Quis custodiet ipsos custodes?

"Dragi moj Zijo

Znam da pišem pismo koje ne može stići svom adresantu, ali se tješim time da će ga pročitati bar onaj koji voli nas obojicu.

Kasna je noć i meni se spava. U ovo gluho doba razgovara se samo sa s duhovima i uspomenama, a ja, evo, razmišljam o zlatnoj paučini i srebrnoj magli tvojih priča, i o strašnom kraju koji te je zadesio u logoru Jasenovac.

Pišem, dragi moj Zijo, a nisam siguran da i mene, jednom, ne čeka sličan kraj u ovome svijetu po kome još putuje kuga s kosom.

U svojim noćima s najviše mjesečine, ti si naslutio tu apokaliptičnu neman s kosom smrti i progovorio si o njoj kroz usta svoga junaka brke. Jednog dana ti si je vidio, realnu, ovozemaljsku, ostvario se tvoj strašan san, tvoja mora.

Tih istih godina ja sam, slučajem, izbjegao tvoju sudbinu, ali evo, ima neko doba kako me, za mojim radnim stolom, osvoji crna slutnja; vidim neku noć, prohladnu, sa zvijezdama od leda, kroz koju me odvode neznano kud. Ko su ti tamni dželati u ljudskom liku? Jesu li slični onima koji su tebe odveli? Ili braća onih kojima je otišao Goran? Zar to nisu tamne Kikićeve ubice?

Kako li smo nekada, zajedno, dječački, lirski zaneseni, tugovali nad pjesnikom Garsijom Lorkom i zamišljali ono praskozorje kad ga odvode, bespovratno, pustim ulicama Granade.

Bio sam, skorih dana, i u Granadi, gledao sa brijega osunčan kamenit labirint njenih ulica i pitao se: na koju su ga stranu odveli? Opet si tada bio pored mene, sasvim blizu, i ne znam ko je od nas dvojice šaputao Lorkine riječi pune jeze:

"Crni su im konji, crne potkovice."

Umnožavaju se po svijetu crni konji i crni konjanici, noćni i dnevni vampiri, a ja sjedim nad svojim rukopisima i pričam o jednoj bašti sljezove boje, o dobrim starcima i zanesenim dječacima. Gnjuram se u dim rata i nalazim surove bojovnike: golubljeg srca. Prije nego što me odvedu, žurim da ispričam bajku o ljudima. Njeno su mi sjeme posijali u srce još u djetinjstvu i ono bez prestanka niče, cvjeta i obnavlja se. Pržile su ga mnoge strahote kroz koje sam prolazio, ali korijen je ostajao, životvoran i neuništiv, i pod sunce ponovo isturao svoju nejačku zelenu klicu, svoj barjak. Rušio se na njega oklop tenkova, a štitio ga i sačuvao prijateljski povijen ljudski dlan.

Eto, o tome bih, Zijo, da šapućem i pišem svoju bajku. Ti bi najbolje znao da ništa nisam izmislio i da se u ovome poslu ne može izmišljati, a pogotovo ne dobri ljudi i sveti bojovnici.

Na žalost, ni one druge nisam izmaštao, mrke ubice s ljudskim licem. O njima ne mogu i ne volim da pričam. Osjećam samo kako se umnožavaju i roje u ovom stiješnjenom svijetu, slutim ih po hladnoj jezi, koja im je prethodnica, i još malo, čini mi se, pa će zakucati na vrata.

Neka, Zijo... Svak se brani svojim oružjem, a još uvijek nije iskovana sablja koja može sjeći naše mjesečine, nasmijane zore i tužne sutone.

Zbogom, dragi moj. Možda je nekom smiješna starinska odora, pradjedovsko koplje i ubogo kljuse, koje ne obećava bogzna kakvu trku. Jah, šta ćeš..."

Književniku
Ziji Dizdareviću
ubijenom u logoru Jasenovac 1942.
Branko Ćopić : "Bašta sljezove boje"

Počešće pričam s prijateljima, a o čemu nego o situaciji, kako općenito tako i u Ogulinu. Drvimo tako, analiziramo, predlažemo jedni drugima, razumijemo jedni druge, povlađujemo jedni drugima, nekad nam mišljenja i nisu podudarna (razne verzije "da je nama 5 minuta vlasti..."), ali uglavnom se složimo oko zaključaka tih naših besplodnih, ponavljajućih raspri kojima pokušavamo uobličiti svoj jad i čemer nad svime oko nas. I kažemo da nećemo više o tome, i onda opet netko započne i sve se opet zavrti.

Prijatelj koji živi i radi u Italiji mi kaže da mu se čini da je situacija kod nas u stvari dobra, i da malo samo truda treba da bude još bolje, i da bi uz vrlo malo truda sve procvjetalo. Na žalost, ne mogu se s njim složiti.

Možda zaista nije potrebno puno, ali zlo se jako dobro ukorijenilo u sve pore našeg društva, i bez obzira što postoje ljudi koji ga prepoznaju i koji se protiv njega bore, još je jače i još pobjeđuje, od novina, televizije do lokalnih vlasti, da ne zadiremo u duhovno.

I bez obzira na sve, čini se da su moje nade o stvaranju kritične mase ljudi željnih promjena i spremnih da ih pokrenu još uvijek daleko od ostvarenja.

Još uvijek je puno onih koji misle da im je dobro, ili da je ovo stanje najbolje moguće, ili da im je prije bilo još gore, i da tek sada žive slobodno. Naravno, ima i onih kojima zaista jest dobro i nikad im nije bilo bolje. Dio njih je to stekao pošteno, a dio članstvom u partiji ili prijateljevanjem s članovima. A vrijeme prolazi, i zlo pod suncem ne slabi. Zatrašujuće proročanske Ćopićeve riječi napisane su 1971. godine.

Otok


Sveti Rok


Grad (počeli su radovi na bivšem hotelu Kapela)





Prapuće


Na današnji dan 1827. umro njemački skladatelj Ludwig van Bethoven, 1911. rođen američki dramatičar Tennessee Williams,1931. New Delhi postao glavni grad Indije (do tada je to bila Kalkuta), 1953. američki mikrobiolog Jonas Edward Salk otkrio cjepivo protiv dječje paralize, 1984. ubio se skokom s mosta Branko Ćopić, 1989. na prvim slobodnim izborima u Rusiji pobijedio Boris Jeljcin.

"...Ma kakav bio moj rodni prag,
on mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.
Vrijedan sam, radim bavim se lovom
i mirno živim pod svojim krovom.
To samo hulje, nosi ih vrag,
za ručak daju svoj rodni prag!
Zbog toga samo, lude vas troje
čestite kuće nemate svoje.
Živite, čujem, od skitnje, pljačke
i svršit ćete – naopačke!..."

Branko Ćopić: "Ježeva kućica"

P.S. Sitne korekcije u izgledu, dodan skrolajući tekst u status bar.

...puške su počele pucati.

U današnjim novinama naslov da su pripadnici jedne od navijačkih skupina napali policijsku stanicu. Da to naprave negdje na zapadu u koji se tako kunemo, završili bi na dugogodišnjim robijama.
Da to naprave u SAD, u koji se mnogi tako zaklinju kao ideal svega dobrog, s punim pravom bi ih nekolicinu pobilo, a ostali bi cijeli život ostali iza rešetaka.

A kod nas novine nastoje na sve mile i nemile načine opravdati njihovo ponašanje, kao što se to uvijek i u svakoj prilici i za svaku njihovu svinjariju čini.
Ako se problem mogao riješiti u Velikoj Britaniji, gdje su zaista navijači bili divlji, i za razliku od naših nisu bili jaki samo kad su u krdu, već i pojedinačno, onda bi se to kod nas da je malo volje moglo riješiti za čas. Prvi korak bi bio prestanak medijskog sponzoriranja divljaštva, i priznavanje da je vandalizam vandalizam, tko god ga radio. To bi mogao biti prvi korak u priznavanju da su loše stvari loše, bez obzira tko ih i u ime koga radio. No do takve katarze je dug put. Za sada još uglavnom ovisi o tome tko je nešto napravio, nije bitno što je napravio, je li nekog ubio, zapalio, opljačkao, rekao da je zločin zločin a krađa krađa, ili je samo uputio izraze žaljenja povodom smrti. Kada bi se svi nadležni samo mrvicu potrudili rješavati probleme koliko se trude opravdati ono što se opravdati ne može, svima nama bi bilo bolje (ali onda ne bi bilo dobro njima, pa je to zaludu očekivati od njih).

