Quis custodiet ipsos custodes?

Znate li što je ISPA?
Nisam ni ja znao do nedavno.
Ovo je odgovor, ako vas netko na cesti zaustavi i upita:

ISPA - Instrument for Structural Policies for Pre-accession (Instrument strukturne politike u pretpristupnom razdoblju)

Općenito: Program ISPA jedan je od tri pretpristupna fonda Europske unije. Instrument za strukturne politike u pretpristupnom razdoblju (ISPA) pruža financijsku potporu investiranju u sektore prometa i zaštite okoliša s ciljem ubrzanja usklađenosti zakonodavstva zemalja kandidata s europskim zakonodavstvom, za period od 7 godina (2000-2006). Predviđeni proračun za to razdoblje je oko 7 milijardi eura. Svrha ovog pretpristupnog instrumenta bila je dakle prilagodba država srednje i istočne Europe (Bugarska, Češka, Estonija, Mađarska, Latvija, Litva, Poljska, Rumunjska, Slovačka i Slovenija) pravnoj stečevini ('acquis communautaire'), ali i pripreme za korištenje kohezijskog fonda Europske unije. Sredstva iz programa ISPA dostupna su Hrvatskoj u iznosu od 60 milijuna € za razdoblje 2005.-2006, a podijeljeni su pola-pola između sektora zaštite okoliša i prometa.



E taj fond će financirati izgradnju vodovodne mreže grada Karlovca, protiv čega nemam ništa protiv (ali bih isto tako volio da nitko u Karlovcu nema ništa protiv da i Ogulin nešto dobije, osim par političkih funkcija osoba koje onda neće APSOLUTNO NIŠTA učiniti za svoj grad, da se ne bi zamjerlie stranačkom vodstvu, jer Karlovac je ipak veći, i samim tim nosi više glasova). A imam dojam da netko tamo ima nešto protiv razvoja Ogulina, a time i protiv svih nas.

No, iako se ako se ne varam svojedobno na radiju govorilo o tome da će i projekt izgradnje kanalizacijske mreže u Ogulinu biti dio tog programa, to se nije dogodilo (vijesti na teletekstu RTL-a i HRT-a danas). Naravno, ostaje pitanje i je li se u taj program onda uopće trebalo ulaziti, ili se za te novce moglo sanirati poneko poduzeće, i otvoriti koje novo radno mjesto. Opet se vraćam na pitanje Bolničke, koje sam već više puta spomenuo, i nikad demantirane priče da su se cijevi kanalizacije urušile i neupotrebljive su. A i bez da znate za to, prošteajte kroz nju pa ćete vidjeti kako je propala.

Zašto nitko iz aktualne vlasti ne kaže koliko je radnih mjesta otvoreno u Ogulinu u posljednje dvije godine. Ili još bolje, koliko je otvoreno u doba Bechtela, i kojih radnih mjesta (ne računajući Bechtel).

I pitam se tko je za to odgovoran, i hoće li konačno netko odgovarati za nesposobnost da išta učini za naš grad?

Kao da netko namjerno uništava Ogulin nauštrb Karlovca. I ne rade nam to Karlovčani, o ne, kako bi rekao drug Lenjin (vjerujem da dobar dio političara to zna, bili su članovi Parijte), to nam rade mangupi u našim redovima.

Što se naslova tiče, to je film sniman u nekoliko verzija u kojem totalni bezveznjak i smušenjak Brewster dobija ogromno nasljedstvo pod uvjetom da u 30 dana potroši 30 000 000 USD, s tim da ne smije poklanjati novac. I onda krene kupovati dionice, kupuje ledenjak koji dotegli u luku, kladi se na najlošije konje, pokušava besmisleno ulagati novac, ali što god napravi donosi mu profit, i novaca umjesto da je sve manje, da bi dobio cjelokupno nasljedstvo, je sve više.

Čini mi se da je situacija u našem gradu slična, trebalo je potrošiti skoro 400 000 000 kn u 4 godine Bechtela, a da ništa ne ostane kao trajni zalog. Kao da se netko namjerno trudio to spiskati u ništa (ne ni u što, već baš u ništa), jer da su u bilo što razumno ulagali, nešto bi ostalo.
Pod time ne mislim na fasade za koje ćemo tek kroz koju godinu vidjeti hoće li se ljuštiti i otpadati, asfaltirane ceste za koje ćemo isto tako kroz koju godinu vidjeti hoće li propadati ili će ostati, besmislenu tržnica i nepotrebni stadion, već na proizvodne pogone, radna mjesta.
Ma, moralo je ostati još ponegdje ponešto, makar na privatnim računima...

I argument nije poduzetnička zona koja zjapi skoro prazna, a čini se da će takva i ostati. Samo se pred svake izbore počne pričati o otvaranju novih pogona stranih tvrtki koje će zaposliti stotine ljudi, i kad prođu izbori i gospoda se izbore da ih se izabere da mogu još četiri godine krasti i napasati se na državnim jaslama i piti nam krv, sve zamre.
Poduzetnička zona je ono što ima Varaždin, koji ima samodopadnog i arogantnog gradonačelnika i župana kojeg mnogi ne vole, ali koji su se izborili za svoj grad, i koji se ne plaše konfrontacije s moćnicima da bi njihovi sugrađani bolje živjeli. Ovo kod nas? Baš i ne.

Inače, stampedo koji je nastao iz jedne naše marginalne strančice posljednjih dana dovoljno govori o tome kakvi se ljudi bave politikom, i što im je preče, njihov organ za sjedenje, ili ljudi koji su ih izabrali. Nemojte misliti da u drugim strankama sjede bolji i kvalitetniji ljudi, samo ljudi koji su bolje odabrali stranku, ali inače potpuno isti poltroni i beskičmenjaci. Čast rijetkim, zaista rijetkim, vrlo rijetkim iznimkama.

Na današnji dan 1692. u Salemu SAD počeo lov na vještice, 1906. rođen gangster Bugsy Siegel (otvorio je kazina u Las vegasu), 1922. Velika Britanija priznala nezavisnot Egipta, 1986. ubijen švedski političar i bivši premijer Olof Palme.



- 14:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Monty Brewster (fenomenalni Richard Pryor) pokazao nam kako se mogu spiskat milioni u 30-tak dana, ali pri tom i nesto zaradit' :-) No, to je ipak komedija, za razliku od OG (gospodarske) stvarnosti koja mi vise lici na tragediju. Sto se tice karlovcana, u cijelosti podrzavam inicijativu PGS-a za pripojenje Ogulina u rijecku zupaniju! Drz' se zdravo i dobro! (BB (Bez Bloga) 28.02.2006. 16:15)

Bice para... bice para.... http://ttkoi.blogs pot.com (TTKOI 05.03.2006. 00:10)

http://ttkoi.blogspot.com (TTKOI 05.03.2006. 00:11)

Arnold Layne had a strange hobby
Collecting clothes
Moonshine washing line
They suit him fine
On the wall hung a tall mirror
Distorted view, see through baby blue
Oh, Arnold Layne
It's not the same, takes two to know
Two to know, two to know
Why can't you see?
Arnold Layne, Arnold Layne, Arnold Layne, Arnold Layne

Now he's caught - a nasty sort of person
They gave him time
Doors bang - chain gang - he hates it
Oh, Arnold Layne
It's not the same, takes two to know
Two to know, two to know
Why can't you see?
Arnold Layne, Arnold Layne, Arnold Layne, Arnold Layne

Pink Floyd: "Arnold Layne"

Nije svijet mali nego je Lika velika. Tako je govorio jedan moj poznanik kad god bi sreo nekog zemljaka bilo gdje u svijetu.
Javio mi se mailom naš sugrađanin Juraj Belina s Filipina, iz Manile. Ovo je izvadak iz njegovog maila:

"...trenutno je ovdje izvanredno stanje zbog pokušaja
državnog puča. Situacija baš i nije sjajna, naravno, ali nadam se
da će se popraviti. Kad sam išao danas sa posla, sam centar grada,
a koliko vidim ovdje na tv-u i šire, pun je policije i vojske,
naoružane do zuba. A to opet vraća neke zaboravljene i potisnute
događaje iz prošlosti. Eto, toliko za sada od mene, ukoliko želiš
mogu ti slati vijesti odavde putem e-maila. Uglavnom, ovaj vikend
se ne mičem iz hotela...

