Komentari

neptunka.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • Tri Pojma

    sve dok je ovakvog dara u tebi (a taj se ne može potrošiti) ne plašim se da ćeš iz bezdana koji su trenutno mutni i hladni, dok racionaliziraš i odrađuješ dobro
    ali zebeš kao da si bosa u siječnju istrčala u dvorište po jastuk što ti je spao s prozora     uvijek izlaziti bogatija.. barem za ono što ostaje iza tebe. trag umjetnice... a to, draga moja, nije dano svakome... neki se iz bezdana kopaju povlačeći druge u njega.
    p.s. kada bi jednoga dana moja knjiga namjenjena djeci ugledala svjetlo dana, bila bih presretna da se u njoj nađu islustracije poput ovih. u svakom do nas čuči dijete, kao što smo se u djetetu spremali biti veliki i ozbiljni ljudi

    avatar

    26.09.2010. (09:32)    -   -   -   -  

  • studena

    Postoji vrijeme, život nam ga često potura a mi ga, ne prepoznajući, pseudoimenujemo nadajući se da su sva slova ispravna, a vodoravno - okomito matematičkom točnošću ispunjeno, dakle u tom potureno podarenom vremenu živimo osjećaj zečje rupe, ali dobra, pametna, strpljiva Alisa živi u paraleli, kao limena konzerva čiji ju sadržaj u tuđem tanjuru podsjeća što je zaista ili što je nekad bila.
    I tek nada, nada kao moćni transformer, ostavlja ju u uvjerenju da je moguće vratiti se u prvobitni oblik, ako ostavi dovoljno prostora u toj praznini.
    I tek kad otresemo taj kukavičluk što nam se nakupio na pognutim ramenima dok smo se smanjivali u zečjoj rupi, tek onda, a prije nego Alisa popije tekućinu od koje će rasti u nadi da će praznina biti još veća, shvatit ćemo zašto je Alisa zapravo eho - jer baš ti osjećaji koje joj tako silovito želimo ugnijezditi ne pripadaju njoj, nego nama i Alisi, kao cjelosti od napokon pronađenih polutki.

    ps. zaljubljena sam u ove ilustracije

    avatar

    26.09.2010. (11:03)    -   -   -   -  

  • Nina...

    svu si me izalesirala
    a to malo kom u ovom blogosvijetu uspijeva
    i zato ti tessa k od tesara hvala
    predivan post
    stvarno si od posebnog dara ;)))

    avatar

    26.09.2010. (12:51)    -   -   -   -  

  • čitač

    Nisi ti Alisa. Ti si Wonderland.

    avatar

    26.09.2010. (13:52)    -   -   -   -  

  • jesmoinismo

    u ovom likovno-poetsko-arhitektonsko- dječjem traganju za sobom sve više uživam.

    avatar

    26.09.2010. (14:25)    -   -   -   -  

  • primakka

    kad bih imala toliko dara da naslikam odgovor, on bi bio u jednoj slici i govorio bi manje od tisuću riječi, nešto poput:
    tvoja alisa je, izgleda, jako davno počela rasti tako da je urastala u sebe. možda te i prerasla, pa se sad umnožava i ostaje sa svakim kome je potrebna. mene ispunjava.
    (ako knjiga nije objavljena, onda zaista nema nade ni za dječju, a ni onu drugu, književnost. i pisanu i slikanu.)

    avatar

    26.09.2010. (15:15)    -   -   -   -  

  • Sarah Bernardht

    Kad smo kod zečje rupe....za početak nabavih zeca:))) Bebu zeca.....
    Crteži su posebno lijepi i snažno, snagom dječje mašte, oslikavaju stanje...zečje rupe....zeca...svega onog krhkog i mujnog u nama....
    Kad tad, kad se prerastemo, najprije implodiramo pa onda eksplodiramo, i krenemo rasti na van....

    avatar

    26.09.2010. (16:33)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    to si ti crtala? ovo je prekrasno! upravo takvog ilustratora trazila za jednu pricu koju sam zeljela objaviti kao slikovnicu. ako imas ikakvog interesa za suradnju, reci gdje ti se mogu javiti.

    avatar

    26.09.2010. (16:54)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    U tebe se čovjek mora udubiti, fokusirati se, dati si truda - ali se sve isplati... nešto kao i sa mnom, utvaram si... samo na potpuno drugačiji način... idiosinkratičan i poetičan...

    avatar

    27.09.2010. (10:59)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    skroz....na skroz:))

    avatar

    27.09.2010. (11:05)    -   -   -   -  

  • Toni M

    Uvijek sam se divio ljudima koji pišu ili općenito stvaraju za djecu. Ne zato što mislim da je taj jezik banalan, prelagan, dječji. Naprotiv, evo baš kroz ove tvoje ilustracije i popratne riječi kojima ih odraslo povezuješ u tragalačku cjelinu jasno govore o dosezima iskaza za djecu.
    Osobno se često znam vratiti dječjim pričama, bajkama i basnama. Alisa je oduvijek u toj kategoriji zauzimala posebno mjesto, koliko god je smatrao i pričom za odrasle. Ti si mi je oživila na nov način. A ova tvoja propitkivanja, traganja i lutanja posebno su mi draga, pa čak i inspirirajuća.