Kako su nam birali, tako nam i jest, i ne trebamo se žaliti.

Sve skupa zaslužuje dublju sociološku analizu, ali i bitno drastičniji i odlučniji obračun, za koji nema volje i do kojega neće doći sve dok jednog dana ne postanemo vazali Evropske unije. Koliko god mi se čini da EU nije rješenje, a pogotovo neće donesti ono štpo mnogi od nje očekuju (da se ništa ne radi i da se dobro živi na tuđoj grbači), barem će u tome biti bolje. Ako Hrvatska ikad uđe, uprkos svojim nesposobnim političarima.

Kako kažu u jednom vicu koji se ovih dana priča, Švedska je 20 godina iza nas. Kod njih je još uvijek dobro.


Konačno je cijeli dan bio vrlo lijep i sunčan.










Na današnji dan 721. p.n.e. prva zabilježena pomrčina Mjeseca,1629. rođen Aleksej Romanov, prvi ruski car iz dinastije Romanov, 1813. rođen misionar i istraživač David Livingstone (otkrio slapove koje je u čast kraljice nazvao Viktorijini slapove, jezera Nasa i Tanganjika), 1818. rođen Petar Preradović, 1831. prva pljačka banke u SAD-u, 1848. rođen je šerif Wyatt Earp (dobro bi nam došao i danas, makar u stvarnosti nije bio idealan kakvim ga romani i filmovi prikazuju), 1900. rođen francuski fizičar Jean Frederic Joliot koji je po ženidbi sa Irene Currie (kćeri Pierrea i Marrie Currie) uzeo njeno prezime i zajedno s njom 1935. dobio Nobelovu nagradu, 1931. legalizirano kockanje u Nevadi, 1936. rođena je Ursula Andress /nezaboravni izlazak iz mora u filmu "Dr No"), 1950. umro pisac Edgar Rice Burroughs (autor Tarzana), 1957. Elvis Presley kupio kuću u Memphisu i nazvao ju Graceland, 1995. prva utakmica Michaela Jordana nakon povratka u NBA

"...Now main street’s whitewashed windows and vacant stores
Seems like there ain’t nobody wants to come down here no more
They’re closing down the textile mill across the railroad tracks
Foreman says these jobs are going boys and they ain’t coming back to
Your hometown, your hometown, your hometown, your hometown..."
Bruce Springsteen "My hometown"

...ništa novo pod neonom...

Mađioničarstvo vlastodržaca se nastavlja. Nakon skoro tri godine upropaštavanja svega što su stigli, konačno donose antikorupcijski program. Ako se itko u korupciju razumije to su oni.
Započele su i otvorene svađe s njihovim nesposobnim prethodnicima, koji nisu imali hrabrosti ni sa čime se uhvatiti u koštac da ne uznemire biračko tijelo ovih koji su ih zamijenili na posljednjim izborima (a koji ni onako ne bi glasali za njih).

Čini se da se izbori približavaju, jer državna televizija sve više vremena posvećuje marginalnim strankama, marginalnim ljudima i događajima, i sve nas više uvjerava kako nam je divno i krasno. Očito pokušavaju disperzirati glasove onih koji će biti protiv njih, a te strančice na žalost nikako da jednom za svagda nestanu sa scene. Valjda nismo bolje ni zaslužili. A ni seljaci koji su sada dobili obećanja, a pitanje je kada i kako će dobiti novce.

Javnost pomalo otupljuje.

Po principu Čehova i puške na zidu, u Splitu su isprebijali nogometnog trenera, što je bez obzira što je riječ o nogometnom treneru, za svaku osudu.

Više-manje smo svi na tu vijest slegnuli ramenima, moglo se i očekivati.

Nakon što su godinama u medijima vandali dobijali ogroman prostor, i nakon što su se raznorazne svinjarije po zemlji i inozemstvu ne samo opraštale, već maltene i poticale, bilo je pitanje dana kada će netko platiti glavom.

Kao što sliježemo ramenima na pljačke, na to da osvjedočeni kriminalci umjesto na galgama završavaju kao direktori držđavnih poduzeća i zona, uništavači privrede koji su zavili u crno cijele krajeve se slobodno šeću, nikom ništa.

Na to sve se naslovne strane jednih novina vrišti naslov da i navijači kreću u potragu za onima koji su svoju frustraciju istresli na čovjeku koji je zaista tome najmanje kriv, jer tek je mjesec dana u cijelom tom svinjcu iz kojeg se smrad sve više širi.

I policija na to sve ne reagira. Užasava me spoznaja da se jedan u principu represivni aparat ponaša tako indolentno i dopušta da svatko tko poželi (u stvari tko im ideološki odgovara a poželi) uzme pravdu u svoje ruke. Pa kad već nisu u stanju pronaći ubojice i pljačkaše banaka, sada će dopustiti polupijanoj razularenoj vandalskoj rulji da slobodno dijeli pravdu kako hoće i nad kime hoće.

Onima koji pjevaju o ubijanju nogometnih neistomišljenika, koji poslije utakmice razbijaju izloge, tramvaje, vlakove, tuku ljude koji im se učine drugačijima od njih, dopušta se da uzmu pravdu u svoje ruke.

Onima zbog kojih za jednu utakmicu treba angažirati preko 1000 specijalaca i pokrenuti ogromni i izuzetno skupi pogon osiguranja utakmice na kojoj je više policajaca nego tih nazovi navijača.

Onima koji su ponosni na svinjarije koje rade, onima kojih su pune novine, onima koje nogometni funkcioneri i akteri silno hvale i uvijek im se zahvaljuju na podršci, onima koji se bratime sa sličnim fukarama i probisvjetima po svijetu.

Onima zbog kojih u Ukrajini policija sa kalašnjikovima ureduje, zbog kojih je na Malti ministar dobio stolicom u glavu, zbog kojih je u Sloveniji skoro bilo mrtvih na bazenu.

Onima zbog kojih su gorjeli auti a s njima skoro i navijači, onima kojima je normalno kad ih je stotina napasti i prebiti tuđeg navijača, tom krdu i stadu, toj civilzacijskoj sramoti, šljamu i talogu taloga društva je dano pravo da bejzbol palicama, a možda i noževima i pištoljima ureduje i istjeruje neku svoju pravdu.

Nema se volje ni hrabrosti suočiti s njima.

Umjesto da ih se odavno sve pozatvaralo i jednom za svagda prekinulo to sramno nasilje nad sportom i nad svima nama, oni postaju polulegalna institucija osiguranja reda i mira.

Kada policajci rade svoj posao kako treba (što se jako, jako rijetko događa, ali se događa), onda se inspektori smjenjuju, jer se treba umiliti biračkom tijelu u koje se konačno dirnulo.
A kada ne rade kako treba, nikom ništa. I postaje normalno da se uzima pravda u svoje ruke. Ako je tako, onda ih zaista i ne treba, lopovi ih se ne plaše, oni su nezadovoljni svojim statusom pa posao rade preko volje, građani im ne vjeruju...

Što je sljedeće, organiziranje uličnih straža? Charlton Heston kao počasni član neke od navijačkih skupina?

"The rest is silence"
William Shakespeare: "Hamlet"

Konačno nije onako odurno hladno, valjda zima konačno završava.
Dvije panoramske slike Đulinog ponora. Problem s panoramskim fotografijama je taj što kod prve fotografije aparat zamrzne ekspoziciju i otvor blende, pa u slučaju slikanja ponora koji je na dnu mračan a kako se slike penju sve svjetliji, teško je dobiti prirodnu panoramu.
Bolje su ispale one koje sam slikao od vrha ponora prema dnu. Nadam se da će vam se dopasti.