Pozdrav iz vruće i napetosti ispunjenom Manile."

Nadam se da će se tamo situacija smiriti, i da ćemo iz Manile dobiti ljepše vijesti, možda i pokoju sliku.

Na današnji dan 1902. rođen američki pisac John Stainbeck (Nobelova nagrada za književnost 1962., "Plodovi gnjeva", "Istočno od raja" prema kojoj je snimljen film s James Deanom. Odličan film, ali pokriva samo jedan dio radnje ove fenomenalne knjige), 1913. rođen pisac Irwin Shaw ("Bogati i siromašni"), 1932. rođena Elizabet Taylor (dobila je dva puta Oscar, "Butterfield 8", "Tko se boji Virginije Voolf"), 1933. nacisti spalili Reichstag i optužili za to nedjelo komuniste, 1939. umrla ruska revolucionarka Nadežda Krupskaja (supruga V.I.Lenjina), 1949. Chaim Weizmann postao prvi predsjednik Izraela, 1950. Čang Kaj Šek postao predsjednik Kine, 1951. 22. ustavnim amandmanom u SAD ograničen maksimalan broj mandata predsjednika na 2, 1967. Pink Floyd su izdali svoj prvi singl "Arnold Layne".



11:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #
može li malo sočnijih detalja iz ogulina grada? (hillo 27.02.2006. 11:36)

Osvrt na ekranizacije književnih djela. Da, ako ja napišem scenarij. Šala! Uglavnom, ove nove me razočaraju , prilagođavaju ih tržištu. (um 28.02.2006. 10:20)

Ovaj put o jednoj ljepšoj temi.

Naime, Ogulinski šahovski klub je ove godine ušao u treću ligu. Šah je nakon skoro dvadeset godina ponovno aktualiziran u našem gradu. Na žalost krajem prošle godine nije bilo tradicionalnog Božićnog turnira (pa samim tim gubi i epitet tradicionalni), ali je bilo vrlo zanimljivih šahovskih mečeva, kako u ligi, tako i na prvenstvu kluba.

Za ovu sezonu klub je skupio impozantna pojačanja, koja uključuju i 2 velemajstora iz Bugarske (Petar Velikov i Margarita Voiska).
Osim njih, klub ima registrirana i 2 internacionalna majstora, tri FIDE majstora i jednog majstorskog kandidata.

U cijelom svijetu ima ukupno 1144 šahovska velemajstora (službeni podatak FIDE). Obzirom da dio njih više ne igra aktivno, podatak da ŠKO ima u svojim redovima čak dva velemajstora, i to vrlo jaka, još više dobija na vrijednosti.
Ekvivalent u nogometu bi bio dolazak dva aktivna prvotimca nekog on najboljih talijanskih ili španjolskih nogometnih klubova u NK Ogulin, ili dva jako dobra NBA igrača da igraju ljetnu ligu u Ogulinu.

O snazi bugarskog šaha govori dovoljno podatak da među 100 najboljih šahista imaju 4, od kojih je Veselin Topalov kao FIDE svjetski prvak na drugom mjestu, iza Garija Kaspoarova.

Ono što je najfascinantinje u cijeloj priči jest činjenica da svi ti igrači za klub igraju potpuno besplatno, bez ikakve naknade, iz prijateljstva prema Ogulinu i prema ljudima koji vode klub i u njemu igraju, i iz strasti prema igri.

Naravno, to ne znači da klubu ne treba novca za funkcioniranje, jer organizacije mečeva i putovanja ipak iziskuju određena sredstva.
Bilo bi lijepo kada bi grad uskočio i pomogao, jer u odnosu na ostale sportove, ovdje su sredstva zaista minimalna. Isto tako, postoje mnogi prostori koji su dodijeljeni raznim organizacijama i udrugama, a one ih nikada ne koriste.

Šahovski klub je lociran u bivšoj DIP-ovoj zgradi, ako nakon ovoga dobijete želju i sami zaigrati tu igru za koju je bivši šahovski prvak Karpov rekao da je i sport i umjetnost i znanost. U okviru kluba postoji i škola šaha za najmlađe, koju vodi tajnik kluba Perica Latas.

I stoga vodstvo kluba na čelu sa Tomislavom Zrncom i Zdravkom Tešićem zaslužuje sve čestitke, i nadajmo se da će uspjeti pronaći dovoljno sponzora da se pozitivan trend nastavi i dalje.


Na današnji dan 1455. Johan Guttenberg u Mainzu štampao prvu knjigu na svijetu (naravno Bibliju. Zanimljivo je da je Guttenberg umro na isti dan 1468.), 1685. rođen kompozitor Georg Friedrich Handel, 1899. rođen dječji pisac Erich Kastner (obožavao sam njegove knjige, Emil i detektivi, Čovječuljak...), 1919. Benito Mussolini ustanovio Fašističku stranku Italije, 1924. umro bivši američki predsjednik Thomas Woodrow Wilson.


- 13:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #
I sama volim Kastnera. Jedva čekam da djeca postanu pismena pa da ih otputim u svijet knjige. U vezi šaha: možete li preporučiti koju knjigu za učenje istog? (um 23.02.2006. 13:14)

Uh, što je brzina. Zahvaljujem i pozdravljam preko žice! (um 23.02.2006. 13:28)

Citajuci Tolstoja, nekad "davno", zapisah i njegovo promisljanje vezano za sahovsku igru: "Kad izgubi partiju, dobar sahist iskreno vjeruje da je izgubio zato sto je pogrijesio, pa trazi tu pogresku u pocetku svoje igre, ali smece s uma da je u svakom njegovu potezu, za cijele partije, bilo isto takvih pogresaka, da nijedan njegov potez nije bio savrsen. Pogreska na koju se on osvrce udara mu u oci samo zato sto ju je njegov protivnik iskoristio...". Bravo OG sahistima i zelim im puno uspjeha, a tebi - drz' se zdravo i dobro! (BB (Bez Bloga) 23.02.2006. 16:06)

Svi smo jedan rod! Naš prevod latinskog naslova. Lijepo je pročitati da se prate događanja u ovom gradu pa i šahovska. Ovim transferom šah dobiva dvojako: Klub će ojačan jurišati na viši rang takmičenja a atraktivna imena međunarodnog formata trebala bi još više popularizirati drevnu igru posebno među mladima u cilju stvaranja šampiona iz našeg dvorišta. Na kraju - hvala u ime svih ogulinskih šahista a sumnjičavcima na znanje da "nije u šoldima sve" odnosno godišnji proračun šahovskog kluba manji je od troška samo jedne nogometne utakmice. Prijatelji smo! Zdravko Tešić, predsjednik OŠK Ogulin ( 23.02.2006. 17:52)

Web je bogat sahovskim stranicama pa naletjeh i na http://www.chess-poster.com/ Ukucah iz znatizelje u search "Veselin Topalov" i nadjoh dosta interesantnih podataka. Tko voli sah, site je zbilja poucan. I jos jedan: http://olimpbase.org/ Nadam se da nisam pretjerao! Pozdrav i drz' se zdravo i dobro! (BB (Bez Bloga) 24.02.2006. 19:35)

Opet lagano zahlađuje, a za vikend bi moglo biti i snijega.
Nekako se tema Bjelolasice provlači kroz sve razgovore u gradu. I nevjerica da se stvari konačno miču s mrtve točke, ili bolje rečeno da se zaustavlja pad i propast HOC-a. Možda je zaista riječ o predizbornom triku, ne bi bilo prvi put da nas preveslaju i naobećavaju sve i sva.
Ali, eto, dajmo im opet kredit i čekajmo da vidimo što će se dogoditi. I volio bih znati znači li to kraj ideje o našem skijalištu, koje je po meni i dalje kompatibilno s novim planovima za HOC, i trebalo bi ići u njega. Puno bolja investicija no što je bio autobusni kolodvor, tržnica, stadion, i da ne nabrajam dalje, popunite po volji...............

