blijedoplavi ženski rukopis

od dostupnog materijala



za početak - PISMO... (ofkors)

- Osjetim da su ti bezdani trenutno mutni i hladni
da racionaliziraš i odrađuješ dobro,
ali zebeš kao da si bosa u siječnju istrčala u dvorište po jastuk što ti je spao s prozora.







- Volim tvoj glas osim u slučajevima kad ga ne volim, jer me pokušava uvjeriti da sam loše.
Ne znam kako sam... Pa ako su "nemujne zorolovke" - ja sam mujna.
Rekla bih da se trenutno zbilja osjećam kao Alisa.
A Alisa... ona je u stvari odsutna iz oba svijeta; ona je stranac i u vlastitoj virtuali
i sve što joj se tamo događa nakon što naglavce upadne u nju ona u stvari i ne doživljava previše.
Kao da levitira i iznad tog - "svog" svijeta.
I ja čak ne znam ni da li ona traga. Za sebe znam da tragam, čitav život, ali Alisa...
Ona je slučajno tamo gdje je i naprosto odrađuje poglavlje po poglavlje jer ju je netko smjestio u knjigu...
rupu... u Svijet u ogledalu...
i dok to odrađuje nije pretjerano "ništa" - ni uplašena, ni tužna, ni strasna,
ona je tu i gleda i čudi se, pa čak vodi i neke bitke u kojima pobjeđuje,
ali ona je, ako mene pitaš, negdje još dublje.
Ipak - ne znam jesu li te dubine mutne i hladne.
Ja mislim da nisu, a opet... pitam se što bi bilo da ju je Caroll u te bezdane pustio.
Ali nije se usudio. Već i ovako to nikad nije bila dječja priča.
I možda je jednom ja napišem, taj nastavak... Svoju priču koja izvire iz Alise.
Svoju priču za odrasle, o likinji koja raste unatrag, priču u kojoj su drugi likovi "drugi"...
u kojoj je mačak sa smješkom u stvari samo smješak bez mačka.
I mislim da bih to čak dobro napravila.
Jer ta priča - Alisa... to je čista metafora.
A metafore i ja... znaš već.

...a onda sam se sjetila
da sam jako jako davno napravila jednu dječju knjigu
knjigu koja je iz nadasve kompliciranh razloga završila kao kolateralnija nestvarnost
i sjetio me ovaj jutrošnji razgovor na nju
i pomislila sam, koja se svojoj Alisi tako često vraćam;
gubeći i pronalazeći svoj muchness,
ili kad odem u plavo
ili čak onda kad me Alisa više ne može identificirati...
da možda ipak ne trebam pisati novu
jer i ta stara kada se prevede na jezik odrasle Alise -
Alise koja je rasla tako da je urastala u sebe
... govori puno.



KNJIGA:


Grad u koji se teško uklopiti.... i terasa iznad Grada

___






a s one strane ogledala...






šuma...











____

i Riba u horoskopu - lijevi profil____________________________________i Riba u horoskopu - desni profil












i Arhitektura... ajmoreć zadnje utočište istine











i Perzeidi...








i neispisani papiri na kojima čitav život
pišući od Svijeta pravim mrežu...








____

...iz koje izlijeću ptice nesretne zbog sjećanja na svoj morski život.










i još... Mon mari et moi...







i nešto kao - Hodanje po rubu...













i History...












i onda Alisa koja stremi gore...

____





i Bijeli Zec







i Stajanje u struji između dvije obale








i Stvarnost čiji smjer nikad nije dohvatljiv oku
(ili čime već gledam...)













i Zemlja Čuda____________________________________i Smiling Cat


____






i Bijela Kraljica...






i Ludi Klobučar...











A sve kad - Nemujne sasvim bjehu zorolovke...









i Volim kroz trepavice







____

i Tko?____________________________________i Koji?









pa i... I'm gonna rain on your parade...











i Šešir...









i Crvene sandale... ofkors








i usitinu...

Sometimes I've believed
as many as six impossible things before breakfast...




( tessa k od tesara)