Kaže se da nebo plače..
kad odlazi koga voliš

i da srce kuca jače, dok bol svoju ne preboliš....


I da dugo svjetla gore kad potamni, kad zanoća


kad miriše samo more poput kasnog zrelog voća


Ja sam tebi sebe dao i nije mi nije žao
ja sam tebi sebe dao... da te nemam nisam znao


Tražim te, trebam te, u samoći dugoj.. jedna ruža vene
ti na putu svome... ostani kraj mene... Tražim te....






Play - Stop

.
.
.

Oznake: tražim te, trebam te, Željko Sabol, Đelo Jusić, buco i srđan, w