Nepoznati Zagreb

Snimio: Vanja


Sve se polako vraća, samo ne znamo kada će nam se vratiti Hrelić!!!

A kako je on izgledao 03.05.2020., u jeku Corona-rne krize, pogledajte na ovim fotkama ...



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: Hrelić, sajam, Corona, izolacija

Preuzeto sa teksta na Wikipediji o Fruškoj gori (engleska verzija).


Jučer je u svim medijima koji drže do sebe objavljena vijest kako je prošlo već 30 godina od onog čuvenog nikad do kraja odigranog susreta Dinama i Crvene Zvezde tokom kojeg su nastali neredi među navijačima da bi sve kulminiralo otvorenim sukobom na terenu u kojem je sudjelovala i tadašnja milicija pa i nogometaši, uz čuveni prizor Zvonimira Bobana kako napada milicajca koji tuče dinamovog navijača.

A mene taj dan i ta utakmica podsjećaju na jednu posve drugačiju epizodu mog života koja je predvečer toga dana posve slučajno koincidirala sa tom utakmicom.

Godina je bila 1990. i tih sam godina naveliko planinario uzduž i poprijeko Hrvatske, ali i susjednih nam republika, a sada samostalnih zemalja: Julijske i Kamniške Alpe, Karavanke pa i sva druga gorja u Sloveniji (u Posavskom hribovju smo tada moja planinarska ekipa iz Studentskog esperantskog kluba (SEK) i ja bili gotovo na mjesečnoj bazi!), Orjen na tromeđi Hrvatske, BiH i Crne Gore (obišli smo našu i crnogorsku stranu, bosansku tek malkice), nešto kasnije Vranicu u BiH ... a te sam godine od nekih prijatelja saznao i za postojanje Fruškogorskog maratona. U ovo doba kada je sve prepuno raznoraznih maratona i "maratona" to i ne bi bila neka novost, no tada je to bila "wow" stvar, meni posve nepoznata. O čemu je riječ?

Fruškogorski maraton je pokrenut 1978. sa idejom organiziranja utrke izdržljivosti po kružnoj stazi (zapravo, ako se dobro sjećam, staza je bila u obliku osmice) po Fruškoj gori. Staza je te godine bila duga, čini mi se, 88 kilometara ("za druga Tita" ) i unutar te staze postojalo je nekoliko natjecanja različite dužine. I, toga je proljeća jedan moj poznanik najavio da će ići na maraton i predložio je i cijelom našem društvu da odemo - pa da vidimo kako će nam biti.

Pa smo onda tako i učinili, ako se ne varam, bilo nas je u grupi 9 ili 10, vrlo šarolike kondicije, od nas nekoliko koji smo bili u dobroj kondiciji stečenoj kroz planinarske izlete gotovo svakog vikenda, pa do 2-3 cure koje su došle sa jednom našom zajedničkom prijateljicom koje jedva da su se ikad popele na Sljeme. Kupili smo grupnu kartu za noćni vlak do Novog Sada (uz pomoć ondašnje tzv "objave" preko SEK-a i grupnog popusta ta nas je karta koštala tek 30% pune cijene), tamo smo našli autobus koji je organizator maratona osigurao za doček natjecatelja (mislim da je bilo skoro 2000 prijavljenih) ...... i, negdje oko 8h smo se našli u gužvi starta.

Okupljeni ljudi su predstavljali šaroliku gomilu, taman kao i naša grupa: Od trkača koji su se valjda svakodnevno spremali za natjecanja, preko planinara u dobroj kondiciji (poput većine naše ekipe i mene) pa do građanstva svake vrste, uključivši penzionere, djecu ... ukratko sve.

Pravila su bila jednostavna - kreće se u 9h, svi zajedno, a nakon toga postoji niz kontrolnih točaka na kojima se skupljaju žigovi, na nekima postoji i mogućnost okrepe (voda), a na jednoj ili dvije točke je bila i hrana (sjećam se graha iz kazana ...) ... svatko hoda dokle i koliko može i na kraju se popisuje tko se gdje prijavio i sa koliko sakupljenih žigova.

I, stiglo je vrijeme početka .... neki su odmah pojurili, neki su krenuli kao u običnu šetnju .. a mi smo krenuli grupno, kao na neko malko ozbiljnije planinarenje na kojem će nas čekati 6-7 sati hoda. Jedini "trening izdržljivosti" koji smo imali je bio prelazak Medvednice s kraja na kraj, od Jablanovca do Vugrovca, u jednom danu tjedan ili dva prije maratona. Prešli smo ju bez problema, u 9 sati netto hoda, i to nam je dalo vjeru da možda možemo proći veliki maraton (88 km) ... a ako ne, onda barem mali (42 km).

Vrlo brzo su se iz naše grupe izdvojili Željko i Siniša, ljudi u najboljoj kondiciji, i pojurili naprijed, a mi ostali smo nastavili "kornijevim korakom", kao da hodamo uzduž Velebita. Ambijent Fruške gore je bio poluplaninski ... nisam na njoj bio nikad ni prije ni poslije, ali ono što mi je ostalo u sjećanju su bile široke staze, česti usponi i silasci (naviši vrh, Crveni Čot, visok je tek 539 m, jedva nešto više od Ponikvi na zapadu Medvednice), smjena lijepih šuma i bujnih livada, povremeni prolasci pored manastira u podnožju brda ... sve zajedno kao nekakva umanjena poluravničarska Medvednica (uz dodatak manastira ), a čak je i TV odašiljač na Crvenom Čotu bio sličan našem sljemenskom.

