Come you masters of war
You that build all the guns
You that build the death planes
You that build the big bombs
You that hide behind walls
You that hide behind desks
I just want you to know
I can see through your masks
You that never done nothin'
But build to destroy
You play with my world
Like it's your little toy
You put a gun in my hand
And you hide from my eyes
And you turn and run farther
When the fast bullets fly
Like Judas of old
You lie and deceive
A world war can be won
You want me to believe
But I see through your eyes
And I see through your brain
Like I see through the water
That runs down my drain
You fasten the triggers
For the others to fire
Then you set back and watch
When the death count gets higher
You hide in your mansion
As young people's blood
Flows out of their bodies
And is buried in the mud
You've thrown the worst fear
That can ever be hurled
Fear to bring children
Into the world
For threatening my baby
Unborn and unnamed
You ain't worth the blood
That runs in your veins
How much do I know
To talk out of turn
You might say that I'm young
You might say I'm unlearned
But there's one thing I know
Though I'm younger than you
Even Jesus would never
Forgive what you do
Let me ask you one question
Is your money that good
Will it buy you forgiveness
Do you think that it could
I think you will find
When your death takes its toll
All the money you made
Will never buy back your soul
And I hope that you die
And your death'll come soon
I will follow your casket
In the pale afternoon
And I'll watch while you're lowered
Down to your deathbed
And I'll stand o'er your grave
'Til I'm sure that you're dead
Bob Dylan: "Masters of war"
Drago mi je da se ljudi javljaju, na trenutak sam pomislio dignuti ruke od svega. Svako toliko me uhvati pomisao da je ovo sve uzalud. Ali nije.
Zapitao sam se čemu sve to, kad većinu to ne zanima, niti će ih potaknuti na razmišljanje. Ne želim nikoga uvjeravati u nešto niti tjerati da prihvati moje stavove, volio bih samo da netko moje argumente uzme u obzir. Ništa se neće promijeniti, grad će tonuti u sve dublje sivilo, strvinari će dovršiti svoje djelo, i na kraju balade će od grada ostati samo ono oko čega je i nastao,a to je kula, koja je svjedočila mnogim slavnim i manje slavnim vremenima.
Onda su me komentari razveselili, i opet sam se uvjerio da nisam usamljen, da ima ljudi koji slično razmišljaju i doživljavaju našu stvarnost, ljudi koji to mogu još bolje i izražajnije opisati i napisati. A s druge strane su me i rastužili, jer ponekad pomislim da sve vidim crno, da samo prigovaram, a da situacija nije tako loša. No i nije, još je i gora, i surovija.
Još uvijek smo u manjini, ali ničija nije sjala do zore, pa neće ni ta svijeća mraka i nazadnjaštva zauvijek sjati nad našim glavama.
Puno toga nas sve skupa muči i tišti, i iz komentara se to može dobro vidjeti. Puno toga je dotaknuto i spomenuto,od radio stanice do lažnih branitelja i lažnih invalida koji još rade ali ne plaćaju doprinose.
Ako im je domovina tako na srcu, zašto to naplaćuju i dovode je na rub propasti? Ako im nije na srcu, neka priznaju da su se borili samo za privilegije, i nikom ništa. A ako se nisu borili za privilegije, zašto ih se ne odreknu?
Čast iznimkama.
I naravno, red je spomenuti i one koji se okreću kako vjetar puše, do 90-ih su propovijedali protiv vjere i crkve i Boga, a od 90-ih su počeli čitati poslanice za vrijeme misa, a i dobili su svoje igračke za nagradu prelaska iz jedne partije u drugu, obično u vidu dobro plaćenih pozicija u školama, općini, firmama.
Potrebno je boriti se, potrebno je pokušavati, ne možemo kao ovce puštati da sve ode k vragu u ime nečijih interesa. U krajnjoj liniji, ne možemo svi otići u Karlovac, niti se svi možemo uhljebiti u poglavarstvo, županiju ili još dalje. Ima nas koji smo tu rođeni i volimo svoj grad, bez računice i matematike, bez neke osobne koristi.
Često se to čini uzaludnim poslom, ispravljanje krivih Drina i dokazivanje ljudima kojima je u dubini duše dobro i koji niti ne žele ništa promijeniti i sretni su s onim što imaju. Što su dokazali na izborima, prema ljudima koji im odgovaraju i za koje žele da ih zastupaju i vode. Mene uvijek užasnu rezultati izbora i neki od izabranih. To je volja većine, i na nama je da to prihvatimo.
U čudnom svijetu i čudnom gradu živimo.
Na žalost, tako čudnom, da se apsurdna ideja da netko ima vremena surafti po internetu i skupljati što tko negativno piše o gradu i vlastodršcima, i da mu je to u opisu radnog mjesta, čini vrlo mogućom.
Ako je zaista tako, onda su doušnici samo zamijenili lokaciju, i više ne čuče pred parkom da broje tko ide na polnoćku (a onda su bez srama 90-e i sami se pridružili onima koje su do tada prijavljivali, i svi su se pravili da je to u redu, i kao da se ništa nije ni dogodilo), više ne slušaju tko pjeva "Ustani bane" (jeste li primjetili da je više nitko nigdje niti ne pjeva?), više ne gledaju tko kakve novine kupuje, već surfaju internetom. I oni su se modernizirali, barem prema van.
Unutra i onako nema ništa.
"sutradan isti doušnici
traže moju glavu
njihov prst je na orozu
nišane svoju metu
zadnji korak pred odlazak
vidim kako padaš
kao i ja "
Branimir Johnny Štulić: "Gomila nesklada"
Danas je grad bio sablasno pust u popodevnim i večernjim satima. Možda su ljudi bili umorni od srijede, a i vrijeme je bilo odvratno.
Rekoše da će se do 2008. početi s izgradnjom retencije, tj. brane u Turkovićima koja bi trebala sprečavati poplave u gradu.
Naravno, oformljena je komisija, koja će o tome vijećati do tada, u njoj je širok dijapazon stručnjaka, od predstavnika grada, Hrv. šuma i Hrv. voda do predstavnika Ministarstva kulture (?!). Uglavno, novce će zajedno dati Hrv. vode (država) i grad. Nije rečeno u kom omjeru, kojom dinamikom i otkuda (z adržavu znamo, za grad ne), ali pretpostavljaju da im treba oko 30 000 000 kn.
Najvažnije je da se konačno krenulo u taj projekt.
Naravno, nameće se pitanje treba li nam to? Puno je to novaca, u gradu je mnogo rupa koje bi trebalo popuniti i gdje bi taj novac dobro došao.
Ako će zaista time riješiti probleme poplavljivanja grada, onda je to badava.
Ako gledamo u okvirima gradskih investicija posljednjih godina, to je:
- 6 zgrada tržnice ili
- 15 golubica ili
- 5 zgrada stadiona ili
- 15 godina funkcioniranja NK Ogulin u sadašnjim okvirima i sa sadašnjim apetitima
Ako tako pogledamo, onda nam to treba pa sve da i ne riješi problem poplava.
Na današnji dan 1941. rođen je Robert Zimmerman.
