O-da životu!

Dugo godina,sam kupovala samo crne ženske torbice.
I to da bi mi odgovarale uz cipele.Također crne.
Očito da nisam pomodna,već praktična te živim u skladu sa svojim financijama.
Sve dok prije dvije godine nisam osvijestila,da se oblačim i u skladu sa svojim
razmišljanjem,uvjerenjima i naučenim obrascima.

Ajme,kada se samo sjetim koliko sam bila bezlična i bezvezna!
Dakle,uz crne cipele,crnu torbu,oblačila sam i crnu jaknu,a ostale boje na meni
su bili tonovi od sive do smeđe.
Užas!
Ali,gledajući iz današnje perspektive.
Iz ondašnje,ja sam sebi bila super.
Bar sam tako mislila.

Radom na sebi,uslijed jednog rutinskog zahvata,
za doktore rutinskog,za mene groznog,počela sam osviještavati svoje
traume,strahove i naučene,kolektivne zapise.
I onda,odjednom-za Novu Godinu,nakon par mjeseci-kupila crvene cipele.
Uz novo žensko odijelce,skombinirala sam crvenu majicu,malu crvenu torbicu i crveni ruž.
To je prva godina da nisam obukla crveno donje rublje.
Sada znam i zašto!
Konačno,izlazim iz kolektivne svijesti,rušim naučene navike i zapise.
Rješavam se straha i blokada.
Mislim.
Dajem si pravo da mislim.
Slušam se.Slušam kako dišem i što želim.
Vidim boje.
I sve ih je više.
Znam da cijeli život otvaramo svoju paleta nijansi i svaki dan je novo učenje.
Novi pogled.
Sada,nakon,dvije godine,imam žute i lila tenisice.
Imam crveni skafander.Plavu olovku i plavu maskaru za oči.
Ma tko bi to rekao za mene prije deset godina!Ma ni prije dvadeset!

Nema veze,to nije protraćeno vrijeme.
Znam da sada vidim boje ,upravo zato jer ih prije nisam vidjela.
I znam da mi je život zabavniji i veseliji,a time i sretniji jer si dopuštam vidjeti.
Dopuštam si željeti i birati koju ću boju obući.
Što je najbitnije,prihvaćam sve što toga dana odlučim.
Jer,odluka je moja!

Oznake: siva, smeđa, crvena, plava, lila