Na današnji dan 1532. Engleski parlament zabranio Engleskoj crkvi plaćanje poreza Rimu, 1844. rođen kompozitor Nikolar Rimski Korsakov, 1869. rođen bivši britanski premijer Neville Chemberlani (možemo mu zahvaliti za jačanje nacizma i uspon Hitlera čemu je svojom popustljivošću pridonio), 1871. počela Pariška komuna,1882. dok je igrao biljar ubijen šerif Morgan Earp (brat šerifa Wyatta Earpa, kojeg pamte svi ljubitelji western romana i filmova u kojima je znatno romantizirana njegova ličnost i karakter), 1900. osnovan nogometni klub Ajax, 1920. Grčka prihavtila Gregorijanski kalendar, 1930. otkriven Pluton, 1931. prvo pojavljivanje električnog brijaćeg aparata, 1940. Musollini se pridružio Hitleru, 1956. rođen Ingemar Stenmark (idol naše mladosti i najveći populizator ELAN skija), 1966. Vrhovni sud SAD-a donio je presudu u slučaju "Miranda vs. Arizona" koja obavezuje policijske službenike da upozore optuženika na njegova prava prije no što započnu ispitivanje (optuženik ima pravo na šutnju, sve što kaže može se upotrijebiti kao dokaz na sudu, ima pravo na odvjetnika, ako si ga ne može priuštiti bit će mu dodijeljen po službenoj dužnosti. Ovo posljednje vjerujem da znate isto tako iz mnogih filmova i serija, ali mi se čini da naši dragi policajci nisu upoznati sa svojim dužnostima u sličnim situacijama, iako su i kod nas slično definirane za određene zločine.), 1995. Michael Jordan najavio povratak nakon 17 mjeseci odsustva iz NBA.


* NRA - National Rifle Association - militantna konzervativna američka organizacija koja okuplja one koji se zalažu za slobodno nošenje oružja, predsjednik i najpoznatiji zagovornik je glumac Charlton Heston (stanite mišom na sliku da biste pročitali njihov slogan uzet iz njegovog poznatog govora). Osnovana je 1871.

When you're weary, feeling small, when tears are in your eyes, I’ll dry them all.
I'm on your side, oh, when times get rough and friends just can't be found,
like a bridge over troubled water, I will lay me down.
Like a bridge over troubled water, I will lay me down.

When you're down and out, when you're on the street,
when evening falls so hard, I’ll comfort you.
I'll take your part, oh, when darkness comes and pain is all around,
like a bridge over troubled water, I will lay me down.
Like a bridge over troubled water, I will lay me down.

Sail on silver girl, sail on by. Your time has come to shine, All your dreams are on their way.
See how they shine, oh and when you need a friend, I'm sailing right behind
Like a bridge over troubled water, I will ease your mind.
Like a bridge over troubled water, I will ease your mind.

Simon & Garfunkel "Bridge over troubled water"


Šahovski klub ogulin ima svoje stranice. Tek su u začetku, ali su napravljene vrlo pregledno (na njihovu žalost, sekcija Sponzori je još uvijek prazna).
Ogulinski šahovski klub

Nastavlja se ružno i hladno vrijeme.
Zima nikako da prođe. Taman kad smo se ponadali da je gotovo, opet je zahladilo.

Prošli post je očito potekao interesantnu razmjenu mišljenja i zanimljive komentare. Mišljenja sam da treba poštovati svačije uvjerenje, ali smatram da vjeru i vjerovanje treba razdvojiti od religije i institucija koji ju često zloupotrebljavaju.

Jako puno zla na svijetu su donesli vjerski ratovi i vjerske nesuglasice, bez obzira što sve vjere u osnovi zagovaraju isto, pravdu, jednakost, bratstvo.
Predaleko bi nas rasprava o vjeri i Bogu odvela, a bojim se da se ne bismo pomakli sa svojih pozicija.

Ne znam, kad vidim sve zlo koje se događa oko nas, i sav čemer i jad, kada vidim da umiru djeca, da stradaju nevini, nekako mi se nameću pitanja zašto se takve stvari događaju i tu je Einstein bio u pravu.
Čini mi se da postoje stvari koje se ne mogu opravdati, a najmanje opravdanje može biti govorenje da je najveće postignuće đavola to da je uvjerio ljude da ne postoji, ili da onima koji vjeruju čuda ne trebaju, a one koji ne vjeruju i onako neće uvjeriti.
U jednoj zanimljivoj SF humorističkoj knjizi postoji softver koji može bilo koju knjigu sažeti u svega nekoliko rečenica.
Bibliju je, u toj knjizi, sažeo u jednu "Zato što ja tako kažem".

Već sam pisao o knjizi "Kada se loše stvari dogode dobrim ljudima", koja možda za nekog ne daje pravi odgovor, ali je svakako vrijedi pročitati (post Prva nedjelja)

U telegramu koji je poslao 1929. Einstein je napisao:

"I believe in a Spinoza's God who reveals himself in the harmony of all that exists, but not in a God who concerns himself with the fate and actions of human beings."
Na pitanje jedne djevojčice jesu li znanstvenici vjernici i da li se mole, odgovorio je
"Everyone who is seriously involved in the pursuit of science becomes convinced that a spirit is manifest in the laws of the Universe - a spirit vastly superior to that of man...In this way the pursuit of science leads to a religious feeling of a special sort, which is indeed quite different from the religiosity of someone more naive."



Na današnji dan 1789. rođen njemački fizičar George Simon Ohm (njemu u čast nazvana je jedinica električnog otpora), 1868. rođen je Maksim Gorki, 1882. umro je prirodoslovac Charles Darwin, 1897. objavljena je prva knjiga avantura Sherlock Holmesa, 1940. rođen talijanski režiser Bernardo Bertolucci ("Posljedni tango u Parizu"), 1945. završila bitka za Iwo Jimu u kojoj su Amerikanci porazili Japance, 1971. Simon & Garfunkel pokupili sve glavne nagrade na dodjeli Grammya za "Bridge over troubled water", 1978. Crvene Brigade su kidnapirale bivšeg talijanskog premijera Alda Mora (ubijen je 09.05 iste godine).

"We can't solve problems by using the same kind of thinking we used when we created them."

"Heroism on command, senseless violence, and all the loathsome nonsense that goes by the name of patriotism -- how passionately I hate them!"

"Great spirits have always found violent opposition from mediocrities. The latter cannot understand it when a man does not thoughtlessly submit to hereditary prejudices but honestly and courageously uses his intelligence."

"A man's ethical behavior should be based effectually on sympathy, education, and social ties; no religious basis is necessary. Man would indeeded be in a poor way if he had to be restrained by fear of punishment and hope of reward after death."

Albert Einstein

Na današnji dan 1879. rođen je Albert Einstein.

"Na domovini dvostruka je sjena:
Baca je Pešta, i baca je Beč.
Ona je sva u crno zavijena -
Ne čuje, Majko, niko tvoju riječ!
Šumori, diše more, teče Drava,
A između njih jedna zemlja spava. "

Dobriša Cesarić: "Trubač sa Seine"

Najjednostavnije bi bilo pisati o glupim i besmislenim osobama i temama, i onda bi možda sve to skupa doprlo do većeg broja ljudi. Jer su ljudi suludo sitničavi kad se radi o bezveznim i nebitnim stvarima, a bitne stvari puštaju da prolaze mimo njih. Možda sam post trebao nasloviti "Štikla", "Sponzoruša" ili slično, pa bih privukao posjetitelje.

