... nakon 28 dana
__________________________________________________________________________________________________________________________________________
LIMONCELLO
- ispričaj mi opet o limoncellu... - kažem
a on počinje ispočetka,
baš kao da sam ga pitala prvi put:
počinješ s limunima, naravno.
3 žuta, 3 zelena...
limuni su kiseli iznutra, ali imaju slatku koru
za razliku od nekih ljudi ponekad...
tu me uvijek pogleda i nasmiješi se,
ali kao da recimo neki ljudi ponekad imaju neke veze sa mnom,
i ja taj dio baš nikad ne razumijem,
ali eto... volim baš taj dio.
pa jako pažljivo oguliš samo žuto
i zeleno...
to je ono što ćeš potopiti,
što će dati onu aromu koju tražiš.
bijelo moraš potpuno odstraniti. potpuno.
bijelo daje samo gorčinu.
govori dalje spajajući svoje riječi meko i polako,
a meni taj ritam donosi čudan osjećaj izgubljenog vremena i nejasne krivice,
pa brzo ubacujem svoje riječi u njegove,
kao specijalce maskirane u bezazleni osmijeh;
- koliko dugo ih ostaviš tako... potopljene?
- 28 dana. najmanje 28 dana.
- i...
- i zaboraviš na to.
vratiš se svom životu.
a njega jednostavno pustiš na miru na nekom njegovom tamnom mjestu.
uvijek kad kaže - neko njegovo tamno mjesto
kaže to kao da to neko mjesto ima veze s nekim ljudima
... kojima se on smiješi.
- a što ako želiš probati malo prije? okusiti. samo malo.
- ne! ne, ne i ne!
s limoncellom se ne smije žuriti.
kaže, a ja znam da je žurba o kojoj govori neka njemu daleka nepoznata boljka,
koju ja preuzimam samo kao grešku razmazane vjeđe na koju volim biti upozorena.
- i onda ga okusiš nakon 28 dana?
- da. onda ga okusiš.
pa ako je u redu... skuhaš slatki sirup,
tek toliko da otopiš šećer u vodi - ne smije potamniti
i dodaš.
ako nije u redu...
ostaviš na njegovom tamnom mjestu još malo.
kad ponovno kaže - na njegovom tamnom mjestu,
iako je to samo ista razmazana greška ljepote na vjeđi,
sigurno bi bilo lakše da je nisam osjetila kao čvrst stisak oko zapešća.
ali on nastavlja meko i ne preskačući otkucaje jednostavno kaže...
- i na kraju...
vidiš, to je samo limun i šećer i piće,
a u stvari... to je čarolija.
čekaš, čekaš i čekaš
to malo čarolije
koju onda kušaš polako.
i to je dio koji najviše volim...
koji sam ja čekala.
(nastavi niz... by tessa k)
tessa k od tesara
|