Prolazili su sati i kilometri, najveći dio naše grupe se dobro držao i do kontrolne točke sa grahom smo stigli svi zajedno negdje u neko ranovečernje doba i tu smo odvalili dužu pauzu. Tu smo se razdvojili i kondicijski bolji dio (u kojem sam bio i ja, mislim da nas je bilo 4-5) je nastavio dalje, dok su ostali odlučili završiti svoju hodnju na tom mjestu, uz grah i pivo. Hodali smo do oko 1 ili 2 sata u noći, tada nas je svladao umor pa smo na jednoj od kontrolnih točaka i odrijemali (bez ikakve opreme, sklupčali se na tlu i dremnuli sat-dva, sjećam se, bila je topla svibanjska noć) ... i posljednja 2-3 sata hoda smo odhodali tko je kako znao i mogao, svatko za sebe ... koliko se sjećam čak i nisam bio nešto katastrofalno umoran, a do cilja (to je zapravo bila i startna točka) sam došao oko 8h ujutro, 23 sata nakon pokreta i nakon cca 17 sati netto hoda.

A onda su došli sati kojih se sjećam nešto maglovitije: skupili smo se, cijela grupa, nakon 2-3 sata čekanja ... poslije nas je bus odbacio do željezničkog kolodvora gdje smo uhvatili neki putnički vlak koji nas je nakon presjedanja negdje (valjda u Vinkovcima?) vrlo sporo vozio put Zagreba ... a mi smo kunjali, tada već ohlađenih i bolnih mišića, umorni k'o cucki ... sjećam se da je bilo vruće za popizditi, da smo u Novskoj iskakali iz vlaka puniti na stanici boce s vodom ...

... i, predvečer smo tako umorni stigli u Zagreb, na Glavni kolodvor. Čestitali smo si još jednom na ishodanom maratonu, pozdravili i krenuli svatko svojim putem. Moja tadašnja cura i ja smo bili jedini koji smo živjeli na istoku grada, ona u blizini MIOC-a, a ja puno dalje, na Čretu, između Maksimirske i Dotrščinske šume, pa smo uhvatili prvi tramvaj u našem smjeru ... no, on nas je odvezao samo do Kvatrića ... jer, rekli su nam ljudi, u Maksimiru je utakmica, gužva je i tramvaji ne voze dalje od Kvatrića.

A utakmica je bila ona iz naslova.

Cura je otišla svojoj kući, a ja sam nastavio sam duž Maksimirske, osjećajući neku čudnu vibru u zraku, nemir. Bilo je uokolo puno policije, bilo je i puno navijača, nije bilo za vidjeti nikakve sukobe, ali točno se sjećam te atmosfere napetosti ... iako nisam pojma imao što se stvarno dešavalo na i oko terena.

Kako nije bilo javnog prijevoza jedini način za dolazak kući je bila dodatna runda hodanja kroz maksimirsku šumu, s kraja na kraj (ne zaboravite, tek sam stigao nakon prohodanih 88 km i neprospavane noći pa mi dodatnih 4-5 kilometara nije baš predstavljalo veselje) ... već je bio i kraj dana, večer, čudna atmosfera .... a po šumi su jurcale grupice navijača i milicajaca, kao da su se igrali lovice ... i usred svega toga ja, ne shvaćajući što se dešava, umoran i bez želje da se sretnem i sa jednima i sa drugima. Sva sreća, maksimirsku šumu odlično poznajem pa sam se klonio glavnih staza, tu i tamo čak zaronio bespućem, kroz grmlje ... i kad sam zaronio dublje u šumu, kada je iza mojih leđa ostao Vidikovac, a ti čudni ljudi koji su jurcali po šumi su se prorijedili, tada sam se osjetio sigurnije ... ali, produžio sam ipak korak koliko sam mogao i stigoh doma taman sa debelim mrakom. Pitah moje doma što se to dešava, nisu ni oni znali, nego me je tek prosvijetlio radio program, na vijestima su javili o neredima na stadionu.

I tada sam odahnuo i pomislio kako sam u stvari jako dobro prošao u svojem cik-caku kroz šumu ....


Za kraj, još poneki link na ove teme:

- Članak u "24 sata" o događajima na utakmici prie 30 godina
- razgovor u Jutarnjem listu sa Zvonimirom Bobanom
- web stranica Fruškogorskog maratona koji se odražava i dan danas

Oznake: nogomet, maksimir, Fruška gora, Fruškogorski maraton

Kartodrom Špansko, snimljen krajem travnja 2020. Snimio: Vanja


Današnju šetnju počinjemo na Trgu 101. Brigade u središtu naselja Špansko-Oranice poznatijem i kao POS-ovo naselje. To je naselje sagrađeno na prostoru bivše vojarne “Prečko” između 2004. i 2009. godine i u njemu stanuje oko 5000 stanovnika. Posebna zanimljivost ovoga naselja je ta da je prilikom njegova projektiranja u velikoj mjeri sačuvano drveće (topole) koje se nalazilo na prostoru vojarne, a, za razliku od mnogih drugih novih naselja, odlikuje ga i ugodan glavni trg, povezan pješačkim ulicama sa ostalim dijelovima naselja. Treba napomenuti i da gotovo sve ulice naselja imaju sagrađene biciklističke staze te da se na sjevernom rubu naselja nalazi park uz koji protiče potok Vrapčak.
(Sa druge strane potoka se nalazi nekoliko godina kasnije izgrađeno naselje najpoznatije pod imenom “Profectus”, prema imenu firme koja ga je gradila, koje je primjer posve suprotnog pristupa gradnji naselja i u kojem nema gotovo niti jednog infrastrukturnog objekta i javnog sadržaja osim šetnice uz potok)

Što se pak naselja Špansko-Oranice tiče, ono je prislonjeno s jugoistočne strane na naselje Špansko i sa njim dijeli većinu sadržaja i dobrih i loših strana stanovanja u tome dijelu grada. Jedna od lošijih strana je prometna povezanost tj. udaljenost od tramvaja, a pogotovo izlaz iz naselja u smjeru istoka, i tu se ne očekuju nikakvi bitni pomaci sve do gradnje tzv. Produžene Vrapčanske koja bi povezivala sjever i jug ovoga dijela grada sa prostorima južno od Save putem novog mosta koji je bio u planu izgradnje još 2009. godine, no nije se makao od projekta.



