Nepoznati Zagreb

04.11.2022., petak

Uz Dotrščinsku šumu: Život davnog predgrađa

Snimio: Vanja (snimljeno 08.10.2022.)

Neki dijelovi grada kao da su posve zaboravljeni u vremenu, izgledaju isto kao i prije 10, 20, 50 godina ... za neke od njih ne mogu to posve sigurno tvrditi, jer ih tada nisam poznavao, no tako barem izgledaju.

A jedan od tih djelića je i prostor između Dotrščinske šume, rasadnika Zrinjevca, i Zatvorske bolnice koji se od raskršća glavnih cesta, Aleje Gojka Suška, Štefanovca i Svetošimunske ceste, nalazi udaljen tek možda 200-injak metara. To su stare kuće, građene valjda u 50-ima za radnike tadašnjeg rasadnika Flore, a možda još i ranije, za radnika nekadašnje Ciglane u kojoj su poslije Drugog svjetskog rata radili i ratni zarobljenici ... i u njima očito još netko živi, sudeći po obješenim trapericama i čarapama kao i plastičnoj posudi za skupljanje vode koja je, čini se, tom ili tim stanovnicima jedini izvor vode.

Tužan je takav život na rubu grada i života samog.

Snimio: Vanja (snimljeno 08.10.2022.)

Oznake: Dotrščina, predgrađe, bijeda

- 17:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #

18.02.2018., nedjelja

Svetice/Budakova/Branimirova: Enklava predgrađa u betonskome okruženju

I, kad sam već svojim prethodnim postom načeo priču o kvartu oko ulice Svetice evo i malo opširnije pričice o njegovom dijelu unutar trokuta Svetice - Budakova ulica - Branimirova ulica!

Plan tog dijela grada kako ga danas vidi Google Maps

Detalj iz Bistričke ulice. Snimio: Vanja

Danas je taj kvart obrubljen gotovo sa svih strana novim zgrada - sa Budakove zgradama izgrađenim krajem 60-ih, sa Svetica zgradama izgrađenim krajem 90-ih, a sa Branimirove dijelom također novim zgradama, dijelom guštarom uz stare kućice, a dijelom dvorištem Dječjeg vrtića Duga koji je tao od 1986. No, unutar kvarta i nadalje kuca srce predgrađa sa iznenađujućom količinom razasutih malih kućica od kojih su neke posve zanimljive.

No, pogledajmo malko u prošlost tog dijela grada!

Na karti iz 1914. godine vidljiva je cesta Svetice (tad je to vjerojatno bio tek kolski put, nastavak Bukovačke ceste prema Savi) i uz nju, baš negdje na lokaciji ovog mini naselja, tri kuće. A sve ostalo su vrlo vjerojatno bile livade i/ili oranice.
(planovi grada iz 1918. i 1929. pokazuju nešto drugačije stanje, zgrade na pola puta između Maksimirske i željezničke pruge)

Krajem 20-ih i početkom 30-ih grad malo-pomalo otkriva to područje jugozapadno od Maksimirske šume, a sjeverno od željezničke pruge. Pojavljuju se obrisi naselja Stara Peščenica koje se pružalo od Kvaternikovog trga (tada Međašnog) i Heinzelove na istok, a krajem 30-ih počinje se graditi i Željeznička kolonija istočno od Svetica. Već tada, na planovima grada iz 1930., na promatranom se području nalazi grupica kuća okupljenih oko nekoliko kratkih ulica koje su nazvane prema mjestima iz zagrebačke okolice: Rugvička, Markuševečka, Bistrička, Čučerska, Granešinska, Slanovečka, Privlačka, Dubravska i Retkovečka. Po nepravilnom rasteru uličica i tipom kuća koji i danas tamo prevladava pretpostavljam da je riječ o divljem naselju u kojem su se naselili ljudi koji nisu mogli naći mjesto u "ekskluzivnijim" naseljima poput Željezničke kolonije (kao što je recimo slučaj i sa stanarima Raavenske, Prikrajske i Brckovljanske na istočnome kraju Borongaja, južno od pruge) građenom između 1924. i 1928. te Volovčice (parcelacija od 1931.). Urbanistički su planovi na tom dijelu predviđali spajanje stambenih naselja sa zapada (Stare Peščenice) i istoka (Željeznička kolonija) sa sportskim sadržajima smještenima na sjeveru (tada Sokolski stadion, poslije rekreacioni centar JNA Svetice), no manjak financija i nailazak Dtugog svjetskog rata su spriječili organiziranu gradnju. I, tadašnje zatečeno stanje se očuvalo slijedećih više desetaka godina.

