Tako je malo potrebno da u sebi pronađeš ljepotu,
Tako malo da na van odašiljaš dobrotu.
Zaista malo da se zbližiš sa svojom biti,
Mrvicu i tek nešto da povežeš niti.
Prestani stalno negativan biti,
Zašto u drugima ljudsko lomiti.
Netko se trudio svoj život obojati,
Prihvatio sebe,prestao se bojati.
Zar je negativa i zloća tvoj jedini broš,
Samo te ona hrani i želiš još.
Svi smo nekada dno dotakli,
Pali,razbili se i o sudbinu spotakli.
Zauzdaj uzde,povjeruj u se,
Sudbinu izazovi,novi smjer ulovi.
Tugu s lica svuci,na njeg
Širok osmijeh navuci.
Vidjet ćeš tada kako ćeš sjati
Nečiji mrak baš ti obasjati.
Oznake: ljepota, dobrota, osmijeh
|