Sinoć malo prošetao pustim gradom. Je li šugavo vrijeme jedini razlog, ili su to utakmice Lige prvaka, ili jednostavno ljudi više nemaju volje izlaziti i šetati. Nekako se defetizam osjeća na svakom koraku.


Pred para dana (još je bilo snijega)


Danas


Prapuće u jutro



Đula



Parkić preko puta "Plitvica"



Pogled od željezničke




Pored mnogih stvari u gradu prolazimo i ne primjećujući ih. Danas sam se malo bolje zagledao u nakaradu od autobusnog kolodvora. Kada se trebao graditi, razmišljalo se o više lokacija i načina izvedbe. Ne znamo kako bi bilo da je negdje drugdje, i da je drugačije izveden, ali ovo što smo dobili je užas. (Malo nostalgije: sjećate li se onog malog ureda za prodaju karata na staroj autobusnoj, i nekadašnjih uređaja za izbacivanje karata, potpuno mehaničkih, sa ručkicom kojom se karta izbacivala kao na verglu nakon što bi prodavač okrenuo samo njemu znanu kombinaciju brojeva?)


Koliko god ima logike postaviti autobusni kolodvor što bliže željezničkom, toliko zgrada djeluje jadno i otužno, s većim dijelom poslovnih prostora na katu praznim. U prizemlju je kafić i kladionica, na katu dva poslovna prostora. Ako je samo radi toga rađena cijela zgrada, bolje bi bilo da je nisu gradili. I dok se gradilo bilo je priča o probijanju rokova, premašivanju budžeta, lošoj i nepraktičnoj izvedbi.

Sve skupa djeluje jako jadno, i netko bi za taj promašaj trebao odgovarati.

Ono za što bi netko još više trebao odgovarati, je sama izvedba zgrade. Na jednom solidnom dijelu krova prema željezničkoj stanici nema snjegobrana (obratite pažnju na krov na slikama). Fasada je u očajnom stanju, na mjestima otpadaju dijelovi konstrukcije ispod krova.

Ruglo















Na današnji dan 1512. umro moreplovac Amerigo Vespuci po kojem je kontinent kojeg on nije otkrio dobio ime, 1732. rođen američki vojskovođa i političar George Washington, prvi predsjednik SAD-a, 1810. rođen kompozitor i pijanist Frederic Chopin, 1935. rođen Danilo Kiš, 1956. prvi Elvisov hit "Heartbreak hotel" ušao u prvih 10 na Billboard ljestvici, 1949. rođen Niki Lauda, 1987. umro Andy Warhol.

Jedan od oblika totalizirajuće svesti i intelektualnog terora, jedan sasvim nov kvalitet u istorijskom razvoju totalitarnog terora, jeste zapravo negiranje digniteta protivnika: sovjetski režiser Paradžanov nije ideološki nepodoban nego je pederast, švercer stranim devizama, prodavač droga, Solženjicin je Solženjicer (dakle nije Rus, nije naš) i, naravno, u službi stranih sila; Babelj je japanski spijun...
Danilo Kiš, 1982.



- 12:38 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Pa već sam se zabrinula za vas!I taman kad pomislih šta se to desilo da ne pišete eto vas....čini mi se da ste se umorili...razumijem,tema interesantna...ali tko nas pita male ljude,iako i mali ponekad mogu puno,puno toga.. (lasica 22.02.2006. 12:59)

Možda nije najbolje mjesto za ovaj komentar, ali nemam kamo s njime. Procijenite sami. Čovjek je naše najveće blago Nekada davno kada je između granica ovga prostora kolalo vrlo malo novca i vrijednosnih papira, pitoma polja i obronke Zagorja, Modruša i Drežnice, Oštarija Plaškog i Tounja, Trošmarije i Ogulina napasala su stada konja, krava, volova, ovaca i divljači, naravno. Oranice su ljudi obrađivali uz pomoć konja i volova, što je uz drveni plug bila jedina mehanizacija bogatih gazdinstava. A vrijednost stanja jednoga domaćinstva mjerila se veličinom stada; što krupnog, što sitnoga grla. Stoke krupnog i sitnog zuba, rekao bi pokojni Otac Domovine. Upravo zbog takvoga vrednovanja stoka je predstavljala blago. Tako je ljećima, desetljećima, stoljećima, stoka, posebno krupnoga zuba, postala sinonim za blago, odnosno obratno. To blago, istinabog, nije dizalo ni ruku ni nogu na izborima za lokalnog moćnka, ali je dizalo cijenu - pojedincu, naravno. Kako se nekada kulak hvastao svojim blagom i borio se za što veći broj radi većeg ugleda, tako se danas političar bori za što veći broj glasova na izborima kako bi postao moderni kulak i mogao manipulirati svojim blagom - glasačima. Ako kod glasača izgubi povjerenje slobodno ih mogu nazvati stokom sitnoga zuba što je i u vezi s dubokim prožimanjem politike i crkve; svjetovne i crkvene vlasti. Crkva, naime, oduvijek svoje vjernike naziva ovcama i jaganjcima, a svoje "kulake" pastirima. (Maks 26.02.2006. 11:46)

Čovjek je naše najveće blago (2) Onaj napis o čovjeku kao nešemu najvećem blagu nije ni bio namjeravan ostati bez nastavka. Upravo u času kada smo htjeli pohvaliti gradsko poduzeće "Stambeno-komunalno gospodarstvo" d.o.o. (društvo s ograničenom odgovornosti) i njegova direktora o.b.o. (osoba bez odgovornosti) kako su očistili ulice i nogostupe od snijega i to na temperaturi od plus 15 stupnjeva, - zapao je novi! I što sada? Iznenadio nas je. I do sada je Bolničkom ulicom svaki dan žurnim korakom išao direktor poduzeća koje je odgovorno za čišćenj pješačkih prolaza, čišćenje kontejnera i upravljanje zgradama, ali ne primjećuje ni snijeg na pločniku, ni vodu na kolniku, koja ispire pješake. O upravljanju zgradama nećemo sada govoriti. To je doista o.b.o., osoba bez odgovornosti. No, ni predsjednik skupštine toga poduzeća, izvjesni gradonačelnik Grada Ogulina, nema odgovornosti, pošto tolerira takvo zalaganje direktora tim više što se i on giba još frekventnijom ulicom, ulicom B. Frankopana čija se oba nogostupa uopće ne čiste od Hačka do Svetoga Roka. Ni s jedne strane!!! Je li možete to vjerovati. Čitavu zimu pločnici te ulice nisu se čistili. A ovo što se sada dešava, to je doista besramno i nedolično bilo kojoj vlasti, pa makar i HDZ-ovoj. Ponovno su dokazali da nas glasače, građane, porezne obveznike, smatraju manje vrijednima od sebe tako bahatih. Tretiraju nas kao svoje blago u onom smislu - stoke sitnoga zuba. Ponovno su dokazali da nije važno što uredno punimo gradski proračun komunalnom naknadom, komunalnim doprinosom, cestarinom, mostarinom, porezom i na "belu kvaku". Bahatost i gaženje dostojanstva svojih građana kad-tad bit će kažnjena bez obzira što ste vi, obnašatelji vlasti, veće blago od građana. Dok ne siđete s vlasti bit ćete prezreni od običnih smrtnika, bit ćete nužno zlo bez prava na autoritet, dostojanstvo i podršku u bilo kom smislu. A dotle ćemo mi dostojanstveno sami utirati prtinu, dizati se nakon pada u snijeg još ponosniji, ispirati odijela nakon zapljuskivanja iz cestovnih kaljuža, raditi za nepismena poslodavca za sramotnu dnevnicu. Dok nam ne prekipi. (Maks 26.02.2006. 11:54)