Ne bavim se politikom, ali se definitivno slažem sa izlaganjem g. Vukovića iznesenom na konferenciji za novinare i na stranicama Ogulinskog lista o odnosu Karlovca i županije prema našem gradu. S time da mi se čini da maćehinski nije dobar izbor riječi, ja bih upotrijebio riječ NEPRIJATELJSKI, po principu "mors tua, vita mea" (tvoja smrt moj život)

Znam da postoji određeni broj političara koji dobro žive od grada Karlovca i Karlovačke županije, ali nama ostalima Karlovac tj. karlovački političari svojim postupcima rade o glavi, i to ne figurativno nego stvarno.
Jer kad vam netko ugrozi egzistenciju i onemogući da radite, tada vas direktno fizički ugrožava. Kada vas tjera da napustite svoj grad u potrazi za poslom, ili kada vam uzima posao iz ruke, ugrožava vam pravo na rad i život.
Jer ako nam zatvore bolnicu, a sva je prilika da hoće čim prođu izbori, ako nam odvedu Upravu šuma, a isto je sva prilika da hoće, ako nam zatvore sud, a sva je prilika da hoće, ako nas zaobiđe pruga , a to sigurno hoće, što će ostati od našeg grada i naše budućnosti, osim prazne poduzetničke zone?
I Bjelolasicu da mogu bi prenesli u Karlovac.

Jedino rješenje bi bilo da se izbori održavaju svake godine, jer pred izbore nitko ne želi talasati i uzbunjivati javnost. A kako je te javnosti koja izlazi na izbore i onako sve manje, uskoro će i predizborna obećanja prestati.

Čini mi se da bi trebalo organizirati referendum, peticiju, bilo što, da se pokaže da nismo ovce i da želimo da nam se gradski očusi trgnu i učine nešto za svoj grad. Ili ako to ne žele, nek se presele u Karlovac i puste nekog kome je interes grada i građana ispred osobnog interesa na njihovo mjesto.

Za one koji ne znaju, definitivno je usvojen projekt pruge koji ide Zagreb-Karlovac-Josipdol-Drežnica-Rijeka Nova dionica pruge Botovo-Rijeka.

Nigdje nisam pronašao što se događa sa starom prugom, ali mi se čini da se Ogulinu ništa dobra time ne piše. Ako je taj projekt isplativiji, onda je isplativiji, i postoje argumenti zašto pruga ide tuda, ali volio bih da netko kaže što će biti s Ogulinom u toj konstelaciji snaga? Pogotovo što na željeznici radi jako puno ljudi. Nemam ništa protiv da pruga ide smjerom koji je isplativiji, samo bih volio i molio da netko pokaže analizu što će biti s mjestima koje ta pruga zaobilazi.


" ...Što mi je plaća? Mržnja gmizavaca,
Što svoje blato lijepe o moj glas.
Al ja pred licem roda stojim vedar.
Za hljeb slobode prilažem svoj klas:
Zar nije zlatan, i bogat, i jedar? ."

Dobriša Cesarić: "Trubač sa Seine"

Na današnji dan 1454. rođen moreplovac Amerigo Vespucci (shvatio je da je Kolumbo otkrio novi kontinent i njemu, a ne Kolumbu u čast, je taj kontinent dobio ime), 1839. rođen kompozitor Modest Petrovič Musorgski, 1934. rođen astronaut Jurij Gagarin (prvi čovjek u svemiru), 1954. počela bitka za Dien Bien Fu između francuskih i vijetnamskih snaga, okončana debaklom Francuza nakon 55 dana.

Za ljubitelje šaha, danas još jedan post...

Malo šahovske povijesti.

Na današnji dan 1943. u Chicagu je rođen Robert James Fisher, svjetski šahovski prvak 1972-1975, možda i najbolji igrač svih vremena.

Šah je počeo igrati sa 6 godina, a sa 7. godina je postao član šahovskog kluba u Brooklynu.

Pohađao je Erasmus Hall High School, koju je napustio da bi mogao igrati šah. Već tada je pokazao iznimne sposobnosti, izmjeren mu je IQ 180, a imao je i fascinantnu sposobnost memoriranja podataka (1970. je u Herceg Novom odigrao brzopotezni turnir nakon kojega je ponovio poteze iz sve 22 partije koje je odigrao! Za one koji ne prate šah, u brzopoteznoj partiji svaki igrač ima ukupno 5 minuta vremena za igranje cijele partije).

1958. godine postao je američki prvak, i zaradio titulu velemajstora FIDE (najmlađi u povijesti).

Bio je opsjednut šahom i tvrdio je da ga zanimaju samo šah i novac. Definitivno je najzaslužniji za popularizaciju šaha u svijetu, i tek nakon njegove pojave na šahovskoj sceni šahisti su počeli privlačiti medije, a samim tim su počele rasti i nagrade po turnirima.

Cijelo vrijeme su ga pratile kontroverze. Odbijao je igrati na turnirima ako nije bio dovoljno plaćen, zbog religioznosti je odbijao igranje mečeva subotom i za vrijeme religioznih praznika (bio je pripadnik Svjetske Božje Crkve, koju je kasnije napustio. Međutim, iako je od ostalih tražio da se pridržavaju njegovih pravila i uvjerenja i njima prilagođavaju raspored igranja, sam se držao samo onih pravila koja su mu odgovarala. Ta crkva naime, između ostalih, zabranjuje bilo kakve igre za pločom, pa samim tim i šah).

Zbog toga je često bio u sukobu sa organizatorima, ali i ostalim igračima na turnirima, koje je znao napustiti nakon nekoliko odigranih partija, ako nisu ispunjeni njegovi zahtjevi.

Isto tako, žestoko se borio protiv po njegovom mišljenju prevelike privilegiranosti sovjetskih šahista.

1969. američko šahovsko prvenstvo je imalo status zonskog turnira. U kvalifikacijama za prvaka svijeta, postoje zonski turiniri (svaki dio svijeta ima svoj zonski turnir. Zbog bogatsva i utjecaja, prvenstvo SAD-a je imalo status zonskog turnira). Igrači koji se kvalificiraju idu na međuzonski turnir, koji je 1970. održan u Palma de Mallorci.

Kako Fischer nije učestvovao na prvenstvu SAD jer mu je fond nagrada bio premali, nije ostvario pravo nastupa. Međutim, velemajstor Pal Benko je pristao ustupiti svoje mjesto Fischeru (za to je primio naknadu od 2000 USD).
Na međuzonskom turniru Fischer je nadmoćno pobijedio, 15 pobjeda, 7 remija i jedan poraz (od Benta Larsena). Najbolje plasiranih 8 igrača sa međuzonskog turnira razigrava da bi stekli status izazivača. Za pobjedu i prolaz u sljedeće kolo je potrebno skupiti 6 bodova.

Prvi protivnik mu je bio Mark Tajmanov (vrhunski šahist, ali i koncertni pijanist). Fischer je pobijedio rezultatom 6-0.
Uspomene s tog meča je Tajmanov uobličio u knjigu "Bio sam Fischerova žrtva". Po povratku u SSSR Tajmanov je bio žestoko kritiziran, čak mu je bilo zabranjeno nastupanje, a izgubio je i mnoge privilegije koje je kao vrhunski šahist imao (čak su mu htjeli oduzeti i titulu velemajstora).

Sljedeći protivnik je bio danski velemajstor Bent Larsen, koji ga je prije toga pobijedio na Međuzonskom turniru. Iako je Larsen u to doba slovio kao najjači šahist izvan SSSR-a, Fischer ga je pobijedio 6-0.

U finalu je igrao protiv bivšeg prvaka Tigrana Petrosjana, koji mi je prvi pružio kakav-takav otpor. Fischer je pobijedio 6,5-2,5 (5 pobjeda, tri remija i jedan poraz).

Nakon toga je uslijedio povijesni "dvoboj stoljeća" u Reykjaviku, protiv tadašnjeg prvaka svijeta Borisa Spaskog.
O njemu sam već pisao Šahovska povijest, a objavljena je i knjiga "Boby Fischer ide u rat", koji bih vam toplo preporučio, voljeli šah ili ne.
Nakon mnogo peripetija oko odabira domaćina meča, konačno je odlučeno da to bude Reykjavik. A tek tada su nastupile peripetije, i Fischer se nije pojavio. Nakon mnogo nagovaranja, natezanja, dolaska i odlaska, čak i telefonskog pozivanja od strane Henrya Kissingera, te povećanjem fonda nagrada, Fischer se pojavio.
Nakon što je izgubio prvu partiju, na drugu je zakasnio, a kad je sudac meča odbio vratiti vrijeme na početak, Fischer je napustio dvoranu i izgubio bez borbe.