Dječji trg, sa osnovnom školom i dječjim vrtićem. Snimio: Vanja


Središte naselja, Trg 101. brigade. Snimio: Vanja


Centralna šetnica naselja koja spaja trg sa Zagrebačkom cestom. Snimio: Vanja


Park sa dječjim igralištem između zgrada naselja. Snimio: Vanja


Šetnica uz potok Vrapčak, lijevo je POS-ovo naselje, a desno naselje Profectus (Pavlenski put). Snimio: Vanja.


Neizgrađena površina na jugoistoku naselja, predviđena za izgradnju crkve. Snimio: Vanja


Trasa kojom je nekad prolazio teretni kolosijek koji je stizao od Zapadnog kolodvora (Črnomerec). Snimio: Vanja


No, vratimo se u ovom času malko u prošlost, u 1944. godinu. U to se doba taj prostor smatrao dijelom naselja Prečko koje se protezalo od grupice kućica oko mosta preko potoka Vrapčaka na Zagrebačkoj ulici (koja je već i tada postojala, točno pod tim imenom) prema jugu sve do današnje crkve u ulici Prečko (pogledajte priložene karte). Sa druge strane, postojalo je i selo Španjsko, čiji je centar bila grupica obiteljskih kuća oko raskršća današnjih ulica Maršanići i Martinci. Sve uokolo, uključujući i današnji urbani dio naselja Špansko, većinu naselja Malešnica, kao i većinu naselja Prečko je bilo prekriveno poljima i livadama. Jedina naselja u okolici su bila Rudeš (sa središtem oko stare škole, kod raskršća Rudeške, Anine i Jablanske) i Jarun (oko ulice Jarun) na istoku te Savska Opatovina (na starim kartama označavana i kao Otok) na zapadu, koja je bila otprilike sličnog oblika kao i danas.

Izgradnja Autoputa u kasnim 40-tima i ranim 50-ima je presjekla to područje po sredini i tijekom vremena su svi dijelovi sjeverno od njega postali poznati kao Špansko, a svi južni kao Prečko, iako su, zanimljivo, zapadni dijelovi Prečkog na nekim od karata iz 60-ih i 70-ih nazivani Novo Špansko ili pak Novo Prečko.



Promatrano područje 1901. godine.


Promatrano područje 1914. godine.


Promatrano područje 1944. godine.


Promatrano područje 1969. godine.


Promatrano područje 1978. godine.


Što se vojarne Prečko tiče, nije nam poznato kada je ona sagrađena, moguće je da ju je sagradila njemačka vojska za svog dolaska u Zagreb početkom Drugoga svjetskog rata jer se na starijim kartama na toj lokaciji ne vidi nikakva građevina. U doba Jugoslavije je u njoj bila kasarna JNA i tu se nalazilo mnoštvo magazina sa različitom vojnom opremom kao i nešto konzerviranog artiljerijskog i tenkovskog naoružanja. Kasarna je bila povezana željezničkim kolosijekom sa Zapadnim kolodvorom do kojeg je stizala prelazeći Rudeš (uz nekadašnje skladište novosadske Kemikalije) i Voltino naselje, te se kod Klanječke ulice taj kolosijek udruživao sa drugim teretnim kolosijecima koji su stizali iz “Končara”, skladišta “Ferimporta” u današnjoj Golikovoj ulici te kolosijekom koji se upotrebljavao za dovoz ogrjeva u skladište “Šume” u Klanječkoj. A kolosijeku koji je udruživao sve te pristupe pripada čuveni “hupser” koji iznenađuje putnike u automobilima i autobusu za Voltino na Tomislavovoj ulici.

Kolosijek do kasarne je bio u funkciji sve do kasnih 80-ih godina, do kada je njime dovožena vojna oprema te gorivo (za pumpu koja se nalazila na mjestu današnje praonice auta uz Zagrebačku aveniju). Nakon toga doba su isporuke robe dolazile kamionima ... ali, ubrzo je počeo i Domovinski rat, na čelu kasarne su bila dvojica oficira, jedan Slovenac i jedan Makedonac, koji su vrlo brzo predali kasarnu Hrvatskoj vojsci u nastajanju bez ikakvih borbi i miniranja.

A jedan od ljudi koji su sudjelovali u tim pregovorima je bio i Željko Gradečak, kasniji predsjednik Hrvatskog Karting saveza koji je 1992. godine na dijelu terena kasarne (na kojem su bili poligoni i podzemna skloništa), na temelju ugovora o dvadesetgodišnjem zakupu sa Gradom, sagradio Karting centar. U centru su se odigravala karting natjecanja, ali i druge manifestacije (utrke na koturaljkama npr), no sa gradnjom novoga naselja čiji stanovnici nisu željeli tolerirati buku i smrad benzina, a i istekom ugovora, kartodrom se morao povući.

