petak, 16.03.2018.

Šetnja pod lumbrelom









...Čim sam izašla iz dugačke Industrijske ulice
koja je pred večer prilično tiha, na Mlaci
me zaglušio zvuk automobila te sam prekinula razgovor,
prohodala Brajdom i zaustavila se na semaforu
jer ,eto baš sada, prolazi putnički vlak.
Doživljaj me vraća u djetinjstvo i obližnje kino u blizini,
a Žabica koja je iduća na redu.
na putovanja i edukacije u Zagreb busom.









Zanimljivi detalji mi se redaju putem...
Taman kad bih se predala nostalgiji za nekim prošlim vremenima,
za oko mi zapne nešto što me razveseli
pa hoću- neću, odabirem ostati pozitivna.
Drveća s granama simboličnih prstiju mi često dolaze na put.
Ovdje se, neminovno, radi o Viktoriji, ful je slatko drvo!









Vidim da sam propustila nekakvo sajmovanje na Korzu,
ali uspijem kupiti klementine i eterično ulje domaće proizvodnje.
Za oko mi zapnu i drveni štandovi koji, ako se ne varam,
često mijenjaju dizajn i proizvođača.
Lokalnoj upravi to ne ide na čast, nepotreban trošak...
nadam se da se varam.









Ovdje staje moja šetnja uz lijepu Rječinu
koja je nepravedno zapostavljena.
Drugi gradovi itekako iskorištavaju poziciju
za restorane na ovakvom mjestu.
Neću reklamirati, ali ime restorana nema nikakve veze
s odličnom ponudom i kvalitetom koju nude.
Stiže mi prijevoz te se s veseljem vraćamo
blizini izvora.
13:49 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.