Nepoznati Zagreb

11.12.2015., petak

Ponovni posjet Bubari: Utočište gradskih beskućnika



Od nekadašnje sušare ostali su samo goli zidovi ... Snimio: Vanja


Prije nešto više od 5 godina posjetio sam nekadašnju Bubaru (uzgajalište dudova svilca i radionicu svile) i napisao sam vam tad o tom posjetu opširniji tekst sa dosta fotki - pogledajte ovdje.

U međuvremenu se na tome području Trešnjevke nije puno toga promijenilo - zapravo, jedina velika promjena je izgradnja (nadogradnja) nove zgrade Povijesnog muzeja na prostoru nekadašnje Tvornice duhana koja se vidi od Bubare. No, što se same Bubare tiče, jedina je promjena bila ta da je za tih 5 godina vegetacija još čvršće obrasla ruševine.

Početkom tjedna napisao sam tekst o Bubari za web portal "Pogledaj.to" (pročitajte ga ovdje), ponajviše ponukan sve većim interesom za očuvanje/obnovu industrijske baštine, ali i činjenicom da kompleks Bubare zapravo nije pod nikakvom spomeničkom zaštitom, na što me je upozorio jedan studentski rad, tekst “Bubara – prošlost, sadašnjost i budućnost Zagrebačke tvornice svile", autora Dinka Duančića i Pie Sopte (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2014.) koji su za njega dobili i Rektorovou nagradu. Pa, kad sam već u radu naišao na zanimljive informacije i kad su mi trebale ilustracije za moj članak, pozvao sam i autore članka na zajedničku šetnju Bubarom. I, Dinko i ja (Pia je bila zauzeta studentskim obavezama) smo se ponovo prošetali Bubarom i pogledali što je nova u njoj.

Kao što već rekoh, nema tu nekih velikih novosti, no ovoga puta smo zavirili i u neke kutke u koje ja za prvog posjeta nisam zašao, a isto tako smo susreli jednog od stanovnika te "kuće duhova" i razmijenili sa njime nekoliko riječi. On kaže da ih tamo ima nekoliko na stanu, uredili su si prostore u stražnjem dijelu dvorišta, u novije građenim objektima. Naravno, nema tamo ni struje ni vode, težak je to život, ali makar imaju zidani prostor i krov nad glavom. Isto tako, sa druge strane, tik iza benzinske pumpe, se nalazi još jedan nastanjeni prostor ispred kojeg se sušilo taj dan puno veša. Za našeg posjeta nismo vidjeli stanare, ali za jednog prethodnog prolaska sam s ulice uočio jednu staricu kako tamo ulazi sa vrećom punom boca tako da pretpostavljam da je to njeno boravište. Isto tako, u srednjem dijelu smo uočili jedan napola srušeni (ali ipak natkrovljeni) prostor ograđen ceradama u kojem, čini se, također netko živi ... to je definitivno najlošiji smještaj u krugu Bubare.

No, da ne dužim puno, evo kako Bubara izgleda ovih dana!



Pogled na bivšu sušaru od ulaznih vrata. Snimio: Vanja


Objekat upravitelja - sada puno više zarašten nego prije. Snimio: Vanja


Unutarnje dvorište s desne strane, jedan od prostora gdje obitavaju beskućnici. Snimio: Vanja


Naseljeni prostori. Snimio: Vanja


Druga strana tog dvorišta ... prazni prostori koje će možda naseliti neki novi beskućnici? Snimio: Vanja


Prostori novije izgradenje, vrlo vjerojatno iz doba Taxi-remonta, posljednjeg stanara ... iako, upitno je čemu su služile te hale obzirom da nije vidljiv nikakav kolni ulaz. Snimio: Vanja


Unutrašnjost tih novijih prostora. Snimio: Vanja


Prolaz do drugog nastanjenog prostora. Snimio: Vanja


Međunarodni znak skvotera . Vjerujem da ga nisu postavili sadašnji stanari, već da je preostao od prošlih vremena kada su tu bivale mlađe buntovne generacije. Snimio: Vanja


U "dvorištu". Snimio: Vanja


Prostor između oba dosad pokazana boravišta ... najbjedniji od svih, s krovom na glavi, ali tek zaogrnut ceradom i reklamnim natpisima ... Snimio: Vanja


Kolega Dinko za fotografiranja. Snimio: Vanja

Oznake: Bubara, Beskućnici, skvot, arhitektura, trešnjevka, Adžijina ulica


- 11:48 - Komentari (3) - Isprintaj - #

21.10.2015., srijeda

Hoće li Bolnica na kraju grada postati Park na kraju grada?



To je to, the Bolnica. Snimio: Vanja.