    avatar

    27.09.2010. (11:45)    -   -   -   -  

  • Shelly Kelly

    dugo jedna!

    avatar

    27.09.2010. (15:48)    -   -   -   -  

  • meroveus

    aut nihil ovdje ne stanuje. Uostalom, znanstvenici smatraju kako vidljivi dio svemira jest mali postotak postojećega. Ono što ne vidimo, čega nema, nema razboritost ne postojati. Tzv. tamna tvar je itekako nazočna, ima energiju, masu, samo nije u našem spektru vida. I kada riječi slažemo - to su tek vidljive ciglice koje su u službi moćne "nevidljive" građevine.
    Fascinirale su me slike. Izbor boja, izbor njihove gustoće. Plošni oblici koji se sudaraju sa voluminoznošću objekata. A nadasve lica s dječjim rukopisima. Tin Ujević jednom je zavapio - ... biti djeca ...!
    Perzeidi su prekrasni. Pronalazim analogiju u van Goghovim čempresima. Ovdje plavo(!) noćno nebo upilo je plavu krošnju, upilo je dječje zvijezde da bi ih naglasilo. Sudaraju se krvavo crveno stablo, mjesec i ptice u nekom simboličnom međuodnosu. Par ptica možda je zaželjena bliskost ispod padalica. Ono zlosretno stablo na dnu je isječeno, ali kao prst u oko upečatljivo s naglašenom boldiranom sjenom. Gdje su mu korijeni?
    Jednim infantilnim prikazom osoba vraćamo se vremenu kada je nešto moglo biti drugačije. Nedostaje li nam ono: "biti djeca". Koliko smo izborom sebe razumljiviji drugima? Ili, možda drugačije ako kažem: Koliko uspijemo iz spektra vidljivog sebe istočiti moćnog uvjetno nevidljivog sebe?
    Boje su tople. Čak je i plava topla. Vrela.
    Prolegomena s kriptiranom Alisom, koja u nekom vremensko-prostornom slijedu, upravo baš sada, odabrana je da bi pričala nešto novo (ili ono od prije) slikama, ili je obrnuto? Slike su odabrane kako bi se početak mogao objašnjavati. (U početku bijaše riječ.)
    I Grad u koji se teško uklopiti veoma je sugestivan. Presječen je na dva dijela. Bezbrižno plavom odrezan je, presječen je crvenom linijom smjer kretanja. Slike koliko su simbolične u naslijeđenim sferama predodžbi, toliko su narativno djetinje tople gledanjem običnom percepcijom.
    Ovdje zaista gubitničko aut nihil ne stanuje. U odnose koji prerastu elemente sukobljenih odnosnosti uglavljena je "nevidljiva" komplementarnost. "Nevidljiva" cjelovitost. Uostalom, svaki odnos jest uzeta mogućnost naslijeđenih predodžbi odnosa. Njegova bivajuća postojanost trebala bi ne imati mogućnost poređenja u određenju. To je kao kada se ljudi nazivaju imenima. A mi ćemo uspoređivati tuđa imena osoba, prema istim imenima onih koje smo iskustveno dotakli. Postoje obrasci, ali postoje i kalupi obrazaca. Priroda nikada svoje jedinstvenosti ne ulijeva u kalupe.

    avatar

    29.09.2010. (12:51)    -   -   -   -  

  • Helada

    Onaj bi se automobil zaista mogao percipirati kao šešir, a malo mi koja asocijacija izazove optičke varke... bravo! R

    avatar

    29.09.2010. (16:34)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    "stranac u vlastitoj virtuali", dok god je subjekta bit će i stranaštva
    neki dan sam ponovno pročitao "Sanatorij pod klepsidrom B. Schulza. sablasno utješna virtuala u kojoj svi samo figuriraju

    avatar

    01.10.2010. (08:28)    -   -   -   -  

  • Volupta

    ti si bajka za odrasle.. odlično!

    avatar

    01.10.2010. (21:28)    -   -   -   -  

  • mastalend.blog.hr

    umiruje me dok vidim da odrasla Alisa živi i u paralelnim svemirima. Možda se u drugima ne zna izraziti kao u ovom tvom, ali paralelni svemiri samo su mogućnosti u kojima završavamo kad napokon...uspijemo...doći...do dna... Udahnuti... pa napokon i izdahnuti, opsovati, ustati se, odlučiti još jednom dati priliku vjerovanju, pojesti kolač, popiti napitak, nositi se s time da smo jedan dan veliki, drugi dan mali i vjerovati da realnost nije jednodimenzionalna. Uljepšala si mi večer, a taman bi i Bijeli Zec trebao doći naovamo. Hvala.

    avatar

    06.10.2010. (18:58)    -   -   -   -  

  • zana

    prava čarolija... hvala ti i od mene.

    avatar

    06.10.2010. (19:11)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...