Malo šahovske povijesti.
Na današnji dan 1943. u Chicagu je rođen Robert James Fisher, svjetski šahovski prvak 1972-1975, možda i najbolji igrač svih vremena.
Šah je počeo igrati sa 6 godina, a sa 7. godina je postao član šahovskog kluba u Brooklynu.
Pohađao je Erasmus Hall High School, koju je napustio da bi mogao igrati šah. Već tada je pokazao iznimne sposobnosti, izmjeren mu je IQ 180, a imao je i fascinantnu sposobnost memoriranja podataka (1970. je u Herceg Novom odigrao brzopotezni turnir nakon kojega je ponovio poteze iz sve 22 partije koje je odigrao! Za one koji ne prate šah, u brzopoteznoj partiji svaki igrač ima ukupno 5 minuta vremena za igranje cijele partije).
1958. godine postao je američki prvak, i zaradio titulu velemajstora FIDE (najmlađi u povijesti).
Bio je opsjednut šahom i tvrdio je da ga zanimaju samo šah i novac. Definitivno je najzaslužniji za popularizaciju šaha u svijetu, i tek nakon njegove pojave na šahovskoj sceni šahisti su počeli privlačiti medije, a samim tim su počele rasti i nagrade po turnirima.
Cijelo vrijeme su ga pratile kontroverze. Odbijao je igrati na turnirima ako nije bio dovoljno plaćen, zbog religioznosti je odbijao igranje mečeva subotom i za vrijeme religioznih praznika (bio je pripadnik Svjetske Božje Crkve, koju je kasnije napustio. Međutim, iako je od ostalih tražio da se pridržavaju njegovih pravila i uvjerenja i njima prilagođavaju raspored igranja, sam se držao samo onih pravila koja su mu odgovarala. Ta crkva naime, između ostalih, zabranjuje bilo kakve igre za pločom, pa samim tim i šah).
Zbog toga je često bio u sukobu sa organizatorima, ali i ostalim igračima na turnirima, koje je znao napustiti nakon nekoliko odigranih partija, ako nisu ispunjeni njegovi zahtjevi.
Isto tako, žestoko se borio protiv po njegovom mišljenju prevelike privilegiranosti sovjetskih šahista.
1969. američko šahovsko prvenstvo je imalo status zonskog turnira. U kvalifikacijama za prvaka svijeta, postoje zonski turiniri (svaki dio svijeta ima svoj zonski turnir. Zbog bogatsva i utjecaja, prvenstvo SAD-a je imalo status zonskog turnira). Igrači koji se kvalificiraju idu na međuzonski turnir, koji je 1970. održan u Palma de Mallorci.
Kako Fischer nije učestvovao na prvenstvu SAD jer mu je fond nagrada bio premali, nije ostvario pravo nastupa. Međutim, velemajstor Pal Benko je pristao ustupiti svoje mjesto Fischeru (za to je primio naknadu od 2000 USD).
Na međuzonskom turniru Fischer je nadmoćno pobijedio, 15 pobjeda, 7 remija i jedan poraz (od Benta Larsena). Najbolje plasiranih 8 igrača sa međuzonskog turnira razigrava da bi stekli status izazivača. Za pobjedu i prolaz u sljedeće kolo je potrebno skupiti 6 bodova.
Prvi protivnik mu je bio Mark Tajmanov (vrhunski šahist, ali i koncertni pijanist). Fischer je pobijedio rezultatom 6-0.
Uspomene s tog meča je Tajmanov uobličio u knjigu "Bio sam Fischerova žrtva". Po povratku u SSSR Tajmanov je bio žestoko kritiziran, čak mu je bilo zabranjeno nastupanje, a izgubio je i mnoge privilegije koje je kao vrhunski šahist imao (čak su mu htjeli oduzeti i titulu velemajstora).
Sljedeći protivnik je bio danski velemajstor Bent Larsen, koji ga je prije toga pobijedio na Međuzonskom turniru. Iako je Larsen u to doba slovio kao najjači šahist izvan SSSR-a, Fischer ga je pobijedio 6-0.
