ponedjeljak, 25.11.2019.

Kad odrastem...


Pitali su me što želim biti kad odrastem.
U dječjoj glavici konfuzija, u srcu čista radost.
I to je ono što me prati cijeli život!
Nisam imala želju, nisam znala što želim biti.
Nisam, poput ostalih djevojčica, zamišljala da sam pjevačica
niti doktorica, nisam zamišljala da imam svoj razred i da sam učiteljica,
nisam htjela biti ni bankarica ni prodavačica...
Nametnuli su mi osjećaj kako sam loša
jer ne znam što želim biti kad odrastem.
I živjela sam u tom uvjerenju sve do nedavno
jer ni školu ni posao nisam izabrala s guštom
izgarajući od želje kako će baš to biti moj posao.
Meni se, zapravo, nije dalo odrasti,
ali to nisam smjela reći na glas.
Uvjerili su me da je život briga i obaveza
te sam se puno godina borila između svoje istine i njihove laži.

Dišeeeem! Konačno dišeeeem!
Dotakla sam dušu koja je poručila:
" Odrasle smo jer se nisi prestala igrati.
Igraš sve te uloge u odraslom tijelu, duše razigrane djevojčice."

Život je igra u kojoj možeš biti što god poželiš!
Danas to učim svoju djecu.
20:40 | Komentari (13) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.