Dok ne dodirnem tebe, dok ti ne čujem riječ, nikad.... smirit se neću...




Dok mi nemirnu dušu s tvojom ne stave leć' nikad .....smirit se neću...




Dok mi ljubavi voće ne naraste uz put. Dok mi najdraže oči tvoje ne kažu kud..




Dok mi drvo života nema boju tvog' sna neću znat' da živim ja... čuvaj me..

Dikod triba i .... sagnut glavu

Kalelarga... široka za proć i široka u duši... Još prije četri-pet stoljeća za vrime velike kuge 1649. Šibenik je ima dušu .... i za pase i mačke... napravija vaške da uvik mogu utažiti žeđ i uklesa u kamen...





Amor d cani (ka da oni znadu čitati) ma šalan se ...(ovo D je kratica od Dei, a ime dolazi još iz sridnjeg vika). Neobično ime, a znači Jubav božja za pse.... to je bilo napisano.... za ljude,.... može bit i za ove sadašnje. Današnji pasi ni ne znadu da to postoji od prije 400 godina a i da znadu... nebi imali koristi jer (osin turističkih vodića koji fureštima kažuju kako je Šibenik vodija računa o beštijama i prije 400 godina) ..... niko ne vodi brigu ... ni o pasima, mačkama. ni o vaškama .. danas praznima i šporkima, kojima se dičimo.... a bome ni o ljudima.