Jučer održan sastanak na Bjelolasici, izgleda da se ipak kreće. Gradit će se dvorana i bazen, ali će se i uređivati staze, a nabavit će se konačno i snježni topovi.
Nadajmo se da će se to zaista i realizirati. Pitanje je kako će se to reflektirati na planove o gradskom skijalištu, iako smatram da gradsko skijalište i dalje ima smisla.


Danas je dan zaljubljenih. Svetac zaštitnik mu je Sv. Valentin, svećenik koji je uprkos zabrani vjenčanja koju je donio rimski car Klaudije (smatrao je da će oženjeni muškarci biti manje skloni odlasku u vojsku) vjenčao jedan mladi par. To mu je došlo glave.

Moram priznati da sam prvi put za taj praznik čuo u srednjoj školi. I nekako mi smeta kič i pomodnost i uporno naturavanje potrebe za kupovinom skupih poklona i obilježavanju praznika. Ako nekog volite, to mu pokazujete svakog dana. Ako mu to pokazujete samo jednom godišnje, onda ga se kanite.
A ljubav znači i razumijevanje, i kompromise, i nesuglasice, i svađe ponekad, i tugu, i radost, i smijeh, i hod uspravne glave i raširenih ruku od sreće, i ponekad pogrešno odabrane poklone, i ponekad preskočene poklone, i dijeljenje dobra i zla, i nemanje novca za kavu i dijeljenje jednog obroka, i kupovinu nepotrebnih gluposti, i sjaj u oku kada vidite voljenu osobu, i slušanje kako diše, i gledanje kako spava, i odlazak u kazalište ili kino na predstave koje vam se baš i ne gledaju, i čitanje knjiga koje vam se možda i ne čitaju, i najviše od svega duboko razumijevanje.
Put kroz život nam nije samo posut ružama, već počešće i trnjem, i ljubav nam pomaže da ga lakše pređemo.

Na današnji dan 869. umro je slavenski prosvjetitelj Ćiril (zajedno s bratom Metodom sastavio pismo glagoljicu, širio kršćanstvo među Slavenima), 1779. poginuo moreplovac James Cook, 1924. Thomas Watson osnovao IBM, 1989. uspostavljena prva satelitska telefonska veza


Pokušavao sam pronaći neku lijepu i prigodnu pjesmu uz današnji dan. Ispada da su moji omiljeni pjesnici, Ujević i Jesenjin, ipak skloniji mračnijim raspoloženjima i sjetnijim pjesmama koje nisu tako prigodne.

Pa da napravimo ovaj blog malo interaktivnim, molim vas da vi u komentar stavite svoju najdražu ljubavnu pjesmu, kao što je učinila LASICA. Pa evo od mene najljepša francuska pjesma XX stoljeća.

Nemoj poći sad
jer se može sve
sve zaboravit
svaki prazan sat
što nas razdvaja
bit će sutra već
negdje ostavljen i zaboravljen
izgubljen je dan
ali tu je novih
mnogo novih još
Nemoj poći sad
Nemoj poći sad
Nemoj poći sad
Nemoj poći sad

Jer dok budem živ
Učinit ću sve da
ti budeš sretna
Ostaneš li tu
Nudit ću ti niz
toplih perli kiše
Što ih sipah u
jedan ljetni dan
Izmislit ću zemlju
gdje je ljubav sve
Gdje je ljubav sve
Gdje ćes biti sve
Nemoj poći sad
Nemoj poći ne
Nemoj poći sad
Nemoj poći

Nemoj poći sad
Svaki ću ti dan
priče pričati
Izmislit ću za te
rječnik nježnosti
Koji samo ti
ti razumiješ
Sjetit ću te svih
ljubavnika slavnih
Kojima su već
srca slomljena
Kao tvoje sad
Nemoj poći ne
Nemoj poći sad
Nemoj poći sad
Nemoj poći sad

Vidjela si već
kako baca vatru
Vulkan što je davno
izgubljen i star
ima suhog tla što
odjednom rodi
bolje nego kišom
oplakivan kraj
A kad padne noć
kao luč je svod
I crvenilo se s
crnim vjenča tada
Nemoj poći sad
Nemoj poći ne
Nemoj poći sad
Nemoj poći sad

Nemoj poći sad
Neću plakati
ni govoriti
Tu ću stati njem
da te gledam samo
Da ti čujem glas
da ti slušam smijeh
Pusti me da bar
budem tvoja sjena
Tvoje ruke sjena
tvoje sjene sjen
Sjena svoga psa
tek da nisam sam
Nemoj poći sad
Nemoj poći ne
Nemoj poći sad
Nemoj poći sad

Jacues Brell : Ne me quitte pas (prepjev Arsen Dedić)

U izvedbi koja je objavljena na albumu Arsen 2, pjesma je izvedena u skraćenoj verziji.


Ibrica Jusić isto tako izvodi ovu pjesmu, u prepjevu Ivice Krajača, s tim da u Ibričinoj verziji zadnja strofa nije prevedena.

Nemoj poći sad,
i zaboravi
što smo prošli mi
kad smo bili sami,
kad su naše usne
sve te grube riječi,
sva ta pitanja,
sreću grabila.
Ne zaboravi
da je stvarno to
bila istina,
tužna istina.
Nemoj poći sad,
nemoj poći sad,
nemoj poći sad.

Ja, ja naći ću za te
bisere kiše,
makar i u kraju
gdje kiše nema.
Otvorit ću zemlju
sve do njenog dna
i posut ću te zlatom,
zlatom kojeg nema.
Odnijet ću te tamo
gdje je sve što tražiš,
i naći ću sve
što postoji za te.
Nemoj poći sad,
nemoj poći sad,
nemoj poći sad.

Nemoj poći sad,
i pustit ću lude,
lude riječi,
koje žive tvojim dahom,
dišu tvojom dušom.
Pričat ću ti priču
o nadjenoj sreći
dvaju živih bića,
ili o dječaku
koji još te traži,
premda već je umro,
jer te nikad nije sreo.
Nemoj poći sad,
nemoj poći sad,
nemoj poći sad.


