O-da životu!

Mali, veliki, dugačak, uzak, širok, bitno da nije prljav.
Izvana može djelovati savršen, kiruški obrađen rukama i instrumentom najboljeg specijaliste, a
Iznutra potpuno zagađen, krcat svime i svačime, samo ne onime što treba.
Volim promatrati ljude, znane i neznane, dok sami ili u društvu obrađuju svoje rudnike.
Neki to rade vrlo suptilno i sramežljivo, nježno i pomalo romantično kao da su svjesni da ih netko gleda i ne žele zaprljati svoju sliku, ionako prljavog rudnika.
Drugi kao divljaci, grubo, neotesano, primitivno djeluju prema svojim rudnicima, uvjereni da su sakriveni u tišini i samoći, kao unutar svoja četiri zida.
Moj rudnik je moje blago. Mali, simetričan, skriven kad želim, javan kad ne želim, kao i moja pažnja usmjerena k njemu, ljubav i poštovanje koja počinje tek malim koracima, jedva primjetnim.
Naravno, kada krenem kopati vršcima prstiju shvatim da se dugo nisam posvetila svom rudniku i blagu, da mu dugo nisam davala pažnji koju zaslužuje. Prošli su mjeseci i doba u drugim poslovima i brigama, čekala sam prve zrake proljetnog sunca i izlazak na svježi zrak. Čekala sam ovo opuštanje u mirisu procvalih ljubičica, svoj rub šume i grumenje koje treba biti razbijeno, izvađeno da moj rudnik konačno prodiše.
Dosta mi je grijanja i zatvorenog prostora, dosta mi je kiša, vjetrova, bura, juga, sve je to zakrčilo moj suhi rudnik. Vrijeme je kopanja i udisanja mirisa prirode.
Zar je moj rudnik zaslužio ovoliko nebrigu i zapostavljanje, zar je zaslužio zakrčenost ružnih i velikih lopti koje sam jedva iskopala i dok ih mrljam među prstima, osjećam slobodu i normalno disanje. Ne osvrćem se oko sebe, niji mi važno gleda li me itko, promatra li moje prste i kotrljanje blatnjave loptice koju konačno uspijem smrviti i odbaciti tamo gdje joj je mjesto.
Shvaćam da moram ubrzati , moram biti grublja i rovariti po svom malom, ali slatkom rudniku punom blaga. Upotrijebila sam i noge, puno je tu posla, moj rudnik želi disati punim plućima.
Nisu dovoljne samo noge, već i ostala pomoćna sredstva te se trudim iz petnih žila razbiti grumenje i blato, zaostalu prljavštinu od prošle sezone. Kopaj, bacaj, razbijaj, puno je posla, ali je osjećaj predivan!
Konačno moj mali, slatki, jedinstveni rudnik je čist, izravnan i pognojen.
I ove godine, ove sezone rodit će moje zlato kroz par vrsta povrća. Za početak je potrebno pripremiti zemlju, razbiti grumenje, izvaditi kamenje i zasaditi nove kulture.
Kultura je najbitnija, to je zlato u rudniku vrijednog zdravlja.
Ovako teku pripreme svako rano proljeće prije sadnje mog malog, simetričnog vrta.