Obiteljska kuća, naprijed i nazad https://blog.dnevnik.hr/obsijana

subota, 01.08.2009.

Koja je potrošnja grijanjem Therma-Ray pločama ?

... definitivno najčešće sljedeće pitanje nakon klasično prvog 'Zar ne ide toplina gore ?'. Teoriju i praksu sam već nekoliko puta objašnjavao da stvarno nema više smisla. No ovaj put imam prilično detaljno praćenje potrošnje grijanja Therma-Ray pločama. Svakodnevno praćenje ne će toliko zorno prikazati potrošnju na grijanje kao usporedba sa ljetnim mjesecima. Točnije predljetnim mjesecima, kada klima još nije radila, no naravno najbitnije niti grijanje.

Potrošnja struje

Ukupna mjesečna potrošnja po mjesecima je bila sljedeća:



Ako se sada malo pozabavimo brojkama. Nekakav prosjek u najintenzivnije grijanim mjesecima je bio oko 763 kn, a u negrijanim mjesecima oko 364 kn. Razlika prilično dobro predstavlja iznos koliko se troši na grijanje u najhladnijim mjesecima i to za 88 m2 grijane površine iznosi oko 399 kn. Zanimljiva brojka za usporedbu bi bila cijena grijanja hipotetskih 100 m2 i ona bi tada iznosila oko 453 kn. Naravno cijelo vrijeme pričamo o potrošnji u ovim krajevima, uvijetima, tako građenom kućom, itd. itd.

Nekakve realni dodatni razlozi veće potrošnje zimi u odnosu na predljetne mjesece su sljedeći:


  • Imamo veliki bojler na struju i po zimi je postavljen da održava prilično višu temperaturu vode. Sigurno je značajnija razlika u potrošnji u odnosu na proljetne mjesece.

  • Mali bojler u kuhinji za toplu vodu jednako tako radi samo zimi. Istina perilica suđa radi redovito, no svako toliko žena zna se upaliti mali bojler, za brzo ručno pranje manje količine suđa. Mali bojler radi povremeno isključivo zimi.

  • Sušilica je radila svako toliko, a ona je značajniji potrošač struje. Nije baš puno sušila u potpunosti rublje, no prilično puta bi samo završno osušila rublje. Jednako kao i mali bojler sušilica radi isključivo zimi.



Teško je procjeniti koliko je zbog veće upotrebe bojlera i sušilice iznos računa zimi veći nego ljeti, no na nekoj mjesečnoj razini vjerojatno je u rangu 30-tak kuna. Čime sada dobijemo brojke od 369 kn za 88 m2 odnosno 419 kn za 100 m2 grijane površine.

Kako se kretala potrošnja po danima u 12. mjesecu 2008. i 01. mjesecu 2009. godine možete vidjeti na sljedećoj slici:

Image Hosted by ImageShack.us

Temperatura prostora

Naravno najbitniji podatak za usporedbu predstavlja i sama temperatura koja se održavala u prostoru. Nekakav subjektivni standard je odjeća u kojoj se boravi u prostoru po zimi. Generalno bi zimu proveo u kući u kratkoj majci i trenerci na nogama. Tu i tamo bi obukao i majcu dugih rukava, no to se dešavalo povremeno i kratkotrajno. Nekakvi odlasci na terasu, značajnija provjetravanja i sl.

Temperatura koja se održavala u dnevnom boravku je bila 23.5 °C, u kuhinji 22 °C, u spavaćoj sobi 20.5°C, radnoj sobi 21.5 °C (jednostavniji tip termostata pa se nije za usporedbu sa ostalim prostorima), wc i kupatilo na 18.5 °C, te prazna soba na 17 °C, te hodnik na 17°C. Također mora se napomenuti da se između svih prostora nisu se zatvarala vrata, bez obzira na razliku u temperaturi prostora.

Ono što je bitno napomenuti je to da smo ove zime podesili sve termostate na dvojni režim rada. To znači da se prostoru dizala temperatura kada je realno bio korišten, te spuštala kada se nije koristio. Temperaturna razlika je bila ranga 2-3 °C. Npr. dnevni boravak je bio podešena da od 24:00 do 06:30 održava 20 °C, a u aktivno vrijeme 23.5 °C, sa druge strane u spavaćoj sobi je održavana temperatura od 18 °C od 08:00 do 22:00, a u aktivno vrijeme 20.5 °C. Uglavnom nekakvo radno razdoblje je bilo od 08:00 do 24:00. Inače naše radno vrijeme je od 09 do 17 i ili smo radili od doma ili nam je posao bio udaljen pješke maksimalno 10-tak minuta.

Nekom će možda biti interesantne sljedeće slike za skupu:

Image Hosted by ImageShack.us

i jeftinu struju:

Image Hosted by ImageShack.us

Uglavnom imam podatke za 12. mjesec 2008. i 01. mjesec 2009. godine za svakih pola sata koja je bila temperatura u Puli (zapravo na aerodromu). Na slikama crvena linija je iznos potrošnje po danima od 01.12.2008 do 13.01.2009. (nije mi se dalo obraditi podatke do kraja 01. mjeseca :D ), i identična je sa slikom gdje su prikazane sa ukupnom cijenom. No plava linija je zanimljiva. Ona zapravo predstavlja na neki način usporedni prikaz kolika se temperaturna razlika morala nadoknaditi grijanjem, te se može vidjeti njena direktna veza sa potrošnjom. Ona je zapravo zbroj temperatura svakih pola sata u mjerenom razdoblju oduzet od nekakve srednje proizvoljne vrijednosti od 20 °C (mogla je biti i viša i niža) pomnožene sa brojem intervala (različiti su u skupom i jeftinom periodu) te podijeljena sa 10 radi bolje usporedbe na dijagramu. Iskreno puno sam očekivao od ovog praćenja i analize, a zapravo na kraju se jedino dobila nekakva direktna veza veće potrošnje kada je bila niža temperatura (veća razlika se morala savladati), što je naravno bilo očekivano i bez mjerenja.

