Sam Bog će znati zašto pišem pjesme
i kome treba to što sada sanjam.
Još od djetinjstva znadem što se ne smije,
pa ipak pseto svog života ganjam.
Fantasta sam, na ruglo, osobenjak
dok drugi uče formule protona,
o Sljemenu sanjarim da je Stjenjak
i mjesto Save teče - Amazona.
Djetinjstvo moje već je iza mene
i otad sve je poslo naopačke.
Koliko vrijede moje uspomene,
moj vrt i tavan, gušteri i praćke?
Još uvijek ne znam gdje je zid što dijeli
od jave snove, neki smijeh od plača.
Još uvijek srce izgubljeno seli
sa pticama, i sa njima se vraća.
Još uvijek ne znam neke važne stvari
o voću, ženi, ljubavi i smrti.
Još uvijek marim što drugi ne mari
i moj se život ko ruleta vrti.
O sebi znam još samo da sam ranjiv
od teških riječi, rastanka i plača
i ulicama hodam malo sanjiv
između ljudi, kuća i kotača.
I još se prenem na zvuk neke trube,
u stranu gurnut, kao da me nije,
pa tiho psovku procijedim kroz zube
i dalje idem - manji nego prije.
Sam Bog će znati kome sve to treba -
ti stihovi, te riječi i te rime?
Taj dio pakla i taj dio neba,
ta proljeca, te jeseni, te zime?
I stoga krijem svoje drugo lice,
svoj život izvan slike i okvira
i pljušti kiša, pljušti nemilice
na pjesmu koja ljubav moju svira.
I nekom bogu sasvim je svejedno
što vide moje umorne pupile,
koliko žena ostavit će tjedno
svoj život da bi mom suvišne bile.
Svoj dio sunca trebalo je krasti
od oblaka, od kiše i od sjene.
Sve što se penje jednom mora pasti,
ako ne stane prije nego - krene.
Zvonimir Balog: "Osobenjak"
Obično vikendom izbjegavam politiku, ima je dosta drugim danima.
Apel za koji sam se nadao da će izazvati veću pažnju je prošao bez puno primjedbi, ali i reakcija, što me malo razočaralo. U stvari, jako me razočaralo, vjerovao sam da je to inicijativa koja će možda okupiti više ljudi, i koja će možda uspjeti pokrenuti neke pozitivne akcije.
Možda sam opet trebao pisati o psima. Jutarnji list je pola posljednje stranice (koja je obično prva koju ljudi čitaju) posvetio psu koji je upao u rupu negdje kod Pule, i jednoj studentici koju to jako smeta.
Ne smeta ju toliko jako da se sama spusti u tu rupu, ali dovoljno da potroši pola stranice dnevnih novina i da se slika pored te rupe.
Naravno da bi bilo lijepo da se jadna životinja spasi, ali možda se to moglo napraviti i bez slikanja po novinama. Pitanje je što je tu čemu cilj i svrha.
Par subotnjih motiva. Odjužilo je, dosta vjetra i malo kiše, snijeg se otapa strelovitom brzinom
Đulin ponor


Grad



Dobra


Zimski pejzaž

Gradina

Klek

Na današnji dan 1558. Francisco Fernandes donio duhan u Evropu, 1616. katolička crkva zabranila Kopernikovo djelo "de Revolutionibus", 1836. Samuel Colt proizveo prvi pištolj s bubnjem za metke (njemu u čast, ako se to može smatrati čašću, takvo oružje nosi ime kolt), 1953. umro Josif Visarionovič Staljin, 1960. Elvis završio služenje vojnog roka.
Kad već spominjem Staljina, jedna epizoda koja se ponavlja u raznoraznim motivima, a ide otprilike ovako:
Nakon Staljinove smrti Hruščov je držao govor u kojem se obrušio na Staljina i njegovu politiku, i sve negativnosti te politike i njega kao vođe, staljinizam, čistke,kult ličnosti...
U jednom trenutku je netko iz publike dobacio:
"Sve je to točno, ali gdje ste bili dok je Staljin bio živ?"
Na to je Hruščov bijesno skočio i upitao:
"Tko je to rekao? Neka se pokaže, da vidim tko je to rekao?"
Naravno, nitko se nije javio, a Hruščov je nastavio govor riječima:
"Gdje sam bio? Tamo gdje je sada ovaj drug koji je postavio pitanje."
Svaka sličnost sa sadašnjim ljudima i događajima je ...
- 08:41 - Komentari (2) - Isprintaj - #
I mene je dosta iznenadio "odaziv" komentatora na ispisani Apel. Ljudi su, ocito, umorni, jer kao sto rekoh koza (stavi opet kvacicu na "z") u (lokalnih i onih drugih) politicara je predebela za neke vece promjene na bolje. Sve ima svoj kraj, pa ce tako i ta zima (koja je vidljiva na svakom koraku) jednom otic' svojim putem. Drz' se zdravo i dobro! (BB (Bez Bloga) 05.03.2006. 00:56)
SUPER BLOG (JEDAN IZ VINKOVACA 05.03.2006. 09:36)