Po mišljenju Anatolija Karpova (budućeg prvaka svijeta, u to doba mlade nade sovjetskog šaha), ta partija je bila prelomni trenutak dvoboja.
Spaski je vodio 2-0, a prije toga je imao tri pobjede u međusobnim mečevima, dok ga Fischer do tog trenutka niti jednom nije pobijedio. Uprkos tome, i ulogu titule svjetskog prvaka, mrtav-hladan je izgubio partiju bez borbe.
Spaski je Fischera veoma respektirao kao igrača, i tim potezom je bio psihički slomljen, i od tog trenutka se nije oporavio cijeli meč. Fischer je odnio psihološku pobjedu, jer je Spaski djelovao grogirano, i ostatak meča je tako i odigrao.
Isto tako, Fischer je na sve i jednu partiju kasnio, a i mjesto odigravanja se selilo iz predviđene dvorane u jednu manju i vraćalo natrag, jer je Fischeru smetala buka. Prvih 6 redova stolaca je u dvorani moralo biti ispražnjeno, a kamere su morale biti uklonjene, iako je testiranjima dokazano da ne proizvode nikakvu buku koju bi ljudsko uho moglo registrirati.

U pripremama za meč većina sovjetskih igrača (sa izuzetkom bivšeg prvaka svijeta Mihaila Talja) je smatrala da Fischer ima izuzetno ograničen repertoar otvaranja, i da u tome leži prednost Spaskog.

Kada su mu u pripremama za meč konzultanti predlagali da analiziraju igru ako Fischer odigra bilo koji potez osim e4 (kraljev pješak), Spaski je to odbio riječima da je to gubljenje vremena, jer Fischer nikada ništa drugo ne igra.

Međutim, već u 6. partiji Fischer je primjenio otvaranje koje nikada nije igrao u službenim mečevima i maestralno pobijedio.
Ispostavilo se da je Fischer znatno svestraniji no što su očekivali,i Spaski nije pronašao protuigru.

U jednoj partiji za koju je Spaski zajedno s konzultantima pripremio potpuno novu varijantu, Spaski je stajao bolje. No, kako je Fischer igrao izuzetno brzo, povlačeći najbolje moguće poteze u svakom trenutku, nakon 20. poteza Spaski je posumnjao da je netko odao Fischeru cijelu varijantu, i odustao je od zacrtane igre (na kraju je samo remizirao).

Meč se igrao dok prvi igrač ne osvoji 12 bodova. Fischer je pobijedio 12,5-8,5 (7 pobjeda, 11 remija i 3 poraza).
Nakon tog meča u Rejkyaviku Fischer nije odigrao niti jednu službenu partiju!

Titulu je izgubio bez borbe, jer nisu bili ispunjeni svi uvjeti koje je postavio pred svjetsku šahovsku federaciju FIDE, i prvak je postao Anatolij Karpov.

Partiju koju navodim odigrao je u dobi od samo 13 godina na turniru u New Yorku, protiv jednog od najjačih američkih igrača tog doba Donalda Byrnea (zanimljivo je da je Donaldov brat Robert Byrne također bio izvanredan šahist, velemajstor FIDE).
Odmah po odigravanju, prozvana je partijom stoljeća.

["17.10.1956"]
["Rosenwald Memorial Tournament, New York"]
[Bijeli: "Byrne Donald"]
[Crni: "Fischer Robert"]
["0-1"]

1. Sf3 Sf6 2. c4 g6 3. Sc3 Lg7 4. d4 O-O
- potezi koji karakteriziraju Kraljevu indijku
5. Lf4 d5
- prelaz u Grunfeldovu indijku, otvaranje koje omogućava bijelom formiranje moćnog pješačkog centra
6. Db3
- tzv. Ruski sistem, pritisak na pješaka d5
6. ... dxc4
- oslobađa se pritiska i dovodi damu na polje gdje je izložena napadu
7. Dxc4 c6 8. e4 Sbd7 9. Td1 Sb6 10. Dc5 Lg4 11. Lg5
- Byrne zanemaruje razvoj i ostavlja kralja u centru
11. ...Sa4
- prvo iznenađenje, u slučaju prihvaćanja žrtve skakača bijeli bi upao u velike teškoće
12. Da3 Sxc3 13. bxc3 Sxe4 14. Lxe7 Db6 15. Lc4 ...
- bijeli nije uzeo topa na f8 jer bi u tom slučaju Fischer imao vrlo jak napad
15. ... Sxc3 16. Lc5 Tfe8+ 17. Kf1 ...
- crna dama je napadnuta. Nakon 45 minuta razmišljanja, Fischer povlači jedan od najpoznatijih poteza u šahovskoj povijesti
17. ... Le6
Fischer ne sklanja napadnutu damu već ju žrtvuje. Velemajstor Reuben Fine je u analizi, gdje se uskličnikom označavaju vrlo jaki potezi, ovom potezu dodijelio četiri uskličnika
18. Lxb6...
- bijeli prihvaća žrtvu dame. U varijantama da ne prihvati žrtvu, crni ima strahovit napad:
- uzimanje lovca na e6 forsirano gubi u 5 poteza
-- 18. Lxe6 Db5+ 19.Kg1 Se2+ 20.Kf1 Sg3+ 21.Kg1 Df1+ 22.Txf1 Se2# (ugušeni mat).
- uzimanje skakača na c3 ostavlja crnog u lošijoj poziciji nakon
--- 18 Dxc3 Dxc5 19. dxc5 Lxc3 20. Lxe6 Txe6
18. ... Lxc4+
- počinje progon crnog kralja
19. Kg1 Se2+ 20. Kf1 Sxd4+ 21. Kg1 Se2+ 22. Kf1 Sc3+ 23. Kg1 axb6
24. Db4 Ta4 25. Dxb6 Sxd1
- za žrtvovanu damu Fischer ima topa, 2 lovca i pješaka, što je samo po sebi više nego dovoljna kompenzacija. Uz to ima potpunu kontrolu centra, a Byrne ima neaktivnog topa na h1 koji dugo neće moći ući u igru. U ovom trenutku bijeli je izgubljen, ali igra dalje...
26. h3 Txa2 27. Kh2 Sxf2 28. Te1 Txe1 29. Dd8+ Lf8 30. Sxe1 Ld5 31. Sf3 Se4 32. Db8 b5
- sve Fischerove figure su branjene, i Byrneova dama je bespomoćna
33. h4 h5 34. Se5 Kg7 35. Kg1 Lc5+ 36. Kf1 Sg3+ 37. Ke1 Lb4+ 38. Kd1 Lb3+
39. Kc1 Se2+ 40. Kb1 Sc3+ 41. Kc1 Tc2# 0-1

Ostalo je povijest...

Danas je Međunarodni dan žena.

Dugi niz godina slavljen, a onda na prelasku iz jednoumlja u bezumlje naprasno zaboravljen, potisnut, proskribiran. U dobroj staroj maniri svih Kurta i Murta ovih prostora koji kad god nas uzjašu započinju povijest od sebe, kao da prije njih ništa nije niti postojalo niti valjalo.
Ono što je najžalosnije, glavni predvodnici kolektivnog zaborava su isti oni koji su prije toga godinama bili predvodnici ideja koje sada potiskuju. Kao da prošlost zaista nije ni postojala, kao da nisu nikad bili dio nje.
Pitanje je samo kada su iskreni, onda kada se bili dijelovi sistema, i to vrlo aktivni, onda kada su ga rušili, ili sada, kada su uvaženi dijelovi novog sistema i novog doba?

