30
subota
svibanj
2015
Dok za vratom jesen diše, dok na proleće miriše
Ona voli Samardžićeve stihove. Ne zna je li ih on napisao, i ne da joj se provjeravati, no to što on pjeva njoj prečesto ima smisla. Stani mi na crtu ponekad ne može maknuti iz glave i pita se je li to do pjesme ili tog potencialno prokletog ljubavnog života, ali zna da lako je pobeći od svega, skrivati pogled kao dete, teško je biti tu kad treba... Mogla bih nastaviti sa nije ovo, nije ono, al' to je već prodana fora. Danas sve je, jučer je otišlo, a sutra mora biti. Pa kaže: kao da zrno peska sam, tvome oku što smeta, k'o da ti donosim ja sve tuge ovoga sveta... Njeni nokti k'o tvoje lice kad je sretneš, tvoja brada onakva kakvu voli, kakvu si imao dok bili ste....
I kad joj kažeš da je kraj, sad zna da misliš baš tako, između redova piše da ti nju ne voliš više.
komentiraj (7) * ispiši * #
28
četvrtak
svibanj
2015
Tri, četri, sat!
Radi, gledaj, uči, trči
Putuj, idi, nemoj, moraš
Pitaj, reci, vjeruj, peci
Puši, viči, smij se, plači
Pjevaj, čitaj, pleši, trebaj
Igraj, stani, slušaj, kreni
Želi, možeš, daj, učini
Voli, moli, jedi, piši
Budi lijepa i šuti.
komentiraj (6) * ispiši * #
13
srijeda
svibanj
2015
Pepeljuga
Jesmo, bili smo u kinu. Da nije zaspao, mogao je pogledati odličan film ili, poput mene, shvatiti da život itekako jest bajka. Ne, nisam se zabunila, nisam izašla iz depresije i nisam se ponovno zaljubila. Otvorila sam oči i shvatila da zaboravljamo kako tu bajku ne čini samo glavni lik! Sve mi koje čekamo svog princa u glavi preuzmemo ulogu princeze, a kada On odabere neku drugu, „razumno“ zaključimo kako život nije bajka i kako prinčevi ne postoje.
Zaboravljamo pritom da je na kraljevskom balu bilo mnogo lijepih djevojaka, ali samo je jedna dobila što je željela. Nisu svi likovi Pepeljuga, ali to ne znači da nisu dio priče. Zaboravljamo da bajku ne čini samo uvod u sretan brak na kraju i da je Pepeljuga prije hepienda imala vrlo težak život. Nije ona u bajku ušla tek kad se udala, već je njena bajka tu završila.
Nekako mi se čini da smo riječ „bajka“ preuzeli kao sinonim za sreću, a one su zapravo prepune loših emocija poput mržnje i ljubomore; dobrim se ljudima tamo događaju loše stvari i obično netko umre.
Prije nego si prisvojimo ulogu Pepeljuge, trebale bismo provjeriti da nismo Polusestra, Maćeha ili Miš. Ako nismo, ljepoti treba dodati hrpu dobrote, čednost, spremnost na žrtvu te znanje čišćenja, pranja, kuhanja (kave) i peglanja. Ako to sve imaš, a u životu ti je teško, znači da si princeza čiji će princ tek doći. Događaju se na ovome svijetu i čudne i čudesne stvari, a ako vjeruješ u Boga, imaš i dobru vilu pa ništa nije nemoguće.
komentiraj (3) * ispiši * #
10
nedjelja
svibanj
2015
Rupa u šalici
Htjela sam pisati o rupi. O tome kako sam naletjela na nju i kako me zarobila u svojoj utrobi. Pojela me svojim velikim ustima, ali nema uši i ne čuje me dok vičem da me pusti. Htjela sam pisati o tome da je izvor svih boli nemoć da je se riješiš, da biti mlad i star u isto vrijeme uopće nije paradoks. Svi mi supostojimo između svijeta zbilje i teksta pa više ne želim priču o nama, o njoj, ni o ljubavi nesretnoj. Pokušala sam opisati brdo koje vidim s prozora, ali su mi smetale vrbe. Nije mi do pejzaža.
Tada ugledah šalicu kave. Stajala je na stolu okružena kopiranim papirima, a u sebi je imala zasušen talog koji sam oprala jer gatati ne znam.
Kao netko tko kavu godinama poslužuje, znam da će mnogi prvo pomisliti na onu s mlijekom. Kakvu ćete kavu odabrati navodno ovisi o vašim karakternim osobinama, a ako ste djevojka koja zna skuhati „tursku“, vjerojatno ćete bar jednom dobiti praznu ponudu za brak. Primijetih da „kavu s hladnim“ najviše piju mlađe osobe, „običnu“ starije, a ona „sa šlagom“ mi je još uvijek enigma. Kapučino navodno pripada kreativcima, pa me zanima po čemu su to razni portali zaključili. Okus se ne bi trebao bitno razlikovati od kave s mlijekom, a ako nekome godi da se samo za njega radi specijalna pjenasta piramida, to govori dovoljno.
Moj prvi seminarski rad bio je o „Kavicama Andreja Puplina“. Reklama radi čuda pa je ovo djelo postalo „književni hit o frajerima s Trešnjevke“, ali i dokaz da imenica „Kavica“ često nema veze sama sa sobom. Jednima je obred, drugima dokolica, trećima piva. Nekome je sinonim za spoj ili trač, a netko po njoj vidi s kim se druži. Što je za vas?
komentiraj (5) * ispiši * #
03
nedjelja
svibanj
2015
Centrifuga
Bilo je to jednog dana u tjednu. Nakon dužeg razmišljanja shvatih, onako filozofski kako jedino znam, da sam apsolutno neprilagođena za ovaj svijet. Ili on za mene. Čak i to razmišljanje ovome svijetu ne pripada. Ne pripadaju ovamo nesretni, ne pripadaju siromašni, ne pripadaju pametni, bogati samo prividno, pošteni također ne. Ne pripadaju ostavljeni, feministi, bilderi ni sebični altruisti. Ne pripadaju usamljeni, ovisni, pijani također ne. Ne pripadaju ludi, zdravih baš i nema. Ne pripadaju filozofi, a kako se uopće zovu oni koji nisu? Ovaj je svijet velika centrifuga. Opstaju prosječni, oni koji se ni po čemu ne izdvajaju, oni bez etikete, bez epiteta, oni za koje se ne zna, koji ne odskaču od očekivanja. Koji žive promišljeno, po društvenim pravilima. Ovo je svijet onih koji će ti se prilagoditi, koje nećeš blokirati ni izbaciti jer ih nećeš ni primijetiti. Da, takvi nisu na tapeti, o takvima ne pričaš ni dobro ni loše. Oni znaju što reći, misliti i osjećati pa ne umru od srca nego zbog starosti. Jesu li oni jednome čovjeku takvi, a drugome drugačiji? O čemu to ovisi? Možda svijet zato nije ni njihov,možda postoje samo zato što ih ne poznaješ, a možda ni ne postoje. A možda su u šumi. Možda baš trebaš po nečemu odskočiti, ali to nešto mora biti odobreno od mase? Ili moraš biti toliko jak da te nije briga ako nije, a možeš li uistinu biti? Jesu li ljudi ono što vidimo ili ono što vide oni? Je li važno kakav si drugima ili kakav si sebi? Možeš li biti dobar i drugima i sebi? I možeš li uistinu biti dobar sebi ako nisi drugima?
komentiraj (16) * ispiši * #