Danas je dio kartodroma već otvoren javnosti (preko srušene ograde sa sjeverne strane, kuda smo i mi ušli u njega) i na tome je dijelu predviđena izgradnja javnog bazena sa drugim sportskim sadržajima, dok će zapadni dio terena (zgrada karting kluba) ostati u vlasništvu saveza.
(treba napomenuti da je teren na kojem je sagrađen Opel centar Autowill bio izvan opsega kasarne, to je nekad bila livada kojom je prolazio kanal koji se nastavljao dalje na jug, uz sadašnju Ulicu Slavenskoga u smjeru Save, a uz kanal je bila stazica kojom su se služili stanovnici Oranica na putu za Prečko)

Za one koji žele pročitati nešto više:

- “Gradogradnja u drugom planu”, razgovor Saše Šimprage sa arhitektom Zoranom Hebarom, autorom urbanističkog rješenja naselja te nekih zgrada i svih parkova i šetnica tog naselja, za web portal “Pogledaj.to”
- Znanstveni rad “Urbanistička obilježja naselja Špansko-Oranice u Zagrebu u percepciji stanovnika” autora Krunoslava Šmita, Vjere Duić i Sanje Gašparović.
- “Potoci Trešnjevke” sa web stranice “Mapiranja Trešnjevke”
- “Mogu li zagrebački potoci postati zelene magistrale?” Vanje Radovanovića sa web portala “Pogledaj.to”
- “Kasarne Trešnjevke” sa web stranice “Mapiranje Trešnjevke”
- ”O nekadašnjem potoku kroz Prečko” sa web stranice “Mapiranje Trešnjevke”
- ”Priča o nepoznatom potoku koji nestaje kod Magdina kuta” sa bloga “Nepoznati Zagreb”
- ”Tužan kraj legendarnog mjesta” , tekst iz "Jutarnjeg lista" o kartodromu Špansko
- tekst “Kako smo gradili Autoput” autora Vanje Radovanovića za web portal “Pogledaj.to”



Ulaz u kartodrom iz Ulice Gustava Krkleca. Snimio: Vanja


Pogled na zgradu Karting kluba sa dijela ograđenog za izgradnju bazena. Snimio: Vanja


Napuštene tribine uz kartodrom. Snimio: Vanja


Natpis na ulazu u kartodrom. Snimio: Vanja


Zgrada karting kluba. Snimio: Vanja


Pogled na zgrade POS naselja sa kartodroma. Snimio: Vanja


Vrijeme je da krenemo dalje ... nakon središta naselja Špansko-Oranice i posjeta kartodromu vraćamo se na glavnu šetnicu naselja ovičenu jablanovima koji su tamo rasli još u doba vojarne. Krenuli smo u smjeru istoka i kod kraja naselja, uz Zagrebačku cestu i njeno raskršće sa Zagrebačkom avenijom, nailazimo na praznu parcelu koja je predviđena za gradnju crkve. Tokom nekoliko godina na njoj su tokom Adventa organizirane žive jaslice, no 2019. godine ih više nije bilo.

Zgrada na uglu Zagrebačke ceste i Zagrebačke avenije (čudnog li raskršća!) je bila građena i radi velike trgovine Mercatora koja se nalazila u prizemlju, sada je na njenom mjestu trgovina Konzum. A iza te zgrade, na prostoru između nje i Sky officea, je koridor već spominjane Produžene Vrapčanske.

Prelazimo Zagrebačku aveniju i nalazimo se uz početak Petrovaradinske ulice, koja se do osamostaljenja Hrvatske zvala Novosadskom (zanimljivo, ulica je imenom samo prešla sa sjevera Dunava, Novi sad, na jug, Petrovaradin!) . Sa njom ćemo se još sresti na njenom samom završetku, uz Savu.

Krećemo na zapad, stazicom uz Sportski centar Prečko, sagrađen uz Osnovnu školu Prečko (nekad se zvala OŠ Maršal Tito) koja je počela sa radom 1965. u montažnom objektu kao dio Osnovne škole Špansko da bi 1970. bila sagrađena današnja zgrada i škola je nastavila sa samostalnim radom kao tada jedina škola u Prečkom (škola Prečko-zapad, kasnije nazvana Osnovnom školom Nikole Tesle, sagrađena je 1976.)

U sportskom centru se nalazi nogometni teren kojeg koristi NK Prečko (osnovan 1946., a trenutno se natječe u Prvoj Zagrebačkoj nogometnoj ligi), nekoliko teniskih terena koje koristi Teniski klub Prečko (danas udruga građana, osnovan 1983. kao dio tadašnjeg Sportskog društva Prečko) i desetak igrališta za mali nogomet i košarku kojima su se nekad prvenstveno koristili građani iz kvarta, a posjednjih su godina komercijalizirana i stavljena na upotrebu Nogometnoj akademiji Prečko. Iza sportskog centra se, sakriven među drvećem, nalazi i telekomunikacijski objekt HT-a sagrađen u 80-ima.

Kao zanimljivost, treba spomenuti da je u tom, istočnom dijelu Prečkog, velika koncentracija lokala poznatih po roštilju: Grana, Stari Kotač, Kod Dede, Marinero (uz manje poznate Red Apple Pub, Gigi i Dux grill ...).

Nakon objekta HT-a stižemo na asfaltiranu šetnicu koja se proteže cijelom sjevernom stranom Prečkog i jedna je od najboljih urbanističkih poteza cijelog naselja. Od prometne i bučne Zagrebačke avenije odvojena je širokim zelenim pojasom (kojeg često koriste vlasnici pasa za istrčavanje i igru svojih ljubimaca), a jedina ulica koja ju siječe je Ulica Slavenskog koja ju dijeli na dva dijela - kraći istočni (uz Shopping centar Prečko koji ju je skratio sa te strane) i puno duži zapadni, koji se proteže do kraja naselja, do ulice Svilkovići. Uz šetnicu se nalazi i nekoliko dječjih igrališta, a svojim je mirom i udaljenošću od prometa idealno mjesto za šetnju s malom djecom, učenje vožnje na biciklu ili rolama, susret sa prijateljima ...

