O-da životu!

Baš nam je trebala ova subota da se opustimo i prepustimo.
Nekako spontano i klizno,bez okolišanja,nagovaranja i pretjeranog
dogovaranja,spojili smo dva para svojih prijatelja-također muža i ženu.Nas šestero u noćnom životu!
Djeci smo osigurali čuvanje jer dok ne popijemo taj čaroban napitak,mi smo ozbiljni i zreli,
odgovorni,poslovni,obiteljski ljudi.
U gradu je divota!
Upaljene lampice,ogroman okićen bor,drvene kućice i štandovi sa kuhanim vinom i ostalim
čarobnim napicima.
Uhvatila me crijevna viroza dan prije pa neću kuhano vino,već se odlučujem za
onih sto trava što liječe sve i svašta.

Na početku sam gledala da mi je wc negdje blizu i usput,ali što su trave više djelovale,zaboravila sam uopće da sam pod virozom.
Štoviše,činilo mi se da smo svi pod nekom epidemijom plesa,smijeha,pjevanja...
Postoje ljudi koji piju previše,oni koji uopće ne piju i oni koji popiju kad je neka prilika.
Haha,znam što ćete reći-pijanac uvijek vidi prilku ili prilika stvara pijanca.
I nitko,a-ma naš nitko neće za sebe reći da je pijanac!
To je isto kao kada osamdesetogodišnjak priča o životu pa kaže-Stari ljudi su govorili...
Ma nije baš tako,ali uglavnom,nisam alkos.
Barem ne onaj koji ujutro umjesto kave popije alkohol,nisam onaj kojemu se ruke tresu
i zapravo mi okus alkohola ni nije nešto pretjerano fin.Nakon dvije, tri čašice mi se okus popravi.

Izmijenili smo dva kafića-u jednom domaća,dobra prava mjuza sa pokojom stranom rock stvari.
Odlično!AJ KAN GET NOU SEDIZFEKŠN pjevamo jedan drugome na uho,vračajući se u svoje dane
mladosti i opuštenosti.Alkoholne pare i dim cigarete mi baš lijepo miluje glasnice.
Bila bih grozna da naglas priznam kako mi dim smeta zadnje tri godine nepušenja.
Lijepo sam se uljuljuškala u toj nesvakidašnjoj dimenziji i uživam.
U drugom kafiću,gužva nenormalna.Ali tako dobro paše elektronska glazba i sve one
super vibre koje osjetim uz nju i koje me opet podsjećaju na mladost.
A ta današnja mladost je tek počela dolaziti kad smo mi shvatili
da smo umorni i da nam je vrijeme za spavanje.
Još ćemo nešto šalabrcnuti jer tko ide praznog želuca spavati a i tko ide iz izlaska doma prazan?
Sjedimo vani na klupici,jedemo masan i slastan hamburger iz kojeg curi pregršt umaka i kidamo se od smijeha.
Nemam pojma čemu i zašto,ali vjerovatno toj nesvakidašnjoj dimenziji
i toj spontanosti,sreći i bezbrižnosti...

Došli kući,izljubili dječicu koja spavaju,pogladili Tulia i zaspali kao klade.
Ujutro se probudila našminkana kao one iz sapunica.
Samo što one glume,a ja živim.
I pomislim kako mi je nestao dobar glas na onoj zimi i na kreveljenju na istoj.
Inače je sve super.Malo opet viroza zeza.
Za razliku od današnjeg novčanika,srce i duša su puniji.
Zapisi najboljih životnih trenutaka su obogaćeniji i ovim izlaskom,a osmijeh mi ogroman na licu
kad od frenda primimo poruku-....SEDIZFEKŠN...UVIJEK ZA EKŠN.
I mislim da ipak nisam pijandura.Pijanci ne pričaju o tome.Oni samo cugaju.
Cugaju jer se ne žele trijezniti.Očito im je stvarnost ružna.
Ali ne kužim kako je i vidiš ako si stalno nacugan?

Oznake: vikend, pare, zadovoljstvo