28
utorak
travanj
2015
Bilješka o piscu
Pišem jer ne učim. Nisam vidjela Fabrija, i u mašti mi je viška. Tko zna o čemu je pričao? Srećom, Kronika je crna ko moja majica s dvije bijele fleke. Molim jer volim, jedem kad sam gladna, a od vode rastu žabe. Izdali su me. Život nije simetričan, gnjusevi dobro žive. Otišli su i piju svoju kavu. Onu vruću, hladna valja samo meni. Tko laže taj i krade. On laže pa i krade. I kradem dio sebe. Jučer sam ukrala namjeru da ostanem, danas više ne znam gdje je. Oprosti. Sve su priče i onako ispričane pa svatko čita svoje Ognjište. Prvu knjigu, druga je još daleko. Što bi bilo kad bi bilo da bilo nije? To je netko rekao. Odgovarali smo na pitanja, na ovo ja šutim. Iskrenost je jedino utočište pisca, a zaborav najbolja zaštita.
komentiraj (4) * ispiši * #
20
ponedjeljak
travanj
2015
Posudiš komp?
Bila je bezobrazna.
“Nemoj mene“, rekla je.
Ne zna ona da je sjela na tvoje mjesto.
Htjela sam da se makne samo na minutu.
„Pusti me“,odbrusila je.
Nema ona pojma ni o čemu.
„Oprostite“, rekoh tiho.
„Pusti me“, dreknu ona.
Nisam je pustila.
Nikad je neću pustiti.
Nikog ja ne puštam.
Držim je ovdje u stihovima
k'o njega u mislima.
Budala.
I ona i ja. I on.
komentiraj (7) * ispiši * #
11
subota
travanj
2015
Kosa bez utjehe
Gledala sam te sinoć. Gotovo u snu. Tužna.
Onako mrtvog kakav si već neko vrijeme.
Nisi bio u dvorani kobnoj, ali u idili cvijeća.
Bio si na visokom, doduše bez svijeća.
I ti si u svojem trudu da me ne vidiš, gledao mene.
Nisam plakala, nisam.
Zapanjeno sam stala i pokušala pobjeći.
Pobjeći k tebi.
Sumnjajući da su tvoje oči krasne,
S kojih mi je nekad bolji život sjao,
Još uvijek jasne.
Sve baš, sve je bilo mrtvo.
Pokušala sam te zagrliti.
Onda, dok sam stojeći bježala k tebi.
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
u slijepoj stravi i u strasti muke
Sve je bilo mrtvo. Tamo na visokome.
U pogledu ispod naočala, samo je kosa tvoja sjala.
Pa mi reče: Miruj! Mene više nema.
komentiraj (2) * ispiši * #