Valja spomenuti i dva murala, prvi, Dva ježa, jedan je od ranih radova Lunara, koji ga je napravio zajedno sa bratom i prijateljima na istočnom dijelu šetnice i koji se i danas tamo nalazi, te lik Johnnyja Štulića (obris sa omota albuma “Ravno do dna”), nepoznatog autora, koji je prebojan oko 2010. godine na zapadnom dijelu.

Šećemo se u smjeru zapada, ubrzo prolazimo uz Shopping centar Prečko (otvoren 1995. kao jedan od najstarijih trgovačkih centara Zagreba, poznat po terenima za stolni tenis i mali nogomet na svojem 3. Katu, ali i trgovini koja je tokom 90-ih godina prodavala proizvode H&M-a u podrumu centra), danas je najposjećenija trgovina ona trgovačkog lanca Lidl, a na dobrom glasu je i poslovnica lanca “Ali kebaba” koja se nalazi sa istočne strane.
Vezano uz tu lokaciju, na nedalekom malonogometnom terenu zvanom “Kocka” već se dugi niz godina, od 1979., odigrava malonogometni turnir “Kocka Prečko”

Idemo dalje, prelazimo Ulicu Slavenskoga i krećemo dalje prema zapadu. Pred sami kraj naselja je prazna parcela gdje se trebala graditi velika trgovina, no već iskopani temelji su zatrpani i danas je tamo livada.
(ali, zato je sa sjeverne strane veliki objekt Konzuma koji je preuzeo objekat Eurovibe otvoren krajem 90-ih, a zapadno od njega se gradi novi trgovačko-sportski centar u sklopu kojega bi trebalo biti i kino .. do nedavna je tamo bila pusta betonska konstrukcija trgovine E.Leclerc koja nije nikad dovršena jer su se investitori povukli iz Hrvatske krajem 90-ih)

Dolazimo od ulice Svilkovići i okretišta tramvaja Prečko. Tramvaj je stigao u Prečko 2000. godine (kada je dovršena i produžena Horvaćanska), no već tokom 70-ih su neki od lokalnih stanovnika preseljavani iz obiteljskih kućica u ulici Svilkovići - npr obitelj Kamenski koja je preseljena u zamjenski stan u Gajnicama da bi tek 25 godina kasnije tamo bilo zaista nešto sagrađeno.
(okretište Prečko je poznato i po sudskom sporu oko povrata zemljišta kojeg sa Gradom vodi obitelj Maršanić)

A uz okretište i obližnju Paljetkovu ulicu je vezana i jedna moja osobna priča: Rođen sam i živio sam prvih 30 godina svojeg života u ulici Čret pored Dotrščinske šume, na krajnjem sjeveroistoku Zagreba. 1983. godine sam pohađao tadašnji MIOC, a moj kolega iz razreda, Zrinko, je tog ožujka slavio rođendan i pozvao je mene i još nekoliko prijatelja iz razreda k sebi kući, u Prečko, u Paljetkovu ulicu. Jako se dobro sjećam tog posjeta - i zato što sam tada prvi puta posjetio Prečko, za mene tada nezamislivo daleku periferiju zapadnog dijela grada, ali i zato štoje baš tada na Euroviziji naše boje branio Danijel sa svojom Džuli.
A slijedeći moj posjet toj ulici i stanu je bio 2003. godine ... tražio sam novi stan za sebe i obitelj, na godišnjici mature sam sreo Zrinka, riječ po riječ saznao sam da njegovi roditelji žele prodati stan ... i posao je sklopljen, od travnja 2004. sam stanovnik Paljetkove ulice i Prečkog i tu odluku nisam nikad požalio, zbog mira, zelenila, pogleda na Samoborsko gorje i Medvednicu ....

Za one koji žele pročitati nešto više:

- tekst posvećen naselju Prečko na web stranici "Mapiranje Trešnjevke"
- web stranica street art umjetnika Slavena Kosanovića Lunara
- web stranica Malonogometnog turnira "Kocka"
- tekst o Shopping centru Prečko na web stranici "Mapiranja Trešnjevke"
- "Od samoizbora do hipermarketa", tekst Vanje Radovanovića za web portal "Pogledaj.to"
- tekst o sudskom sporu oko parcele tramvajskog okretišta Prečko sa obitelji Maršanić, objavljen u "Jutarnjem listu"
- tekst na T-portalu iz 2013. godine o propalom projektu gradnje ZET-ove remize i novog naselja uz Savsku Opatovinu
- tekst na T-portalu iz 2020. godine sa najavom gradnje novog naselja uz Savsku Opatovinu



Pomoćni teren igrališta NK Prečko. Snimio: Vanja


Teniski tereni TK Prečko. Snimio: Vanja


Istočni dio šetnice uz sjevernu stranu Prečkog, uz vježbalište u izgradnji. Snimio: Vanja


Mural kojeg je 2008. izradio Slaven Kosanović Lunar sa bratom i prijateljima. Snimio: Vanja


Istočni dio šetnice, nastavak. Snimio: Vanja


Zapadni dio šetnice. Snimio: Vanja


Zapadni dio šetnice - nastavak. Snimio: Vanja


Parcela uz šetnicu na kojoj je bila planirana izgradnja trgovačkog centra. Snimio: Vanja


Tramvajsko okretište Prečko. Snimio: Vanja


Pored okretišta (jednog od najmirnijih u gradu, jer ovdje ne počinje niti jedna autobusna linija) krećemo stazicom u “prirodu”, pored crvene sofe koju je tko zna tko ostavio usred grmlja u proljeće 2019. godine, njena fotka usred zelenila je bila hit na FB profilu Mapiranja Trešnjevke. Velika zelena površima u koju ulazimo je sad vrlo mirna, međutim čini se da ju očekuje promjena, na tom se prostoru, sjeverozapadno od okretišta tramvaja, najavljuje gradnja velikog stambenog naselja (prema prethodnim planovima se tu trebala graditi ZET-ova remiza, no ona je prebačena na prostor Blata južno od Save)

Prolazimo kroz polje, stižemo i do tzv Bandićevog vrta, Gradskog vrta Savska Opatovina. Točno uz njega, stazom kojom ćemo krenuti prema nasipu, teče i zapadna strana Gradske četvrti Trešnjevka jug. Staza blago vijuga među poljima i livadama (nekad su tu bili savski rukavci, još se vide uleknuća u tlu), gotovo dodiruje posljednje kuće u Savskoj Opatovini i zatim skreće kroz šumu i šikaru prema savskom nasipu.

