Quis custodiet ipsos custodes?

Ljudi su išli u kolonama,
Nikom nije smet'o vjetar što je duv'o,
Te majske nedelje je došao Osijek,
Al' opet je Koševo bilo puno.
Bio sam tad još sasma mali,
I nisam znao zašto neki plaču,
Rekoh sebi provuću se džaba,
Sjesti negdje i navijaću.
Prođoh pored jednog redara,
On samo svoju cigaru pali,
Kaže prođi sad i ne boj se ništa,
Danas te niko neće dirati mali.
Sjedoh negdje u gužvu, u raju,
I čuh samo brujanje mase:
Danas nam odlazi Asim Ferhatović,
Danas nam odlazi nas Hase.

Nedelja kad je otišao Hase!
I BBC na mome radiju,
Oslobođenje u mojim rukama.

I dok je utakmica ova trajala,
Stariji ljudi su uzimali riječ,
Sine, Hase je tukao Engleze, Švabe i Ruse,
I ovo sad mu je poslednji meč.
Biješe rezultat jedan-jedan,
Kad sudija odsvira kraj.
Spustiše se zastave stadiona Koševo,
Stade jedna nedelja da se nastavi maj.
Maj!

Nedelja kad je otišao Hase!
I BBC na mome radiju,
Oslobođenje u mojim rukama.

Nedelja kad je otišao Hase!
Okrenu se Hase posljednji put,
Nedelja kad je otišao Hase!
Uzdignutih pesnica i ozarena lica,
Nedelja kad je otišao Hase!
Kao da veli mene više nema,
Ali imate još mnogo važnih utakmica!

Izlazili smo svi iz stadiona ćutke,
Čulo se samo brujanje mase,
Poneki usklik i poneka zastava,
Svi u napad, jedan je Hase!

Svi u napad,
Svi u napad,
Svi u napad,
Jedan je Hase!

Svi u napad!
Svi u napad!
Svi u napad!
Jedan je Hase!

Zabranjeno pušenje: "Nedelja kad je otiš'o Hase"


Na današnji dan 1980. umro je Josip Broz Tito.

Voljeli ga ili mrzili zbog partizanskog pokreta, sukoba s Dražom Mihajlovićem, Staljinom, Đilasom, Rankovićem, Đokom Jovanićem, zbog pokreta nesvrstanih, toga što nikada nije otišao u Jasenovac niti posjetio Đakovo, zbog Savke i(li) Latinke Perović, zbog bratstva i jedinstva, zbog čudnih smrti njemu bliskih ljudi iz rukovodstva Partije tokom svih godina dok je vladao, zbog kulta ličnosti, štafete mladosti koju su mnogi koji po njoj pljuju zdušno i sa srcem nosili, zbog marginaliziranja mnogih istaknutih revolucionara, zbog pripisivanog pripadanja masonima, bliskosti SSSR-u, službenih odnosa s Vatikanom, prijateljevanja s Arafatom, Castrom, Ceausescim, Nehruom, zbog jahte Galeb, zbog Briona, zbog lovačkih trofeja, Brda kod Kranja, izgradnje NE Krško, stranih kredita, zbog toga što je Njemačkoj oprostio reparacije, zbog toga što je pobijedio u drugom svjetskom ratu, zbog toga što je ispričao sedam (7) različitih verzija kako je došao na čeklo Partije, zbog čudnog naglaska i neobičnog govora, zbog toga što nije primjereno kaznio Tuđmana,zbog totalitarizma, slobode, ljudskih prava, zbog toga što nije dopustio višestranačje, zbog radničkog samoupravljanja, zbog federativnog uređenja, zbog republika i njihovih granica, zbog toga što je iza sebe ostavio Predsjedništvo i Partiju koji nisu mogli ništa doli uništiti ono što je on stvorio, zbog toga što je bio simbol mira, što je bio omiljen, zbog posjeta Sofije Loren, zbog toga što ga je glumio Richard Burton, zbog srušenog mosta na Neretvi ...ostaje činjenica da je obilježio jedno dugo vrijeme u kojem je život bio drugačiji.

Postojali su blokovi, postojao je pokret nesvrstanih koji je naginjao jednom bloku, ali svijet se činio boljim mjestom no što je sada.
Povežite samo sljedeće pojmove s njegovim dobom: zaposlenost, zdravstvena zaštita, školstvo, radnička prava, sloboda...
Doduše, u to doba je i posijano sjeme kasnijih događaja i stvoreni su likovi koji su 90-ih izbili na pozornicu i zavrtili spiralu ludila...
Ipak, vrijeme kao takvo, barem 70-te i 80-te godine, pogotovo iz ove perspektive se čine puno boljim i prosperitetnijim.

Često se pitam gdje je granica bahatosti naših političara. Jedan istaknuti predstavnik vladajuće partije je predložio da kupi županiju koju je isto tako istaknuti predstavnik njegove stranke upropastio i doveo na prosjački štap.

Na to se mogu samo zapitati: Quo usque tandem abutere, Catilina, patientia nostra?.

Latinski original govora:
Quo usque tandem abutere, Catilina, patientia nostra? Quam diu etiam furor iste tuus nos eludet? Quem ad finem sese effrenata iactabit audacia? Nihilne te nocturnum praesidium Palatii, nihil urbis vigiliae, nihil timor populi, nihil concursus bonorum omnium, nihil hic munitissimus habendi senatus locus, nihil horum ora vultusque moverunt? Patere tua consilia non sentis, constrictam iam horum omnium scientia teneri coniurationem tuam non vides? Quid proxima, quid superiore nocte egeris, ubi fueris, quos convocaveris, quid consilii ceperis, quem nostrum ignorare arbitraris?

O tempora ! O mores! Senatus haec intellegit. consul uidet; hic tamen vivit. Vivit? immo vero etiam in senatum venit, fit publici consilii particeps, notat et designat oculis ad caedem unum quemque nostrum. Nos autem, fortes viri, satis facere rei publicae videmur, si istius furorem ac tela vitamus.

Ad mortem te, Catilina, duci iussu consulis iam pridem oportebat, in te conferri pestem, quam tu in nos omnes iam diu machinaris.