike 20% vrijednosti uloženog novca svih nas u njihovu sanaciju, sad nam ti bečki i tršćanski konjušari i kočijaši još i pametuju.
Kad smo kod ulaganja novaca, navodno NK Ogulin godišnje treba 2 000 000kn za cijeli svoj pogon.
Poprilično skup hobi. Ali kad čovjek malo i razmisli, nije ako se ne plaća iz vlastita džepa.



Vikend, pa malo slika sa šetnje. Vrijedni članovi GSS-a su skinuli natpis iznad ponora uništen vjetrom. Drveće u gradu se još nije oporavilo od kresanja grana. Besmisleni kružni tok je pri kraju, signalizacija je već postavljena.







































Na današnji dan 1756. rođen francuski revolucionar Francois Isidore de Robespierre, 1856. rođen je otac psihoanalize Sigmund Freud, 1861. rođen indijski pisac Rabindranath Tagore, 1895. rođen Rudolph Valentino, 1915. rođen režiser Orson Welles (najveću slavu stekao je radijskim uprizorenjem drame "Rat svjetova", za koju je pobrao slavu nakon što je krivnju za paniku prebacio na osoblje radio stanice, i filmom koji se obračunavao sa Howardom Hughesom na po meni dosta bijedan način i na niskoj razini), 1992. umrla njemačka glumica Marlene Dietrich (pravim imenom Maria Magdalena von Losch. Za razliku od mnogih svojih kolega i onda i danas, hrabro je ustala protiv nacizma. Istini za volju, možda bi se i kod nas sada našlo nekih javnih osoba koji bi ustale protiv nacizma i Hitlera, ali protiv modernog zla koje nas okružuje, samo iznimke).

Ljudi su išli u kolonama,
Nikom nije smet'o vjetar što je duv'o,
Te majske nedelje je došao Osijek,
Al' opet je Koševo bilo puno.
Bio sam tad još sasma mali,
I nisam znao zašto neki plaču,
Rekoh sebi provuću se džaba,
Sjesti negdje i navijaću.
Prođoh pored jednog redara,
On samo svoju cigaru pali,
Kaže prođi sad i ne boj se ništa,
Danas te niko neće dirati mali.
Sjedoh negdje u gužvu, u raju,
I čuh samo brujanje mase:
Danas nam odlazi Asim Ferhatović,
Danas nam odlazi nas Hase.

Nedelja kad je otišao Hase!
I BBC na mome radiju,
Oslobođenje u mojim rukama.

I dok je utakmica ova trajala,
Stariji ljudi su uzimali riječ,
Sine, Hase je tukao Engleze, Švabe i Ruse,
I ovo sad mu je poslednji meč.
Biješe rezultat jedan-jedan,
Kad sudija odsvira kraj.
Spustiše se zastave stadiona Koševo,
Stade jedna nedelja da se nastavi maj.
Maj!

Nedelja kad je otišao Hase!
I BBC na mome radiju,
Oslobođenje u mojim rukama.

Nedelja kad je otišao Hase!
Okrenu se Hase posljednji put,
Nedelja kad je otišao Hase!
Uzdignutih pesnica i ozarena lica,
Nedelja kad je otišao Hase!
Kao da veli mene više nema,
Ali imate još mnogo važnih utakmica!

Izlazili smo svi iz stadiona ćutke,
Čulo se samo brujanje mase,
Poneki usklik i poneka zastava,
Svi u napad, jedan je Hase!

Svi u napad,
Svi u napad,
Svi u napad,
Jedan je Hase!

Svi u napad!
Svi u napad!
Svi u napad!
Jedan je Hase!

Zabranjeno pušenje: "Nedelja kad je otiš'o Hase"


Na današnji dan 1980. umro je Josip Broz Tito.