Vrijeme izbora se približilo, a samime time i vrijeme za napuhavanje reklamnih balon-obećanja koja se stave u upotrebu za tih nekoliko tjedana prije izbora i zatim lijepo ispušu, slože i stave u skladište do slijedećih izbora. Za razliku od prethodnih izbora kad je Bandić napuhao balon gradskih vrtova (točnije, uzeo ideju udruge Parkticipacija i pretvorio ju u svoju ideju) i najavljena obećanja čak i ostvario, ove sezone je lansirao uređenje parka u okolici nikad dovršene "Bolnice na kraju grada" u Blatu pored Remetinca. Obzirom da taj predio ne posjećuje nitko osim golfera koji na svojem terenu iza Bolnice već imaju svoj privatni park nije mi baš jasno kome bi taj park trebao biti namijenjen. Ajde, kad u gradu ne bi bilo potrebnijih stvari, onda bih rekao "neka bude", no ovako mi se to čini kao puko trošenje para i vremena.

U svakom slučaju, kako bih pogledao kako sve to sad izgleda uputio sam se prošle nedjelje sa malom grupicom znatiželjnih istomišljenika do spomenute Bolnice u "kontrolu" samog objekta i okolice. Za vas koji to možda ne znate, bolnica je započeta u valu gradnje velikih kliničko-bolničkih centara u Jugoslaviji (Beograd i Ljubljana), neko vrijeme nakon što je započeta gradnja Kliničke bolnice Dubrava (građene kao Vojne bolnice, dovršene 1988.), građena od 1982. do 1992., između ostaloga i sredstvima samodoprinosa zagrepčana koji su izdvajali po 1,5% iz svake plaće, a zatim je raspadom Jugoslavije i izbijanjem rata gradnja prekinuta i nikad dovršena.
(ako vas zanimaju detalji, od građevinskih pa do pozadinskih igara oko projekta i sličnoga, savjetujem vam da pročitate odličan članak Branka Nadila "Megalomanija i "bolnica na kraju grada"" u časopisu "Građevinar", broj 8/2014 u kojem je sve to podrobno opisano - čestitke autoru!)

Do bolnice nije teško doći prilazom od Jadranske avenije, objekt nije ograđen, oko njega prođe poneki prijateljski nastrojeni zaštitar ili pak kamion neke od firmi koje koriste dijelove bolnice kao skladišni prostor, tako da cijelo to gradilište zapravo izgleda kao neki muzej arhitekture 80-ih na otvorenome za koji nitko ne naplaćuje ulaznice. Pitanje je za što bi se taj kompleks mogao upotrijebiti ovakav kakav je sad, ima li smisla tu dovršavati bolnicu ili ne ... no, meni je prva asocijacija bila tematski park odnosno filmski centar sa prostorima za snimanje. wink

Neću se sad upuštati u dugačke opise, najbolje pogledajte sami snimljene fotke, a ako se slučajno namjeravate upustiti u posjet ne zaboravite da je u i oko objekta puno razbijenog stakla, ponešto ima i smeća (iako ne toliko koliko bi se očekivalo), i potreban je oprez jer se nikad ne zna kada će otpasti kakav prozor ili neki drugi komad opreme. Što se okoliša tiče, tu i dalje prevladava grmlje džunglastog tipa, no vidljivo je da je "Zrinjevac" već krenuo u akciju jer su veći dijelovi zelenila već posječeni (osobito s prednje strane bolnice). No, sve u svemu, sam posjet nije neka velika avantura kako to može izgledati na osnovu npr. filmića koji se može naći na webu. wink



Ulaz u podzemno "nešto" kod tehničkog dijela zgrade. Snimio: Vanja


Ući ćemo na "glavni ulaz" (s jugoistoka) tako da moramo zaobići kompleks ... usput susrećemo zanimljive dekorativne detalje poput ove traktorske gume. wink Snimio: Vanja

<
Evo ulazne aleje ... fenomenalna je sa svim ovim lampama zaraslim u grmlje! Snimio: Vanja


Džungla s javnom rasvjetom ... Snimio: Vanja


Ulaz! Snimio: Vanja


Amfiteatar za predavanja kod ulaza. Snimio: Vanja


U hodnicima prizemlja (podzemlja?). Snimio: Vanja


Unutarnja dekoracija. Snimio: Vanja


Izvana ... Snimio: Vanja


Pogled na južnu "čupavu" fasadu sa zaštitom protiv sunca. Snimio: Vanja


Dio sa poliklinikama ... Snimio: Vanja


Idemo na krov! Snimio: Vanja


Stepenice su okružene "paukovom mrežom". Snimio: Vanja


Pogled na susjedno krilo zgrade. Snimio: Vanja


Unutrašnjost dijela zgrada predviđenih za bolničke sobe je puna Wc/kupaonskih "kjubikla". Snimio: Vanja


Stigli smo na krov, sa južne strane sunce tuče svom snagom, kao da smo usred ljeta, a pogled puca u južne daljine! Snimio: Vanja


Dugački nizovi prostora za poliklinike su poput staklenika, obrasli travom i grmljem ... Snimio: Vanja


