|
Od ranog djetinjstva volim više boraviti na svježem zraku,
nego li u zatvorenom prostoru.
Divan je to dokaz kako imamo urođenu inteligenciju tijela koja
je u nama, prije svih izvanjskih teorija.
Prirodno je da nas priroda podržava
kroz zrak kojeg proćišćava drveće te svjetlom i toplinom iz sunca.
Rodna kuća sagrađena je na rubu šume,
naše igre, šetnje šumom sa psima...
uvijek šuma sa divnom crnogoricom i bjelogoricom.
Sa balkona se pružao pogled na cijeli Kvarner.
More me umirivalo, budilo, uspavljivalo.
More me čistilo, iako to tada nisam ni znala,
ali opet sam slijedila prirodni instinkt.
Neprihvaćene emocije praćene pubertetom i drugim okolnostima,
transformirala sam u poeziju,
upravo sjedeći na tom čudesnom balkonu sa pogledom na more.
I to pretakanje emocija u riječi nisam doživljavala
kao nešto bitno, samo sam se slušala.
Dnevnike sam pisala punih deset godina.
Danas znam koliko je to bilo ljekovito
budući sam rođena kao izrazito senzibilna osoba.
I tek danas sam svjesna
koliko mi je to pomoglo izgradivši u osobu kakva sam danas.
Sve te teške i nepodnošljive emocije
izbacila bih na papir, plakala, vrištala, ludila, oslobađala se!
Kada nitko nije znao kako se osjećam,
znao je papir, znalo je more, znala je šuma, vjetar, jugo i bura su znali.
Samo sam slijedila prirodnu inteligenciju tijela
puštajući emocije na taj način da budu proživljene.
Te bezazlene dječje pjesmice bile su prava terapija.
I evo me danas, par desetljeća nakon,
šuma mi je susjeda, more obavezno društvo.
Zrak svakodnevni suputnik.
Zadnjih godina svjesno duboko dišem
uviđavši sve dobrobiti te životne prakse.
Mama mi je kao djetetu
često govorila kada bih izražavala ljutnju: "Duboko diši!",
iako ni sama nije bila svjesna dubine te fraze.
Duboko disanje umiruje živčani sustav.
Osim vrijednih biokemijskih procesa u tijelu,
stanicama, mozgu,tjelesnim tekućinama,
na svjesnom nivou pokrećemo
prisutnost, bistrinu misli, jasnoću i zahvalnost trenutka.
Po meni, osnovni preduvjet mentalnoga zdravlja jer:
-svjesno smo odvojili vrijeme za sebe,
-zahvalnost i ispunjenost preduvjet je za unutarnje zadovoljstvo,
-vraćanjem sebi i trenutku,
posvetit ćemo i ostale trenutke u danu da rade za nas, ne protiv nas,
- iz te njege i pažnje prema sebi,
imat ćemo sve više razumijevanja i prema drugima...
Jučer sam, kao i svako sunčano jutro
sjedila na svojoj klupici, svjesno duboko disala upijajući zrake sunca.
Sunce je svjetlo, ali i hrana koja nas energetski hrani,
to je preduvjet i za ostalu krutu hranu.
Iz te prakse danas osjetim koliko je prirodna hrana,
koju je također nahranilo sunce, zdrava i hranjiva.
Svježe, neprerađeno voće i povrće daje energiju, ne oduzima.
Nakon tih dragocjenih trenutaka započinjem svoje obaveze
ispunjena i dobre volje.
Jer, u odnosu na nekad,
danas svjesno izabirem biti prema sebi podržavajuća.
Jedino tako mogu podržati i svoju obitelj,
sve ljude sa kojima dođem u kontakt tokom dana.
Jučer, nakon guštanja na suncu,
pri povratku u kuću i obavezama,
sretnem poznanika.
Pozdravim i kažem da mu je slobodna klupica.
"Ma ej, nema veze.
Gledao sam te, zatvorila si oči i otišla.
Meni je bilo lijepo jer je tebi lijepo."
I šta drugo nakon ovakvih riječi,
zahvalnost trenutka se nastavila kroz dan.
A to svjesno izabirem sa svakim novim jutrom.
Preporučam isto.
Ako nemate priliku, nađite ju, kako god u toku dana.
Vratiti se sebi, posvetiti si trenutak na zraku,
u prirodi, velika je podrška.
Za ostalu podršku kroz razgovor,
konzultacije, tretman zvukom, reiki na daljinu, joga smijeha...tu sam.
Mentalna higijena treba biti kao i higijena tijela.
Svakodnevna rutina koja potvrđuje ljubav prema sebi.
Oznake: mentalna higijena, Sunce, zrak, priroda, svjesno disanje, svjetski dan mentalnoga zdravlja
|