Neobično je to područje ... cijeli taj kraj, zapadno od Prečkog i južno od Ljubljanske avenije, je zaštićen kao vodozaštitno područje Stara loza (još do nedavno su se mogle vidjeti stare crvene table sa upozorenjima!) i tu nije dozvoljena gradnja iako se već 15-tak godina spominje gradnja stambeno poslovnog kompleksa pored ulice Svilkovići.

No, tu još i dan danas vlada mir - ulica Savska Opatovina izgleda poput bilo kojeg posavskog zaselka, uz tek 2-3 modernije gradnje sa nekoliko stanova i desetak praznih obiteljskih kućica. U centru “sela” je raspelo i dvije klupe, a makadamska cesta koja se odvaja kod tog malog “trga” vodi u dubinu šume, do nasipa i terena za paintball koji su, čini se, već neko vrijeme izvan upotrebe.
Taj je predio bio naseljen još u 13. stoljeću, na jednom od savskih otoka pored riječnog gaza cisterciti su osnovali samostan Sv. Jakova koji nije bio dugog vijeka, no sve od tada je ostalo ime Savska Opatovina. Iz tog doba je ostalo prvo spominjanje imena naselja Prečko i Rudeš, koja su spomenuta u darovnici kralja Andrije II Kaptolu iz 1221.

To je što se tiče povijesti .. a što se tiče prirode .. u taj poveliki kompleks šuma, guštara i livada utiče potok Dubravica koji stiže sa obronaka Medvednice, od pećine Veternice. Uz Ljubljansku aveniju se nalazi jezero kojeg koriste ribiči i kojeg puni Dubravica, no iz njega ističe tek mala količina vode koja se gubi u prostoru prema Savi. A taj je prostor, koji je u sjevernom, pretežno livadnom dijelu, prohodan putem desetak pravokutno postavljenih kolskih puteva, a kroz južni, pretežno šumovit, se može proći tek na nekoliko mjesta, teško vidljivim stazama, vrlo zanimljiv. Šumski dijelovi su teško prohodni i nalikuju džungli, međutim najljepše su čistine koje svojom florom i atmosferom pomalo podsjećaju na afričke stepe ... nije ih lako naći, najlakše je dostupna ona na kojoj se nalazi već spomenuti paintball teren.

Za one koji žele pročitati nešto više:

- “Amazona pred našim vratima: Savska Opatovina” sa bloga “Nepoznati Zagreb”
- Josip Svilković i njegove koze, tekst u dnevniku "24 sata"
- Diplomski rad Željka Feigla “Kakvoća vode Zagrebačkog vodonosnika” izrađen 2016. godine na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu
- Elaborat o zonama zaštite vodocrpilišta grada Zagreba, izrađen 2014. godine na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu, na Zavodu za geologiju i geološko injženjerstvo



Stazica pored okretišta kojom nastavljamo šetnju. Snimio: Vanja


Čuvena crvena sofa, sada već pomalo nagrižena zubom vremena, koju je 2019. netko ostavio pored okretišta. Snimio: Vanja


Gradski vrt Savska Opatovina. Snimio: Vanja


Kolski put kojim nastavljamo šetnju u smjeru savskog nasipa - on čini administrativnu granicu između gradske četvrti Trešnjevka jug i Stenjevec. Snimio: Vanja


Plastenici Savske Opatovine. Snimio: Vanja


Stara ploča koja najavljuje ulazak u vodozaštitno područje Stara loza, nalazi se na sjeverozapadu Savske Opatovine, uz Ljubljansku aveniju. Snimio: Vanja


Šuma i šipražje ... Snimio: Vanja


Hrpa smeća kojom je zatvoren prilaz jednoj od ljepših livada tog područja. Snimio: Vanja


Zaokrećemo prema istoku ... Snimio: Vanja


Pogled sa jednog od većih savskih sprudova za niske vode. Snimio: Vanja


Pogled u smjeru grada, Sky Office proviruje pored velike topole. Snimio: Vanja


Mjerno mjesto za kvalitetu vode, piezometar, snimljeno u blizini savskog nasipa. Snimio: Vanja


Idemo dalje, dosegli smo savski nasip i kolski put koji do nasipa stiže kao nastavak ulice Svilkovići, u jednoj od sklepanih kućica je do nedavna boravio Josip Svilković koji je uzgajao koze i radio kozji sir po o kojem su čak pisali nacionalni mediji.

Popeli smo se na nasip sa kojeg je lijep pogled na sjever (prema City centru West i Medvednici) te prema istoku i zgradama istočnog Prečkog. S druge strane nasipa, malkice zapadnije, se nalazi početak odteretnog kanala Sava-Odra koji već 40-tak godina spašava grad od poplava.

Spustili smo se nakratko i do korita Save ... u trenutku obilaska razina vode je radi dugotrajne suše bila vrlo niska i uz obale su se nalazili brojni šljunčani sprudovi.