Po meni nikada, riječ je o poltronima i beskičmenjacima koji su idealan građevni materijal svakog režima, jer se njima lako manipulira i lako ih se oblikuje i slaže na pozicije koje će gorljivo braniti, a u svojoj težnji da budu pravovjerni i da pokažu da je prošlost iza njih i da su sada iskreni postaju najgorljiviji pristaše ideja koje su do jučer progonili ili u najmanju ruku recimo ismijavali na satovima razredne zajednice .
Da preslikam na nešto novije teme koje bespotrebno zaokupljaju javnost, nešto slično kao kad sponzoruška kreatura koja je pjevala "Kad ce taj petak da te opet vidim, vidim ja ti si ko metak kojeg strasno volim, volim ja" se buni protiv banalnosti stihova na našoj estradi.


Kao i obično, naših baka, majki, djevojaka, supruga i prijateljica se trebamo sjećati svaki dan i trebamo učiniti da im je svaki dan poseban.


Još malo o promjeni mišljenja, jedna tema koja je na žalost prošla bez da su padale glave, a po meni su nakon takvog poteza trebale. Vjerujem da ste čuli za maestralni potez briljantne i dalekovidne uprave našeg farmaceutskog giganta Plive, koja je prodala istraživački centar jer im ne treba (što će kompaniji koja želi biti velika i ozbilja istraživački centar). Ovo je tekst iz Nacionala na tu temu, prenosim ga u originalu, pa zanemarite greške u tekstu koje nisu posljedica tipfelera nego elementarne nepismenosti novinara:
--------------------------------------------------------------------------------------------
Predsjednik uprave Plive Željko Čović, objavio je u utorak na tiskovnoj konferenciji da je Pliva prodala institut za razvoj novih lijekova farmaceutskoj kompaniji GlaxoSmithKlein (GSK). Ugovorom je institut za razvoj novih lijekova prodan GSK-u za iznos od 35 milijuna dolara, plus dodatnih 15 milijuna ukoliko neki od započetih Plivinih projekata dosegne određenu fazu razvoja.

Za taj iznos GSK-a dobiva Plivin razvojni tim, opremu i započete projekte, dok zgrada ostaje u Plivinom vlasništvu, a GSK će plačati najamninu. Ugovorom je Pliva zadržala pravo na rojalitete od započetih projekata, ukoliko oni budu dovedeni do faze plasmana na tržište. Visina rojaliteta ovisi o fazi u kojoj se trenutno nalaze započeti projekti, a Pliva očekuje da če barem jedna ili dvije nove molekule biti dovedene do faze plasmana na tržište.

Ovim ugovorom Pliva je završila restrukturiranje kompanije, te će se ubuduće koncentrirati isključivo na razvoj generičkih lijekova umjesto na propriatary lijekova kao što je to do sada bio slučaj. Čović je izjavio kako je održao sastanak sa razvojnim timom od 130 djelatnika koji je po njegovim riječima zadovoljan sklopljenim ugovor. Dosadašnji direktor instituta za razvoj, dr.sc.Radan Spaventi biti će priključen GSK-aovom globalnom timu menađera.

“Razlozi prodaje instituta su nemogučnost konkuriranja najvećim svjetskim kompanijama u području razvoja propriatary lijekova jer je razvoj lijekova u posljednjih pet godina gotovo dvostruko poskupio, a “Food & drugs administration” je dozvolila plasman samo 20 novih lijekova. Cijena razvoja nove molekule do svoga plasmana na tržište sada iznosi oko milijardu dolara, što je preveliki zalagoj za Plivu, ali i za ostale manje kompanije koje također traže strateške partnere.”izjavio je Čović.

“Pliva se neće više širiti na nova tržišta već če se koncentrirati na akvizicije na tržištima na kojima je već prisutna. Radi se o tržištima osam zemalja među kojima su najznačajnija ona SAD-a i EU, a koja nose 80% globalnog prihoda u domeni generičkih lijekova.”zaključuje Čović.
--------------------------------------------------------------------------------------------

Sve je to divno i krasno, to je prema tekstu oduvijek bila namjera, neki novci su zarađeni, postoji očito ispravna strategija koje se ova kompanija drži već dugi niz godina i koji su joj osigurali vodeće mjesto u regiji, i veliku ulogu u svjetskim okvirima, a njenom menadžmentu osigurati nekoliko prestižnih nagrada za menadžere godine, i sumanute godišnje bonuse.

A vratimo se samo malo natrag u povijest, recimo u 2000. godinu,kada je taj nepotrebni centar sagrađen, i pogledajmo što su onda govorili isti ti ljudi, članak iz Novog lista

--------------------------------------------------------------------------------------------

Novi istraživački institut vrijedan je sto milijuna američkih dolara, a u proteklih šest godina Pliva je u istraživanje i razvoj uložila milijardu i pol kuna. Plivin istraživački sektor zapošljava 650 istraživača, od kojih trećina ima doktorat ili magisterij

Predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić danas će u Zagrebu svečano otvoriti novi Plivin istraživački institut vrijedan sto milijuna američkih dolara, odnosno oko 800 milijuna kuna. Tako je i Hrvatska, iako zasad ne brine puno o tome, dobila jedan od najsuvremenijih istraživačkih instituta.
Zgrada instituta izgrađena je za tri godine, a Pliva je svoje istraživače odlučila preseliti u novi institut prije pet godina. Tad je, naime, odlučeno da će se prestati sa stalnim dograđivanjem stare zgrade instituta, otvorenog točno prije 50 godina, i da će se pored njega graditi institut za 450 istraživača. No, to je samo dio sredstava koje je Pliva uložila u istraživanje i razvoj. Samo od 1995. do 2001. godine ta je kompanija u istraživanje i razvoj uložila oko 1,5 milijardi kuna, a zajedno s ulaganjima iz nekoliko ranijih godina iznos se penje na 2,5 milijardi kuna.
Institut u Zagrebu ostat će tako centar Plivinog istraživačkog sektora, u kojem je zaposleno 650 istraživača, a koji se može pohvaliti s još šest instituta, u Francuskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Češkoj, Indiji i SAD-u. Nije naodmet spomenuti ni to da je u zagrebačkom institutu 65 posto istraživača mlađih od 40 godina, da ih više odIstraživačima i garaža, a razmišlja se o dječjem vrtiću

Od 23 tisuće četvornih metra novog instituta, više od polovine prostora, 12 tisuća četvornih metra otpada na laboratorije i prostore koji su usko povezani s njima. U institutu ima 900 prostorija, a na osam tisuća četvornih metra sagrađena je garaža, tako da će profitirati i Grad Zagreb, jer će tristotinjak autombila Plivinih istraživača osloboditi parkirna mjesta gotovo u samom centru grada. U Plivi razmišljaju i o tome da u budućnosti uz institut, za djecu svojih zaposlenika izgrade dječji vrtić.
70 posto ima akademsko obrazovanje, a da se broj onih s magistarskom ili doktorskom titulom kreće oko 30 posto.
– U Plivi trenutno radi 380 istraživača, ali je stara zgrada postala premala za njih i suvremenu opremu koju trebaju. Ovim ulaganjem pokazali smo da Pliva vjeruje u svoju i hrvatsku pamet i da je odlučila ostati inovativna kompanija, kazao je prije nekoliko dana predsjednik Uprave Plive Željko Čović, dodajući da bi takvom cilju trebala težiti i Hrvatska, ukoliko se želi približiti najrazvijenijim zemljama. Najveći razvoj pokazala je praksa, dogodio se u onim zemljama koje su najviše ulagale u znanost. Zahvaljujući tim ulaganjima, danas se relativno male zemlje i ne baš bogate prirodnim resursima, kao što su Irska, Island, Finska ili Norveška, po BDP-u ili standardu svojih stanovnika mogu mjeriti s najvećima i najbogatijima.
– Kad bi Hrvatska odlučila ulagati u znanost i istraživanje 700 ili tisuću dolara na godinu po glavi stanovnika, kao što su to učinile Finska ili Island, to bi značilo godišnje ulaganje i do četiri milijarde dolara.
--------------------------------------------------------------------------------------------

Da je zbog toga netko trebao odletjeti ne samo s položaja, nego i s vrha istraživačkog centra, po meni jest. Ali prošlo je kao što sve kod nas prolazi, bez puno buke, i uz standardno pretvaranje poraza u pobjedu (obično kažu da se poraz pretvara u pobjedu tako da se obuku uniforme protivnika, što su mnogi iz prvog dijela posta i uradili).
Pročitajte pažljivo i više puta jedan pa drugi članak. Da se čovjek zapita jesu li to isti likovi, jesu li to iste izjave. Papir zaista svašta trpi.
I nikom ništa.
Za ne povjerovati, nakon ovoga nikom ništa (uložili 100 000 000 USD, a dobili 35 000 000 USD). Toliko čak ni naši gradski očusi ne bi mogli spiskati u ništa u tako kratkom vremenu.