Onaj dalek vulkan
nikad nije umro,
kako nisi znala
da živi samo za te?
A duboko u njem'
gori plamen koji
razara i pali
sve što nisi ti.
Da l' ćes ikad saznat
zašto nebo gori,
a crvenilo vatre
zašto radja strah?
Nemoj poći sad,
nemoj poći sad,
nemoj poći sad

Ne me quitte pas
Je ne vais plus pleurer
Je ne vais plus parler
Je me cacherai la
A te regarder
Danser et sourire
Et a t'écouter
Chanter et puis rire
Laisse-moi devenir
L'ombre de ton ombre
L'ombre de ta main
L'ombre de ton chien
Ne me quitte pas
Ne me quitte pas
Ne me quitte pas
Ne me quitte pas
Ne me quitte pas

Ticking away the moments that make up a dull day
You fritter and waste the hours in an offhand way.
Kicking around on a piece of ground in your home town
Waiting for someone or something to show you the way.

Tired of lying in the sunshine staying home to watch the rain.
You are young and life is long and there is time to kill today.
And then one day you find ten years have got behind you.
No one told you when to run, you missed the starting gun.

So you run and you run to catch up with the sun but it's sinking
Racing around to come up behind you again.
The sun is the same in a relative way but you're older,
Shorter of breath and one day closer to death.

Every year is getting shorter never seem to find the time.
Plans that either come to naught or half a page of scribbled lines
Hanging on in quiet desperation is the English way
The time is gone, the song is over,
Thought I'd something more to say.

Waters, Gilmour,Mason, Wright: "Time"

Počele su zimske OI.
Cijenim ljude koji cijeli život podrede nekom široj publici neatraktivnom sportu kao što je skijaško trčanje ili biatlon. I vjerujem da je olimpijada kruna njihovih nemalih odricanja i žrtava, i lijepo je da odu tamo učestvovati.
Sport je postao poligon nadmetanja globalnih kompanija, i sve više tehnologija i tehnološka dostignuća imaju utjecaj na konačni rezultat i bez ogromnog logističkog mehanizma rijetki mogu uspjeti. Sve više je to privilegija jako bogatih.

Čini mi se da nikada više nego danas geslo "važno je sudjelovati" nije bilo iskrivljeno i nikada više nego danas duh olimpizma i duh sporta nije bio na umoru.
Jer nije važno sudjelovati nikome osim onima koji dolaze na cilj 60. ili 65. od 65 natjedatelja. Svima ostalima važna je pobjeda.
Jasno, da bi pobijedili, mora biti veliki broj onih koji će biti poraženi i izgubiti, i bez njih nema natjecanja. Ali čisto financijski gledao, ne bi li bilo bolje za novac koji sigurno nije mali i koji je utrošen na spremanje takvih olimpijaca sagraditi nekoliko sportskih dvorana ili igrališta, i omogućiti većem broju djece da se bave sportom? Naravno, Janica je jedna i jedina, i strahovito je popularizirala skijanje. Nitko od naših olimpijaca ne očekuje da budu poput nje, ali slati nekoga da bi završio kao posljednji je besmisleno.
Svaka čast tim ljudima koji su sigurno u našim okvirima najbolji u svom sportu, ali to mi dođe kao državno financiranje nečijeg hobija.

Nije to situacija samo s zimskim sportovima, "ljetni" sportovi su još masovniji pa ima i više takvih primjera.
Možda sam u krivu, ali mi se čini da je trošiti novac na kakve sportske projekte potpuno besmisleno.
Vjerujem da svatko od vas ima neki hobi kojim se bavi i za koji ima puno želja a malo vremena ili novca, bilo to skupljanje maraka, ribolov, šah, tenis ili nešto drugo. Zamislite da radite to što volite, a da vam to još i plaćaju? Rekoh, svaka čast takvim fanaticima i posljednjim Mohikancima, ali bi se morao moći pronaći jeftiniji način njihova nagrađivanja.

Na današnji dan 1633. Galileo se pojavio pred inkvizicijom zbog tvrdnje da se Zemlja okreće oko Sunca (da se čovjek zamisli o moralnim autoritetima i onima koji bi nam trebali davati savjete o smislu života i postojanja. Stavovi im se nisu puno promijenili, osim prizavanja znanstvenih neumitnosti, a i to s velikim kašnjenjem), 1787. umro Ruđer Bošković, 1866. Jesse James opljačkao prvu banku, 1883. umro Richard Wagner, 1910. rođen fizičar William Shockley (jedan od suotkrivača tranzistora), 1923. rođen Chuck Yagger (prvi pilot koji je probio zvučni zid), 1937. prvo pojavljivanje Princa Valijanta (jedan od rijetkih stripova gdje se dijalozi nisu odvijali u oblačićima već u dnu teksta), 1959. prvo pojavljivanje u prodaji lutke Barbie, 1982. Pink Floyd su postavili rekord s albumom "The dark side of the moon" koji je na Billboard ljestvici bio u tom trenutku neprekidno 402 tjedna.

Izuzetno lijep dan, kao izmišljen, sunčano, ne previše hladno.

Da ne kvarim tu ljepotu, bez politike i ružnih stvari, samo nekoliko fotografija sa šetnje. Ovaj put uz standardne motive par novih.

Drvo ispred bolnice je srušeno. Veseli kada se takve stvari događaju i kada se nešto ipak kreće na bolje. Nadajmo se da će i sve ostalo vezano uz bolnicu krenuti na bolje.


Prije:



Sada:



Bolnička ulica



Vijenac Ive Marinkovića




Teniska dvorana







Autobusni kolodvor








"Market"



Prapuće. gdje su nekad bile barake "Izgradnje"



Kula



Pogled iz dvorišta kule



Pogled na Klek iz Otoka, s benzinske stanice





Park







Đulin ponor



Proce








Na današnji dan 1804. umro njemački filozof Immanuel Kant, 1809. rođeni prirodoslovac Charles Darwin i američki predsjednik Abraham Lincoln (ubijen 14.04.1865. Zanimljivosti o sličnostima između njega i J.F.Kennedya u postu To što sam paranoik).

Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je da ne postoji, da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se mjerio onim što više ne postoji. Ovako se miješaju utvare i život, pa nema ni čistog sjećanja ni čistog života.

Meša Selimović


Već sam više puta isticao koliko mi je drago da blog ima svoju publiku, i vesele me ostavljeni komentari. Raduje me činjenica da u razmišljanjima o gradu a i šire nisam usamljen i da vam se postovi dopadaju.
Što se tiče komentara, vaša promišljanja su više nego dobrodošla, bez obzira o kojoj temi se radilo. Pogotovo što je u njima često ono o čemu sam pisao još bolje i kvalitetnije prikazano i razloženo, oni daju stranici još više smisla i punoće.
Cenzure nema, jedino što možda stranice bloga nisu najpreglednije, ali već sam pisao zašto je tako. Stoga slobodno komentirajte sve o čemu pišem ili što želite podijeliti s ostalim posjetiteljima.


Rođendan došao i prošao (Hvala Poštovatelju na čestitkama i pohvalama).
Nekako s godinama to bude samo još jedan dan u tjednu, još jedna otrgnuta stranica na kalendaru života. Pritisnuti obavezama, više se takvim danima niti ne veselimo, prolaze više kao obaveza i muka no nešto čemu bismo se trebali radovati. A ipak ima i puno ljepih stvari u životu, i stvari za koje bismo trebali biti zahvalni i koje bismo trebali podijeliti s bliskim i dragim osobama.

