"...i svi tvoji plaćeni nitkovi doušnici i sjecikese
i svi tvoji mutavi urlatori zvučnih titula
hrabro spletkare, zaštićeni lopovskim kodeksom..."
Branimir Johnny Štulić: "Krivo srastanje"
Ako prošećete Ogulinom do izgorene kuće gdje nekada bijaše Badžek, obratite pažnju na ventilator u zidu. Odavna je kuća izgorila, ali ventilator u zidu se i dalje vrti i vrti i vrti.
Simbolika našeg grada.
Često ružno pišem o novinarima. Što možda i nije u redu, jer postoje i pošteni i korektni novinari. Međutim, čini mi se da su zbog 90% gnjida, hulja, gadova, nesposobnjakovića, poltrona i ljigavaca svi oni dospjeli na loš glas.
I dalje stojim kod toga da je veza između novina i istine kao veza između broja 7 i plave boje. Možete vidjeti ponekad broj 7 napisan plavom bojom, ali vrlo brzo ćete se uvjeriti da to uopće nije pravilo. Pogotovo ako čitate neke naše novine.
I današnja izdanja kad pročitate, vidjet ćete različite komentare na jučerašnju sramotu jedne ustanove koju je očito vrijeme pregazilo, kao i većinu njenih članova, izhlapljelih starkelja nesposobnih za bilo što osim prosipanja žuči po znatno mlađim i neusporedivo uspješnijim no što su oni ikad bili.
Nije mi jasna svrha financijskog nagrađivanja akademika, koji su zbog bijednog dodatka od 1000-2000 kuna spremni se prostituirati svakoj vlasti, i samim tim pobiti i pljunuti na svoj intelektualizam. Francuska Akademija ima 40 (četrdeset) članova. I to je to. Broj je fiksan.
A naša?
Koliko god treba aktualnoj vlasti, koja je spremna još par prodanih duša potplatiti (u stvari preplatiti) da bi davali alibi njihovim gadostima, i da bi u glavama ljudi zazvučalo kako uz takve strahote stoje akademici i kako to mora da je dobro.
To što iza tih akademika ne stoji ništa osim mržnje, sujete i vlasti nije bitno. Jer oni su akademici. Naravno da nije nužno da široke narodne mase za svakog do njih znaju što je postigao, ali to se relativno lako i jednostavno kvantificira, brojem publiciranih radova ili ne daj Bože znanstvenih otkrića. No, kod nas se očito kvantificira poniznošću i članstvom u Partiji.
Prijatelj mi je ispričao kako je na jednoj prezentaciji čovjek prezentirajući praškove i sredstva za čišćenje mrtav-hladan rekao kako je taj proizvod u svijetu dobio sve moguće Nobelove nagrade.
Što je trebalo imponirati posjetiocima prezentacije, u čijem svijetu je Nobelova nagrada apstraktan pojam za koji samo znaju da znači nešto dobro i važno i veliko.
Duško Radović je rekao da je razlika između pametnih i glupih ljudi ta da pametni mogu biti pametni i mogu biti glupi, a glupi nemaju izbora.
Ali to je sve skupa nebitno, večeras je izbor za pjesmu Evrovizije, još malo pa će svjetsko nogometno prvenstvo, a do tada će stado biti zaokupljeno malo Jorasom, pa malo stranačkim prepucavanjima, pa ponekom aferom s nogometašima i manekenkama, pa Mamićevim eskapadama...










Na današnji dan 1506. umro Cristofor Columbo (ponavljam, nemojte njega kriviti), 1799. rođen Balzac, 1901. rođen nizozemski šahist Max Euwe (predsjednik FIDE, svjetski prvak 1935-1937, pobijedio Aljehina koji je u uzvratu povratio titulu), 1915. rođen izraelski general i političar Moshe Dayan (sjećate li se njegova poveza preko oka?), 1927. Charles Lindberg krenuo na let preko Atlantika od New Yorka do Pariza, iste godine Saudijska Arabija stekla nezavisnost od Velike Britanije (gotovo svi otmičari aviona 11. IX su bili iz Saudijske Arabije, Saudijac je i Osama Bin Laden), 1963. američki Vrhovni sud je segregaciju proglasio neustavnom (18 godina nakon II svjetskog rata), 1967. BBC najavio da neće puštati pjesmu Beatlesa "A day in the life" zbog aluzija na droge.
U postu Ovce pisao sam o kući zla kojoj možemo za mnogo toga zahvaliti. No ova pjesma paše i uz uvaženu gospodu iz HAZU nedostojnih svega onoga što bi ona trebala predstavljati a već odavna ne predstavlja (nije to možda samo do njih, već malo i do ustanove). Ne odnosi se na sve, ali prilično njih je njome opisano..
Pišete kako vas nauče,
pišete kada vam naruče
za praznike i sahrane,
kada vas napoje i nahrane.
Ližete ruke cvileći
pesnički mozgovi pileći.