Play.. Stop
Ne vjeruj osmijehu na mom licu, on duboku tugu osamljenog srca skriva.
Ne vjeruj pjesmi s usana mojih, u dubini duše vrisak samoće ju slomi,
kao vihor jablanu grane.
Ne vjeruj sjajnom pogledu mog oka jer potoci suza provru kad od mene odeš, a tišina se vrati i kao gusta magla prekrije sve što je bilo, jučer i danas...
i što sutra će biti.
Ne vjeruj osmijehu kada ti se smije, ne vjeruj kada kažem ''dobro je'' a nije.
.
.
Oznake: Ne vjeruj, A:Ž. Kahlik, w