(više o tom periodu razvoja Peščenice pogledajte u zanimljivom znanstvenom radu autora Nevenke Sokolić i Tihomira Jukića pod naslovom "Zagrebačko naselje Stara Peščenica; Urbanistički aspekti razvoja", a vrijedi pogledati i knjigu Darje Radovčić Mahečić: „Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba“ te Antonija Jurčeva "Od Željezničke kolonije do Ravnica")

Te su se kućice, koliko se može vidjeti iz starih planova, vrlo uspješno odupirale svakoj modernizaciji i sve do ranih 60-ih godina ništa nije remetilo njihov mir. Tada je, 1963., probijena Budakova ulica i istovremeno je, uz gradnju Ekonomskog fakulteta, tramvaj produžio svoju vožnju od nekadašnjeg okretišta kod Harambašićeve (bivše Borongajske) do novoga, sadašnjega, na Borongaju. Usporedo su sagrađene i stambene zgrade koje se i danas nalaze uz Budakovu ulicu.

Slijedeći napad urbanizacije je uslijedio 30 godina kasnije, u 90-ima, kada je izgrađen niz zgrada uz Svetice koje su neke od kućica porušile a druge odsjekle od njihovih dotadašnjih uličnih priključaka. Sa gradnjom je došlo i do meni posve nerazumljivog preimenovanja imena ulica. Umjesto da upotrijebe već postojeća imena ulica sa imenima mjesta iz zagrbačke okolice nadležni su ubacili dva nova imena po mjestima iz osječke okolice, Trpinju i Tenji, te jedno po Privlaci, mjestu iz vinkovačke okolice (vjerojatno pod dojmom njihova ratna stradavanja).
(uočite da se niz ulica sa imenima po mjestima iz zagrebačke okolice nastavlja i na Volovčici, od Planinske preko Vugrovečke, Kriške, Ivanićgradske, Kutinske itd pa do Dugoselske, neposredno sjeverno od Ulice grada Vukovara, i Ježevske, koje se nalazi već duboko u Ferenščici)

Rugvička i Markuševečka ulica su potpuno nestale, zamijenila ih je Tenjska ulica, Slanovečka je zanijenjena Privlačkom, a Čulinečka Trpinjskom. Ostale ulice i dalje postoje, no kako je u međuvremenu došlo do denivelacije terena većina kuća se nalazi na malo izdignutom položaju, metar iznad razine okolnih ulica.

Plan grada iz 1914. godine.

Plan grada iz 1918. godine.

Plan grada iz 1929. godine bez ucrtanog naselja.

Plan grada iz 1930. godine sa ucrtanim naseljem.

Stanje u 1934. godini.

Stanje 1958. godine.

Stanje 1971. godine.

Što se pak samih kuća tiče, na zapadnoj strani se radi o uobičajenoj mješavini svih mogućih uradi-sam stilova gradnje, dok Dubravska ulica u svom istočnom dijelu ima i tri zanimljive veće kuće koje su, rekao bih, nekad imale veće značenje (čitateljice i čitatelji, zna li netko od vas što o njima?), kao da su nekad pripadale nekom imanju. Jedna od njih, orijentirana u smjeru sjever-jug, djeluje kao nekadašnja gospodarska zgrada, dok druge dvije, u smjeru zapad-istok, manje, ali čini se komfornije, lovačkog izgleda, izgledaju kao nekakve upravničke zgrade. Na životu su ostale jedna i pol, jedna polovica je lijepo uređena, druga zapuštena, treća je u slabijem stanju, dok je nekadašnja četvrta zamijenjena betonskim monstrumom kojeg je, na sreću, izgleda zaustavila građevinska inspekcija i sad već godinama stoji napuštena.

A sad, pogledajte nekoliko sličica iz tog kvarta!