Pišem jer ne učim. Nisam vidjela Fabrija, i u mašti mi je viška. Tko zna o čemu je pričao? Srećom, Kronika je crna ko moja majica s dvije bijele fleke. Molim jer volim, jedem kad sam gladna, a od vode rastu žabe. Izdali su me. Život nije simetričan, gnjusevi dobro žive. Otišli su i piju svoju kavu. Onu vruću, hladna valja samo meni. Tko laže taj i krade. On laže pa i krade. I kradem dio sebe. Jučer sam ukrala namjeru da ostanem, danas više ne znam gdje je. Oprosti. Sve su priče i onako ispričane pa svatko čita svoje Ognjište. Prvu knjigu, druga je još daleko. Što bi bilo kad bi bilo da bilo nije? To je netko rekao. Odgovarali smo na pitanja, na ovo ja šutim. Iskrenost je jedino utočište pisca, a zaborav najbolja zaštita.
Post je objavljen 28.04.2015. u 22:34 sati.