U finalu je igrao protiv bivšeg prvaka Tigrana Petrosjana, koji mi je prvi pružio kakav-takav otpor. Fischer je pobijedio 6,5-2,5 (5 pobjeda, tri remija i jedan poraz).
Nakon toga je uslijedio povijesni "dvoboj stoljeća" u Reykjaviku, protiv tadašnjeg prvaka svijeta Borisa Spaskog.
O njemu sam već pisao Šahovska povijest, a objavljena je i knjiga "Boby Fischer ide u rat", koji bih vam toplo preporučio, voljeli šah ili ne.
Nakon mnogo peripetija oko odabira domaćina meča, konačno je odlučeno da to bude Reykjavik. A tek tada su nastupile peripetije, i Fischer se nije pojavio. Nakon mnogo nagovaranja, natezanja, dolaska i odlaska, čak i telefonskog pozivanja od strane Henrya Kissingera, te povećanjem fonda nagrada, Fischer se pojavio.
Nakon što je izgubio prvu partiju, na drugu je zakasnio, a kad je sudac meča odbio vratiti vrijeme na početak, Fischer je napustio dvoranu i izgubio bez borbe.
Po mišljenju Anatolija Karpova (budućeg prvaka svijeta, u to doba mlade nade sovjetskog šaha), ta partija je bila prelomni trenutak dvoboja.
Spaski je vodio 2-0, a prije toga je imao tri pobjede u međusobnim mečevima, dok ga Fischer do tog trenutka niti jednom nije pobijedio. Uprkos tome, i ulogu titule svjetskog prvaka, mrtav-hladan je izgubio partiju bez borbe.
Spaski je Fischera veoma respektirao kao igrača, i tim potezom je bio psihički slomljen, i od tog trenutka se nije oporavio cijeli meč. Fischer je odnio psihološku pobjedu, jer je Spaski djelovao grogirano, i ostatak meča je tako i odigrao.
Isto tako, Fischer je na sve i jednu partiju kasnio, a i mjesto odigravanja se selilo iz predviđene dvorane u jednu manju i vraćalo natrag, jer je Fischeru smetala buka. Prvih 6 redova stolaca je u dvorani moralo biti ispražnjeno, a kamere su morale biti uklonjene, iako je testiranjima dokazano da ne proizvode nikakvu buku koju bi ljudsko uho moglo registrirati.
U pripremama za meč većina sovjetskih igrača (sa izuzetkom bivšeg prvaka svijeta Mihaila Talja) je smatrala da Fischer ima izuzetno ograničen repertoar otvaranja, i da u tome leži prednost Spaskog.
Kada su mu u pripremama za meč konzultanti predlagali da analiziraju igru ako Fischer odigra bilo koji potez osim e4 (kraljev pješak), Spaski je to odbio riječima da je to gubljenje vremena, jer Fischer nikada ništa drugo ne igra.
Međutim, već u 6. partiji Fischer je primjenio otvaranje koje nikada nije igrao u službenim mečevima i maestralno pobijedio.
Ispostavilo se da je Fischer znatno svestraniji no što su očekivali,i Spaski nije pronašao protuigru.
U jednoj partiji za koju je Spaski zajedno s konzultantima pripremio potpuno novu varijantu, Spaski je stajao bolje. No, kako je Fischer igrao izuzetno brzo, povlačeći najbolje moguće poteze u svakom trenutku, nakon 20. poteza Spaski je posumnjao da je netko odao Fischeru cijelu varijantu, i odustao je od zacrtane igre (na kraju je samo remizirao).
Meč se igrao dok prvi igrač ne osvoji 12 bodova. Fischer je pobijedio 12,5-8,5 (7 pobjeda, 11 remija i 3 poraza).
Nakon tog meča u Rejkyaviku Fischer nije odigrao niti jednu službenu partiju!
Titulu je izgubio bez borbe, jer nisu bili ispunjeni svi uvjeti koje je postavio pred svjetsku šahovsku federaciju FIDE, i prvak je postao Anatolij Karpov.