Krećemo nizvodno po nasipu i nakon 500-injak metara nailazimo na šumarak i kolski put pored njega kojim ćemo nastaviti našu šetnju. U šumarku se nalazi nekoliko napuštenih i devastiranih zgrada koje se vide čak na karti iz 1944. Uz meni enigmatsko ime Dorab - tko zna što li ono znači? U tom je prostoru u 90-ima bilo skladište tvrtke “Domovina d.d.” vlasnika Stjepana Tuđmana koje se bavilo trgovinom na veliko i malo. Prostor je sada posve devastiran, sa razbijenim prozorima, demoliranim autom u dvorištu po kojem su razasute stotine (neupotrebljenih) kondoma, zarđalim bačvama nepoznatog sadržaja u grmlju, a u ruševnom objektu u dnu skladišta na improviziranim ležajevima spavaju beskućnici ... Pored tog prostora do prije nekoliko godina svoje je skladište imala tvrtka Pneumatik, prostor sada stoji zaključan i prazan.

Iza tog skladišta skrećemo po sad već asfaltiranoj cesti udesno, prema njenom kraju na kojem se nalazi streljana. Drži ju lovačko društvo i čini se da nije baš često posjećena. A nakon nje skrećemo ulijevo i kolskim putem vijugamo kroz travnjake i grmlje, susrećemo još jedan put kojim se može doći u ulicu Vunariće u Prečkom ... i vrlo brzo smo na Petrovaradinskoj ulici, sada pri njenom južnom kraju, kod baze Hrvatske Vodoprivrede.

Ako gledamo u smjeru juga, lijevo (istočno) se odvaja makadamska cesta, to je ulica Vrbje, kojom se za nekoliko minuta stiže do konjičkog kluba uz obalu Jarunskog jezera. Ta je ulica, Vrbje, osobito poznata po besplatnom preuzimanju konjskog izmeta kojeg klub odlaže uz šumu, a kojim se kao gnojivom služe vlasnici vrtova iz cijelog zapadnog Zagreba. Ali, mi nećemo nastaviti niti njom niti Petrovaradinskom prema obližnjem savskom nasipu već ćemo krenuti stazicama kroz šumu koja se nalazi pred nama.

To je još jedan prisavski šumarak kojeg obilježavaju topole i nisko grmlje, kao i povremene hrpice smeća kojeg ostavljaju nesavjesni građani ... ali, radi obližnjeg Jaruna i lake dostupnosti Petrovaradinskom ulicom ona je poznata i kao vrlo dobra lokacija za seksualne aktivnosti u automobilima za sve one koji ne raspolažu svojim prostorom za intimne susrete ... a to se sve može jako dobro uočiti po velikom broju kratkih slijepih “ulica” koje se završavaju u šumi, po broju upotrebljenih mokrih maramica i kondoma kao i ponekim čipkastim gaćicama ili nekom drugom odjevnom predmetu zaboravljenom u šumi.
(nedavno je prepriječen prilaz automobilima do šumarka tako da je trenutno šumski "fukodrom" izvan funkcije, ali ne dvojimo da će vrlo brzo netko pomaknuti barijere i šuma će ponovo biti puna noćnog života ...)

No, seks na stranu, šetnja tim stazicama tokom dana je posve ugodna, smeća trenutno nema previše, a svakim novim zavojem staze otvaraju se neke nove vizure - najljepša je ona na prostor južno od konjičkog kluba, prema jezeru. To je prostor kojeg bi u budućnosti trebala zauzeti već više puta spominjana Produžena Vrapčanska i most preko Save. Na prostoru šume kojom smo se prošetali predviđen je auto kamp.

I, dolaskom do konjičkog kluba i Jaruna stigli smo na kraj ove šetnje kojom smo zapravo zaokružili polukrug oko naselja Prečko i to gotovo isključivo pješačkim putevima, kroz prirodu ili pak pješačkim šetnicama.

Za one koji žele pročitati nešto više:

- reportaža na blogu "Nepoznati Zagreb" sa Jane's Walk šetnje iz godine 2019. "Šetnja mjestima susreta zagrebačke socijalističke prošlosti i tko zna kakve budućnosti: ORA Sava, odteretni kanal Sava-Odra-Sava, Sveučilišna bolnica"
- ”Trešnjevački fukodromi”, tekst sa web stranice “Mapiranja Trešnjevke”
- ”Seks u javnom prostoru grada”, tekst Saše Šimpraga, za web portal "Pogledaj.to"
- tekst iz "Jutarnjeg lista" iz 2007. godine o najavi gradnje novog mosta preko Save kod Jaruna
- tekst iz "Večernjeg lista" o revitalizaciji ideje o gradnji Jarunskog mosta u nastavku Produžene Vrapčanske (originalni natječaj je održan 2007. godine)
- tekst iz "Večernjeg lista" iz 2013. godine o uvrštavanju gradnje novog auto kampa jugozapadno od Jaruna u novi GUP
- tekst iz "Večernjeg lista" iz 2018. godine o najavi (dosad neizvršenog) uređenja šetnica uz trešnjevačke potoke



Napuštena zgrada skladišta tvrtke "Domovina d.d." na kraju ulice Prečko. Snimio: Vanja


Razbacane stotine neupotrebljenih kondoma u dvorištu skladišta. Snimio: Vanja


Zarđale bačve nepoznatog sadržaja u krugu zapuštenog skladišta. Snimio: Vanja


Napuštena zgrada u dnu istog skladišta, sada je dom beskućnika. Snimio: Vanja


Postelje beskućnika u napuštenoj zgradi. Snimio: Vanja


Literatura koja nije prodana .... Snimio: Vanja


Tko-zna-otkud dobavljen natpis za autobusnu stanicu u nedalekom skladištu jedne građevinske firme. Snimio: Vanja


Novoizgrađena zgrada na jugu Prečkog. Snimio: Vanja


Lovačka streljana u ulici Prečko. Snimio: Vanja


Primjereni grafit pored streljane, na ogradi skladišta tvrtke "Siget dizala". Snimio: Vanja