Obično na takve dane donosimo odluke o stvarima koje ćemo raditi a i o stvarimo koje nećemo, zaklinjemo se sami sebi da ćemo se promijeniti, da se nećemo nepotrebno nervirati, da ćemo više vremena provoditi s onima koje volimo, da ćemo malo usporiti ritam i više se veseliti životu. Nije problme donesti takve odluke, problem je držati ih se, obično zanos potraje do prve zapreke koju život pred nas stavi, ili je postavimo sami pred sebe
Rođendane više niti s prijateljima ne dijelimo i ne slavimo kao nekada, sve je manje vremena za druženja. Moram priznati da je sve to skupa izgubilo draž, poklonima se ne radujemo, proslave ne priređujemo. Kao da jedva čekamo da taj dan prođe, zaklopimo još jednu stranicu i krenemo dalje, s uvjerenjem da će biti bolje.
Međutim, prijatelji su me ove godine uspjeli iznenaditi prijevodom "Boby Ficher ide u rat", knjige za koju nisam znao da je izdana kod nas. Ako i niste ljubitelj šaha, a dođe vam pod ruku, odvojite malo vremena za nju. Poput najnapetijeg trilera opisuje atmosferu oko meča za prvaka svijeta u šahu između Bobya Fischera i Borisa Spaskog 1972. godine, uz mnoge nepoznate ili manje poznate detalje iza kulisa tog spektakla Šahovska povijest.

Na današnji dan 1837. umro ruski pjesnik Aleksandar Sergejevič Puškin, 1890. rođen ruski pisac Boris Leonidovič Pasternak (kada sam prvi put čitao "Dr. Živago" malo sam ostao osupnut njegovim opisom revolucije o kojoj smo učili sasma drugačije. Istina je po svoj prilici negdje između, kao i obično. Ako želimo povući paralelu s našim prostorima što se tiče prikaza rata i revolucije, preporučio bih Vitomila Zupana, "Menuet za gitaru", po kojoj je snimljen i svojedobno proskribiran film Živojina Pavlovića "Do viđenja u sljedećem ratu"), 1898. rođen njemački dramatičar Bertolt Brecht (... sumrak je već na redu ...), 1923. umro njemački fizičar Wilhelm Conrad Roentgen, 1979. umro Edvard Kardelj, 1996 IBM-ovo računalo Deep Blue pobijedilo Garija Kasparova (uz glasine da je meč bio namješten).

Obično kada napišem blog pročitam i pročistim dio tipfelera. Sad kad sam pročitao post, vidim da sam ga uglavnom posvetio sebi, što mi nije običaj, ali neka ostane.

Get up, stand up: stand up for your rights!
Get up, stand up: stand up for your rights!
Get up, stand up: stand up for your rights!
Get up, stand up: don't give up the fight!

Preacherman, don't tell me,
Heaven is under the earth.
I know you don't know
What life is really worth.
It's not all that glitters is gold;
'Alf the story has never been told:
So now you see the light, eh!
Stand up for your rights. Come on!

Get up, stand up: stand up for your rights!
Get up, stand up: don't give up the fight!
Get up, stand up: stand up for your rights!
Get up, stand up: don't give up the fight!

Most people think,
Great God will come from the skies,
Take away everything
And make everybody feel high.
But if you know what life is worth,
You will look for yours on earth:
And now you see the light,
You stand up for your rights. Jah!

Get up, stand up! (Jah, Jah!)
Stand up for your rights! (Oh-hoo!)
Get up, stand up! (Get up, stand up!)
Don't give up the fight! (Life is your right!)
Get up, stand up! (So we can't give up the fight!)
Stand up for your rights! (Lord, Lord!)
Get up, stand up! (Keep on struggling on!)
Don't give up the fight! (Yeah!)

We sick an' tired of-a your ism-skism game -
Dyin' 'n' goin' to heaven in-a Jesus' name, Lord.
We know when we understand:
Almighty God is a living man.
You can fool some people sometimes,
But you can't fool all the people all the time.
So now we see the light (What you gonna do?),
We gonna stand up for our rights! (Yeah, yeah, yeah!)

So you better:
Get up, stand up! (In the morning! Git it up!)
Stand up for your rights! (Stand up for our rights!)
Get up, stand up!
Don't give up the fight! (Don't give it up, don't give it up!)
Get up, stand up! (Get up, stand up!)
Stand up for your rights! (Get up, stand up!)
Get up, stand up! ( ... )
Don't give up the fight! (Get up, stand up!)
Get up, stand up! ( ... )
Stand up for your rights!
Get up, stand up!
Don't give up the fight!
Bob Marley "Get up, stand up"

Vrlo lijepo i sunčano jutro, kasnije hladno i oblačno.

Obično nedjeljom prošetam gradom i malo fotografiram. Nastojim ne pisati i ne razmišljati o ružnim temama, ali je to dosta teško.

I dalje se nastavljaju divljački ispadi zbog karikatura. Ponavljam, možda karikature zaista vređaju vjerske osjećaje, ali mislim i vjerujem da ubojstva civila to rade još i više, pa se protiv njih ne protestira. Opet na toleranciju i razumjevanje pozivaju oni koji nisu niti tolerantni niti razumni. I zbog šutnje pred puno većim zločinima i zlu učinjenom u ime vjere, pravedni bijes postaje nepravedan, i ne izaziva simpatiju niti suosjećanje koje bi u normalnim okolnostima izazvao. Doduše, u normalnim okolnostima ne bi bilo ni materijala za karikature.

Crkva se buni što je isključuju iz pregovora oko rada nedjeljom. Ne vidim zašto se oni bune, i otkud im pravo da se upliću u svjetovne stvari. Osim toga, među onima koji rade nedjeljom ima i onih koji nisu vjernici, ili pripadaju drugim konfesijama. Svojim stavovima i postupcima posljednjih godina crkva definitivno ne opravdava svoju ulogu moralnog autoriteta i moralne vertikale društva, brinući se isključivo i samo o sebi, te na vrlo deklarativnoj razini se boreći za prava običnih ljudi.

Danas sam s prijateljem koji je bio na godipnjoj skupštini ŠRD "Ogulin" malo popričao o skandalu koji potresa ŠRD, čiji sam član bio dugi niz godina. Više ne pecam, pa nisam niti u toku s aktualnostima u Društvu, ali mi je žao kada vidim kako naše vode propadaju, kako zarastaju staze uz rijeke, kako cvate krivolov, kako se riba bjesomučno izlovljava.
U svjetlu razgovora o turizmu i ponudi našeg kraja, sportski ribolov bi mogao zauzeti istaknuto mjesto. Naravno, da bi se to dogodilo, ŠRD bi moralo raditi znatno transparentnije i otvorenije. Prijatelj me uvjeravao da cijena od 500kn koliko košta dozvola nije previše, i da bi društvo moglo poslovati s dobiti i da su potencijali jako veliki. Nadajmo se da će se ta situacija raščistiti i da će i sportski ribolov postati dio turističke ponude našeg kraja.


Jutros su opet na mostu bili penjači. Prizor od kojeg se bez obzira na svu opremu ledi krv u žilama, divim se njihovoj odvažnosti (kažu da je strah od visine jedini strah s kojim se čovjek rodi, svi ostali nastaju kroz odrastanje pod utjecajem okoline)



Srušeno drvo pred bolnicom. Kako izgleda nikog od nadležnih niti onih kojima je to (dobro plaćen) posao nije briga za bolnicu, nije ni čudo da tu stoji već tjednima.



Prema centru



Tomislav u rano jutro


Kula


Klek






O barakama Izgradnje na Prapućama sam nekoliko puta pisao i slikao ih (npr. O svemu i svačemu za vikend, free as a bird). Sada su konačno srušene. Nemam pojma što će biti s ovim prostorom, kao ni kome sada pripada. Žao mi je baraka, jer mi se čini da su uz malo brige mogle ostati i iskoristit se na dobrobit svih građana Ogulina, a pogotovo nas na Prapućama. Ovako je rušenje bilo jedino rješenje, jer su bile u katastr4ofalnom stanju.