Voljeli ga ili mrzili zbog partizanskog pokreta, sukoba s Dražom Mihajlovićem, Staljinom, Đilasom, Rankovićem, Đokom Jovanićem, zbog pokreta nesvrstanih, toga što nikada nije otišao u Jasenovac niti posjetio Đakovo, zbog Savke i(li) Latinke Perović, zbog bratstva i jedinstva, zbog čudnih smrti njemu bliskih ljudi iz rukovodstva Partije tokom svih godina dok je vladao, zbog kulta ličnosti, štafete mladosti koju su mnogi koji po njoj pljuju zdušno i sa srcem nosili, zbog marginaliziranja mnogih istaknutih revolucionara, zbog pripisivanog pripadanja masonima, bliskosti SSSR-u, službenih odnosa s Vatikanom, prijateljevanja s Arafatom, Castrom, Ceausescim, Nehruom, zbog jahte Galeb, zbog Briona, zbog lovačkih trofeja, Brda kod Kranja, izgradnje NE Krško, stranih kredita, zbog toga što je Njemačkoj oprostio reparacije, zbog toga što je pobijedio u drugom svjetskom ratu, zbog toga što je ispričao sedam (7) različitih verzija kako je došao na čeklo Partije, zbog čudnog naglaska i neobičnog govora, zbog toga što nije primjereno kaznio Tuđmana,zbog totalitarizma, slobode, ljudskih prava, zbog toga što nije dopustio višestranačje, zbog radničkog samoupravljanja, zbog federativnog uređenja, zbog republika i njihovih granica, zbog toga što je iza sebe ostavio Predsjedništvo i Partiju koji nisu mogli ništa doli uništiti ono što je on stvorio, zbog toga što je bio simbol mira, što je bio omiljen, zbog posjeta Sofije Loren, zbog toga što ga je glumio Richard Burton, zbog srušenog mosta na Neretvi ...ostaje činjenica da je obilježio jedno dugo vrijeme u kojem je život bio drugačiji.

Postojali su blokovi, postojao je pokret nesvrstanih koji je naginjao jednom bloku, ali svijet se činio boljim mjestom no što je sada.
Povežite samo sljedeće pojmove s njegovim dobom: zaposlenost, zdravstvena zaštita, školstvo, radnička prava, sloboda...
Doduše, u to doba je i posijano sjeme kasnijih događaja i stvoreni su likovi koji su 90-ih izbili na pozornicu i zavrtili spiralu ludila...
Ipak, vrijeme kao takvo, barem 70-te i 80-te godine, pogotovo iz ove perspektive se čine puno boljim i prosperitetnijim.

Često se pitam gdje je granica bahatosti naših političara. Jedan istaknuti predstavnik vladajuće partije je predložio da kupi županiju koju je isto tako istaknuti predstavnik njegove stranke upropastio i doveo na prosjački štap.

Na to se mogu samo zapitati: Quo usque tandem abutere, Catilina, patientia nostra?.

Latinski original govora:
Quo usque tandem abutere, Catilina, patientia nostra? Quam diu etiam furor iste tuus nos eludet? Quem ad finem sese effrenata iactabit audacia? Nihilne te nocturnum praesidium Palatii, nihil urbis vigiliae, nihil timor populi, nihil concursus bonorum omnium, nihil hic munitissimus habendi senatus locus, nihil horum ora vultusque moverunt? Patere tua consilia non sentis, constrictam iam horum omnium scientia teneri coniurationem tuam non vides? Quid proxima, quid superiore nocte egeris, ubi fueris, quos convocaveris, quid consilii ceperis, quem nostrum ignorare arbitraris?

O tempora ! O mores! Senatus haec intellegit. consul uidet; hic tamen vivit. Vivit? immo vero etiam in senatum venit, fit publici consilii particeps, notat et designat oculis ad caedem unum quemque nostrum. Nos autem, fortes viri, satis facere rei publicae videmur, si istius furorem ac tela vitamus.

Ad mortem te, Catilina, duci iussu consulis iam pridem oportebat, in te conferri pestem, quam tu in nos omnes iam diu machinaris.