Partiju koju navodim odigrao je u dobi od samo 13 godina na turniru u New Yorku, protiv jednog od najjačih američkih igrača tog doba Donalda Byrnea (zanimljivo je da je Donaldov brat Robert Byrne također bio izvanredan šahist, velemajstor FIDE).
Odmah po odigravanju, prozvana je partijom stoljeća.
["17.10.1956"]
["Rosenwald Memorial Tournament, New York"]
[Bijeli: "Byrne Donald"]
[Crni: "Fischer Robert"]
["0-1"]
1. Sf3 Sf6 2. c4 g6 3. Sc3 Lg7 4. d4 O-O
- potezi koji karakteriziraju Kraljevu indijku
5. Lf4 d5
- prelaz u Grunfeldovu indijku, otvaranje koje omogućava bijelom formiranje moćnog pješačkog centra
6. Db3
- tzv. Ruski sistem, pritisak na pješaka d5
6. ... dxc4
- oslobađa se pritiska i dovodi damu na polje gdje je izložena napadu
7. Dxc4 c6 8. e4 Sbd7 9. Td1 Sb6 10. Dc5 Lg4 11. Lg5
- Byrne zanemaruje razvoj i ostavlja kralja u centru
11. ...Sa4
- prvo iznenađenje, u slučaju prihvaćanja žrtve skakača bijeli bi upao u velike teškoće
12. Da3 Sxc3 13. bxc3 Sxe4 14. Lxe7 Db6 15. Lc4 ...
- bijeli nije uzeo topa na f8 jer bi u tom slučaju Fischer imao vrlo jak napad
15. ... Sxc3 16. Lc5 Tfe8+ 17. Kf1 ...
- crna dama je napadnuta. Nakon 45 minuta razmišljanja, Fischer povlači jedan od najpoznatijih poteza u šahovskoj povijesti
17. ... Le6
Fischer ne sklanja napadnutu damu već ju žrtvuje. Velemajstor Reuben Fine je u analizi, gdje se uskličnikom označavaju vrlo jaki potezi, ovom potezu dodijelio četiri uskličnika
18. Lxb6...
- bijeli prihvaća žrtvu dame. U varijantama da ne prihvati žrtvu, crni ima strahovit napad:
- uzimanje lovca na e6 forsirano gubi u 5 poteza
-- 18. Lxe6 Db5+ 19.Kg1 Se2+ 20.Kf1 Sg3+ 21.Kg1 Df1+ 22.Txf1 Se2# (ugušeni mat).
- uzimanje skakača na c3 ostavlja crnog u lošijoj poziciji nakon
--- 18 Dxc3 Dxc5 19. dxc5 Lxc3 20. Lxe6 Txe6
18. ... Lxc4+
- počinje progon crnog kralja
19. Kg1 Se2+ 20. Kf1 Sxd4+ 21. Kg1 Se2+ 22. Kf1 Sc3+ 23. Kg1 axb6
24. Db4 Ta4 25. Dxb6 Sxd1
- za žrtvovanu damu Fischer ima topa, 2 lovca i pješaka, što je samo po sebi više nego dovoljna kompenzacija. Uz to ima potpunu kontrolu centra, a Byrne ima neaktivnog topa na h1 koji dugo neće moći ući u igru. U ovom trenutku bijeli je izgubljen, ali igra dalje...
26. h3 Txa2 27. Kh2 Sxf2 28. Te1 Txe1 29. Dd8+ Lf8 30. Sxe1 Ld5 31. Sf3 Se4 32. Db8 b5
- sve Fischerove figure su branjene, i Byrneova dama je bespomoćna
33. h4 h5 34. Se5 Kg7 35. Kg1 Lc5+ 36. Kf1 Sg3+ 37. Ke1 Lb4+ 38. Kd1 Lb3+
39. Kc1 Se2+ 40. Kb1 Sc3+ 41. Kc1 Tc2# 0-1
Ostalo je povijest...