Na današnji dan 1840. rođen John Boyd Dunlop,izumitelj prve pneumatske zračnice (ideja mu je pala kada mu se sin požalio da ga bicikl jako trese i drma, a on je iskoristio crijevo za poljevanje vrta i obložio njime kotač bicikla), 1937. premijera Chaplinova fima "Moderna vremena", 1945. rođen Bob Marley, 1956. umro velemajstor Savilly Tartakower , 1973. premijera stripa "Hogar Strašni" (autor Dik Browne, nakon njegove smrti nastavio ga je crtati njegov sin Chris Browne. Nekada izlazio u Politikinom Zabavniku, sada kod nas izlazi u Jutarnjem listu. Ono što me smeta su katastrofalni prijevodi koji počešće nemaju apsolutno nikakve veze s originalom i ubijaju strip. Nekad je zaista umijeće tako nekvalitetno i besmisleno prevesti strip koji se najčešće sastoji od tri okvira), 1966. rođen skijaš Rok Petrovič (svjetski prvak u slalomu u sezoni 1985/86, poginuo 16.9.1993. roneći u Veloj Luci), 1977. umro ruski velemajstor Izaak Boleslavski.

Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom toga dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara

Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smiješila si se
A ja, ja sam se isto tako smiješio
Sjeti se Barbara

Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi

Neki se čovjek pod trijemom sklonio
I on te zvao po imenu
Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj

Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem

Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom

Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom iz Quessanta
O Barbara
Kakve li bljezgarije rat

Što je od tebe postalo sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svom stiskao zagrljaju
Zaljubljeno

Da li je mrtav nestao ili jos uvijek živi
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao sto je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno

Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo vise nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci
Koji crkavaju kao štenad

Štenad sto nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
od koga ne ostaje ništa

Jacques Prevert: "Barbara"

Užasno hladan i ružan dan. Pesimist je dopisao u komentaru puno stvari koje su se tematikom dobro nadovezale na prethodne postove, i na žalost su točne, i na žalost su se dogodile svima nama i još nam se događaju.
Tako da ovaj put neću o gradu, već malo o karikaturama koje su izazvale salve bijesa zbog bogohulnog sadržaja.
I to je točno, i zaista se može reći da su u suprotnosti sa temeljem vjere koja ne dopušta prikazivanje likova niti Boga niti Proroka.

I sada se svi brže bolje pred bijesom uvrijeđenih i povrijeđenih sklanjaju i posipaju pepelom i kažnjavaju one koji su se drznuli objaviti karikature.

Definitivno je svako društvo slobodno onoliko koliko je slobodan najslabiji pojedinac u njemu, i onoliko koliko je zaštićena manjina. I treba štititi građane i njihove vjerske osjećaje.

Možda je naša percepcija te vjere pogrešna, ali mi se isto tako čini da nije u skladu s tom vjerom da netko stavi na sebe 20kg eksploziva i onda uđe u autobus i digne sebe (što i nije problem niti šteta) nego i desetine nevinih civila u zrak. A ne sjećam se da sam vidio proteste protiv toga niti je to bilo bogohulno. A meni se čini da to baca puno dublju sjenu na vjeru u čije ime se to radi od nekoliko karikatura. I to radi manjina vjere koja bi po svojim osnovama trebala biti tolerantna.
Ako imate neka pitanja, možda ova stranica pruži odgovore 20 pitanja...
Ali i zastave koje se spaljuju na protestima su isto tako simbolni nekih drugih zemalja i naroda, i isto su im tako svete. Ako se već traži tolerancija i poštovanje, onda ih se treba i pružati vlastitim primjerom. Može se ta situacija preslikati i na stanje kod nas, ona je puno dublja i puno općenitija od nekom neukusne šale.

Za one koji nisu gledali niti slušali, 30.1 je održano prvenstvo Hrvatske u ledenom penjanju. Penjali su se iz ponora prema mostu. Djeluje zastrašujuće



Na današnji dan 1789.George Washington postao prvi predsjednik SAD, 1815. rođen biskup Josip Juraj Strossmayer (njegove ideje i stavove na žalost jako slabo provodimo u praksi, a niti crkveni velikodostojnici ih se baš ne drže. Kao da se svi srame njegovih naprednih ideja), 1900. rođen je Jacques Prevert, 1902. rođen Charles Lindberg (prvi čovjek koji je preletio Atlantik, žrtva otmice i ubojstva djeteta, čovjek koji nije skrivao simpatije za nacističku Njemačku), 1945. počeka konferencija na Jalti.

Kad smo već kod Jalte, iz mjuzikla "Jalta, Jalta"

Znam, negdje mjesta ima
Na svijetu u kojem živimo mi;
Još pravih ljudi ima
Gdje postoje još sni
Neka cijeli ovaj svijet
Zasja u suncu, neka naša Zemlja sva
Postane sretna!
Neka cijeli ovaj svijet
Zove se bajka
Zelena i mirisna,
Cvjetna sva i nevina,
Livada iz sna.

Volim U2. U stvari, da budem precizniji, jako sam ih volio. Svi smo nosili duge crne kapute imitirajući Bono Voxa (ne tako uspješno kako je u toj fazi to činio Jura Stublić), do besvjesti preslušavali njihove prve albume (definitivno mi je "The unforgettable fire" najdraži), čekali spot za "Pride" na TV-u, oduševljavali se njihovim političkim stavovima.

U "Rattle and hum" filmu Bono Vox govori o tome kako mu je dosta Iraca koji govore o Irskoj i pravima Iraca, a nikada u životu u Irskoj nisu bili. Sreća za Irsku i Irce da se nisu tamo vratili i onda im pametovali, ovo pametovanje na daljinu je bolje, sve dok ne učestvuju u njihovim izborima.

Nakon tog albuma i filma sve se promijenilo, krenule su glamurozne turneje i ono što su stvarali više nije bio rock'n'roll već po meni jeftino pozerstvo i samoreklama. Sve manje je bilo izvorne žestine i kvalitete, a sve više megalomanije, sve manje normalnih pozornica uz zvukove gitare i bubnjeva a sve više tehnologije,videozidova, sve manje iskrenosti, a sve više kiča i rasipanja novca, kupovanja dvoraca, sve više je bend postajao sam sebi svrha.
Pa sam ih lagano prestao slušati, i zaustavio se na "The Joshua Tree". Opet, to je subjektivno, na žalost planetarnu popularnost su stekli tek kasnijim albumima i diskoidnim smećem.
Iz ove kritike isključujem njihov politički angažman, pogotovo za veća prava zemalja Trećeg svijeta (iako je Afrika pradomovina homo sapiensa, i dalje ju zovemo Treći svijet?).

Prorijedio sam postove, u šetnje idem bez fotoaprata, a i sve rjeđe sam u gradu. Nakon jednog razdoblja kada mi se činilo da sam društveno angažiran i koristan, i da ukazujem na probleme koji me tište i da možda nešto mogu promijeniti, usljedilo je zasićenje i otrežnjenje. Iako je veći dio komentara i mailova koje dobijam afirmativan, raduje me i budi u meni nadu da nisam usamljen, da nas ima dosta koji vjerujemo u mogućnost promjene, malo sam se umorio.

Pomalo sam razočaran klimom u društvu. Čini mi se da je medijski i kulturni prostor opet zagađen rigidnim desničarenjem, odvratnim moralnim kreaturama i intelektualnim nakazama, ljudima nekhi prošlih vremena, i to me natjera da se zapitam koliko u stvari takvih ljudi ima?