Zgrade u Jarnovićevoj ulici sa juga, gledane sa puteljka koji stiže iz ulice Vunarići. Snimio: Vanja


Šumarak uz Petrovaradinsku uilicu. Snimio: Vanja


Betonske pregrade koje zatvaraju prilaz iz Petrovaradinske ulice prema Jarunu ... i koje često nedopušteno mijenjaju položaj . Snimio: Vanja


Jarak iskopan kako parovi ne bi mogli autima ulaziti u šumu. Snimio: Vanja


Nered na jednom od ulaza u šumu (snimka iz ožujka 2019.). Snimio: Vanja


Omot kondoma odbačen u travu (snimka iz ožujka 2019.) . Snimio: Vanja


Upotrebljen kondom odbačen pored staze (snimka iz ožujka 2019.) Snimio: Vanja


Odbačene ženske gaćice uz šumsku stazu (snimka iz ožujka 2019.) Snimio: Vanja


Muške gaće odbačene uz šumski prilaz (snimka iz ožujka 2019.) Snimio: Vanja


Stablo koje je prepriječilo stazu (snimka iz ožujka 2019.) Snimio: Vanja


Idilična livada na istočnoj strani šumarka. Snimio: Vanja


Ogromna hrpa odležalog konjskog izmeta kojim se poslužuju vlasnici vrtova ovog dijela grada. Snimio: Vanja



A ako vam ova šetnja nije bila dovoljna predlažem vam tri pješačke varijante kojima možete nastaviti vašu šetnju:

1. Stazicom uz obalu Save (ne nasipom, već baš uz sami tok rijeke i njeno korito), za niskog vodostaja Save kod zapadne obale Jarunskog jezera možete posjetiti i poveću plažu, a staza se nastavlja, nekad šira i ugaženija, nekad uža i slabije vidljiva, sve do ušća potoka Vrapčaka u Savu otkuda je do Savskog mosta tek 10 minuta šetnje.

2. Uobičajenom asfaltiranom šetnicom južnom obalom Jaruna kojom ćete na istočnoj strani jezera doći do ulice Jarunska Obala kojom ćete ubrzo stići do ušća potoka Črnomerca u Vrapčak i otkuda po nasipu možete doći za 15 minuta do Savskoga mosta.

3. Ova je varijanta nešto kompliciranija, ali ju baš zato i preporučamo da uz nju otkrijete nedovoljno poznatu mogućnost prolaska s jednog na drugi kraj južne Trešnjevke koristeći samo pješačke staze:
- Ulicom Vrbje prema Prečkom do kućnog broja 40 gdje skrećete stazicom udesno u smjeru Vrbana
- Stazicom preko livada do Vrbana
- Južnim rubom naselja Vrbani, sve do skladišta građevinskog materijala na njegovom istočnom kraju
- Stazicom preko livada do Ulice Hrvatskog sokola (nekada: Čankovićeva ulica)
- Zapadnim pločnikom uz drvored i niz divljih vrtova uz Ulicu Hrvatskog sokola sve do poroka Vrapčaka
- Uz potok Vrapčak nizvodno, bilo sjevernom, bilo južnom stranom, preko Ulice Hrvatskog skola, Ulicu Hinka Würtha, Hrgoviće, Ulicu Bernarda Vukasa i Jarunsku cestu sve do utoka potoka Črnomerca s sjevera (posljednji dio, od Jarunske ceste, prošećite južnom obalom jer sa sjeverne strane ne možete prijeći potok Črnomerec) i potom dalje do Savskog mosta

Ovim nastavkom šetnje, koju god varijantu odaberete, možete uočiti kako je, nevjerojatno, ali istinito, moguće doći s kraja na kraj južne Trešnjevke, od Savske Opatovine pa do Savskoga mosta, na čak tri načina gotovo isključivo pješačkim stazama.

Nakon fotografija možete vidjeti i iscrtanu cjelokupnu rutu ove šetnje - istočkani dio je dodatak do Savskog mosta.

A naš slijedeći prilog Jane’s Walk projektu, video koji ćete moći vidjeti od 13.05.2020. u 12 sati će vam pokazati kako je mogući Trešnjevku prijeći i dijagonalno gotovo isključivo slijedeći njezina nedovoljno pozata bespuća i pješačke staze!



Koridor Produžene Vrapčanske, pogled prema sjeveru. Snimio: Vanja


Šetnja južnom stranom Vrbana. Snimio: Vanja


Stazica prema Ulici Hrvatskog sokola. Snimio: Vanja


Uz potok Vrapčak između Ulice Hinka Würtha i Hrgovića. Snimio: Vanja


Uz potok Vrapčak između Hrgovića i Ulice Bernarda Vukasa. Snimio: Vanja


Uz potok Vrapčak između Ulice Bernarda Vukasa i Jarunske ceste. Snimio: Vanja


Potok Vrapčak južno od Jarunske ceste. Snimio: Vanja


Potok Vrapčak kod utoka potoka Črnomerca. Snimio: Vanja


Pogled niz Vrapčak u smjeru Save. Snimio: Vanja


Ušće potoka Vrapčaka u Savu. Snimio: Vanja


Trasa šetnje:



Prvi dio šetnje, naselje Špansko-Oranice pa do okretišta tramvaja Prečko


Drugi dio šetnje, od okretišta tramvaja Prečko pa do ulice Prečko


Treći dio šetnje, od ulice Prečko pa do Jarunskog jezera, uz početak dodatne šetnje prema Savskom mostu


Cjelokupna trasa šetnje, uz dodatni dio do Savskog mosta

Oznake: mapiranje trešnjevke, Jane's Walk, kartodrom, preko, šetnja