No ono što su temperature svakih pola sata omogućile je dobivanje srednje vrijednosti temperature u svakoj od dvije tarife potrošnje struje po danima.

Image Hosted by ImageShack.us

Temperatura na slici za svaki dan te skupu (plava linija) i jeftinu struju (crvena linija) predstavlja prosječnu vrijednost temperature u tom razdoblju (14 sati skupe tarife na dan ili 10 sati jeftine tarife na dan). Ono što sam dodatno zamijetio, a da je vrlo bitno za ovaj oblik grijanja je i činjenica da li je temperatura konstantna cijeli dan ili radi velike oscilacije. Naime iako dva dana mogu imati istu prosječnu temperaturu, potrošnja struje se može biti drastično razlikovati, ako je temperatura bila konstantna cijeli dan ili je radila velike oscilacije. O razmjerima oscilacija dati ću sljedeći primjer. U Puli je 05.01 u 06:00 očitana temperatura od -6 °C, a u 09:30 od +8 °C. Pad temperature je već dan prije počeo u 17:00 sa -3°C. Vrlo bitan faktor u određivanju visine temperature je bilo razdoblje dnevnog svjetla i kod ovog grijanja je moguće sa sitnim modifikacijama (naravno samo ako vam ritam života to omogućava) smanjiti dosta potrošnju struje, tako što se podiže temperatura određenih prostora tek kada stigne danje svjetlo.

Konkretno to znači da umjesto da podesite termostate da cijeli stambeni prostor zagriju na radnu temperaturu od nekih 22-23 °C sa neke noćne temperature od 17-18 °C, čim se ustanete a prije nego stigne danje svjetlo, to učinite samo za prostor koji doista aktivno koristite rano ujutro (wc, kupatilo) i možete uštediti na grijanju umjesto da nepotrebno se grijači takmiče sa velikom temperaturnom razlikom. Ja sam to napravio za kuhinju i radnu sobu. Rezultat je bio da se defakto u kuhinji prilično rijetko vidjelo da grijači rade. Naravno treba razumijeti da temperatura noćnom režimu u kuhinji nije padala (zapravo ujutro se nije zamijetila) ispod 20 - 21 °C. A to je sasvim pristojna temperatura za aktivniji boravak, nešto pripremiti za jesti, doručkovati i sl. Oko 09:00 bi se grijači upalili u kuhinji i podignuli temperaturu na 22 °C.

Situacija sa toaletnim prostorom (wc i kupatilo) je bila malo drugačija. Naime njih sam držao uvijek na 18.5 °C jer sam dobio nekakvi osjećaj da tada grijači manje rade, nego ako se dozvoli veći pad temperature. No možda je to bilo isključivo subjektivan osjećaj. Naime u stanu gdje svaka prostorija ima svoj termostat, vrlo je lako vidjeti da li je aktivno grijanje ili ne (obično neka kombinacije crvenog odnosno zelenog svjetla), a mi smo se prilično naučili da defakto ne vidimo toliko često da se grijači pale. Pa kada se upale često možemo to povezati sa nekom akcijom tipa provjetravanje i sl.

Ono što je bitno napomenuti je to da smo prostor prilično aktivno provjetravali, a u kupatilu nam je osobito dobro došao uređaj za mjerenje razine vlage. Ono što nas je naučio da se vlaga prilično brzo vrati nakon početnog provjetravanja i dobili smo osjećaj svako koliko treba provjetravati prostor. Tu se ne radi o par minuta već o ciklusima od par puta po pet minuta.

Zaključak

Potrošnja na grijanje 100 m2 stambenog prostora je oko 420 kn u najhladnijem razdoblju. No ovaj podatak je prilično nezgodan za usporediti sa drugim oblicima grijanja, npr. plin zagrijava neki oblik centralnog grijanja i obično se zna iznos za cijelu sezonu. Srećom imam podatke o potrošnji svaki mjesec i nekakvi pokazatelji su da smo mi ove sezone grijanja (11, 12, 01, 02, 03 mjesec) potrošili oko 1400 kn isključivo na grijanje 88 m2 stambenog prostora. Prosječno bi došlo oko 280 kn mjesečno, pet mjeseci kada bi zima naglo došla, bila konstanta i jednako tako prestala. Nekakva usporedba sa toplanama bi možda bila zanimljiva, kada bi se moglo izračunati koliko mi trošimo struje na grijanje vode za tuširanje.

Bez obzira na sve mi smo zadovoljni s obzirom da nam je grijanje na struju bio jedini dostupni oblik grijanja. Prostor je ravnomjerno zagrijan na ugodnu temperaturu i kada se jednom podesi praktično se zaboravi na njega. Ne mora se osiguravati dolazak energenta (istina potencijal dolaska se incijalno plati HEP-u), ne puše nam za vratom i ne moramo se brinuti da ćemo se opeći ako dodirnemo ploče, jedino moramo svaki mjesec platiti račun.

01.08.2009. u 14:36 • 6 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>