Imam dvobojne nokte na nožnim prstima. Na palčevima nemam laka, na nekim dijelovima ima više, na nekima manje crvenog laka. Gledam te svoje nokte i zadivljena sam količinom energije koju svako nekoliko trošim kako bih si nalakirala NOŽNE prste i razmišljam o feminizmu. Ista razmišljanja pojave se u meni kad vidim ružičastu košaru u kojoj držim dezodorans i maramice za skidanje šminke. Ili kad po petstoti put gledam film s Kate Hudson.
Ipak, kad sam prvi put gledala Dreamgirls u kojima je glumila i moja kraljica Beyonce, nisam se o svojoj ženskosti i ženstvenosti ništa pitala. Film i nije bio o tome, ali i jest. Bilo je to čudno iskustvo za jednu curicu u 2 ujutro. Taj su video stavili kao treći kad upišem Beyonce Listen u youtube. Marginalizirali su, a bio je oh tako važan za mene...ali razumljivo- Beyonce u crnoj potkošulji nije tako snažna kao Beyonce u trikou.
U zadnje vrijeme slušam stalno o tom famoznom Beyoncinom feminizmu.
„If you like it then you shoulda put a ring on it“ ili „Girls run the world“ ili čak „If I were a boy“, sve su to liriksi koji meni apsolutno ništa ne znače. Ipak, kad sam čula i vidjela Beyonce kako pjeva:

Oh, the time has come for my dreams to be heard
They will not be pushed aside and turned
Into your own all 'cause you won't
Listen
***
You should have listened, there is someone here inside
Someone I thought had died so long ago
Oh, I'm screaming now and my dreams will be heard
They will not be pushed aside or worse
Into your own all 'cause you won't
Listen

U tom videu Beyonce plače i po prvi puta u životu poprima manire crnkinje. To je to, mislila sam! To je ona!
Mislim da je Beyonce postala feministica samo zbog te uloge u Dreamgirls. Ako nešto i radi krivo, ne bih ju krivila. Svi smo mi tek priučeni feministi.