Dokle je dogurala ta naša bespomoćnost, to naše beznađe, to razočaranje, blagi očaj nad svime oko nas? Do toga da na sve to samo slegnemo ramenima i kažemo a što se može, i idemo dalje. Stojimo na rubu provalije i moramo učiniti odlučni korak naprijed.


Na današnji dan 1910. Druga međunarodna konferencija žena socijalista je na inicijativu Clare Zetkin, a u počast demonstracijama žena održanim godniu ranije u Chicagu odlučila da se današnji datum slavi kao Međunarodni dan žena.


Za kraj dio šahovske povijesti.
Na današnji dan 1942. umro je bivši svjetski prvak u šahu Kubanac Jose Raul Capablanca. Sa šahovskog trona je 1921. skinuo velikog Emanuela Laskera koji je vladao svjetskim šahom 27 godina. Titulu je 1927. izgubio u meču protiv Aljehina, i nikada nije došao u priliku za revanš, o čemu sam više pisao u postu Dan mrtivh.

U cijeloj karijeri je izgubio manje od 40 službenih mečeva (jedini igrač koji je protiv njega imao pozitivan skor bio je velemajstor Paul Keres), a u periodu 1916-1924 nije izgubio niti jednu turnirsku partiju!

Od mnogih iznimnih ostvarenja, prema kroničarima, najviše je cijenio ovu pobjedu protiv američkog velemajstora Franka Marshalla, na turniru u New Yorku. Frank Marshall, fenomenalni američki velemajstor, je razradio i prvi put primjenio ovu varijantu (koje se po njemu naziva Marshallov napad) upravo u ovoj partiji.

["New York"]
[Bijeli: Jose Raul Capablanca"]
[Crni: "Frank Marshall"]
["1:0"]

1. e4 e5 2. Sf3 Sc6 3. Lb5 a6 4. La4 Sf6 5. O-O Le7
6. Te1 b5 7. Lb3 O-O 8. c3 d5 9. exd5 Sxd5 10. Sxe5 Sxe5
11. Txe5 Sf6 12. Te1 Ld6 13. h3 Sg4 14. Df3 Dh4 15. d4 Sxf2
16. Te2 Lg4 17. hxg4 Lh2+ 18. Kf1 Lg3 19. Txf2 Dh1+ 20. Ke2 Lxf2
21. Ld2 Lh4 22. Dh3 Tae8+ 23. Kd3 Df1+ 24. Kc2 Lf2 25. Df3 Dg1
26. Ld5 c5 27. dxc5 Lxc5 28. b4 Ld6 29. a4 a5 30. axb5 axb4
31. Ta6 bxc3 32. Sxc3 Lb4 33. b6 Lxc3 34. Lxc3 h6 35. b7 Te3 36. Dxf7+ Txf7
37. b8=D+ Kh7 38. Txh6+ 1-0

Kao što ste mogli primjetiti, bilo je dosta problema u pristupu blogu posljednjih dana.
Problemi su otklonjeni, ali se dio postova i komentara izgubio sa glavnog servera (što se ovog bloga tiče, negdje nakon 14.02.2006).

Sve postove sam vratio, nadam se u izvornom obliku.
Na pomoćnom serveru ne postoji mogućnost editiranja postova pa je moguće da se dio formatiranja teksta izgubio.

Na žalost komentare nisam mogao vratiti kao komentare, već sam ih stavio kao dio teksta u post (italika na kraju posta).
Malo je nepregledno, i žao mi je da je tako, ali i to je bolje no da su se pogubili, jer ih ima iznimno zanimljivih i aktualnih.

Vjerujem da su sada svi postovi i komentari na broju, i nadam se da će ubuduće sve biti u redu. Ako primjetite neke nedostatke, molim vas javite.

Dopodne relativno toplo, zatim je zahladilo, pa kiša, zatim vrlo gust snijeg.
Vrijeme se drastično i na očigled pogoršavalo, sav snijeg od prošlog tjedna se otopio, i Dobra je počela rasti.
Psić je spašen, i sad je sve u redu, uspostavljena je ravnoteža među zvijezdama. Studentica će se moći vratiti učenju, a vatrogasci i speleolozi manje bitnim životnim stvarima.

Prapuće






Đula







Grad









Opet Đula, nakon par sati






Dobra kod Svetog Petra, pa oko Turkovića, pa prema Vitunju










Ribogojilište u Vitunju







Gradina




Klek (u razmaku od možda sat vremena)





Snijeg koji gusto pada

Sam Bog će znati zašto pišem pjesme
i kome treba to što sada sanjam.
Još od djetinjstva znadem što se ne smije,
pa ipak pseto svog života ganjam.

Fantasta sam, na ruglo, osobenjak
dok drugi uče formule protona,
o Sljemenu sanjarim da je Stjenjak
i mjesto Save teče - Amazona.

Djetinjstvo moje već je iza mene
i otad sve je poslo naopačke.
Koliko vrijede moje uspomene,
moj vrt i tavan, gušteri i praćke?

Još uvijek ne znam gdje je zid što dijeli
od jave snove, neki smijeh od plača.
Još uvijek srce izgubljeno seli
sa pticama, i sa njima se vraća.

Još uvijek ne znam neke važne stvari
o voću, ženi, ljubavi i smrti.
Još uvijek marim što drugi ne mari
i moj se život ko ruleta vrti.

O sebi znam još samo da sam ranjiv
od teških riječi, rastanka i plača
i ulicama hodam malo sanjiv
između ljudi, kuća i kotača.

I još se prenem na zvuk neke trube,
u stranu gurnut, kao da me nije,
pa tiho psovku procijedim kroz zube
i dalje idem - manji nego prije.

Sam Bog će znati kome sve to treba -
ti stihovi, te riječi i te rime?
Taj dio pakla i taj dio neba,
ta proljeca, te jeseni, te zime?

I stoga krijem svoje drugo lice,
svoj život izvan slike i okvira
i pljušti kiša, pljušti nemilice
na pjesmu koja ljubav moju svira.

I nekom bogu sasvim je svejedno
što vide moje umorne pupile,
koliko žena ostavit će tjedno
svoj život da bi mom suvišne bile.

Svoj dio sunca trebalo je krasti
od oblaka, od kiše i od sjene.
Sve što se penje jednom mora pasti,
ako ne stane prije nego - krene.

Zvonimir Balog: "Osobenjak"


Obično vikendom izbjegavam politiku, ima je dosta drugim danima.

Apel za koji sam se nadao da će izazvati veću pažnju je prošao bez puno primjedbi, ali i reakcija, što me malo razočaralo. U stvari, jako me razočaralo, vjerovao sam da je to inicijativa koja će možda okupiti više ljudi, i koja će možda uspjeti pokrenuti neke pozitivne akcije.

Možda sam opet trebao pisati o psima. Jutarnji list je pola posljednje stranice (koja je obično prva koju ljudi čitaju) posvetio psu koji je upao u rupu negdje kod Pule, i jednoj studentici koju to jako smeta.

Ne smeta ju toliko jako da se sama spusti u tu rupu, ali dovoljno da potroši pola stranice dnevnih novina i da se slika pored te rupe.