Jezero na krovu ... možda je tu po projektu trebao biti bazen za imućnije bolesnike? wink Snimio: Vanja


Zagreb kroz paučinasti raster konstrukcije. Snimio: Vanja


Super pogled na drugu obalu Save, na Trešnjevku! Snimio: Vanja


Neboderi na Srednjacima ... Snimio: Vanja


Srce metropole ... wink Snimio: Vanja


Dalje na istok, pogled prema Trnju. Snimio: Vanja


Sava! Snimio: Vanja


Arena & njezin centar, zračnom linijom tako blizu, a ugođajem tako daleko ... Snimio: Vanja


Još malo suncouživancije! Snimio: Vanja


Vrijeme je za spust, treba vidjeti i ostatak kompleksa ... Snimio: Vanja


Sad malo u šetnju kroz poliklinike ... Snimio: Vanja


Ogromnoooooo ... i praznooooo. Snimio: Vanja


Zanimljivi prozori, svaki sa elektromotorom. Snimio: Vanja


Šetačka ekipa ... Snimio: Vanja


Pred nama je još dugi niz paučinastih stepeništa ...Snimio: Vanja


Brigada vanzemaljaca ... Snimio: Vanja


Postrojavanje! Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Ovdje je trebalo biti rodilište ... Snimio: Vanja


Betonsko carstvo ... Snimio: Vanja


Poligon za grafitere ... Snimio: Vanja


Park arhitekture 80-ih. Snimio: Vanja


Vrijeme je za odlazak! Snimio: Vanja

Oznake: sveučilišna bolnica, blato, šetnja, remetinec, skvot, grafiti, street art


- 08:50 - Komentari (10) - Isprintaj - #

05.09.2013., četvrtak

Zagrebački vrtovi (4): Lijep vrt u predsoblju "elitnog" zagrebačkog skvota


Snimio: Vanja

Gledajući ovu fotku čovjek nikad ne bi pomislio da je snimljena usred jednog od najnapučenijih gradskih kvartova, Jaruna, zar ne?

Prije četiri godine sam u OVOM postu pisao o "elitnom" zagrebačkom skvotu na Jarunu smještenom u nekadašnjim barakama građevinskih radnika uz potok Črnomerec: No, taj zapušteni, a potencijalno vrlo vrijedni kvart može ponuditi još jednu zanimljivost - jedan od najljepših zagrebačkih kompleksa gradskih vrtova!


Jedna od napuštenih baraka. Snimio: Vanja


Vrt s trafo stanicom u pozadini. Snimio: Vanja

Između rasklopnog postrojenja na Jarunu i već spomenutog skvota stislo se u niskom udubljenju u tlu 20-tak vrtova okruženih, čime drugim nego grmljem. Sa juga se vrtovi mogu vrlo lako primijetiti ako znatiželjni posjetilac skrene pogled sa Jarunske ceste, no sa ostalih strana privatnost vrta čuva gusto grmlje koje ga odvaja od ostataka baraka.

Ljepota ovog vrta se očituje u vrlo vidljivoj brizi njegovih korisnika - ograde su održavane, staze očišćene od prekomjernog korova, smeća se može naći u minimalnim količinama ... a dodatnu draž se može naći u kontrastima koji se pružaju kud god oko pogleda: prema trafo-stanici, neboderima u Ulici Braće Domany, zapuštenoj i smećem ispunjenoj guštari oko baraka. Ovaj vrt je najbolji primjer kako se na bilo kojem zemljištu trudom i željom može urediti lijep kutak!


Pogled na sjeverozapad. Snimio: Vanja


Pogled na sjeveroistok. Snimio: Vanja


Roštilj i zaliha vode. Snimio: Vanja


Pravilno raspoređene gredice s neboderima u pozadini. Snimio: Vanja


U zaklonu grmlja. Snimio: Vanja


Uredna staza između pojedinih parcela. Snimio: Vanja

Oznake: gradski vrtovi, Jarun, skvot


- 14:58 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2019  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (7)
Kolovoz 2019 (13)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (7)
Svibanj 2019 (3)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (8)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (14)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (7)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (11)
Svibanj 2018 (5)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (13)
Siječanj 2018 (15)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (5)
Listopad 2017 (11)
Rujan 2017 (7)
Kolovoz 2017 (6)
Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (12)
Svibanj 2017 (16)
Travanj 2017 (15)
Ožujak 2017 (13)
Veljača 2017 (13)
Siječanj 2017 (21)
Prosinac 2016 (14)
Studeni 2016 (19)
Listopad 2016 (14)
Rujan 2016 (10)
Kolovoz 2016 (9)
Srpanj 2016 (12)
Lipanj 2016 (14)
Svibanj 2016 (20)
Travanj 2016 (13)
Ožujak 2016 (11)
Veljača 2016 (15)
Siječanj 2016 (22)
Prosinac 2015 (20)
Studeni 2015 (20)

Tema bloga:

Linkovi