Već je par dana premještavam po kući.
Ne doživljavam je, samo premjestim kad zasmeta. S terase u dnevni, iz dnevnog u kuhinju...
Nemam pojma od kuda je došla, nemam običaj kupovati vodu u boci.
Sjednem za stol ručati, danas sam sama, dečki u obavezama.
Opet boca!
Ne mogu je izbjeći, gleda me. Direktno u mene! I govori- PORUKA ZA TEBE...
Čitam i ne vjerujem...
Ne vjerujem u vodu u bocama, u ono što stoji, a trebalo bi teći.
U začepljenu glavu da sadržaj ne iscuri...
Ali vjerujem u poruke koje te nađu i potvrde kako je život čudo.
Jer si to sam potvrdio svojim životom.
I kad nisi razumio, život te volio.
Kad si tužan i plačeš, ukazuje ti da uživaš u razlozima za smijeh.
Kad nemaš novaca, tjera te da ga stvaraš.
Kad si bolestan da zdravlje ne shvaćaš olako.
Kad kloneš fizički da jačaš svoju psihu.
Kad plačeš nad smrti da slaviš život.
Kad stignu kušnje, učiš i jačaš.
Samo ne vjeruj u slučajnosti, čitaj poruke!
P.S. I ovo nije ničija reklama, doli jednog konzumenta životne poruke.
Moje poruke- „O-da životu!“
|