Naravno da bi bilo lijepo da se jadna životinja spasi, ali možda se to moglo napraviti i bez slikanja po novinama. Pitanje je što je tu čemu cilj i svrha.


Par subotnjih motiva. Odjužilo je, dosta vjetra i malo kiše, snijeg se otapa strelovitom brzinom


Đulin ponor






Grad







Dobra






Zimski pejzaž


Gradina



Klek





Na današnji dan 1558. Francisco Fernandes donio duhan u Evropu, 1616. katolička crkva zabranila Kopernikovo djelo "de Revolutionibus", 1836. Samuel Colt proizveo prvi pištolj s bubnjem za metke (njemu u čast, ako se to može smatrati čašću, takvo oružje nosi ime kolt), 1953. umro Josif Visarionovič Staljin, 1960. Elvis završio služenje vojnog roka.

Kad već spominjem Staljina, jedna epizoda koja se ponavlja u raznoraznim motivima, a ide otprilike ovako:

Nakon Staljinove smrti Hruščov je držao govor u kojem se obrušio na Staljina i njegovu politiku, i sve negativnosti te politike i njega kao vođe, staljinizam, čistke,kult ličnosti...
U jednom trenutku je netko iz publike dobacio:
"Sve je to točno, ali gdje ste bili dok je Staljin bio živ?"
Na to je Hruščov bijesno skočio i upitao:
"Tko je to rekao? Neka se pokaže, da vidim tko je to rekao?"

Naravno, nitko se nije javio, a Hruščov je nastavio govor riječima:
"Gdje sam bio? Tamo gdje je sada ovaj drug koji je postavio pitanje."

Svaka sličnost sa sadašnjim ljudima i događajima je ...


- 08:41 - Komentari (2) - Isprintaj - #
I mene je dosta iznenadio "odaziv" komentatora na ispisani Apel. Ljudi su, ocito, umorni, jer kao sto rekoh koza (stavi opet kvacicu na "z") u (lokalnih i onih drugih) politicara je predebela za neke vece promjene na bolje. Sve ima svoj kraj, pa ce tako i ta zima (koja je vidljiva na svakom koraku) jednom otic' svojim putem. Drz' se zdravo i dobro! (BB (Bez Bloga) 05.03.2006. 00:56)

SUPER BLOG (JEDAN IZ VINKOVACA 05.03.2006. 09:36)

Za sve vas, zahvaljujući Nenadu Višnjiću i Thomasu Kauriću, Radio Ogulin dostupan je i preko interneta, na adresi Radio Ogulin.

Fenomenalna akcija koja zaslužuje svaku pohvalu, s tim da je još uvijek sve u eksperimentalnoj fazi, i mogući su problemi u radu.

Ali za sve izvan Ogulina prilika da i na taj način budu s nama i uz nas. Jedna od stvari u našem gradu koja ide na bolje, i koja će vjerujem dobiti ne samo pohvale, nego i podršku nadležnih.

Pa za ovaj put bez onih koje idu na gore i onih koje stagniraju. O njima u prošlom postu, a na žalost i u budućim postovima.




Na današnji dan 1678. rođen kompozitor Antonio Vivaldi ("4 godišnja doba"), 1852. umro ruski pisac Nikolaj Vasiljevič Gogolj ("Mrtve duše", "Revizor"), 1866. na inicijativu biskupa Strossmayera osnovana JAZU, 1793. George Washington počeo drugi predsjednički mandat s najkraćim inauguracijskim govorom u povijesti (133 riječi), 1801. Thomas Jefferson postao prvi predsjednik SAD inauguriran u gradu Washingtonu, 1841. predsjednik William Harrison održao najdulji inauguracijski govor (8433 riječi), 1933. američki predsjednik F.D.Roosevelt objavio New Deal, ekonomsku politiku koja je trebala (i koja to zaista i jest) izvući SAD iz velike ekonomske krize, 1966. prilikom turneje u SAD Lennon izjavio da su Beatles popularniji od Isusa, 1967. umro pisac Vladan Desnica.


- 23:06 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Odlicno pozdravite BIMBA http://ttkoi.blogspot .com/2006/03/ttkoi-trazi-surad nike.html (TTKOI 05.03.2006. 00:08)

http://ttkoi.blogspot.com/ (TTKOI 05.03.2006. 00:08)

http://ttkoi.blogspot.com (TTKOI 05.03.2006. 00:09)

Malo sam promijenio izgled bloga, dodao sam fantastične riječi Meše Selimovića kojima često sam sebi odgovaram na pitanje zašto pišem.

Zašto stalno ponavljam te riječi?
Zato što ovim putem, (s dalekom nadom da će se naći neko rješenje kad bude račun sveden, ako bude), s nadom da će netko od nadležnih i odgovornih to pročitati, i da će riječi doprijeti do njega, upućujem apel našim gradskim političarima.

Ali eto, pročitat će ga vjerni posjetioci bloga, a i to je jako jako puno.

Gospodo, molim vas, zaboravite sve nacionalne i vjerske razlike i nesnošljivosti, zaboravite odakle ste došli i što ste prije radili, zaboravite stranačke nesuglasice, zaboravite stranačku stegu, zaboravite one prije vas i zanemarite one poslije vas, i ujedinite se u nastojanju da spasite što se spasiti da, zaustavite propadanje Ogulina.

Ujedinite se i pokažite da smo vam mi građani bitniji od vaših fotelja i pozicija i koalicija, i da su vam slogani koje ste pred izbore upućivali zaista mjerilo prema kojem ćete raditi.

Dakle, stanite po prvi put u životu iza svojih riječi, i budite ljudi. Napravite nešto za ovaj grad, dosta smo trpili vaše svađe i beskorisna prepucavanja oko nebitnih tema. Nezaposlenost raste, strategije nema, novca je sve manje, Ogulin ostaje na margini zbivanja ne samo u državi već i u županiji. Odlučite se što vam je bitnije i preče, budućnost ovog grada i vaše djece, ili vaša vlastita karijera i mjesta koja vas čekaju kad završite i odradite zadatke koje su pred vas postavila vaša partija. Prestanite se skrivati iza praznih floskula, i počnite raditi. Ili, ako to ne želite i ne smijete, onda bar budite otvoreni i to priznajte, neka ovaj cirkus prestane. Podijelite si nezarađene novce i umjesto da glumite fikuse na ispraznim sjednicama, batalite sve i otiđite svojim obiteljima i budite s njima, neka bar netko od vas ima koristi.


Javio nam se Juraj Belina iz Manile, ovaj put sa malo ugodnijim vijestima što se tiče trenutne situacije, ali i osvrtom na općenitu društveno-političku klimu Filipina..

"... Situacija ovdje je prilicno
normalna, tako da je sada ok. Nadam se da ce bit i slika, naime,
skoro stalno pa radim, a vikendom se odmaram, tako da do sada nisam
stigao gotovo pa nista uslikati.

Malo opcenito o zivotu ovdje.

Osnovna stvar je da je svaki dan na cestama poprilicna guzva; razlog
tome je neorganizirana kontrola prometa, puno ljudi iz drugih država,
poglavito SAD-a, a vecina institucija i kompanija je strpana u 2-3
zone grada, tako da većina vozila se krece u istom smjeru. Inace,
Manila po nesluzbenim informacijama ima oko 15 milijuna stanovnika
(vjerovatno ima i više, ali puno ljudi zivi u slamovima, tako da
sumnjam da su svi identificirani). Puno je siromasnih, djece od 3
godine pa na vise moze se vidjeti kako prose po cesti, katastofa.
Nije uopce ruzicasto.



- 23:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Steta sto nema OG lipe. Apel bi bas lijepo pristajao tamo. No, koza (stavi kvacicu na "z") u politicara je (pre)debela da bi se nesto promijenilo preko noci. A bas citam da preko 70.000 mladih ljudi nema nit jedan dan radnog staza. Vesela buducnost, zar ne? (BB (Bez Bloga) 02.03.2006. 15:13)

Da nam zivi zivi blogovski rad http://ttkoi.blogspot.c om (TTKOI 05.03.2006. 00:10)