Neki dijelovi grada kao da su posve zaboravljeni u vremenu, izgledaju isto kao i prije 10, 20, 50 godina ... za neke od njih ne mogu to posve sigurno tvrditi, jer ih tada nisam poznavao, no tako barem izgledaju.
A jedan od tih djelića je i prostor između Dotrščinske šume, rasadnika Zrinjevca, i Zatvorske bolnice koji se od raskršća glavnih cesta, Aleje Gojka Suška, Štefanovca i Svetošimunske ceste, nalazi udaljen tek možda 200-injak metara. To su stare kuće, građene valjda u 50-ima za radnike tadašnjeg rasadnika Flore, a možda još i ranije, za radnika nekadašnje Ciglane u kojoj su poslije Drugog svjetskog rata radili i ratni zarobljenici ... i u njima očito još netko živi, sudeći po obješenim trapericama i čarapama kao i plastičnoj posudi za skupljanje vode koja je, čini se, tom ili tim stanovnicima jedini izvor vode.
Tužan je takav život na rubu grada i života samog.