Čini mi se da ih nema puno, ali su jako dobro raspoređeni, i medijski su fantastično pokriveni. Ulizice iz novina i s HRT-a fantastično obavljaju svoj posao (post Ovce).
I glasna manjina, (koja je sa njihove točke gledišta s punim pravom glasna, jer bore se za svoje nezaslužene i nezarađene privilegije, za amnestiju od svih gadosti koje su nam činili i još nam čine) terorizira većinu, nas koji šutimo. Opet marširaju malim ekranima neka lica kojima bi mjesto bilo barem u Lepoglavi, opet su novine pune onih koji bi trebali biti samo u crnoj kronici i izvještajima sa suđenja (a neki i jesu odatle, ali su se uvijek do sada izvlačili). Nečim se javnost treba zabaviti, a oni su uvijek pogodni za to.
Kada policija svoj posao radi kako treba, onda se smjenjuju nadležni jer su dirnuli u privilegirane, a kada ne rade svoj posao nego se tuku po narodnjačkim okupljalištima, nikom ništa. Još ispada da su dobri i krasni jer eto nisu pucali.
A opet se pokrenuo i as iz rukava, ukidanje 0 promila. Moram priznati da sam očekivao da će se to čuvati za gore situacije. Ili je možda situacija i gora no što ja to mislim?

Ako zagrebete ispod površine njihovih ispada, vidjet ćete da oni svi od toga jako, jako dobro žive, i manipuliraju apatičnom većinom. Uzalud naše nade da će to sve doći na svoje, da će oni sjahati i pustiti nas da živimo normalno i mirno, da su se dosta nakrali i da će se smiriti i maknuti, da su postigli što su htjeli i da će nas ostaviti na miru, oni su sve glasniji.

I nema ih puno, zaista ih nema puno, ali im se glas nadaleko čuje. A mi šutimo, i čekamo, i već su sve prije nas odveli...

I ono što nam je nekada bilo nepojmljivo, sada se s tim lagano mirimo, a to nije dobro. Postajemo apatični i apolitični, i kažemo neka, valjda tako mora biti. A ne mora.

Kao napol srušeno drvo ispred gradkse bolnice, prvi dan je izazivalo čuđenje, drugi dan već manje, a sada svi prolazimo pored njega i normalno nam je što ono stoji i nitko ga ne miče. Doduše, kad je bolnica u pitanju, i puno čudnije stvari se događaju a da na njih nitko tko bi trebao ne reagira.

Postavilo se pitanje na stranicama Ogulinskog lista treba li ukinuti komentare ili barem zahtijevati da se svi koji komentiraju identificiraju. Po meni, anonimni komentari su pravo i smisao internet zajednice, a to što se kroz njih provlače i uvrede i laži je sastavni dio igre. I na mom blogu se znaju zalomiti neargumentirani i uvredljivi komentari.
Čini mi se da ima ljudi koji po cijele dane ne rade ništa nego samo smišljaju kako bi nekom zagorčali život, kako bi ga uvrijedili ili barem iznervirali. Na žalost, kod mene im to često upali.
Ali uvijek se odhrvam porivu da takve komentare obrišem. Iako mi bude žao, ima postova na koje sam jako ponosan, za koje sam si dao puno truda i koji mi se čine dobrima, i onda dobijem stupidni komentar nakon kojeg se zapitam čemu ja to sve radim (tipičan primjer post Lelek sebra).
Isto tako, moji stavovi se ne moraju i ne trebaju poklapati sa stavovima posjetioca bloga, ali se kritike ponekad umjesto argumentima, podupiru uvredama i psovkama (Pravda i krivda)



Izgleda da su nekog od naših vrlih gradskih očuha zaboljeli komentari (iako priznajem da ih ima i uvredljivih, i po svoj prilici neistinitih, ali uvreda nije kakva je već od koga je) pa je prigovorio uredništvu Ogulinskog lista.

Obzirom da su naši političari javne osobe, i da predobro žive od bavljenja politikom, onda po meni moraju biti pod povećalom javnosti, i moraju biti izloženi kritici. I ta kritika kod nas na žalost mora moći biti anonimna, jer naši političari ne vole da ih se kritizira. I kad kažete i dokažete da je netko lopov, onda ga se ne progoni zato što je lopov, već ga se politički diskvalificira i onda on nije lopov već postane žrtva progona. I ispada da je kriv ne lopov, već onaj tko viče drž'te lopova.
I onda pojede vuk magare, stvari odu u zastaru, ako već prije toga pravosudni organi nisu zabrljali posao.
Lijepo je to organizirano, dobro su si podesili državu. Najprije zakonodavna vlast ne radi svoj posao kako treba već kako im paše i pogoduje istomišljenicima i sudruzima u krađi i lopovluku, onda ako oni već i naprave zakon koji je iole dobar, na redu je izvršna vlast koja se trudi da se lopovima ništa ne dogodi. Ako pak se i njima zalomi da nešto riješe, tu je sudska vlast koja većinu stvari uspije dovući do zastare, i nikom ništa.

Eto, to sve skupa su razlozi zašto su postovi malo rjeđi, zašto nema fotografija, ali kao što možete primjetiti ima dosta žuči. I zašto me svaka kolumna Ante Tomića u nedjeljnom Jutarnjem listu najprije razveseli, a zatim i rastuži, jer pogađa u centar naše surove svakodnevice.

Čini mi se da se cijeli današnji post može sažeti u jednu misao Martina Luthera Kinga:
Our lives begin to end the day we become silent about things that matter.

Na današnji dan 1650. umro Rene Descartes, 1898. u SAD izdana prva polica autoosiguranja, 1901. rodio se Clark Gable, 1931. rodio se Boris Jeljcin, 1943. Vidqun Quisling postao premijer Norveške (ako vam ime zvuči poznato u pravu ste, postalo je sinonim za suradnike okupatora i izdajnike vlastite zemlje i naroda), 1966. umro Buster Keaton, 1968. nastala fotografija iz današnjeg teksta (jedan od najupečatljivijih simbola brutalnosti rata, stanite mišem na nju za detalje), 1978. Roman Polanski napustio SAD zbog optužbi za seks s maloljetnicom, 1979. ajatolah Homeini se vratio u Iran iz Francuske (zanimljivo je kako uglavnom svi disidenti kada se vrate u svoje zemlje postanu znatno manje tolerantni prema neistomišljenicima no što su to bili režimi koji su njih progonili), 1984. David Stern postao komesar NBA lige.



From Father to Son the blood runs thin
See faces frozen still against the wind
The seam is split, the coal face cracked
The lines are long, there's no going back
Through hands of steel and a heart of stone
Our labor day has come and gone

And you leave us holding on
In Red Hill Town, see the lights go down on
I'm hanging on
You're all that's left to hold on to
I'm still waiting
I'm hanging on
You're all that's left to hold on to

The glass is cut, the bottle run dry
Our love runs cold in the caverns of the night
We're wounded by fear, injured in doubt
I can lose myself, you I can't live without

Yeah, you keep me holding on
In Red Hill Town, see the lights go down on
I'm hanging on
You're all that's left to hold on to
I'm still waiting
I'm hanging on
You're all that's left to hold on to
On to

We scorch the earth, set fire to the sky
Stoop so low to reach so high
A link is lost, the chain undone
We wait all day for the night to come
And it comes like a hunter child

I'm hanging on
You're all that's left to hold on to
I'm still waiting
I'm hanging on
You're all that's left to hold on to
Love slowly stripped away
Love has seen its better day
Hanging on
The lights go out on Red Hill
The lights go down on Red Hill
The lights go down on Red Hill Town
The lights go down on Red Hill

U2: "Red Hill Mining Town"