Doista treba biti strpljiv.
I nije to vrijeme napravilo koje čekaš i nadaš se boljem,to je umijeće tvog strpljenja.
Dati si šansu biti bolji,ponizniji i ispunjeniji svjetlom.
Usuditi se.Mijenjati.Tiše pričati,ali glasnije disati.
Pružiti pozdrav dobrodošlice,ali i mahnuti na odlasku.
Odmahnuti glavom,ili ramenima,srednjim prstom,ili maramicom.
Svejedno,ionako je sve fizičko prolazno.
Nije svaki dolazak vrijeme i nije svaki odlazak gubljenje vremena.
To je strpljenje.Da naučiš zašto je netko došao i zbog čega je otišao.
Doista treba biti strpljiv.
I nije to ništa i nije to teško zbog svega onoga što ćeš opet pozdraviti na dolasku.
Zbog svega što dolazi i ostaje u vječnoj duši.
Oznake: usuditi, mijenjati, duša
|